"Izabrao sam, bit ćemo Hrvat", rekao je toga jutra Pišonja. "Hrvat?! Zašto zaboga Hrvat?", pogledao ga je njegov drug Žuga. "Zato što oni žive na moru, tamo gdje su spavali i ljetovali rimski carevi, plus zato što lijepo je Hrvat biti, ljubit Boga, bližnjeg svoga, tu i umrijeti", zapjevao je Pišonja Thompsona. "Ali tebi je jasno da Rimljani i Hrvati nisu isto, i da se za tu stvar, na koncu, nas uopće ne pita?", oprezno ga je podsjetio drug. "Ne brini, nabavio sam hrvatski gen, nu ga", pokazao je onda Pišonja lijepo izvezeni pleter umotan u fine histonske grudice, "ukrao ga u Domu hrvatskih ratnih invalida."
"Budalo", nasmijao se Žuga, "to je molekula DNA, kakav hrvatski gen, nema hrvatskog gena, tu nam je zapisana boja očiju, broj noge, talent za violončelo, sklonost kardiovaskularnim bolestima, rizik od Alzheimera i tristo drugih čuda, ali ne i nacija, otkud ti te pizdarije?" "Hoćeš reći da bismo mogli biti bilo što?", vrisnuo je Pišonja. "Bilo što", odgovorio je njegov drug. "I tebi je svejedno?!", u nevjerici je pitao ovaj. "Boli me kinetohorna mikrocjevčica", lakonski je odgovorio Žuga, "samo da smo živi i zdravi."
Pišonja se snuždio. Otkriće da od njih dvojice na kraju može ispasti Urugvajac, Irac, Egipćanin, Francuz ili tko zna što još, čak božeprosti i Srbin, ili još gore musliman, ubilo ga je u centromeru. "Ali ja sam izabrao i odlučio, i hoću da budemo Hrvat!", udario je Pišonja desnom kromatidom o stol. "U tom slučaju, bolje nam je da što prije potražimo dobar testis", dobacio mu je Žuga, "i pomolimo se Bogu da je gazda Hrvat." "Bogu?!", u čudu ga je pogledao prijatelj. "Zajebavam te", nasmijao se ovaj.
Tako su mladi kromosomi Pišonja i Žuga, dvojica nerazdvojnih drugara, krenuli u potragu za hrvatskim testisom. Obišli su tisuće zemalja, prešli cijeli ocean mogućnosti, ali nigdje Hrvata. Na kraju, kad su već gotovo odustali, nadomak same obale oceana mogućnosti, naletjeli su na jedno veliko i glasno društvo, više od četrdeset kromosoma, izbrojali bogami četrdeset čevoricu.
"Jeste li vi Rimljani?", pitao ih je Pišonja oprezno. "Ramljani?!", zbunili su se ovi, "Rama vam je tamo, samo ravno cestom stotinjak kilometara." "Ne Ramljani, nego Rimljani. Rim", oprezno ga je Pišonja, "tamo gdje spavaju i ljetuju rimski carevi?" "Ih, kad je to bilo", odmahnuo je jedan iz društva kromatidom, "ovo su sad Rašćane." "Rašćane? Gdje je to?" pitao je Žuga. "Rašćane, bogati, kraj Vrgorca. Ovdje su sad Hrvati!" "Hrvati?!", umalo se Pišonja onesvijestio od sreće. "Jašta", potvrdio je onaj, "a vi, jel imate vozačku?" "Nemamo, ali nije problem", odgovorio je Pišonja, "gdje je auto?" "Evo ga", pokazao je jedan od one četrdeset četvorice lijepi novi autobus s dugačkim, elegantnim repićem.
"Gdje ćemo?", pitao je Žuga smjestivši se u vozačko sjedište. "Na more, tamo gdje spavaju i ljetuju rimski carevi", rekao je Pišonja, pa se okrenuo društvu pozadi, "koja bi to bila stanica?" "Jajna", odgovorili su mu oni, "jajna stanica." "To je tako uzbudljivo! A gdje je to?", pitao je Pišonja u slatkom iščekivanju. "Nije daleko, u Runovićima", odgovorio je jedan. "Znači sigurno ćemo biti Hrvat?", pitao je Pišonja druga za volanom. "Naravno da nećemo, budalo", nasmijao mu se Žuga u lice. "Kako sad nećemo?!", zaprepašten ga je u apsolutnoj nevjerici pogledao prijatelj. "Tako što smo mi spolni kromosomi X i X, idiote, i možemo biti samo žensko", objasnio mu je Žuga. "Nećemo biti Hrvat, nego Hrvatica!"
"Idi u kurac!", nasmijao se na to kromosom Pišonja, a Žuga ga je uhvatio za kromatidu, "na zapovijed, vojvodo!", i dao puni gas, pa upravljajući spermatozoidom s cijelom ekskurzijom od četrdeset četiri kromosoma, spretno se probijajući kroz prometnu gužvu na izlazu iz testisa, otišao iz epididimisa ravno u kurac, pa odatle u jajovod. "Dobit ćete razglednicu iz afričke zemlje Safari, zbogom žohari!", vikao je Pišonja kroz prozor luzerima što su zaostajali za njima, pa zapjevao iz sveg glasa, "lijepo li je Hrvat biti, majko hvala ti, ljubit Boga, bližnjeg svoga, tu i umrijeti!", urlao je naš junak dok je njihov spermatozoid jurio prema jajnoj stanici Runovići.
