Zvjezdani pašnjak Antuna Tonija Barteka svojevrstan je sočni plod i svejedno s koje će ga se strane zagristi. Naime, knjigu se može se otvoriti i početi čitati na bilo kojoj stranici, jer svaka može biti početna. Kao takva ona je poput molitvenika malih kratkih molitvi posvećenih prirodi i postojanja u kontekstu skrivenog smisla. Tako je potpisnik ovih redova započeo izlagati svoje dojmove o knjizi na promociji Bartekove knjige pjesama koja se održala 12. ožujka u prepunoj dvorani Gradske knjižnice.
O Bartekovoj odabranoj poeziji po kriteriju dužine forme, nadahnuto su govorili i Vesna Nosić, Irena Krumes Šimunović, Ivan Šeremet i Dunja Vanić. Prisutne su u ime organizatora, Gradske knjižnice i Ogranka Matice hrvatske iz Slavonskog Broda, pozdravili Ivan Stipić, ravnatelj knjižnice koji je istaknuo da se promocija održava u okviru Dana hrvatskog jezika, te Ivan Medved, ravnatelj Državnog arhiva i predsjednik Ogranka brodske Matice. Gradonačelnik Mirko Duspara, govorio je u ime Grada Slavonskog Broda koji je financijski pomogao tiskanje knjige.
U programu su sudjelovali Studio za suvremeni i klasični ples „Brodski leptirići“ pod vodstvom Olje Andrušenko i Športski plesni klub „TOP DANCE“ pod vodstvom Igora Vinkovića.
Bartekova poezija koja svojom nepretencioznošći, svrhovitom kratkoćom i atmosferičnošću privlači i evocira, na trenutke je provokativna, jer destabilizira dušu čitatelja naviknutu na linearno, izravno, objašnjavajuće, narativno.
Pjesme u Zvjezdanom pašnjaku pripadaju kratkoj formi, idealnoj formi našeg vremena (lirski SMS-ovi), a forma je, kao to se zna, tajna svakog umjetničkog djela: Pjesme spadaju u minimalistički žanr, riječ je o poetskom minimalizmu koji karakteriziraju: lapidarnost, kratki rezovi, ekonomičnost izraza, asocijativnost, paradoksalnost, kononativnost, ispreplitanje eksplicitnosti i ekspresivnosti, epifanijsko.
Bartek je, istaknuto je, slikar riječima koji se kao po naputku Goethea, želi osvježiti cjelinom tako što ju je prvo spazio u najmanjem. Bartekova poezija opisana je kao tekući kristal, tvar koja u tekućem stanju posjeduju određen stupanj uređenosti kristalne rešetke i koja lomi svjetlost. To je materija koja nije ni čvsta, niti tekuća. Intrigantna je, zavodljiva, zenovska enigma, stjecaj vanjske i unutrašnje svjetlosti. Stoga će čitatelje Bartekova poezija dokvalificirati u poznavatelje i ljubitelje osvijetljenosti koja omogućava vidljivost u tmini egzistencije.
