Prvog dana Mjeseca hrvatske knjige 2020. godine,15. listopada, u Slavonskom Brodu, Gradska knjižnica Slavonski Brod i Društvo hrvatskih književnika, Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski, predstavili su knjigu eseja „Zemaljski i nebeski grad" te zbirku pjesama „Stvari onkraj stvari", katolički orijentirane autorice Ružice Martinović-Vlahović. O događaju izvjestio je sbplus, vodeći brodski news portal, u tekstu pod naslovom Umjesto glupih engleskih fraza, tetovirajte njezine stihove.
O esejističkom i poetskom stvaralaštvu doktorice Martinović-Vlahović ne znam, nažalost, ništa, osim što sam poslušao jednu njenu pjesmu koju je na promociji pročitao dobri duh Broda, glumac Luka Stilinović. Stoga, njena „duhovna poezija“ nije u mom fokusu, već je to Mirko Ćurić, dopredsjednik Društva hrvatskih književnika i predsjednik slavonsko-baranjsko-srijemskog Ogranka, jedan od predstavljača knjiga. Za autoricu članka Željku Gavranović, on je „iskreno najzanimljiviji sinoćnji govornik.“. Iz gomile izraza koji ništa ne znače ili znače manje ili drugačije od onoga što sugerira, i zbrkanih i plitkih tvrdnji koje je izgovorio prigodničarski, javno kao da pred sobom ima adorante bez kriterija za valjano, izdvajam jednu bljutavo moralizatorsku pretjeranost. Kako bi po svaku cijenu potvrdio literarne vrijednosti knjiga esejistkinje i pjesnikinje i izrazio svoju gorljivu blagonaklonost, on mjere nije imao izgovorivši sljedeće: „Umjesto glupih fraza na engleskom jeziku koje mladi danas često tetoviraju na svoje tijelo, trebali bi tetovirati duboke misli ove talentirane Brođanke.“ Pritom Ćurić nije naveo niti jedan primjer iz repertoara glupih fraza na engleskom, a niti ijednu mudru.duboku misao doktorice Ružice, a koja bi se isplatila/imala opravdanje trajno biti nanešena na/pod kožu. On je mislio da je argumentacija atraktivna, ali ona je neprivlačna i diskvalificirajuće jadna. Konzervativno besmislena. Da Feral Tribune još uvijek izlazi, mnijem da bi ju uvrstio u svoju znamenitu rubriku Greatest shits.
Ne želim raspravljati o takvom sterilnom elitizmu, odsustvu elementarnih objašnjenja za ekstremističke tvrdnje koje ga za Ž.G. čine „iskreno najzanimljivijim govornikom“, nedovoljnoj fokusiranosti na bit duhovnosti, o nepojmljivom nespominjanju Nikole Šopa, najvećeg hrvatskog pjesnika religiozne dubine i nesposobnosti kontekstuliziranja globalnog fenomena snage vjere, a ne religije. Htio bih samo navesti nekoliko glupih fraza na engleskom jeziku koje se tetoviraju po koži žena i muškaraca diljem svijeta, a koje toliko živciraju i onespokojavaju Mirka Ćurića.
Svi imamo ožiljke, svi imamo priče.
Vjeruj u svoje snove.
Moć mašte nas čini beskonačnima.
Nikad ne odustaj.
Jedna ljubav, jedno srce.
Ono što vas ne ubije čini vas jačim.
Neka bude.
Zauvijek mlad.
To je moj život.
Slobodan kao ptica.
Vjeruj u sebe.
Sve što trebate je ljubav.
Živiš samo jednom.
