Umjesto da se pokrije ušima po glavi i šuti, jer se ni nakon tolerantnih mu, kavalirskih stotinu dana mandata ministra gospodarstva ne vide, je li, neki rezultati na korist gro tzv. običnih/malih CRO ljudi u raljama najskuplje države u Uniji, fenjeraških plaća/mirovina i najveće inflacije u eurozoni, redikulozni Ante Šušnjar iz kvote Domovinskog pokreta (DP) u HDZ-ovoj vlasti samomu sebi diže rep tvrdnjom kako su građani „poslušali moju molbu da preuzmu odgovornost i discipliniraju trgovce koji pljačkaški dižu cijene u prodavaonicama“. Bojkot trgovina „Halo, inspektore!“ u petak 24. siječnja 2025. zbog podivljalih cijena i troškova života – masovan potrošački prosvjed protiv neodrživog stanja što je zbog nesposobnosti, ulizništva Bruxellesu i nesuverenistička mentaliteta izvršne vlasti potpuno izmaklo vladinoj kontroli – spontani je bunt građana za koji Ante Šušnjar nema nikakvu zaslugu.
Da su građani poslušali lika, čija supruga kod kuće „kuha kruh“, šutjeli bi i trpjeli. Ovako, očitali su lekciju ne samo trgovcima nego i vladi jer ih nije zaštitila, ne štiti, niti će štititi ubuduće od notorne pljačke. Bojkotu se odazvalo 43 posto građana – toliko je službeno registrirano fiskaliziranih računa – koji su u odnosu na maloprodajni prosjek trgovanja petkom smanjili trgovačku dobit na 54 posto. I, kažu organizatori bojkota „Halo, inspektore!“ – to je tek početak, „nastavljamo novim i još učinkovitijim akcijama sve dok se pljačkaši nabijanjem cijena ne opamete“.
Za petak 31. siječnja građane se poziva opet bojkotirati trgovine, banke, dostave, kafiće i restorane, benzinske crpke, teleoperatere, a već od četvrtka na tjedan dana osobito kupnju sokova, vode u staklenim bocama i plastici te deterdženata za pranje rublja u tri najveća trgovačka lanca (Lidl, Eurospin i DM), čije su cijene istih proizvoda drastično više no u puno bogatijoj zapadnoj Europi. Na tomu se neće stati. Ići će se još oštrije i žešće. No, već se i za petak 31. siječnja zaziva totalni bojkot i svih inih prodavača roba i usluga što poskupljenjima pljačkaju građane. Platforma „Halo inspektore!“ pozvala je i prijevoznike, vozače, osoblje u trgovinama, skladištare, injsl. da se pridruže bojkotu makar usporavanjem rada za vrijeme masovne potrošačke akcije. I oni su i njihove obitelji, je li, kao potrošači preskupe hrane, energenata i usluga, pod istim pljačkaškim terorom.
Uključivo nevjerojatno pohlepne OPG-ovce i preprodavače na tržnicama, koji kojekakvim blesavim izgovorima (od suša i poplava do visokih tzv. ulaznih troškova) pljačkaju kupce zaokruživanjem cijena naviše. Nemaju se vremena zezati s izvraćanjem eurocenti, „sitniša“!? „Sve je skupo i sve poskupljuje, pa moramo i mi“, kažu. Bljutava socijala na tanjuru? No pasaran! – odgovaraju (o)pljačkani.
Dapače, Šušnjar je dvaput javno ismijan zbog svojih nebuloznih „preporuka“ nezadovoljnim sugrađanima, koje se nekažnjeno pljačka divljanjem cijena svih proizvoda i usluga. Prvi put jer je savjetovao ljudima neka „sami kuhaju kruh kod kuće (‘kuhaju’, sic transit!) ako im je preskup u trgovinama“. Drugi pak put zbog neministarske ironije o tomu da potrošači „preuzmu odgovornost (kupci su odgovorni za rast cijena, sic transit!?) i kupuju u trgovinama, gdje su artikli jeftiniji“. Glupost na entu! Potrošačke su udruge u međuvremenu provele blic-istragu usporedbom cijena 11 istih, najnužnijih prehrambenih i higijenskih artikala u pet trgovačkih lanaca i došle do zapanjujućeg rezultata: od tih 11 artikala, pet je imalo na eurocent istu cijenu, a ostalih šest tek cent-dva plus ili minus.
