JA ..., ljevičarka, sestra, majka, kćerka, supruga, baka, kulturna, svekrva, punica, prijateljica, feministica, susjeda, kuma, žena s invaliditetom, nudistica, radna kolegica, ljubavnica, volonterka, junakinja, vrtlarica, udomiteljica, planinarka, vozačica, klizačica, kuharica, dadilja, slikarica, hraniteljica, rekreativka, samohrana majka, sakupljačica, pacijentica, blagajnica, spremačica, restauratorica, službenica, savjetnica, slastičarka, kolekcionarka, krojačica, optimistica...
Izvor: Wikipedija „Kultura je cjelokupno društveno naslijeđe neke grupe ljudi, to jest naučeni obrasci mišljenja, osjećanja i djelovanja neke grupe, zajednice ili društva, kao i izrazi tih obrazaca u materijalnim objektima. Riječ kultura dolazi iz latinskoga colere, što je značilo: nastanjivati, uzgajati, štititi, štovati. Za kulturu postoje i druge definicije koje odražavaju razne teorije za razumijevanje i kriteriji za vrjednovanje ljudske djelatnosti. Antropolozi kulturu smatraju definirajućim obilježjem roda Homo.“
Žena sam koju krasi visoki prag tolerancije nastojeći živjeti maksimu “Čovjek sam i ništa ljudsko, nije mi strano“ (Publije Terencije Afer). Prosječnog sam obrazovanja, prosječnog izgleda, imovinskog stanja, porijekla i u konačnici - prosječno kulturna! Većina rođenih u državi socijalističko & federativnog uređenja, naučeni smo i oblikovani prihvaćati i uvažavati naslijeđa mnogobrojnih naroda i društvenih skupina unutar granica bivše države. Fleksibilna smo mi ljudska vrsta i brzo se prilagodimo (ma gdje bili), zadržavajući obiteljsku religiju, folklor, prehrambene, higijenske i ine navike. Isključivi i uskogrudni ljudi, skloni kritiziranju, zbog nerazumijevanja etiketiraju druge & različite ljude nazivajući ih nekulturnima. Oni ne znaju da postoji mjerna jedinica kultura koju je struka davno odbacila. (Koncepciju mema je prvi uveo i opisao sociobiolog Richard Dawkins u knjizi The Selfish Gene iz 1976 g. Ideja govori o postojanju koncepcije mema kao jedinica kulture jako sličnu genima u biologiji, .. antropolozi ga općenito odbacuju jer se kulture ne mogu međusobno mjeriti).
Znate i sami kako mnoge osobine naslijedimo od roditelja, dok ponašanje učimo od svih osoba u okruženju. Tako od ranog djetinjstva učimo, učimo pa naučimo dijeliti zajedničko ponašanje, čak i način razmišljanja. Kada mi je sin nakon srednje škole rekao da ga nisam ja odgojila nego se odgojio sam i to na ulici, bila sam uvjerena kako je moj roditeljski podbačaj stopostotni! U pravu je bilo moje muško dijete jer načinom života u domu dajemo samo smjernicu svojim potomcima a društvo „na ulici“ ih modelira kako bi bili prihvaćeni. Svatko tko zanemaruje važnost stvaranja modela osobne kulture, čini to na svoju veliku štetu.
Znamo da klasne podjele mogu dovesti do sukoba pa je upravo fašizam u suštini zatiranje nečije kulture. Na drugoj strani, kultura koja prihvaća i povezuje različitosti može stvoriti zajednički – novi identitet i zajedničku viziju. Kao što kaže Thomas Carlyle: „ Kultura je proces kojim čovjek postaje sve ono za što je stvoren da može postati.“
Po mišljenju mnogih mojih prijateljica i prijatelja, naš grad, koji se trudi biti evropski, zaslužio je više kulture, barem u samom centru. Meni osobno se ne sviđa nesnosna buka i naricaljke Hanke ili Halida koliko god oni bili popularni. Silovanje je to višesatno za sve stanovnike u okolini u čijem smjeru puše vjetar i donosi atmosferu derventskog ili bilo kojeg drugog vašara ili kirvaja. U Podvinju večer prije sv. Ante, cijeli dan slavlja i drugu noć nitko ne može spavati, pa često i „onaj gore“ posluša molitve umornih Podvinjaca i kišom rastjera dernek ispod šatora gdje se na ražnju vrte janjići i prasići. Zimi postavljanje klizališta na samom gradskom trgu, iz dana u dan, do ludila dovodi stanare jer od višesatne buke nemaju mira ni spokoja u vlastitim kućama i stanovima. Za moj ukus, na Korzu je dovoljan doček Nove godine i defile maturanata. Sve političke skupove, derneke i cajke (uz publiku koja voli takve događaje) bi bilo kulturno organizirati u nekom zatvorenom prostoru, a ne maltretirati sugrađane koji nikada ne bi za sebe izabrali takvu zabavu. Najlakše mi je svoju tezu ilustrirati Kućnim redom koji visi na vidnom mjestu ulaza svake stambene zgrade. Nije prihvatljivo da netko u vrijeme odmora buši zidove, odvrće glasnu muziku, i slično (osim kada se uz najavu i ispriku obavijesti ostale stanare da će se toga i toga dana u predviđenom vremenu – događati to i to..). Tako bi i „gradski oci“ trebali prihvatiti alternativu koja postoji. ..
Postoje narodnjački klubovi i dvorane koje mogu organizirati zatvorene koncerte – ako treba i nekoliko za redom pa tko voli, neka izvoli. Klizalište se treba postaviti kod dvorane na Vijušu gdje ima dovoljno parkirnih mjesta a zvučnike okrenuti na jug jer na suprotnoj obali nema kuća. Ne radi se ovdje o suživotu, nego kako kaže pisac i scenarist gosp. Abdulah Sidran, „o suklincu u prašini od država“ nakon raspada socijalističkog sistema i kulture kojom je bila prožeta. Kultura oblikuje svijet dok mi još uvijek živimo jedni pored drugih a ne jedni sa drugima. Svi smo podjednako žrtve tranzicije što u slobodnom prijevodu znači opljačkani, pa nas ovako razjedinjene s lakoćom kontroliraju oni „odozgo“! Iako skupa, već dugo nismo zajedno, nego živimo paralelne živote, a takva nam je i kultura. Glazbom pokazujemo politički pravac Grada Slavonskog Broda koji je sve samo ne kulturan. Prije dva tjedna, glazbeno je ljeto otvoreno programom kojega su nosili Brodski harmonikaški i tamburaški orkestar, gradska limena glazba, Pjevačko društvo Davor, .. večeras nastupaju HOJSAK & NOVOSEL ft. VLATKO STEFANOVSKI!!!...Želim vjerovati da ima nade za nas, možda još u ovom životu!
Lenjin je davno ukazao na moć obrazovanja riječima: “Dajte mi četiri godine da učim djecu i sjeme koje tada posijem nikada neće biti izčupano iz korijena.“
