Ivanović je ubijen mecima u leđa pred ulazom u sjedište svoje stranke. Predsjednik Srbije sljedeći će vikend provesti na sjeveru Kosova, u mjestima s većinskim srpskim stanovništvom, kako bi doprinio smirivanju tamošnje atmosfere
Na početku godine koja je najavljena kao prijelomna za normalizaciju odnosa Beograda i Prištine, u Kosovskoj Mitrovici ubijen je lider Građanske inicijative Sloboda, demokracija, pravda Oliver Ivanović. Ivanović je likvidiran u jutarnjim satima pred ulazom u sjedište svoje stranke – iz automobila u pokretu ubojica je ispalio smrtonosne metke u njegova leđa. Netom nakon što je vijest o njegovu ubojstvu preplavila medije u Bruxellesu je otkazan nastavak ‘tehničkih pregovora’ između predstavnika srpskih i kosovskih vlasti jer je srpska delegacija od njih odustala. Šef srpske delegacije izjavio je da dijalog pod pokroviteljstvom EU-a neće biti nastavljen ‘dok Srbija ne dobije odgovore o ubojstvu Olivera Ivanovića’. Kosovski premijer Ramush Haradinaj iz Prištine je ljutito reagirao poručivši da bi zbog Ivanovićeva ubojstva Priština, a ne Beograd trebala prekinuti briselski dijalog. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sazvao je hitnu sjednicu Savjeta za nacionalnu sigurnost, a kasnije istoga dana isto su učinile i prištinske vlasti. Svjetski su mediji u prvim reakcijama odmah istaknuli da će Ivanovićevo ubojstvo dodatno otežati situaciju na Kosovu i zakomplicirati odnose Beograda i Prištine.
U uvodu intervjua koji je jesenas radio s Ivanovićem, novinar tjednika Vreme Dejan Anastasijević napisao je da je on ‘neobična politička zverka’. Zašto ga je smjestio među ‘neobične političke zverke’ nije objašnjavao, nego je ukratko prepričao njegovu biografiju: ‘U mladosti je želeo da bude pilot, ali je zbog urođene očne mane morao da napusti studije na Vazduhoplovnoj akademiji u Zagrebu i vratio se na Kosovo, gde je postao inženjer i šampion u karateu. Šira javnost je za njega čula nakon završetka kosovskog rata 1999, gde se pojavio kao jedan od lidera ‘čuvara mosta’ koji su kontrolisali most koji spaja severnu i južnu Kosovsku Mitrovicu. Nakon oktobarskih promena bio je jedno vreme na čelu Srpskog nacionalnog veća, ali je brzo pao u nemilost Beograda, između ostalog zato što se otvoreno zalagao za izlazak Srba na kosovske izbore. U dva navrata bio je poslanik u parlamentu Kosova, a od 2008. do 2012. i državni sekretar u Ministarstvu za Kosovo i Metohiju dok je ministar bio Goran Bogdanović. Sem toga jedan je od retkih srpskih političara koji tečno govori albanski.’
I kad se činilo da se Ivanović preselio u anonimnost, među bivše političare, početkom 2014. iznenada je uhapšen i optužen da je 1999. i 2000. počinio ratni zločin. Optužnicu je podigao tužilac Eulexa, pravosudne misije EU-a, tvrdeći da je Ivanović sudjelovao u ubojstvima i mučenju albanskih civila. Unatoč tome što ga je na suđenju samo jedan od ukupno šezdesetak svjedoka teretio kao zločinca, Ivanović je prvostupanjskom presudom osuđen na devet godina zatvora. Apelacioni sud je poništio tu presudu i naložio novo suđenje. Ivanović je u jednom od intervjua rekao da mu optužnicu i suđenje za ratni zločin nisu smjestili ni Srbi ni Albanci, nego jedan od tužitelja Eulexa koji je bio umiješan u korupcijsku aferu pa je njegovim hapšenjem htio preusmjeriti pažnju javnosti. Anastasijević bilježi da se Ivanović nakon toga nije povukao iz politike, već se kandidirao za gradonačelnika Mitrovice, ‘što je izazvalo novi talas nevolja: zapaljen mu je automobil, a pojedini članovi njegove stranke iznenada su odlučili da mu okrenu leđa’. Na tim izborima Ivanović je bio protukandidat Srpskoj listi, koja je uz podršku Vučićeve vlasti prethodno osvojila svih deset srpskih manjinskih mandata na kosovskim parlamentarnim izborima pa je u lokalne izbore krenula s namjerom da preuzme vlast u svim općinama sa srpskom većinom.
I u intervjuu koji je Ivanović dao Vremenu posijani su tragovi koji mogu voditi prema njegovim ubojicama. Ponajprije se to odnosi na pitanje što se nakon tri i pol godine njegova robijanja promijenilo u Kosovskoj Mitrovici, na što je Ivanović odgovorio: ‘Da, situacija se promenila na gore. Neverovatan je osećaj ugroženosti, straha kod naroda. (…) Da se odmah razumemo: ti ljudi se ne boje Albanaca nego Srba, lokalnih kabadahija i kriminalaca koji se voze u džipovima bez tablica. Droga se prodaje na svakom ćošku, svaki roditelj strepi zbog toga. (…) Očigledno je da se policija boji da se ne zameri počiniocima, ili su počinioci uvezani sa bezbednosnim strukturama. Neki kažu da je policija prosto nesposobna, ali teško mi je da poverujem u to. Mislim, jesu oni nesposobni, ali ne baš toliko.’
