Bespuća HDZ-ove zbiljnosti

Hrvatski premijer Andrej Plenković, koji je više no uvjerljivo dobio po repu na upravo minulim euroizborima unatoč tomu što je pred glasačke kutije izašlo pet posto više birača nego na prethodne (25,24 posto), podijelio je s HDZ-om progubitničku sudbinu svoje polit-ideološke europske obitelji, Europske pučke stranke (EPP).

Relativni izborni pobjednici, koji ni u Uniji niti u vlastitim zemljama više nisu uvjerljiv demokršćanski mainstream u ukupnoj političkoj podjeli/ponudi aspiranata na utjecajnu ulogu u kreiranju nove konfiguracije EU-a, odnosa sa SAD-om i tzv. azijskim tigrovima, ali i političke konfiguracije zemalja članica EU-a. Pučani sada - ubuduće će još i više - moraju pregovarati za vlast, nuditi kompromise, voziti slalome i po najtežem terenu, odreći se koječega od svojih tradicionalnih kanona, etc.

Na europskoj razini, EPP-u više nije dostatna grupacija socijalista - također zvijezda padalica - već valja pridobiti u kompu i zelene i liberale, što i ne bi smjelo biti preteško.

Ne zato, dakako, što je EPP-ovo vodstvo - naime, njemačka kancelarka Angela Merkel, iako je predsjedničke ovlasti u Kršćansko-demokratskoj uniji (CDU) predala nasljednici Annegret Kramp-Karrenbauer - izabralo Andreja Plenkovića i latvijskog premijera Krisjanisa Karinsa za svoje pregovarače s europrlamentarnim grupacijama o novoj Unijinoj vlasti: predsjednicima Europske komisije, Europskog vijeća, Europarlamenta, viskim predstavnicima za vanjsku i sigurnosnu politiku, možebitno i o predsjedniku Europske središnje banke.

Uoči sastanka čelnika EU-a u utorak 28. svibnja u Bruxellesu radi preliminarnog dogovora o novom ustroju Unijinog vodstva u idućih pet godina, ali i usred totalnog šoka i rusvaja u HDZ-u zbog podbačaja na euroizborima u nedjelju 26. svibnja, neki su se dokazano senzacionalistički mediji bacili u žestoke špekulacije - račun bez krčmara - o tomu kako je "definitivno odzvonilo i Plenkoviću i njegovom light HDZ-u", jer su im očitali izbornu lekciju SDP, radikalni tzv. suverenisti Ruže Tomašić i nezavisni bivši sudac Mislav Kolakušić.

Džaba ste farbali, hadezeovci. Uzalud su o trošku poreznih obvaznika - kao, zbog obveza redovnog posla na službenoj dužnosti (sic transit) - dva mjeseca promidžbeno čergarili uz tv-kamere od najudaljenije zabiti bogu iza nogu do srca Zagreba. Badava je šef Plenković netalentirano glumatao karikaturalnog Franju Tuđmana u nacionalnoj ekstazi, mahao rukama, stiskao šake, pokazivao rukom nekamu u bespuća povijesne zbiljnosti...

Zaludu je Mutti Merkel s tzv. spitzenkandidatom Manfredom Weberom držala demokršćanski fenjer nad ZNA se opcijom, a plaćeni estradnjaci razigravali "nacionalno osviještena" denver plava srca 6000 "domoljuba" natiskanih u Ciboni čak i Thompsonovim velikohrvatstvom za koje nema mjesta u civiliziranoj Europi ni u Merkeličinom protivljenju "nacionalizmu koji razara Europu".

Crnom labudu se, je li, nije svidjelo, a ni biračkom tijelu Plenkovićevo gluparenje na završnom predizbornom skupu: "Liebe Angela, Manfred, dragi Dragane Čović, presnažno Cibona izgleda večeras, ona je odraz snage HDZ-a. Pozdravljam sve vas koji ste došli u Zagreb nakon Bleiburga, gdje ste odali pijetet i poštovanje hrvatskim žrtvama nakon Drugog svjetskog rata".

