„Pristup izraelskog premijera Benjamina Neranyahua ratu u Gazi je pogreška“, kazao je neki dan američki predsjednik Joseph Robinette „Joe“ Biden, Jr. u intervjuu Univisionu, američkoj televizijskoj mreži na španjolskom jeziku. Račun za tzv. Treći svjetski rat, ako ga bude i ako itko preživi, a neće, trebalo bi poslati Bidenu na adresu u Vječnim lovištima. Makar samo zato što nije ništa naučio od prethodnika Johna Fitzgeralda Kennedyja.
„Ne slažem se s njegovim pristupom.“ Kad takvo što bubne najmoćniji čovjek na svijetu, držeći da je humanist par excellence, a netom prije te izjave se globalno „proslavio“ opaskom kako Izrael, je li, „neselektivno“ – neskriveno genocidno! – bombardira dva i pol milijuna nedužnoga palestinskog življa što na malom, opkoljenom prostoru umire od gladi i žeđi, to je krvavo Bidenovo licemjerje vrijedno globalnoga gađenja i svake osude. Uključivo međunarodne pravosudne sankcije Bidenu – zajedno s izraelskim političkim i vojnim vrhom – za izravno SAD-ovo sudjelovanje u ratnom i zločinu protiv čovječnosti. Sustavnom, je li, ubojstvu i sakaćenju više od 100.000 Plestinaca u njihovim domovima, u otetoj im višestoljetnoj domovini Palestini. Inertnu svjetsku savjest dnevno zasipaju stravične slike ubijanja svega palestinskog što se kreće (trećina masakriranih i umorenih glađu su djeca u dobi do 12 godina), stotine humanitaraca i novinara, sustavnog brisanja s lica zemlje cijelih stambenih četvrti, bolnica, škola, čak UN-ovih institucija…
Svi aktualni prosvjedi mirotvornih aktivista u Izraelu, SAD-u, širom Europe i drugdje protiv Netanyahuove suicidne politike imaju jedan, jedinstven zahtjev: trajni prekid vatre u Pojasu Gaze i obustava američke vojne pomoći IzraeluSedmi mjesec bjesomučnog ratnog pakla u kojemu izraelski agresor na Pojas Gaze – uza svu SAD-ovu pomoć te nemjerljivu prednost u oružju, vojnicima i tehnici, ali i mučko ubojstvo na sveti Ramazanski bajram u izbjegličkom kampu u Gazi trojice sinova i četiri unuka Hamasova vođe Ismaila Haniyaha – nije uspio ni poraziti Hamas niti osloboditi preostalih cca 150 talaca, za Bidena je, najmoćnijeg lidera pojedinačno najmoćnije zemlje na svijetu – „pogreška“. Nakon što je Joe Biden odobrio slanje američkog novca i oružja Netanyahuu za „borbu protiv terorističkog Hamasa“ jer „Izrael ima pravo na samoobranu“, ratnom flotom blokirao pristup Pojasu Gaze sa Sredozemnog mora te u UN-u glasao protiv triju rezolucija o Gazi i humanitarnim intervencijama hranom i lijekovima, vidljivo dementnog i dezorijentiranog Bidena (vidi i neki dan pompozni susret s japanskim premijerom Fumiom Kishidom u Washingtonu) uoči predsjedničkih izbora u SAD-u odjednom spopada – „grizodušje“!? Lider koji krajnje nečasnom i skupom ulogom SAD-a u izraelskom genocidu i ukrajinskom ratu globalno sramoti i ekonomski terorizira Amerikance, licemjerno „upozorava“ Netanyahua tek na „neseletivno bombardiranje“ i da je „pretjerao“ u Gazi svojim tzv. pravom na samoobranu.
