Ne dajte da vas zavedu!
O povratku ništa ne piše
Sumrak je već na redu
Čuje se vjetar na ledu
A jutra nema više
Ne dajte da vas zavedu....
Da je život lažan dim
Na iskap se mora piti
Nećete ga biti siti
Na rastanku, na rastanku s njim
Ne dajte da vas zavedu...
Nemate mnogo vremena
Sveci nek pobožno trunu
Mudraci kroz život grunu
On nestaje kao pjena
Ne dajte da vas zavedu...
Na glad i na razbojište
Čemu vam strah i bijeda
Sve stvorove smrt odvede
A poslije nema ništa
Ne, ne, ne dajte da vas zavedu!
Čuo sam da nećete ništa učiti
Čuo sam da nećete ništa učiti,
Iz toga zaključujem: milioneri ste.
Budućnost vam je osigurana – ona je
Pred vama u sjaju. Vaši su se roditelji
Postarali da vam se noge
Ne spotaknu o kamen. Onda i ne moraš
Ništa učiti. Kakav si
Takav i ostani.
A ako bi i bilo teškoća, jer su vremena,
Kako sam čuo, ipak nesigurna,
Imaš svoje vođe, koji će ti točno reći
Što trebaš raditi da vam bude dobro.
Oni su to nakupili kod onih
Što znaju istine
Koje vrijede za sva vremena
I recepte koji uvijek pomažu.
Gdje su toliki za tebe,
Ne moraš ni prstom mrdnuti.
Naravno, kad bi bilo drukčije,
Morao bi učiti.
Često noću sanjam
Često noću sanjam da se više ne mogu
Zaradom svojom uzdržavati.
Stolove koje pravim ne treba
Nitko u ovoj zemlji. Trgovci ribom govore
Kineski.
Moji najblizi rođaci
Gledaju me strano.
Žena s kojom sam sedam godina spavao
Uljudno me pozdravlja u hodniku
I smiješeći se
Prolazi.
Maska zlotvora
Na mome zidu visi japanska rukotvorina
Od drveta, maska zlog demona, zlatno lakirana.
Pun saučešća gledam
Nabrekle žile na čelu koje pokazuju
Koliko je naporno zao biti.
Mojoj majci
Sad kad je umrla, ostaviše je u zemlji,
Cvijeće raste, nad njim leptiri lepršaju…
Ona, laka, jedva je pritiskivala zemlju,
Koliko bola bješe potrebno da postane tako laka!
Nova razdoblja
Nova razdoblja ne počinju najednom.
Moj je djed živio već u novo vrijeme
Moj će unuk živjeti još u staro.
Novo meso jedu starim vilicama.
Nisu posrijedi ni samohodna vozila
Ni tenkovi
Nisu posrijedi avioni nad našim krovovima
Ni bombarderi.
Sa novih antena čuli smo stare gluposti.
Mudrost se širila od usta do usta.
Pjesma revolucionaru
Kad se pojača tlačenje
Mnogi se obeshrabre.
No njegova hrabrost jača.
On organizira svoju borbu
Za paru nadnice, za vodu za čaj
I za vlast u zemlji.
On pita vlasništvo:
Odakle si?
On pita nazore:
Kome koristite?
Tamo gdje se uvijek šuti –
On će govoriti.
Tamo gdje vlada tlačenje a govore o sudbini,
On će spomenuti imena.
Gdje on sjedne za stol –
Za stol sjeda nezadovoljstvo,
Jelo postaje loše
I pada u oči da je soba mala.
Tamo gdje ga otjeraju –
Odlazi pobuna, a odakle je otjeran –
Nemir ipak ostaje.
Čujem
Na trgovima se o meni priča da loše spavam,
Moji se neprijatelji, kažu, kuće,
Moje žene oblače svoje lepe haljine,
U mom predsoblju čekaju ljudi
Za koje se zna da su ljubazni prema nesrećnima.
Uskoro
Čuće se da više ništa ne jedem,
Ali da nosim nova odela,
A najgore je: i sam
Opažam da sam prema ljudima
Postao grublji.
Moj brat je bio pilot
Moj brat je bio pilot.
Jednog dana dobio je kartu
Spakovao je kofer i
otputovao na jug.
Moj brat je osvajač.
Našem narodu nedostaje prostor.
A osvojiti nebo i zemlju
naš je vekovni san.
Prostor koji je moj brat osvojio
leži u Kvaderama masivu
dug je metar i osamdeset
i dubok metar i pedeset.