Besramno tresnuli pred Merkel i ostali živi: Bleiburg je jedinka planktona prema broju njemačkih žrtava na strani Trećeg Reicha, a kancelarki ne pada na um slaviti ih, polagati im vijence i paliti svijeće. Ni nesretnom Antoniju Tajaniju Duceovim fašistima, ni ukrajinskom kralju čokolade ili nasljedniku mu komedijantu Volodimiru Zelenskom svojim naci-čuvarima Führerovih tvornica smrti, ni... Čak ni Bleiburg nije pomogao HDZ-u od katastrofalne blamaže, jako slične onoj Tomislava Karamarka 2015. kad su mu birači uvjerljivo honorirali stožeraško-šatoraški primitivizam, koji ga je u konačnici stajao političke glave. No, Plenković neće biti te nesreće.

Valjda bez konkurencije najgori govornik među 200.000 i kusur HDZ-ovih članova, tzv. spitzenkandidat Karlo Ressler, mlađahni Šeksov posinak i neprepoznatljiv politički začinjavac napadno frazerskog diskursa i prepun treme - u kojeg vjeruju samo očuh Šeks i bivši šef u eurounijskom uredu Plenković - sinergijski je sa stranačkim liderom otjerao te s Bleiburgom u srcu i na umu pred biračke kutije Ruže Tomašić, Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih.

"Danas smo svi u mislima s Bleiburgom", prštala je patetika iz Resslerovih usta, "sa simbolom najveće tragedije hrvatskog naroda o kojoj se dugo nije smjelo govoriti". A gdje si bio, dečko, tog 18. svibnja? Uvježbavao onaj korak u koloni Hoda za život Željke Markić? Pa rame uz rame s ahmićkim ratnim i zločincem protiv čovječnosti Darijom Kordićem, pravomoćno u Haagu osuđenim na 25 godina robije?

Deset dana poslije tzv. komemoracije na Lojbaškom polju, koju je HDZ-ova državna kasta kukavički izbjegla - pardon, saborski potpredsjednik i Plenkovićev stranački zamjenik Milijan Brkić nadimkom Vaso iz inata je nazočio u vlastitoj režiji - našli su se licemjerno, zbog izbornih bodova uvlačiti onima, što mrze light HDZ više od samog Rogatog. I dva dana prije izbornog debakla, glavni tajnik HDZ-a pada u trans: "Recimo 'ne' jalovoj ljevici i njezinoj demagogiji i populizmu kojim se žele pokazati većim demokratima od nas". A kad tamo, SDP-u četiri mandata u Europarlamentu umjesto tri, a HDZ-u također četiri umjesto sanjanih šest i obećanih pet, pa...

S tom neslavnom popudbinom pogrešnih procjena, šašavih obećanja ili promašenih očekivanja, hrvatski pučanin Plenković - kojem su za izborni debakl krivi novinari, ministri jer da ga nisu dovoljno hvalili, regionalni i lokalni stranački šerifi, žuti, crni i crveni Tuđmanovi vragovi od živozidnih populista i "crnaca" s ekstremne tzv. desnice do "komunjara" u SDP-u, etc., samo ne on osobno koji je sastavljao listu političkih metuzalema i anonimaca te dirigirao kampanjom - ide u Bruxelles pregovarati u ime jednakih gubitnika.

Koalicijski partneri demokršćani i socijalisti ukupno su izgubili osamdesetak mandata i više nisu dovoljni samima sebi da bi bili superiorna većina ostatku preplaćene eurobirokracije. Ako žele ostati pri torti i držati nož u ruci, a to žele više no vidjeti rođenu majku, moraju zvati i druge za stol, a sebi i svojima uvjerljivo stanjiti krišku. Inače, ništa od gozbe.

Toj kilavoj popudbini - demokršćanima i eurosocijalistima pak sankcioniranu na izborima - opasno diše za vratom rastuća europska tzv. desnica, populizam, ksenofobija, nacionalizam, protueuropejstvo..., koji se po takoreć Bernoullijevoj jednadžbi i zakonu o spojenim posudama šire Europom. Pače, jačaju u EU zemljama tzv. prve brzine, gdje su se u ozbiljnoj stisci našli i Angela Merkel i Emmanuel Macron.

