Političari su preuveličavali moguće učinke mjere 'besplatna' zapošljavanja mladih. Procjene struke i HGK bile su realne, a sindikalni strahovi neutemeljen.
Što zapravo otkrivaju podaci Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje (HZZ) o primjeni mjere stručnoga osposobljavanja za rad mladih nezaposlenih osoba bez zasnivanja radnog odnosa uz naknadu države od 1600 kuna? Ona je u cilju jačanja zapošljivosti proširena i na privatni sektor, a ključno je reći da se ništa važno nije dogodilo. U prvih dva i pol mjeseca sklopljeno je 600-tinjak ugovora.
Nešto manje od trećine su osobe koje su prvi put u svijet rada uključene potražnjom privatnog sektora. To svjedoči o trima stvarima: da su političari preuveličavali moguće učinke, da su bile realne procjene struke i HGK te da su sindikalni strahovi promašeni. Ministarstvo rada forsiralo je velika pozitivna očekivanja, a iz oporbe su pretjeravali s negativnim prognozama. Relevantnima se pak pokazuju tvrdnje stručnjaka, kao i HGK, koji su govorili da je mjera vrijedan instrument, ali da ne može bitno promijeniti stanje na tržištu rada. Ključni problem bio je i ostao nedostatak novih radnih mjesta i manjak novih investicija. U postojećim uvjetima poslodavci nisu zainteresirani za primanje novih ljudi, pa ni kad je to besplatno. Od te mjere moguće je više očekivati samo pod uvjetom pokretanja gospodarstva i razvoja. No, pokretači su vezani i uz reforme, posebice na tržištu rada. S tim u vezi može se reći da su rezultati primjene mjere pokazatelj i bezrazložna otpora i straha na sindikalnoj sceni od novih rješenja za tržište rada. U teškoj situaciji prirodno je da se ljudi koji teško dolaze do posla ili su zakinuti za radnička prava plaše bilo kakve fleksibilizacije i otvaranja novih procesa, no takav slučaj bile su i sindikalne reakcije na samu mjeru. Sada se pokazuje koliko je sindikalne energije izgubljeno "nabrijavanjem" loših scenarija, a sve bez osnove. Kristalno je jasno da nije posrijedi važan instrument koji bi utjecao na nesigurnost radnika, i to zato što ta mjera neće biti masovno primjenjiva. Za poslodavce je i te kako važno što je sada zakonski regulirana. Uvodi se tako red u to područje, pa pošteni poslodavci ne moraju strahovati da će doći u opasnost da ih se proziva za rad na crno. One zlonamjerne, pak, može se kontrolirati; primjerice, provjeriti ima li otkaza drugim radnicima dok traje mjera ili se u ciklusima stalno zapošljavaju novi radnici, što nije stažiranje, nego eksploatiranje.
Izvor: www.poslovni.hr
Što zapravo otkrivaju podaci Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje (HZZ) o primjeni mjere stručnoga osposobljavanja za rad mladih nezaposlenih osoba bez zasnivanja radnog odnosa uz naknadu države od 1600 kuna? Ona je u cilju jačanja zapošljivosti proširena i na privatni sektor, a ključno je reći da se ništa važno nije dogodilo. U prvih dva i pol mjeseca sklopljeno je 600-tinjak ugovora.
Nešto manje od trećine su osobe koje su prvi put u svijet rada uključene potražnjom privatnog sektora. To svjedoči o trima stvarima: da su političari preuveličavali moguće učinke, da su bile realne procjene struke i HGK te da su sindikalni strahovi promašeni. Ministarstvo rada forsiralo je velika pozitivna očekivanja, a iz oporbe su pretjeravali s negativnim prognozama. Relevantnima se pak pokazuju tvrdnje stručnjaka, kao i HGK, koji su govorili da je mjera vrijedan instrument, ali da ne može bitno promijeniti stanje na tržištu rada. Ključni problem bio je i ostao nedostatak novih radnih mjesta i manjak novih investicija. U postojećim uvjetima poslodavci nisu zainteresirani za primanje novih ljudi, pa ni kad je to besplatno. Od te mjere moguće je više očekivati samo pod uvjetom pokretanja gospodarstva i razvoja. No, pokretači su vezani i uz reforme, posebice na tržištu rada. S tim u vezi može se reći da su rezultati primjene mjere pokazatelj i bezrazložna otpora i straha na sindikalnoj sceni od novih rješenja za tržište rada. U teškoj situaciji prirodno je da se ljudi koji teško dolaze do posla ili su zakinuti za radnička prava plaše bilo kakve fleksibilizacije i otvaranja novih procesa, no takav slučaj bile su i sindikalne reakcije na samu mjeru. Sada se pokazuje koliko je sindikalne energije izgubljeno "nabrijavanjem" loših scenarija, a sve bez osnove. Kristalno je jasno da nije posrijedi važan instrument koji bi utjecao na nesigurnost radnika, i to zato što ta mjera neće biti masovno primjenjiva. Za poslodavce je i te kako važno što je sada zakonski regulirana. Uvodi se tako red u to područje, pa pošteni poslodavci ne moraju strahovati da će doći u opasnost da ih se proziva za rad na crno. One zlonamjerne, pak, može se kontrolirati; primjerice, provjeriti ima li otkaza drugim radnicima dok traje mjera ili se u ciklusima stalno zapošljavaju novi radnici, što nije stažiranje, nego eksploatiranje.
Izvor: www.poslovni.hr