Ne pljačkaju samo trgovci
Pa ti biraj „jeftinije“ i štedljivim izborom kazni onoga što bi kruha nad pogačom!? Što besramno zavlači pohlepnu ruku u potrošački džep, a redikulozni Ante Šušnjar pametuje umjesto da djeluje. U protivnom, nije vrijedan/potreban sjediti u ministarskom fotelju i ubirati cca 3000 eura na mjesec iz džepa tih istih potrošača i njihovih obitelji. Tko može reći da je to sasvim slučajno, da na eurocent iste ili zanemarivo slične cijene nisu rezultat međusobnog dogovora trgovaca upravo s ciljem da se kartelski suzbije međusobna konkurencija – tržišna, kapitalizmu imanentna! – te, je li, „bratski“ dijeli nepripadna ekstradobit, koju HDZ/DP-Plenkovićeva vlast ne želi, ne ufa se (zbog Bruxellesa) niti zna oporezovati. Time vratiti CRO građanima barem dio opljačkanog im novca. Kartelski su dogovori zabranjeni zakonom, ali tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena baš i nije etat baždaren za dosljednu provedbu paragrafa što onemogućuju praksu tzv. lijeva ruka, desni džep, pa…
Na nesreću građana Bijedne Naše, ne pljačkaju ih samo trgovci i svi na svoj način u tzv. lancu od polja/obora/štale/ribnjaka/mora do stola, nego nezajažljivo i banke, teleoperateri, osiguravajuća društva, društva za naplatu dugova, injsl. (pretežno u stranom vlasništvu), ali i nenormalno raskošna/rastrošna državna birokracija. Pohlepa za zaradom po svaku cijenu nema nikakvih kočnica, a HDZ/DP-Plenkovićeva vlada se bavi ćoravim poslovima za neke tuđe babe zdravlje te osobnu materijalnu, ali i nepotističku, klijentelističku i sektašku dobrobit, od čega gro ljudi među još neiseljenih nešto manje od 3,9 milijuna CRO žitelja nema koristi. Da ima, ne bi živjeli teže no ikad prije, nezadovoljnije, besperspektivnije i nesigurnije. U tim okolnostima, Plenkovićeve bajke za jasličku djecu o tzv. eurozonama, Schengenima, OECD-ima, „uzornim“ poziconiranjima u tzv. europskoj obitelji, tzv. pravoj strani povijesti itsl. vrijede unesrećenim građanima koliko pola pišljiva boba.
Naravno da uočljiv izostanak uobičajenoga petkom potrošačkog šušura nije prizvao pameti moćne trgovačke lance zbog gubitka zarade, koju će nadoknaditi potrošnja dan-dva prije i dani od subote i ponedjeljka nadalje, tako da nije očekivati ozbiljnija čak ni kratkotrajna pojeftinjenja. Trgovci su uvijek u prilici ucjenjivati kupce artiklima bez kojih obitelj ne može, ali se pokazalo da im nije kadra staviti soli na rep ni HDZ/DP-Plenkovićeva vlada zajedno s karikaturalnim ministrom Antom Šušnjarom, koji čak ne zna ni to da se kruh ne kuha, nego peče. Naime, trgovci su izigrali vladu i prigodom tzv. ograničavanja cijena najprije osam-devet, pa 30 osnovnih prehrambenih/higijenskih artikala, i sad će ju izigrati navodno košarom s 50 tih potrepština.