Ivanovićevo upiranje prstom u srpske kriminalce koji haraju Kosovskom Mitrovicom, pogotovo njegova sumnja da su povezani s policijom i tajnim službama, koje su pak povezane s beogradskom vlašću, Vučićevi politički oponenti predvođeni Sašom Jankovićem iz PGS-a iskoristili su da Vučićev režim i Srpsku listu optuže da su krivi za likvidaciju Ivanovića kao svog političkog protivnika. Vučić je na konferenciji za novinare na te i slične optužbe žestoko reagirao, iako ni sam nije isključio mogućnost da su Ivanovićevi ubojice srpske nacionalnosti, no logično je upitao zašto se ta mogućnost odmah smješta u kontekst stranačkih političkih sukoba i to nakon izbora na kojima je Ivanović poražen. Objavivši da će srpsko Tužiteljstvo za organizirani kriminal i policija provesti svoju istragu o Ivanovićevu ubojstvu iako nemaju efektivnu vlast na tom području, Vučić je najavio da će tražiti i da srpska istražna tijela budu uključena u kosovsku istragu, što je iz Prištine odmah odbijeno. Dodao je da u ovom trenutku ne zna tko je ubojica, ali i da je očito da neki koriste situaciju u neke druge svrhe. Spomenuvši da već neko vrijeme jedna od zemalja koja sudjeluje u KFOR-u pokušava da na kosovske granice prema Srbiji mimo međunarodnih odluka dovede i pripadnike kosovskih sigurnosnih snaga, Vučić je rekao da se nada da Ivanovićevo ubojstvo neće biti zloupotrijebljeno za pokušaje da ‘ostvare neke svoje ideje. Moje upozorenje danas je i da ne pokušaju da to koriste za uvođenje kosovskih sigurnosnih snaga, ni na sjever, niti na Kosovo uopće’.
Iz Vučićeva predsjedničkog ureda najavljeno je da će srpski predsjednik sljedeći vikend provesti na sjeveru Kosova, u mjestima s većinskim srpskim stanovništvom, kako bi doprinio smirivanju uzavrele atmosfere koja je među tamošnjim stanovništvom zavladala nakon ubojstva Olivera Ivanovića.
Na početku godine koja je najavljena kao prijelomna za normalizaciju odnosa Beograda i Prištine, u Kosovskoj Mitrovici ubijen je lider Građanske inicijative Sloboda, demokracija, pravda Oliver Ivanović. Ivanović je likvidiran u jutarnjim satima pred ulazom u sjedište svoje stranke – iz automobila u pokretu ubojica je ispalio smrtonosne metke u njegova leđa. Netom nakon što je vijest o njegovu ubojstvu preplavila medije u Bruxellesu je otkazan nastavak ‘tehničkih pregovora’ između predstavnika srpskih i kosovskih vlasti jer je srpska delegacija od njih odustala. Šef srpske delegacije izjavio je da dijalog pod pokroviteljstvom EU-a neće biti nastavljen ‘dok Srbija ne dobije odgovore o ubojstvu Olivera Ivanovića’. Kosovski premijer Ramush Haradinaj iz Prištine je ljutito reagirao poručivši da bi zbog Ivanovićeva ubojstva Priština, a ne Beograd trebala prekinuti briselski dijalog. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sazvao je hitnu sjednicu Savjeta za nacionalnu sigurnost, a kasnije istoga dana isto su učinile i prištinske vlasti. Svjetski su mediji u prvim reakcijama odmah istaknuli da će Ivanovićevo ubojstvo dodatno otežati situaciju na Kosovu i zakomplicirati odnose Beograda i Prištine.
U uvodu intervjua koji je jesenas radio s Ivanovićem, novinar tjednika Vreme Dejan Anastasijević napisao je da je on ‘neobična politička zverka’. Zašto ga je smjestio među ‘neobične političke zverke’ nije objašnjavao, nego je ukratko prepričao njegovu biografiju: ‘U mladosti je želeo da bude pilot, ali je zbog urođene očne mane morao da napusti studije na Vazduhoplovnoj akademiji u Zagrebu i vratio se na Kosovo, gde je postao inženjer i šampion u karateu. Šira javnost je za njega čula nakon završetka kosovskog rata 1999, gde se pojavio kao jedan od lidera ‘čuvara mosta’ koji su kontrolisali most koji spaja severnu i južnu Kosovsku Mitrovicu. Nakon oktobarskih promena bio je jedno vreme na čelu Srpskog nacionalnog veća, ali je brzo pao u nemilost Beograda, između ostalog zato što se otvoreno zalagao za izlazak Srba na kosovske izbore. U dva navrata bio je poslanik u parlamentu Kosova, a od 2008. do 2012. i državni sekretar u Ministarstvu za Kosovo i Metohiju dok je ministar bio Goran Bogdanović. Sem toga jedan je od retkih srpskih političara koji tečno govori albanski.’
