Skandalozna tzv. Izjava o povjerljivosti (GDPR) upućena je iz stranačke središnjice članovima HDZ-a da se potpisom obavežu na šutnju o svemu što se na bilo koji način tiče njihove stranke, odnosno o bilo čemu što bi HDZ-u na neki način moglo naškoditi. Ako hoće o stranci nešto zucnuti moraju o tome prethodno pisanim putem izvijestiti stranačka tijela, koji im onda o tome mogu dati pisanu dozvolu. Ili im to odbiti, naravno.
Nevjerojatno je da stranačko vodstvo danas tako nešto traži od svojih članova jer bi stranke, barem u Europi, trebale biti dobrovoljne, demokratske organizacije a njihovi članovi slobodni, samosvjesni i odgovorni ljudi. Takva stranačka stega i konspirativni nadzor koju je vladajuća družina iz središnjice sa zagrebačkog Trga žrtava fašizma htjela provesti pala je u vodu jer je čudesni papir, naravno, dospio u javnost koja je s pravom šokirana nelegalnim a i protuustavnim formularom kojeg kao da je napisao glasoviti antiutopist George Orwell.
Naravno, nakon što se dokument probio do javnosti, Gordan Jandroković, glavni tajnik HDZ-a, uz to i predsjednik Hrvatskog sabora, kazao je da namjera nije bila nikakvo ušutkivanje i kontrola članova a da je dokument »neprimjeren vremenu u kojem živimo«.
Odgovornost za gotovo totalitarni dokument preuzela je na sebe tvrtka Apicura Business Intelligence jer je navodno ona za HDZ izradila tu Izjavu o povjerljivosti pa su iz tvrtke izvijestili javnost da su je sastavili »u najboljoj vjeri i s najboljom namjerom«, da HDZ nije sudjelovao u izradi te će Apicura revidirati prijedlog Izjave o povjerljivosti.
U HDZ-u tvrde već godinama da imaju 200 tisuća članova, odaslan je dokument, dakle, na ogroman broj adresa i moguće da će svojom policijsko-obavještajnom manirom kod mnogih probuditi svijest i izazvati zdravi otpor prema vlastitoj stranci koja se na taj način obraća članstvu.
Sociopsihološki, a može i sociopsihijatrijski kontekst tog papira je višeslojan. Najprije, prema ispisanom u Izjavi o povjerljivosti, HDZ je nadmoćan samoj hrvatskoj državi i njezinim institucijama. Logično, može se cinično reći, jer je HDZ tu državu i stvorio pa onda upravlja njome kako on hoće. Hrvatska nije država vladavine prava, nego država vladavine HDZ-a.
Jer, duboko najskandaloznije je u famoznoj Izjavi to da se od članova tražilo da potpišu da će šutjeti i u policiji i na sudu dok im stranka ne dopusti govoriti. »Ukoliko se zbog stranačkih obaveza od mene zatraži suradnja s trećim stranama ili budem zakonski obavezan odlukom suda nadležnog za spor, ili nekog drugog nadležnog sudskog, vladinog ili regulatornog tijela otkriti neku povjerljivu informaciju, bez odgode ću o tome pisanim putem izvijestiti stranačka tijela te istu neću dijeliti bez njihove prethodne pismene dozvole«, piše tamo, među ostalim.
Hoće se reći da je stranka HDZ omogućila svojim članovima materijalni i društveni položaj i prestiž kojeg oni kao pojedinci ne bi stekli bez nje, pa prema tome HDZ treba štititi kao nešto ili nekoga tko im je udahnuo život. Tako su disciplinirani boljševici čuvali i štitili boljševičku partiju, kao avatara, kao kolektivno božanstvo.
Ne samo da se autori tu izruguju s Ustavom, zakonima, svim normama pravne države, nego se hadezeovci izdvajaju od drugih. Svako se dobročinstvo i poslušnost prema partiji vraća i s dobrobiti prema partijskim vojnicima. HDZ će pomoći svojemu članu kad padne u neke nevolje, najveći klan u Hrvatskoj održavat će se dok god bude mogao na račun drugačijih. Bilo kojim sredstvima, na bilo koji način – to je htjela poručiti ova propala Izjava. HDZ je ekskluzivan, hadezeovci ekskluzivisti.
Zato uvijek postoje dobre izlike. Najvažnija je ona da bez HDZ-a ne bi bilo Hrvatske, da je HDZ Hrvatska. Ako je tako, onda je sve dozvoljeno, čak niti rezultati izbora ne moraju biti Sveto pismo. Vidjeli smo to onda kad predsjednik Franjo Tuđman nije 1996. godine htio potvrditi čak četiri zagrebačka gradonačelnika iz oporbe. Mnogi će reći da to nije više isti HDZ, ali ih ova tzv. Izjava o povjerljivosti apsolutno demantira.
