Svakog dana u svakom pogledu rekonstrukcija gradske tržnice sve više napreduje. Očito je to i po fotografiji kojom ilustriramo temu. Prema tome, svima koji su jutros bili kupovali na nedalekom improvizoriju od zamjenske pijace i prošli pored gradilišta - fotografija nije aktualna.
Predviđeno je da obnavljanje zelenog dijela gradske tržnice bude završeno do rujna kada bi natkriveni prostor za razmjenu svježih namirnica za novac i obratno bio dat na korištenje trgovcima i kupcima. Dok Brođanke i Brođani čekaju da se i to čudo dogodi, prisjećaju se stare, devastirane tržnice u koju se ulagalo nedovoljno što je i dovelo do njenog neumitnog propadanja. Stoga je pred eliminaciju postala najružnija gradska tržnica u državi gotovo opasna za kretanje njenim zakrčenim prolazima. Ipak, oni koji su ovdje dolazili snabdijevati svoje domaćinstvo nikad neće zaboraviti njezin nekadašnji šarm i smisao. O tome sam na susjednom portalu svojevremeno napisao: Izgrađena početkom šezdesetih godina, u organizaciji gradskog prostora, na mapi grada, tržnica je predstavljala urbani zaselak, intrigantno mjesto susreta grada i sela, trgovačko središte, sastajalište, okupljalište, mjesto razmjene koje je imalo premalo klupa za sve mirisne, svježe i zdrave plodove i prehrambene proizvode iz prigradskih vrtova, sa seoskih njiva, voćnjaka i štala. Kroz šest ulaza u tržnicu dolazili su trgovci, kupci i znatiželjnici u smišljeno ograničenu površinu, obredno mjesto trgovine, susreta i razgovora.
Hoće li građevinsko oživljavanje prostora na temelju zahtijeva novih generacija kupaca odgojenih u robnim lncima, oživjeti i kao poligon za sajam, biti svojevrsna prodajna izložba, mjesto za zabavna i društvena zbivanja, obredno mjesto trgovine na kojemu će glavnu riječ voditi okretni trgovci, lukavi seljaci i snaše i snalažljive mušterije? Hoće li se stare mušterije vratiti, a nove pojaviti na toj važnoj točki brodskog urbanog pejzaža? Hoće li se vratiti trpeljiva vreva, radosna vika i cjenkanje, povjerenje u domaće svježe voće i verduru? Hoće li tržnica ponovo pružati svojim posjetiteljima ugodan taktilni osjećaj ugode kao kad su ruke u brašnu? Je li rekontrukcija tržnice dovoljna pokretna snaga kako bi se njen ugasli prostor uzdigao erogene zone grada, mjesta na koje se dolazi po zadovoljstvo?
Nisam optimist! Tržnice su odavno dobile konkurenciju u robnim lancima. Kupci su stekli nove navike koje su impregnirane žurbom, njihovom površnošću i odsustvom želje za istinskom komunikacijom s prodavačima. Ipak, urednost prostora, novine koje će se ponuditi i dodatne atrakcije garantiraju posjećenost i veći aktivizam, ali nikada kao nekada. Nisam zloguki prorok, samo konstatiram da povratka na staro zlatno doba brodske pijace neće biti. No, bit će svakako bolje u odnosu na staru, srušenu, zapuštenu, zanemarenu i prljavu tržnicu.