Tog ljeta 1981. Pišonja i Žuga odvezli su se ravno u legendu, kao CRO-mosomi, prvi kromosomski par koji je sam izabrao svoju sudbinu. Duge četrdeset četiri godine prošle su otada i njihov je pothvat u međuvremenu postao urbani mit, nitko zapravo nije vjerovao da se to stvarno dogodilo, sve dok se ove nedjelje, nakon drugog kruga zagrebačkih lokalnih izbora, u svom izbornom stožeru u pizzeriji Boccone na Trešnjevci Marija Selak Raspudić nije prisjetila onoga davnog ljetnog dana kad je odlučio postati Hrvat.
Dobro, odlučila, kaj god.
"I da, ja sam ponosna što sam baš Hrvatica", rekla je ponosna Marija pred televizijskim kamerama. "Ponosna sam što sam se u tisućama drugih zemalja, u oceanu mogućnosti, uspjela roditi kao Hrvatica, uz obalu na kojoj su spavali i ljetovali rimski carevi."
Sad, je li bilo baš tako, ne držite me za svaku riječ, ali kad netko kaže da je ponosan što se uspio roditi kao Hrvat, to je - uz neke sitne izmjene iz dramaturških razloga - moralo izgledati više manje točno onako kako sam opisao. I odmah da predupredim one kojima je to jako smiješno, nije to mala stvar. Ekspedicija četrdeset četiri kromosoma s dvojicom junaka na vozačkom i suvozačkom sjedištu nije, naime, bila prva koja se uputila na more čvrsto odlučivši izaći na nekoj jajnoj stanici u Hrvatskoj.
Bio je, recimo, jedan koji je, sve tražeći obalu na kojoj su spavali i ljetovali rimski carevi, na koncu završio, gle čuda, u rodilištu u Napulju, a bio je i jedan koji se baš čvrsto odlučio i izabrao roditi kao Hrvat - Kroat, Kroat, Kroejša, objašnjavao je vozaču valjda pola sata - pa prešavši tisuće zemalja i ocean mogućnosti završio kao Korejanac: Kroejša, Koreja, isti kurac, objašnjavala mu nesporazum s voznom kartom službenica na šalteru žalbi kolodvora jajne stanice Pjongjang. Poznat je, recimo, slučaj onoga kromosoma koji je sve dobro i temeljito isplanirao, izašao u jajnoj stanici Glavina Donja kraj Imotskog, u srcu hrvatstva, pa se rodio kao Srbin i izrastao u srpskog generala, možda ste i čuli za njega, Veljko Kadijević se zvao. Ili onaj nesretnik čiji su se kromosomi X i X jednu večer napili i oteli hrvatski spermatozoid, pa se ludujući jajovodom zabili u jajnu stanicu Babušnica kraj Pirota, onako pijani i obeznanjeni ispali na kraju em naprednjačka lezbijka em srpska premijerka.
Kako vidite, nije to tako lako kako izgleda, izabrati biti Hrvat. Najzad, kad bi to bilo tako jednostavno, ne bi od osam milijardi ljudi na Zemlji bilo jedva četiri milijuna Hrvata: najljepša zemlja na svijetu s najljepšim morem na svijetu, nema tko ne bi poželio roditi se Hrvatom, a hrvatskih Hrvata niti četiri milijuna, manje od nula zarez nula nula nula pet svih ljudi na kugli zemaljskoj. Što čisto matematički, ako je tek jedan od dvije hiljade ponosni Hrvat, znači da je i među tih manje od četiri milijuna ljudi u Republici Hrvatskoj, samo trenutak da izračunam, dakle niti dvije tisuće pravih, ponosnih baš Hrvata.
Onda znate koliko je teško i zajebano ono što je uspjela Marija Selak Raspudić, i zašto ima pravo biti "ponosna što je baš Hrvatica". I ostalih tisuću devet stotina devedeset devet hrvatskih Hrvata, uostalom, to su samo statistički: riječ je o ljudima čiji su se kromosomi odlučili roditi kao, nemam pojma, Talijani ili Korejanci - ili Srbi - pa im kromosomi jednako onako slučajno, zbog nesporazuma ili alkohola, završili kao Hrvati.
To je, shvatili ste, razlika između Hrvata i ponosnih baš Hrvata. Ponosni baš Hrvat onaj je koji se u tisućama drugih zemalja, u oceanu mogućnosti, izabrao biti i uspio se roditi baš kao Hrvat. Što se zna, samo je jedna uspjela.
I ne samo to - prema dostupnim podacima, Marija Selak Raspudić uopće je prva i do dana današnjeg jedina osoba u cjelokupnoj povijesti čovječanstva koja je svjesno izabrala, odlučila i uspjela se roditi kao pripadnica određene nacije. Niti Elon Musk, recimo, svemoćni tajkun koji cijeli život žudi postati predsjednikom Amerike, sa svim stotinama milijardi dolara i Starlinkovom satelitskom navigacijom nije se uspio roditi kao baš Amerikanac.
"Dobit ćete razglednicu iz afričke zemlje Safari!", urlali su njegovi Pišonja i Žuga na dugom putu prema američkom jajovodu, i zlosretni se Musk naposljetku - da skratim priču - stvarno rodio u Južnoafričkoj Republici Safari.
Džabe pare.
Zbogom, žohari!