Gnjusno. Sva ta urbi et orbi razglašena Bidenova „upozorenja“ Izraelu i zaredala hodočašća njegovih najbližih suradnika Netanyahuu na noge i po Bliskom istoku nisu polučili nikakav međunarodno prihvatljiv učinak. Nisu prestala genocidna ubijanja i razaranja (ni apartheid na okupiranima Zapadnoj obali i istočnom Jeruzalemu), nije otvoreno dovoljno sigurnih koridora za dostavu hrane i lijekova umirućem palestinskom življu… Iako, je li, drastično rastu i antisemitizam u svijetu i averzija prema američkoj potpori uništenju u krvi cijeloga palestinskog naroda. Ironije li sudbine, baš na tlu na koje su cionisti, je li, programirano i prije 1920-ih godina, naseljavali razasute po svijetu Židove, pribavljajući im baš – palestinske useljeničke dokumente. S vremenom, kao što biva, divlji istjerali pitome? A isti sada krvavi preko glave vjersko-konzervativni u Netanyahuovoj političkoj i vojnoj vlasti praktikanti tzv. konačnog rješenja za Palestince, imaju na duši ubojstvo (na Trgu kraljeva Izraela u Tel Avivu 4. studenoga 1995.) izraelskog premijera Yitzhaka Rabina, koji je uspješno pregovarao o izraelsko-palestinskom suživotu na Bliskom istoku.
Netanyahuovski Izrael nikad neće biti kadar ne samo istrijebiti Palestince nego ni zatrti osvetničke porive u tom narodu dok ga terorizira u miru i genocidno masakrira u ratovimaRabin je za tu svoju mirotvornu politiku dobio Nobelovu nagradu za mir zajedno s palestinskim vođom, prvim predsjednikom Palestinske samouprave Yasserom Arafatom (umro u sumnjivim okolnostima 11. studenoga 2004. u Parizu, navodno otrovan) te predsjednikom Izraela Shimonom Peresom. Ekstremni izraelski tzv. desničari, vjerski fanatici, danas na čelu s Benjaminom Netanyahuom i vojnim vrhom gospodari života i smrti u tzv. Obećanoj zemlji, prakticiraju parafraziranu istu onu (pro)američku o Indijancima: samo mrtav Palestinac je dobar/poželjan Palestinac. I zato su redom propadali svi povremeni izraelsko-pelestinski dogovori o suživotu dvaju naroda, međusobnom priznanju prava na svoju državu, tzv. međunarodna posredovanja, itsl. Jalova/nesavjesna tzv. međunarodna zajednica polit-promiskuitetno danas gleda kako izraelski ubojice masakriraju tek rođenu djecu, žene, starce, žive ih zatrpavaju u višekatne betonske sarkofage, kako raketiraju humanitarna vozila, ubijaju liječnike, napadaju strana veleposlanstva (iransko, npr.) u tuđim zemljama, politički ismijavaju svakoga tko pusti iole kritički glas…
Budući da SAD ostaje sve izoliraniji u međunarodnoj zajednici – ne toliko zbog nabildavanja rata protiv Rusije u Ukrajini do posljednjeg Ukrajinca koliko zbog sudjelovanja u javnomu izraelskom masakriranju Palestinaca – a najizgledniji mu predsjednički protukandidat na izborima Donald John Trump obećava „okončati ratove u Ukrajini i Palestini u roku 24 sata“, je li, „pospanog Joea“ (vrag u nuždi i muhe ždere!?) odjednom spopada neka „ljudskost“? Da nije ogavno licemjeran kao što jest i da uistinu misli to čime sada nastoji hipnotizirati globalnu javnost, Biden bi u najmanju ruku učinkovito disciplinirao Netanyahua i vjersko-konzervativni vojni vrh puno prije no što je armadi od 360.000 vojnika na kopnu, moru i u zraku naređen genocid nad 2,5 milijuna golorukih palestinskih civila. S bjanko dopusnicom: ubiti sve što se kreće bilo staro ili mlado, muško ili žensko, opljačkati, silovati, namrtvo iskundačiti.., Zarobljenici su nepoželjni. Teror te vrsti – uz povijesno iskustvo apartheida goreg no što su ga Židovi bili iskusili u doba Holokausta, nacističkoga tzv. konačnog rješenja – rađa još snažnijim otporom, i ne samo u Palestini.