Ovaj poziv da ne pričaju ni o čemu ni u policiji niti na sudu nije bez vraga. Jednom su se u prošlosti opekli, stvar je skliznula izvan kontrole pa je zbog velike afere izvlačenja novca Fimi media i HDZ tužen a protiv njegovog bivšeg predsjednika Sanadera vodi se ukupno pet sudskih postupaka, ali nema pravomoćne presude niti protiv hadezeovaca, niti protiv HDZ-a.
U listopadu 2015., čim je HDZ opet preuzeo vlast, Vrhovni sud RH ukinuo je i presudu Sanaderu i presude glavnom rizničaru HDZ-a Mladenu Barišiću, HDZ-ovoj tajnici Branki Pavošević i vlasnici tvrtke Fimi media Nevenki Jurak te je postupak vratio na ponovno suđenje. E, na novom suđenju svi su se optuženici izjasnili da nisu krivi, za razliku od prethodnog suđenja kada su i Barišić i Pavošević i Jurak bili priznali da su krivi i da su izvlačili novac (barem) za potrebe HDZ-a.
Eto zato je važno i prije razgovora na policiji i na sudu sve prijaviti HDZ-u i od velike središnjice, kao od duhovnika zatražiti i dobiti savjet kako se ponašati i na policiji i na sudu. A ne da se blebeće koješta i bez veze pa da onda opet bude tužena stranka, da bude tužen njezin predsjednik, da možda stradaju i poslušni partijski vojnici koji su voljom te partije uvučeni u kriminal. Ne, neće to HDZ više dopustiti.
Naprosto, bila su tada 2011., kada je krenula istraga protiv Sanadera i HDZ-a, zbog snubljenja EU-a, posve druga vremena kada je Hrvatska, ma samo na godinu-dvije, trebala odglumiti kako postaje država vladavine prava umjesto vladavine HDZ-a. To se naprosto više neće ponoviti.
Osim toga, ova lažna i povučena Izjava o povjerljivosti (GDPR) svesrdno manipulira sa zaštitom osobnih podataka – tim GDPR-om kojeg navode u naslovu, kao da su, eto, baš zbog implementacije te europske uredbe oni baš i bili prisiljeni tražiti od svojih članova omertu, čak i kad su na policiji ili na sudu.
Ovom bogom danom uredbom HDZ bi najradije ukinuo i pravo na pristup informacijama i kritičko i istraživačko novinarstvo u Hrvatskoj.
novilist
Nevjerojatno je da stranačko vodstvo danas tako nešto traži od svojih članova jer bi stranke, barem u Europi, trebale biti dobrovoljne, demokratske organizacije a njihovi članovi slobodni, samosvjesni i odgovorni ljudi. Takva stranačka stega i konspirativni nadzor koju je vladajuća družina iz središnjice sa zagrebačkog Trga žrtava fašizma htjela provesti pala je u vodu jer je čudesni papir, naravno, dospio u javnost koja je s pravom šokirana nelegalnim a i protuustavnim formularom kojeg kao da je napisao glasoviti antiutopist George Orwell.
Naravno, nakon što se dokument probio do javnosti, Gordan Jandroković, glavni tajnik HDZ-a, uz to i predsjednik Hrvatskog sabora, kazao je da namjera nije bila nikakvo ušutkivanje i kontrola članova a da je dokument »neprimjeren vremenu u kojem živimo«.
Odgovornost za gotovo totalitarni dokument preuzela je na sebe tvrtka Apicura Business Intelligence jer je navodno ona za HDZ izradila tu Izjavu o povjerljivosti pa su iz tvrtke izvijestili javnost da su je sastavili »u najboljoj vjeri i s najboljom namjerom«, da HDZ nije sudjelovao u izradi te će Apicura revidirati prijedlog Izjave o povjerljivosti.
HDZ iznad države
U HDZ-u tvrde već godinama da imaju 200 tisuća članova, odaslan je dokument, dakle, na ogroman broj adresa i moguće da će svojom policijsko-obavještajnom manirom kod mnogih probuditi svijest i izazvati zdravi otpor prema vlastitoj stranci koja se na taj način obraća članstvu.
Sociopsihološki, a može i sociopsihijatrijski kontekst tog papira je višeslojan. Najprije, prema ispisanom u Izjavi o povjerljivosti, HDZ je nadmoćan samoj hrvatskoj državi i njezinim institucijama. Logično, može se cinično reći, jer je HDZ tu državu i stvorio pa onda upravlja njome kako on hoće. Hrvatska nije država vladavine prava, nego država vladavine HDZ-a.