HDZ-ov euroizborni debakl tek je - doduše još slabašan, ali ipak prijeteći - eho aktualnog eurotrenda glede i u svezi kojeg je veliko pitanje kako mu parirati. U Uniji, očito, demokršćani i socijalisti više ne mogu sami, jer su manje-više prorajtali ne samo povjerenje dobrog dijela birača nego i sinergijski potencijal za uvjerljivo voditi Europu na zadovoljstvo tih pola milijarde žitelja temeljito poljuljanog standarda, ustrašenih terorizmom i neizvjesnošću, nezadovoljnih nepravdama, socijalnom nejednakošću i problematičnim općim stanjem zdravlja svojih zemalja i njihova okružja.

"Očekujemo rekordan broj mandata, promijenit ćemo Europu!" - grmio je Matteo Salvini, potpredsjednik talijanske vlade i vođa separatističke Lega Nord (Sjeverna liga) s masovnog predeuroizbornog skupa predstavnika nacionalističkih stranaka iz 11 zemalja, održanog na glavnom trgu ispred gotičkog Duoma u Milanu. "Ovo je povijesni trenutak", kazala je medijima Marine Le Pen, prvakinja radikalnog Nacionalnog okupljanja, pobjednica izbora u Francuskoj, egzekutorica Macronove političke opcije.

Salvini, u mladosti zadrti tzv. lijevi aktivist, kojemu sada otvorenu potporu pruža mađarski lider Viktor Orban, bio se globalno blamirao zahtjevom za segregacijom useljenika i Talijana na javnom mjestima, u željezničkim vagonima, etc. Je li to vizija Europe i nacionalnih država - u Uniji ili izvan nje, nije bitno - kojoj će birači davati prednost u ponudi s demokršćanstvom, socijaldemokracijom, liberalima, zelenima, etc.? Ako jest, laku noć Europo. Nešto slično već je viđeno, a rane najgoreg zla u povijesti čovječanstva još nisu zaliječene, pa...

Ekstremna tzv. desnica u Europi, ali i većem dijelu zemalja tzv. prve i druge brzine, da se i ne govori o fenjerašima na romobilima, uistinu ima nakon 26. svibnja jakih razloga za veliko slavlje. "Najveći parlamentarni izbori u zapadnom svijetu", kako su ih s pravom imenovali neki mediji, iznjedrili su najrazjedinjeniji Europarlament no ikad, veće muke/umijeće u konfiguriranju nove eurovlasti no ikad i najneizvjesnije sutra Stare dame no ikad u najugroženijem globalnom okolišu svjetskog mira i sigurnosti no ikad.

Četiri stotine milijuna Unijinih Europljana s pravom biranja 751 eurozastupnika oduzelo je pravo dvjema najvećim skupinama tzv. lijevog i tzv. desnog centra skrbiti o zajedničkih 1,5 prosječnog rasta BDP-a, ali i resetiranju višekratno resetiranog projekta (9. svibnja 1950.) franuskog ministra vanjskih poslova Roberta Schumana i šest zemalja o "izgradnji mirne, ujedinjene i prosperitetne Europe".

Nakon dvaju svjetskih ratova u intervalu od svega dvadesetak godina, koji su odnijeli blizu 100 milijuna nedužnih života i pretvorili Europu u ruševinu, Schumanova ideja osigurala je - kao nikad dosad u povijesti ovih prostora - već 74 godine mira, sigurnosti i prosperiteta naroda i država. E pa sad, ako je povijesno pamćenje toliko zakržljalo, a ludost se toliko povampirila da je spremna kockati se stečevinama europskog mira i sigurnosti, ekonomskog i sveg drugog napretka te ponovno želi dati priliku ekstremizmu/nečovječnosti kao političkom i društvenomu mainstreamu, civilizacijski kiks možda se više nikad neće moći ispraviti. Ekstremna tzv. desnica ima, je li, razloga slaviti ne samo izlaznost na euroizbore od 51 posto, najveću u prošlih 25 godina, nego i svoju pobjedu u Francuskoj, Velikoj Britaniji, Mađarskoj, Italiji, Njemačkoj, Austriji, etc.