Sva ta urbi et orbi razglašena Bidenova „upozorenja“ Izraelu i zaredala hodočašća njegovih najbližih suradnika Netanyahuu na noge i po Bliskom istoku nisu polučili nikakav međunarodno prihvatljiv učinakTo kako sada Netanyahu sije, a dementni/dezorijentirani mu Joe Biden drži vreću sa sjemenom, nedužni će, mirotvorni Židovi u Izraelu i svijetu žnjeti vrag znâ koliko dugo i možda nikad neće imati miran san. Jalova se tzv. međunarodna pravda uzela aktualno baviti puno manjim zlom u ukrajinskoj režiji Vladimira Vladimiroviča Putina, a izraelski je genocid tek „pogreška“ vrijedna samo – „upozorenja“!? Užasan osjećaj za pravdu i krivdu, jednake za sve na svijetu. Ili, Haaški tribunal cijelo desetljeće, je li, maltretirala RH prijemom u EU i proganja hrvatske generale – osobito Antu Gotovinu, sic transit; Vladimir Šeks, desetljećima utjecajna HDZ-ova siva eminencija navodno Udbina kodnog naziva Sova: „Locirati, uhititi, transferirati i suditi“) zbog tzv. prekomjerna granatiranja Knina 1995. godine i nekih „topnčkih dnevnika“. A gle sad, Izraelu se genocid gleda kroz prste. Iako izravno provocira rat širih razmjera i od samoga Bliskog istoka, izrazito agresivan Izrael se ne isključuje iz međunarodne zajednice zbog genocida i neviđenog nečovještva nad Palestincima kao npr. Rusija zbog Ukrajine.
Svaki preživjeli Palestinac – od kolijevke pa do pozne dobi – s pravom će i jakim razlogom živjeti za osvetu ubojicama svojih bližnjih/sunarodnjaka, bit će Hamas, Hezbolah… I još gore. Nazivao to tko terorizmom ili držao legitimnim otporom smrtno ugroženog palestinskog Davida izraelskom Golijatu. Tom krugu smrti i užasa neće biti kraja, a kompa Netanyahu-Biden zapravo je zapaljiva potpora onima u Izraelu i procionističkom svijetu, koji su zapravo 4. studenoga 1995. držali ruku tzv. desničarskog fanatika Yigala Amira (25) kada je iz Berette ispalio smrtonosne metke u premijera Yitzhaka Rabina. Palestinci iz Pojasa Gaze, ali i okupiranih Zapadne obale i istočnog Jeruzalema, koji prežive židovski genocid i apartheid, naraštaji djece koja su ostala invalidna ili bez ikoga svoga, bez doma i neke izgledne budućnosti tzv. svojih na svomu, tempirana su bomba zbog koje bi cijeli svijet, ne samo Bliski istok, imao razloga staviti prst na čelo. Na vrijeme, dok se još može, a moglo bi se. Samo ne s Netanyahuom i njegovim generalima na vlasti, ne s „njihovim“ Izraelom kao prihvatljivim članom tzv. međunarodne zajednice.
Netanyahuovski Izrael nikad neće biti kadar ne samo istrijebiti Palestince nego ni zatrti osvetničke porive u tom narodu dok ga terorizira u miru i genocidno masakrira u ratovima. Teror uvijek rađa terorom. Doduše, je li, najčešće na – nedužnima. No, i to je poruka iz koje bi mudar političar itekako imao što naučiti, ako je mudar o globalno dobronamjeran. Ali…
Tko je gledao „pospanog Joea“ (Trump) kako zavaljen u udobnoj sjedalici bezosjećajno govori u tv-oko o izraelskom „neselektivnu bombardiranju“ i „pretjeranim vojnim akcijama“, a potom u tv-vijestima vidi sravnjene sa zemljom cijele palestinske stambene četvrti, očajne ljude kako besciljno lutaju među ruševinama i malu djecu s posudama kako traže hranu koje nema, morao je zaključiti da vremešni Amer iz Bijele kuće nema ni srca niti duše. Cijepljen je protiv elementarnoga ljudskog osjećaja, ali i protiv odgovornosti pojedinačno najmoćnije zemlje na svijetu za globalni mir i sigurnost, za poštivanje međunarodno proklamiranih ljudskih prava i sloboda i za sve što Židovi već više od stoljeća – Izrael pak iznimno ekstremistički od 1948. godine – osporavaju Palestincima. Pravo na državu u kojoj će sami odlučivati o svojoj budućnosti. Osporavanje u dijelu arapskog/islamskog svijeta prava Izraelu na postojenja uvjetovani je refleks na cionističko-izraelski otimački/etnočistački militarizam.