Jer, duboko najskandaloznije je u famoznoj Izjavi to da se od članova tražilo da potpišu da će šutjeti i u policiji i na sudu dok im stranka ne dopusti govoriti. »Ukoliko se zbog stranačkih obaveza od mene zatraži suradnja s trećim stranama ili budem zakonski obavezan odlukom suda nadležnog za spor, ili nekog drugog nadležnog sudskog, vladinog ili regulatornog tijela otkriti neku povjerljivu informaciju, bez odgode ću o tome pisanim putem izvijestiti stranačka tijela te istu neću dijeliti bez njihove prethodne pismene dozvole«, piše tamo, među ostalim.
Hoće se reći da je stranka HDZ omogućila svojim članovima materijalni i društveni položaj i prestiž kojeg oni kao pojedinci ne bi stekli bez nje, pa prema tome HDZ treba štititi kao nešto ili nekoga tko im je udahnuo život. Tako su disciplinirani boljševici čuvali i štitili boljševičku partiju, kao avatara, kao kolektivno božanstvo.
Ne samo da se autori tu izruguju s Ustavom, zakonima, svim normama pravne države, nego se hadezeovci izdvajaju od drugih. Svako se dobročinstvo i poslušnost prema partiji vraća i s dobrobiti prema partijskim vojnicima. HDZ će pomoći svojemu članu kad padne u neke nevolje, najveći klan u Hrvatskoj održavat će se dok god bude mogao na račun drugačijih. Bilo kojim sredstvima, na bilo koji način – to je htjela poručiti ova propala Izjava. HDZ je ekskluzivan, hadezeovci ekskluzivisti.
Presude nema
Zato uvijek postoje dobre izlike. Najvažnija je ona da bez HDZ-a ne bi bilo Hrvatske, da je HDZ Hrvatska. Ako je tako, onda je sve dozvoljeno, čak niti rezultati izbora ne moraju biti Sveto pismo. Vidjeli smo to onda kad predsjednik Franjo Tuđman nije 1996. godine htio potvrditi čak četiri zagrebačka gradonačelnika iz oporbe. Mnogi će reći da to nije više isti HDZ, ali ih ova tzv. Izjava o povjerljivosti apsolutno demantira.
Ovaj poziv da ne pričaju ni o čemu ni u policiji niti na sudu nije bez vraga. Jednom su se u prošlosti opekli, stvar je skliznula izvan kontrole pa je zbog velike afere izvlačenja novca Fimi media i HDZ tužen a protiv njegovog bivšeg predsjednika Sanadera vodi se ukupno pet sudskih postupaka, ali nema pravomoćne presude niti protiv hadezeovaca, niti protiv HDZ-a.
U listopadu 2015., čim je HDZ opet preuzeo vlast, Vrhovni sud RH ukinuo je i presudu Sanaderu i presude glavnom rizničaru HDZ-a Mladenu Barišiću, HDZ-ovoj tajnici Branki Pavošević i vlasnici tvrtke Fimi media Nevenki Jurak te je postupak vratio na ponovno suđenje. E, na novom suđenju svi su se optuženici izjasnili da nisu krivi, za razliku od prethodnog suđenja kada su i Barišić i Pavošević i Jurak bili priznali da su krivi i da su izvlačili novac (barem) za potrebe HDZ-a.
Eto zato je važno i prije razgovora na policiji i na sudu sve prijaviti HDZ-u i od velike središnjice, kao od duhovnika zatražiti i dobiti savjet kako se ponašati i na policiji i na sudu. A ne da se blebeće koješta i bez veze pa da onda opet bude tužena stranka, da bude tužen njezin predsjednik, da možda stradaju i poslušni partijski vojnici koji su voljom te partije uvučeni u kriminal. Ne, neće to HDZ više dopustiti.
Naprosto, bila su tada 2011., kada je krenula istraga protiv Sanadera i HDZ-a, zbog snubljenja EU-a, posve druga vremena kada je Hrvatska, ma samo na godinu-dvije, trebala odglumiti kako postaje država vladavine prava umjesto vladavine HDZ-a. To se naprosto više neće ponoviti.
Osim toga, ova lažna i povučena Izjava o povjerljivosti (GDPR) svesrdno manipulira sa zaštitom osobnih podataka – tim GDPR-om kojeg navode u naslovu, kao da su, eto, baš zbog implementacije te europske uredbe oni baš i bili prisiljeni tražiti od svojih članova omertu, čak i kad su na policiji ili na sudu.
Ovom bogom danom uredbom HDZ bi najradije ukinuo i pravo na pristup informacijama i kritičko i istraživačko novinarstvo u Hrvatskoj.
novilist
