Svi oni pak koji ne sumnjaju da je u Auschwitzu ubijeno više od milijun Židova, kao i da je u zadnjem ratu iz Hrvatske protjerano na tisuće srpskih građana, te da Tuđman jest ratovao u Bosni, svi oni, kaže autor mitomanskog serijala Predsjednik, pod utjecajem su velikosrpske propagande, a njihova istina o Tuđmanu tek je „bizarni konstrukt“. I bestidno tumači kako je najrašireniji negativni mit o Tuđmanu onaj o njegovom posezanju za teritorijem Bosne, gacajući time po blatu ogavnog povijesnog revizionizma, kao da nikada nije postojao Haški sud, ni njegove presude sudionicima zločinačke politike Tuđmanove u Bosni.
Prije 75 godina oslobođen je najstrašniji koncentracijski logor Auschwitz i prije isto toliko godina oslobođen je ustaški konclogor Jasenovac u Hrvatskoj. Ovih dana čitav se svijet podsjeća holokausta i nacističkih zločina kojima je mala Hrvatska dala značajan obol, uništavanjem čitave svoje židovske zajednice, plus one srpske i romske. Ipak, jedva da je ovdje obilježen taj datum, kao upozorenje svijetu, ali i samoj Hrvatskoj, tek su uvijek isti „smutljivci“ na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu postavili 75 karanfila u znak sjećanja na holokaust i oslobađanje Auschwitza. I da, bivša hrvatska predsjednica bila je u Izraelu na velikom okupljanju svjetskih državnika i tamo procijedila nešto o strahotama tuđeg fašizma, ne i o domaćem, autohtonom, onom koji nikada nije i teško će zadobiti zasluženo mjesto prezira u svijesti nacije, sve dok Hrvatskom vladaju ustašofili i sve dok vlast ima svoju utjecajnu trovačicu, Hrvatsku televiziju.
Koja upravo emitira dvije serije, naziva Predsjednik i General, kao savršen revizionistički podsjetnik na državu koja nikada nije, niti to želi, osvijestiti svoju daljnju ili bližu fašističku prošlost. Predsjednik, u deset nastavaka, tako ima zadatak razbiti „lažne“ mitove o prvom hrvatskom predsjedniku, Ocu domovine, „mitove“ to jest da je gušio medije, autokratski vladao, da je odgovoran za privatizacijsku poratnu pljačku, da je utro put protuzakonitom bogaćenju, prigrabivši ogromnu vilu iz koje su prethodno izbačeni ostali stanari, i konačno „mit“ o tome da je u dogovoru s Miloševićem dijelio Bosnu.
Autori serijala naglasili su kako nema i ne može biti spora oko toga da je Franjo Tuđman ogromni državnik koji je sam stvorio Hrvatsku i još veći vojskovođa, potom i demokrat za čijeg su vladanja nezavisni mediji „doživjeli puni procvat“. U seriji General, nepodnošljivom uratku jednog mahnitog desničara, pak, domovinski se rat naziva „najčišćim i najetičnijim ratom u povijesti ratovanja“. Tako se u samo jednoj večeri kroz dvije serije, Hrvati, trideset godina nakon rata, bombardiraju mitologijom Nacije i Rata, bezgrešnim Predsjednikom i jednim Generalom za kojim je ostala etnički očišćena država, tisuće spaljenih srpskih kuća.
Svi oni pak koji ne sumnjaju da je u Auschwitzu ubijeno više od milijun Židova, kao i da je u zadnjem ratu iz Hrvatske protjerano na tisuće srpskih građana, te da Tuđman jest ratovao u Bosni, svi oni, kaže autor mitomanskog serijala Predsjednik, pod utjecajem su velikosrpske propagande, a njihova istina o Tuđmanu tek je „bizarni konstrukt“. I bestidno tumači kako je najrašireniji negativni mit o Tuđmanu onaj o njegovom posezanju za teritorijem Bosne, gacajući time po blatu ogavnog povijesnog revizionizma, kao da nikada nije postojao Haški sud, ni njegove presude sudionicima zločinačke politike Tuđmanove u Bosni. Kao da tjednik Feral Tribune, koji je eto baš „cvao“ u vrijeme Tuđmana, nije objavio dvotomne Stenograme o podijeli Bosne, sa svim lešinarskim dogovorima Tuđmana i srpskog satrapa Miloševića o razgradnji te države, humanom preseljenju čitavih naroda i etničkom čišćenju bošnjačkog stanovništva. Ali jest.
No za razliku od Njemačke, koja, negatorima holokausta usprkos, preuzima krivnju za ubijanje milijuna Židova, Hrvatska, mada uključena u holokaust, nije kriva ni za logore i ubijanja u ustaškoj državi od prije 80 godina, a kamoli za grijehe Tuđmanove vlasti od prije 30 godina. Za to se stalno brinu Franjine bebe, gebelsovski propagandisti jednog zlokobnog razdoblja koji preziru svaki zdravi razum, sve povijesne činjenice. Sve užase iz sudskih presuda, iz svjedočenja žrtava, iz sjećanja raseljenih, preživjelih…
„Vojnici su okupili svjedokinju, muža joj i svekra u jednoj sobi, a Dinko joj je naredio da se skine. Kada je odbila, brutalno ju je udario, strgao joj odjeću i prisilio na seksualni odnos pred mužem i svekrom. Još osmorica vojnika silovala su je tokom tri sata, dok je Dinko tukao njenog muža zato što plače. Nakon toga morala mu je lizati čizme.“ Tako je, tvorcima serijala Predsjednik usprkos, svjedočila Bošnjakinja CX pred Haškim sudom, opisujući kako su 1993. devetorica pripadnika Tuđmanove soldateske došla u njen stan u centru Mostara, u Bosni i Hercegovini, tamo gdje Hrvatska „nije ratovala“, opljačkali je i potom tri sata silovali. „Bizarni konstrukt“? Ili ipak grozni detalj strašnog razdoblja rata u Bosni zbog namjere Franje Tuđmana da dijelove te države etnički očisti od Bošnjaka i pripoji ih Hrvatskoj. Jesu li „bizarni konstrukt“ i haške presude vojnim i civilnim vođama čudovišnog Tuđmanova konstrukta, Herceg-Bosne, formirane na tlu tuđe države, presude temeljene na mučnim svjedočenjima i dokazima o logorima Dretelj, Heliodrom… mučilištima za bošnjačko stanovništvo? Ili o deportacijama, rušenju džamija, Starog mosta u Mostaru? Je li „bizarni konstrukt“ i detalj iz presude suda u Haagu tjelohraniteljima predsjednika Vlade Herceg-Bosne koji su s ulice u Mostaru oteli dvije djevojke i potom ih silovali?
Jest, upravo onoliko koliko je i Auschwitz tek „bizarni konstrukt“ u sumanutim glavama poricatelja holokausta.
tacno