I kad se činilo da se Ivanović preselio u anonimnost, među bivše političare, početkom 2014. iznenada je uhapšen i optužen da je 1999. i 2000. počinio ratni zločin. Optužnicu je podigao tužilac Eulexa, pravosudne misije EU-a, tvrdeći da je Ivanović sudjelovao u ubojstvima i mučenju albanskih civila. Unatoč tome što ga je na suđenju samo jedan od ukupno šezdesetak svjedoka teretio kao zločinca, Ivanović je prvostupanjskom presudom osuđen na devet godina zatvora. Apelacioni sud je poništio tu presudu i naložio novo suđenje. Ivanović je u jednom od intervjua rekao da mu optužnicu i suđenje za ratni zločin nisu smjestili ni Srbi ni Albanci, nego jedan od tužitelja Eulexa koji je bio umiješan u korupcijsku aferu pa je njegovim hapšenjem htio preusmjeriti pažnju javnosti. Anastasijević bilježi da se Ivanović nakon toga nije povukao iz politike, već se kandidirao za gradonačelnika Mitrovice, ‘što je izazvalo novi talas nevolja: zapaljen mu je automobil, a pojedini članovi njegove stranke iznenada su odlučili da mu okrenu leđa’. Na tim izborima Ivanović je bio protukandidat Srpskoj listi, koja je uz podršku Vučićeve vlasti prethodno osvojila svih deset srpskih manjinskih mandata na kosovskim parlamentarnim izborima pa je u lokalne izbore krenula s namjerom da preuzme vlast u svim općinama sa srpskom većinom.
I u intervjuu koji je Ivanović dao Vremenu posijani su tragovi koji mogu voditi prema njegovim ubojicama. Ponajprije se to odnosi na pitanje što se nakon tri i pol godine njegova robijanja promijenilo u Kosovskoj Mitrovici, na što je Ivanović odgovorio: ‘Da, situacija se promenila na gore. Neverovatan je osećaj ugroženosti, straha kod naroda. (…) Da se odmah razumemo: ti ljudi se ne boje Albanaca nego Srba, lokalnih kabadahija i kriminalaca koji se voze u džipovima bez tablica. Droga se prodaje na svakom ćošku, svaki roditelj strepi zbog toga. (…) Očigledno je da se policija boji da se ne zameri počiniocima, ili su počinioci uvezani sa bezbednosnim strukturama. Neki kažu da je policija prosto nesposobna, ali teško mi je da poverujem u to. Mislim, jesu oni nesposobni, ali ne baš toliko.’
Ivanovićevo upiranje prstom u srpske kriminalce koji haraju Kosovskom Mitrovicom, pogotovo njegova sumnja da su povezani s policijom i tajnim službama, koje su pak povezane s beogradskom vlašću, Vučićevi politički oponenti predvođeni Sašom Jankovićem iz PGS-a iskoristili su da Vučićev režim i Srpsku listu optuže da su krivi za likvidaciju Ivanovića kao svog političkog protivnika. Vučić je na konferenciji za novinare na te i slične optužbe žestoko reagirao, iako ni sam nije isključio mogućnost da su Ivanovićevi ubojice srpske nacionalnosti, no logično je upitao zašto se ta mogućnost odmah smješta u kontekst stranačkih političkih sukoba i to nakon izbora na kojima je Ivanović poražen. Objavivši da će srpsko Tužiteljstvo za organizirani kriminal i policija provesti svoju istragu o Ivanovićevu ubojstvu iako nemaju efektivnu vlast na tom području, Vučić je najavio da će tražiti i da srpska istražna tijela budu uključena u kosovsku istragu, što je iz Prištine odmah odbijeno. Dodao je da u ovom trenutku ne zna tko je ubojica, ali i da je očito da neki koriste situaciju u neke druge svrhe. Spomenuvši da već neko vrijeme jedna od zemalja koja sudjeluje u KFOR-u pokušava da na kosovske granice prema Srbiji mimo međunarodnih odluka dovede i pripadnike kosovskih sigurnosnih snaga, Vučić je rekao da se nada da Ivanovićevo ubojstvo neće biti zloupotrijebljeno za pokušaje da ‘ostvare neke svoje ideje. Moje upozorenje danas je i da ne pokušaju da to koriste za uvođenje kosovskih sigurnosnih snaga, ni na sjever, niti na Kosovo uopće’.
Iz Vučićeva predsjedničkog ureda najavljeno je da će srpski predsjednik sljedeći vikend provesti na sjeveru Kosova, u mjestima s većinskim srpskim stanovništvom, kako bi doprinio smirivanju uzavrele atmosfere koja je među tamošnjim stanovništvom zavladala nakon ubojstva Olivera Ivanovića.
portalnovosti