Smiješna je neki dan objava iz Bijele kuće o tomu da je Joe Biden u razgovoru s izraelskim premijerom Netanyahuom „zaprijetio kako će uvjetovati američku potporu izraelskoj ofenzivi u Gazi konkretnim mjerama za zaštitu humanitarnih djelatnika i civila“. Naravno da od toga neće biti ništa, baš kao što nije bilo ništa od svih prethodnih Bidenovih – lijepo se vidi u tzv. međunarodnoj zajednici? – „upozorenja“, „uvjetovanja“ i „apela“ izraelskim vlastima „radi zaštite civila“. Na Bidenovu „prijetnju“ (sic transit) je očito utjecalo izraelsko terorističko ubojstvo navođenim projektilom sedmero humanitaraca World Central Kitchena u vidljivo označenom vozilu kilometar i pol daleko od ratne zone. Beskrupulozno su usmrćeni državljani SAD-a, Kanade, Australije, Velike Britanije, Poljske i Palestine.
Proamerički se tzv. kolektivni Zapad – Netanyahuov mecena i jatak pod licemjernim „alibijem“ o tzv. pravu Izraela na samoobranu od Hamasa, što se diskriminiralo programiranim genocidom – bio zgrozio divljačkim ubojstvom „naših građana“ (za što se Izrael nemušto „ispričao“, ali nije ništa poduzeo protiv Izraela zato što je u više od šest mjeseci genicida u Pojasu Gaze ubio 203 humnitarca. To je više no poginulih humanitaraca u prošlih 30 godina u ostatku svijeta i neusporedivo više od broja tih ljudi ubijenih u više od dvije godine rata u Ukrajini. I nikomu ništa? Neće ići. Izrael mora odgovarati za zlo što čini u Gazi i desetljećima Palestincima na Zapadnoj obali i istočnom Jeruzalemu. Moraju odgovarati i svi na Zapadu koji su podržavali Izrael i opravdavali genocid. Bez polaganja računa, sutra će se opet neki predatori ponoviti takvo ili još gore zlo nad drugim slabijim zajednicama drugdje u svijetu.
„Ono na što pozivam jest da Izraelci samo pozovu na prekid vatre, dopuste sljedećih šest do osam tjedana potpuni pristup svoj hrani i lijekovima koji idu u zemlju“, pametovao je američki predsjednik u svom intervjuu Univisionu, američkoj televizijskoj mreži na španjolskom jeziku, a cijeli svijet itekako znâ da SAD posjeduje učinkovite alate – kad bi ih želio upotrijebiti, ali ne želi – za zaustaviti izraelski genocid dok kažeš keks. Činjenica je da SAD tradicionalno štiti Izrael kao svoga važnog „partnera“ na Bliskom istoku i da židovski lobi u Americi ima jakog upliva na tamošnju politiku i gospodarstvo? Jest. Je li činjenica da su izraelski ubojice u vojnim odorama usmrtili više od 35.000 civila u Pojasu Gaze, među svako treće dijete u dobi do 12 godina? Jest. Je li činjenica da u više od šest mjeseci neusporedivo snažnija i brojnija izraelska vojska nije slomila Hamas na vrlo skučenu prostoru šireg područja Zagreba, civilima najnapučenijem na svijetu, niti je oslobodila taoce? Jest. Ali jest i ubila trojicu izraelskih mladića koji su pobjegli otmičarima i pod bijelom se zastavom željeli predati svojima?
Je li činjenica i to da je SAD stavio veto u UN-ovu Vijeću sigurnosti na tri nacrta rezolucije o okončanju rata u Pojasu Gaze i sve vrijeme – to traje i dn-danas – slao oružje i pozamašne dolarske svote za Netanyahuov rat? Jest. O čemu onda telali vremešni Joseph Robinette „Joe“ Biden, Jr.? Ne bi li uoči predsjedničkih izbora, možebitno, smanjio počinjenu političku štetu svojih skupih, a očito neučinkovitih ratnih angažmana u Ukrajini i Palestini, ali i zamračio posljedice po ruinirani životni standard Amera? Donald Trump je u punom zaletu prema drugomu mandatu u Bijeloj kući pa tzv. prekomjerno granatiranje „pospanog Joea“ argumentima koji ga diskvalificiraju iz utrke za novim mandatom nije dobrodošlo. Tim više, jer je izraelsko ubijanje, rušenje Gaze do temelja i izgladnjivanje do smrti milijuna nedužnih ljudi raspalilo masovne prosvjede po SAD-u i svijetu protiv aktera najvećeg nečovještva što ga je ljudski rod iskusio nakon Drugoga svjetskog rata. Genocidu što ga besramno i naočigled cijelog svijeta nekažnjeno provodi nakazna vlast baš naroda koji je prije manje od stoljeća jedva-jedvice preživio nacističko tzv. konačno rješenje!
