I kada Plenković na izvornoj matrici HDZ-ovog poimanja medijskih sloboda pljuca po Hrvoju Zovku jer je tužio »druge medije«, a sudsku zadovoljštinu tražio je od onih koji su ga stavili na tjeralicu proglasivši ga »KOS-ovcem«, »Savom Štrpcem« i čime sve ne, onda čini u mirnodopskim okolnostima ono isto što je nekada činio njegov voditelj HDZ-ovog Odjela za medije i komunikacije Andrej Rora, objavljujući u ratnim vremenima spiskove nevinih ljudi.
Tko je prvi počeo, protupitanjem je odgovorio zašto nije primio novinare nakon subotnjeg prosvjednog skupa premijer Andrej Plenković, spustivši se na najnižu razinu s koje je ikada jedan predsjednik Vlade komunicirao s novinarskim cehom.
Kao da se radi o dječjoj kavgi, premijer je svađalački upro prstom u Hrvoja Zovka kao krivca zbog kojega je »počeo problem« jer je »predsjednik HND-a fizički skoro nasrnuo na urednicu programa«!?
Ništa sudske tužbe i odštete, ništa cenzura, politički pritisci, profesionalni i materijalni uvjeti, ništa od svega onoga što se tamo čulo i vidjelo nije zaintrigiralo premijera koji brižljivo i svakodnevno prati hrvatske medije.
Za njega to nije bio prosvjed tisuću intelektualaca koji upozoravaju na neodrživo stanje u jednom demokratskom društvu, već tisuću ovaca koje slijepo slijede svog predvodnika i neosuđenog nasilnika.
Pa kad se premijer već voli igrati novinara i iznositi genezu slučaja, onda mu, činjenica radi, valja reći da »početak problema« ipak nije u fizičkom nasrtaju koji se skoro dogodio, dakle nije postojao.
Nulta točka koja je pokrenula lavinu bila je ostavka Hrvoja Zovka na mjesto izvršnog urednika 4. programa HTV-a koju je obrazložio cenzurom, odabirom gostiju, pojedinim temama i brojnim tehničkim problemima.
Rečeno mu je da HDZ ne smije raditi, nego da se treba baviti samo SDP-om. Do »skorog fizičkog nasrtaja« došlo je tek na drugom sastanku s urednicom, nakon što je već dogovorio buduće poslove.
Dakle, Zovko je otkaz dobio zbog verbalnog delikta, što u novinarskoj praksi, u kojoj su takvi »nasrtaji« svakodnevni, još nigdje u normalnom svijetu nije zabilježeno. Ako ćemo se poigrati »Oka sokolova« i uspoređivati intenzitet u kategoriji »skoro fizički nasrtaji«, onda je ovaj Zovkov bio neusporedivo blaži i benigniji od onog koji je počinio Andrej Plenković u Sabornici nad Nikolom Grmojom.
No, kad premijera toliko zanima tko je to prvi počeo i gdje je početak problema, onda ga valja podsjetiti da je glavni i isključivi krivac za ovakvo medijsko stanje HDZ.
Taj isti HDZ koji on danas predstavlja, a koji se početkom devedesetih proslavio istjerujući urednike i novinare kalašnjikovima iz njihovih redakcija, HDZ koji je svojim najdražim tajkunima darivao cijele medijske kuće, HDZ koji je za rata mobilizirao neposlušne urednike dok se nepoćudnim novinarima prijetilo metkom u potiljak, HDZ koji je lijepio etikete na šund, HDZ čije je pravosuđe dosuđivalo enormne odštete za duševne boli iako je napisano bilo istina, HDZ koji to isto i danas čini kada iste takve drakonske novčane kazne presuđuje zbog »povreda ugleda i časti«...
I kada Plenković na izvornoj matrici HDZ-ovog poimanja medijskih sloboda pljuca po Hrvoju Zovku jer je tužio »druge medije«, a sudsku zadovoljštinu tražio je od onih koji su ga stavili na tjeralicu proglasivši ga »KOS-ovcem«, »Savom Štrpcem« i čime sve ne, onda čini u mirnodopskim okolnostima ono isto što je nekada činio njegov voditelj HDZ-ovog Odjela za medije i komunikacije Andrej Rora, objavljujući u ratnim vremenima spiskove nevinih ljudi.
I tko je onda prvi počeo? I tko je za sve kriv? Politika bijede ili bijeda politike?
novilist