Pa sada, kako kažu, kom' pita, kom' tepsija i hrvatskom europučaninu Andreju Plenkoviću dvostruki izazov: kako u ime EPP-a (is)pregovarati novu eurovlast, pa se u njoj možebitno dohvatiti kakvog unosnog mjesta, odnosno kako se kod kuće održati u HDZ-ovom sedlu te organizirati si stranku za predsjedničke izbore koncem ove i, najvažnije, parlamentarne koncem sljedeće godine.

Po rečenim medijskim špekulacijama - uvijek iz 2dobro obaviještenog insajderskog izvora, koji je želio ostati anoniman2 - Plenković u rujnu odlazi na 2važno radno mjesto2 u novoj vlasti EU-a. Na fotelju premijera zamijenit će ga, navodno, predsjednik Hrvatskog sabora i glavni tajnik HDZ-a Gordan Jandroković, odnosno bivši HDZ-ov ministar znanosti, obrazovanja i sporta Dragan Primorac (!?), koji je hopla-cupla forenzikom otkrio da su 2Hrvati najstariji narod u Europi2, a Plenkovićev će alter ego na čelu HDZ-a navodno biti aktualni ministar uprave Lovro hvaljenisusimarija Kuščević.

"EPP je spreman na sve potrebne kompromise", procijenio je njemački tzv. spitzenkandidat za predsjednika Europske komisije Manfred Weber, kojega gura Merkel, bespogovorno podržava i Plenković baš kao i sve, što njemačka kancelarka makar i samo pomisli, a Macron ga ne želi te će u tom smislu hrvatski pregovarač uletjeti u slijepu ulicu.

Rečeni hrvatski mediji - skloniji senzacionalizmu i samohvali tipa "kao što smo prvi objavili" - objavljuju da Merkel nije došla u Zagreb isključivo podržati Plenkovića i HDZ uoči europarlamentarnih izbora, već sklopiti deal s njim - jednim od najvjernijih, ako ne i svojim najvjernijim sljedbenikom - o njegovoj budućoj ulozi u EU kao osobi od povjerenja EPP-ove obitelji.

I zato će, navodno, najesen ostaviti brod koji tone u RH, kao što je njegova stranačka drugarica Grabar-Kitarović naprasno i bez pitanja tadašnje šefice HDZ-a i premijerke Jadranke Kosor ostavila radno mjesto veleposlanice RH u SAD-u i zapasala udobnu poziciju pomoćnice glavnog tajnika NATO-a za diplomaciju. Ili, kao što je HDZ-ovoj Ivani Maletić bilo milije ostati u Europarlamentu no odazvati se Plenkovićevoj ponudi ministarskog fotelja u vladi. "Domoljublje" ima svoju cijenu, pa...

Poznati novinar Deutsche Wellea Srećko Matić kazao je u Točki na tjedan televizije N1 Hrvatska da je Merkel došla u Zagreb zbog Webera, a ne HDZ-a i Plenkovića te nije bez razloga baš u Ciboni grmila protiv nacionalizma. "Problem s Andrejem Plenkovićem i njegovim HDZ-om jest što premijer cijelo vrijeme priča o tomu kakav HDZ treba biti", tvrdi Matić.

"Trebao bi više govoriti o tomu kakav je HDZ danas. Vidio sam blizu kancelarke Gabrijelu Žalac, a ministar u vladi Angele Merkel je pak zbog izazivanja prometne nesreće podnio ostavku, što u Hrvatskoj nije slučaj. Nacionalizam je destruktivan, a ironija je da Merkel o tomu priča upravo na skupu HDZ-a. Zanimljivo je da na skupu HDZ-a za europske izbore nisam vidio nijednu zastavu EU-a."

Neće valjda biti da su se i HDZ i Andrej Plenković međusobno pogubili na bespućima i Tuđmanove i novoeurounijske zbiljnosti?

h-alter