Izraelsko uništenje Gaze i njezinih žitelja nailazi na žestoku ne samo međunarodnu kritiku nego i očito distanciranje od Izraela, izolaciju zemlje i onih koji je podržavaju. Mjesecima već i Izrael gori masovnim buntom građana protiv Netanyahuove vlasti i vojne intervencije, koja odavno više nema nikakve veze, kamoli opravdanja tzv. pravom na samoobranu od Hamasovog terorizma. To se pravo prokazalo golom nepravdom prema višemilijunskom palestinskom stanovništvu koje nema veze s Hamasom niti je imalo ikakve veze s Hamasovim ubojstvima cca 1200 Izraelaca i otmicom cca 250 lani 7. listopada u židovskim kibucima. Je li više od 100.000 ubijenih i ranjenih palestinskih civila, stotine humanitaraca, liječnika, novinara, međunarodnih aktivista, injsl. vrijedno krvoločne izraelske osvete genocidnih razmjera!? Ni u primisli. Je li svijet baš toliko nisko pao da nema snage lupiti Netanyahuu o međunrodni stol i poslazi ga u vražju mater zajedno s ubojicama iz polit-vojnog vrha koji dnevno iskaču iz svake informativne paštete i – bestidno lažu!? Krvavi od pete do glave, zasjajenih očiju od mržnje, vražjih jezika i paklenske retorike.
Koliko se vidjelo i dade zaključiti iz više no šestomjesečne kataklizme u Pojasu Gaze te intenziviranog terora nad Paletincima na okupirnima Zapadnoj obali i istočnom Jeruzalemu, Izrael može Hamasu stviti soli na rep. Nikad ga neće pobijediti genocidom. Samo će ga ojačati, osvetnički fanatizirati. Svako palestinsko dijete, kojem su Izraelci pobili najmilije, srušili dom i izgladnjivanjem ga bacili u predvorje smrti… Je li, bez puno obzira će dograbiti kalašnjikov, bazuku, navući samoubilački prsluk, zataknuti osvetnički bodež… ne bi li obranili braću i sestre na koje svaki dan – dok rade na poljima u blizini nezakonitih doseljeničkih kibuca na njihovu tlu – pucaju „iz vica“ bahati izraelski vojnici i militantni doseljenici, uhićuju ih bez razloga, premlaćuju, zatvaraju bez suda, otimaju im kuće i stanove, siluju palestinske adolescentice, itsl. To što je zadrta proturuska ratnohuškačica EU-a Ursula Röschen/Ružica von der Leyen bila gorko nasmijala bliskoistočni i ini svijet u povodu 75. obljenice Izraela opaskom kako se „na pustinjskom pijesku rascvjetao veličanstveni cvijet“, zadnjih se mjeseci pokazalo kako je posrijedi „cvijet“ biljke mesožderke. Nijedan cvijet zalijevan tolikom krvlju i mržnjom nije ukras niti na pijesku.
Svi aktualni prosvjedi mirotvornih aktivista u Izraelu, SAD-u, širom Europe i drugdje po svijetu protiv Netanyahuove suicidne politike imaju jedan, jedinstven zahtjev: trajni prekid vatre u Pojasu Gaze i obustava američke vojne pomoći Izraelu. To bi bio prvi, najneophodniji korak. Sve što slijedi na Bliskom istoku moraju rješavati drugi, pametniji i savjesniji državni lideri od ovih što sada vedre i oblače u međunarodnim odnosima i drže fige u džepovima. Ako prije toga tzv. Treći svjetski rat ne izađe iz predvorja na glavnu scenu globalne sigurnosne krize. Na što vrlo opako sluti eskalacija prije neki dan iranske osvete Izraelu stotinama balističkih projektila i dronova zbog razaranja iranskog konzulata 1. travnja 2024. u Damasku i ubojstva sedam dužnosnika Revolucionarne garde. Biden i proamerički tzv. kolektivni Zapad nisu osudili Izrael zbog grubog kršenja tzv. međunarodnog prava rušilačko-ubilačkim napadom na Iran u Siriji, na njegovo diplomatsko predstvništvo – koje jest nacionalni teritorij – ali sada dižu neviđenu globalnu dreku u UN-u protiv iranskog prava na tzv. samoobranu istom mjerom. Čak najavljenu 72 sata prije udara.