Najveća ujdurma u trgovačkoj režiji, ravna nacionalnoj veleizdaji – za koju su izravno krivi CRO premijer Andrej Plenković i vlada jer su je dopustili – jest što je (zbog čije babe zdravlje!?) Bijedna Naša postala kontejner za prehrambeni i ini otpad EU-a. Robu koju ne žele kupovati EU-građani u zemljama tzv. prve brzine, pa se po trostrukoj i još višoj cijeni uvaljuje u Hrvatskoj. Potrošači u Austriji, Sloveniji, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Nizozemskoj, Belgiji… – da se i ne govori, npr. o susjednim državama izvan EU-a, Srbiji i BiH, gdje su 20-30 posto jeftiniji čak hrvatski proizvodi – kupuju svježe meso, mlijeko, kruh, ulje, voće, povrće etc. po također 30 i više posto nižim cijenama od hrvatskog bofla. U jednom trgovačkom lancu ovih dana prodaju se pet godina stare jabuke iz Poljske, pa…
Kakvi „razgovori“ i „dogovori“, sjedničarenja uz kavicu, sokove i kiselu vodu na račun poreznih obveznika, nego zašto se „europejski ugledan“ CRO premijer Andrej Plenković i nesposoban mu DP-ov ministar Ante Šušnjar – u nacionalnom interesu, strogo po pravilima službe i preuzetoj odgovornosti za narod i državu! – ne odvaže posjesti, npr. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici sve te strance koji trguju/posluju u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj i uvjetovati im samo jedno: u roku tjedan dana sve cijene u maloprodaji, naknade u bankama, telekomu i druge usluge imaju biti iste kao u njihovim matičnim zemljama. U protivnom, ćao đaci, RH nije bankomat za nekontrolirano izvlačenje novca.
Sudeći i po rastu kreditnog rejtinga u trima velikim svjetskim agencijama, RH odavno više nije tzv. država visokog rizika, pa ta mantra europskih zelenaša ne drži vodu. Nema nikakve logike u tomu da su cijene hrane i inih životnostandardno prijeko potrebnih proizvoda i usluga znatno više u RH no u Uniji, gdje je životni standard neusporedivo bolji jer su plaće, mirovine, socijalni i ini prihodi višestruko primjereniji troškovima života. RH je po tim kriterijima na samom dnu ili pri dnu EU-a, a troškovima života na samom vrhu ili pri vrhu. S inflacijom najvišom u eurozoni, sic transit, za koju nisu krivi tzv. obični/mali ljudi, nego vladajuće politike ne samo u Bijednoj Našoj nego i u Beuxellesu.
Masovan građanski bojkot trgovina pokazatelj je toga da su poskupljenja prelila čašu javnog strpljenja, tako da se mogu očekivati – osim navodno širenja bojkota na 10-15 dana – i drukčije akcije građanskog neposluha. Karikaturalna je činjenica da je bojkot u petak glasno podržala vladajuća sekta, što je kontraproduktivno. Trči lopov s masom i viče iz svega glasa: „Drž’te lopova!“ Ne može biti. Krivci za totalni rusvaj u državi, nered gdje se god okreneš – je li, od enormnog (čak smrtonosnog!) porasta nasilja do političkog prostituiranja najodvratnije vrsti – ljudi na poziciji moći i s alatima za upogoniti tu moć radi općeg dobra traže da se građani sami nose/obračunavaju s neredom u državi. Apsurdno. Čemu služi vlada?!
Građani su očajni
„Glavni krivac za najveću inflaciju u eurozoni je Plenković i potreban je javni pritisak na vladu“, ustvrdila je saborska zastupnica stranke Centar Marijana Puljak u povodu bojkota trgovina. „U drugim zemljama su ljudi na ulicama, pa bi takva reakcija trebala biti i kod nas. Bojkot je znak probuđene svijesti građana o neodrživo lošem stanju u državi. Ogromna birokracija i korupcija koštaju godišnje i do tri milijarde eura, a to je utkano u svaku cijenu u trgovini i visoku inflaciju. No, bojkot savršeno odgovara vladi i premijeru Plenkoviću da upru prstom u zločeste trgovce, trgovačke lance kao glavne krivce za inflaciju.“
Saborska zastupnica pak platforme Možemo! Jelena Miloš tvrdi da je jasno zašto su se građani odlučili na bojkot neovisno o učinku te akcije, jer u očajni. Shvatili su da ih vlada nije zaštitila niti ima tu namjeru. Tu vrst otpora iskazuju i također očajni i nezaštićeni od svoje vlasti ljudi u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Italiji…, gdje su bojkoti ipak srušili previsoke cijene prehrambenih i inih proizvoda i usluga. Josip Kelemen iz udruge „Halo, inspektore!“ smatra da je najsnažnija poruka trgovcima i vlastima ta da „možemo ostati u svom domu i reći: ‘Ja bojkotiram, u petak 24. siječnja neću ništa kupiti, neću točiti gorivo, neću ići u shopping, ostat ću kod kuće ili ću ostati u uredu, neću ići u trgovinu’. Apsurdno je da se bojkotu ‘pridružuje’ ministar Šušnjar, a dužnost mu je ne bojkotirati trgovce, već disciplinirati ih svojim resornim alatima i zaštititi građane“.