Iran „nema pravo“ – jer to kažu Izrael i SAD, sic transit – na istu vrst tzv. samoobrane kakvu Joe Biden i proamerički tzv. kolektivni Zapad priznaju Izraelu u odnosu na Hamas? À propos, da cijela drama bude i komična, a ne samo tragično opasna za Bliski istok i cijeli svijet, ničim se izazvan i ni od koga pozvan našao izvjesni premijer balkanske miš-države Andrej Plenković smjesta „snažno (!? – op. a.) osuditi napad Irana na Izrael“, jer je to „ozbiljna eskalacija i opasna prijetnja regionalnoj sigurnosti“. Puna šaka brade da je samo regionalnoj, ali… Razložno ga je poklopio drugi ustavni sukreator nepostojeće CRO vanjske politike, predsjednik RH Zoran Milanović: „To su segmenti Trećega svjetskog rata, ne naš sukob, kao što nije ni onaj u Ukrajini. Hrvatskoj trebaju odgovorni ljudi, a to nisu Plenković i njegovi ministri koji su pokušali uvući RH u sukob u Ukrajini obukom njihovih vojnika, što smo u Saboru jedva zaustavili. Plenković nas uvlači u sukobe koje ne razumije. Želi se dopasti nekomu trećem. Ukrajina, Izrael i Iran su nešto, gdje se trebamo držati po strani i ja sam to radio. Nitko nâs ništa ne pita, i ne treba, jer ćemo samo navući na sebe gnjev trećih. U Hrvatskoj se vijore hrvatske zastave, a ne američka, izraelska ili ruska“.
Glede&unatoč, kaže mudar pûk: tko se miješa u posije, svinje ga pojedu. Joe Biden, Benjmin Netanyahu i istomišljenici – pogotovo, je li, anonimus polit-liderskog kalibra Andreja Plenkovića, sic transit – nisu kvalificirani za neimare mirnog suživota na Bliskom istoku. Bidenovo licemjerje, ne samo demonstrirano u intervjuu Univisionu, vrijedno je gađenja. Čovjek drži do ljudskih života i masovne narodne tragedije kao do lanjskog snijega. Pomaže i opravdava ubijanje. I otići će uskoro u Vječna lovišta krvavih ruku do ramena, kao veliki dužnik ljudskom rodu. „Nemojte!“ – poručuje sada Teheranu u najavi još snažnije obrane Izraela. Navodno je američka vojska u regiji u noći iranske odmazde, zajedno s Britancima, Francuzima, Izraelcima i inim partnerima, srušila 80 iranskih osvetničkih projektila. Izrael je pak obećao gadno se osvetiti. Biden je to prešutio.
E sad, budući da se izvjesni Plenković s „moćnom“ vojnom silom jedne zapadnobalkanske miš-države – kojom čak niti ne zapovijeda, sic transit – tako glasno i jasno svrstao na američko-izraelsku stranu u sukobu u kojemu Hrvatska nema ama baš nikakvog interesa (kao ni svojedobno u Afganistanu, gdje je imala žrtava i enormne troškove!), Rusija, Kina, Sjeverna Koreja i ini iranski „prirodni saveznici“ neće se usuditi pohrliti u pomoć Teheranu kada ga napadnu udruženi Izrael i proamerički tzv. kolektivni Zapad, pa… Račun za tzv. Treći svjetski rat, ako ga bude i ako itko preživi, a neće, trebalo bi poslati Josephu Robinette „Joe“ Bidenu, Jr. na adresu u Vječnim lovištima. Makar samo zato što nije ništa naučio od prethodnika Johna Fitzgeralda Kennedyja!?