Iz trgovačkih i Hrvatske udruge poslodavaca moglo se čuti kako bojkot nije rješenje za rast cijena i inflaciju i da nije opravdano upirati prstom samo u trgovce budući da njihove „marže nisu rasle godinama, a rasli su svi proizvođački inputi, time i njihove cijene“ etc., pa se opet sve svodi na državne/eurounijske politike, i krug se zatvara. Kvadratura tog kruga čeka rješenje, za koji pak izračun nitko nije dovoljno spreman, pa… No, bojkot pod radnim nazivom „Halo, inspektore!“ jest nekakav početak, u koji se sa svih strana vidljivo ukrcava politika/ntstvo, a dokle će to ići i kako će završiti, zasad je nezahvalno procjenjivati.
Cijela politička oporba suglasno granatira CRO Plenkovića i njegovu vladu u kojoj malo-malo pa izbijaju gadne korupcijske afere budući da je u nju (među 32 već smijenjena ministra) navlačio kojekakve, tvrdi SDP-ova saborska zastupnica Mirela Ahmetović u povodu revolveraškog skandala smijenjenog DP-ova ministra Josipa Dabre, razne zazorne tipove, ubojice, zločince, osuđene ili pod istragom, nasilnike… Težak i sve teži život građana nije tema takvom premijeru i takvoj vladi.
„Ovo je trenutak kada građani, uz našu bezrezervnu podršku, jasno poručuju da uzimaju stvari u svoje ruke, jer je aktualna vlast izgubila kontrolu nad situacijom“, poručio je predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš-Dončić. „Zamrzavanje cijena određenih proizvoda samo je privremeno rješenje (većinom ih opet neće biti na policama u trgovinama, a ostali će artikli poskupjeti za dio iznad zamrznute cijene? – op. a.), jer su potrebne dugoročne promjene lijevim ekonomskim politikama što se protive ekstraprofitu.“ Činjenica jest da je uvođenje „naše valute eura“ od 1. siječnja 2023. u zamjenu za valjda „njihovu“ (!?) kunu bacilo građane u ralje nevjerojatnih poskupljenja svega i svačega – je li, „nevidljivih“ u cjenovnim brojkama – čime se pokazalo da je premijer Plenković lagao kako će poskupljenja biti neznatna (0,2-0,3 posto), a koristi ogromne.
Brus! Što je stajalo 10 kuna, sada je 10 eura. Čaj s limunom u kafiću u Rijeci stoji pet eura (cca 35 bivših kuna!), tzv. Dubai fritule na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu 12 eura (blizu 100 kuna), crvena paprika u njemačkom trgovačkom lancu 2,99 eura (više od 20 kuna!), kilogram krumpira na zagrebačkom Dolcu dva-tri eura (cca 16-22 kune!) etc. Istodobno, prosječna je neto plaća cca 1,7 milijuna radnika 1366 eura, s tim da ih dvije trećine prima manje od prosjeka. Prosječna je mirovina 624 eura, s tim da svaki drugi penzić prima manje od 500 eura. Pa ti – nakon što platiš režije i kreditne obroke – kupi kilogram piceka po tri eura na akciji, litru mlijeka više od eura, 750 grama „narodnog“ kruha po najmanje 1,39 eura, najmanje pakiranje domaćeg praška za pranje rublja po pet eura…
Ne ide, pa ne ide u mjesec dana ni Davidu Copperfieldu koji dok kažeš keks prolazi kroz Kineski zid. Osim, dakako, ide socijalnom slijepcu Andreju Plenkoviću, koji si je od kolovoza 2024. godine povećao plaću za 2500 eura mjesečno, a da to baš ne bude prenapadno pred tzv. običnima/malim CRO sugrađanima što u skupoći dišu na škrge, za 1500 je eura povećao plaće saborskim zastupnicima, za cca 2000 ministrima, uključivo redikulozna Antu Šušnjara, čija supruga „kuha kruh“. Sic transit!
Da su cijene ostale kakve je diktirala bivša kuna, nikakva ih inflacija ili bilo što slično – suše, oluje, poplave, štetočine… – ne bi napuhala do ovih danas, eurskih, u egzosferi svekolike pohlepe. Uključivo zaokružene, je li, cijene na tržnicama, gdje se eurocenti više ne izvraćaju, a iznosi preračunani u bivše kune izazivaju trenutni moždani/srčani udar.
Ljude zanima kako žive
Nitko normalan ne može pojmiti da mora za glavicu salate od cca 30 dkg platiti tri ili više eura, što je oko 25 bivših kuna. Heeej, pa stajala je četiri-pet kuna, a eurska ju je gramzljivost OPG-ovaca/preprodavača „pozlatila“ 500 i više posto! Neki dan je jedna televizija pokazala ulicu u Splitu, gdje u cik zore pristižu OPG-ovci s tovarima voća i povrća te na veliko prodaju preprodavačima, koji ne pitaju za cijenu. Plaća se u kešu. „Nije im problem platiti“, tvrdi novinaru izvjesna OPG-ovka iz tog businessa, „jer tu istu robu za sat-dva kasnije triput skuplje prodaju na pazaru.“ I posao cvjeta. Nekada se za 100 kuna dalo kupiti kilogram-dva svinjskog buta plus potrepštine za cijeli nedjeljni ručak četveročlane obitelji plus desert, s tim da domaćica nakon kupnje popije kavu s prijateljicom u obližnjem kafiću. Danas je takvo što nezamislivo bez eurske protuvrijednosti barem 400 kuna.
Uvođenje eura u ekonomski nespremnu Bijednu Našu, s cijenama puno višim no u ostatku eurozone, svojevrsna je paraekonomska veleizdaja zbog koje ljudi teško i još će teže živjeti, jer HDZ/DP-Plenkovićeva vlada – uza sve premijerove samohvalne laude i „statistike“ – više nema niti je vjerovati da će imati upravljačko kormilo u rukama. Ta je samohvalna mantra o eurozoni, schengenskim prostorima, OECD-ima, projektima ovim i onim – kojom je Andrej Plenković vodio predsjedničku kampanju HDZ-ova „nobelovca“ Dragana Primorca – katastrofalno ocijenjena među blizu 50 posto hrvatskih građana na predsjedničkim izborima, koji su bez okolišanja darovali Zoranu Milanoviću drugi mandat.
Ljude zanima kako žive u zemlji „napokon svojih na svomu“, ne žele biti uz kontejner za eurounijski otpad niti podnose ulizništvo Bruxellesu u ime zadovoljstva tzv. obitelji, a na štetu i prosjački položaj vlastitih obitelji. Ne žele bljutavu socijalu na tanjuru. To HDZ/DP-Plenkovićevoj vladi očito nije tema. E, pa onda, ako ne želi na lakši, morat će to naučiti na puno teži i bolniji način. Aktualni bojkot trgovina, ako je vjerovati akterima, prvi je ozbiljan korak u tom smjeru. Neće ga usporiti ili preusmjeriti trenutno zamrzavanje 50 prehrambenih i higijenskih proizvoda, ali ni jednodnevni trgovački protuudar tog petka akcijama i snižavanjem cijena – ako mogu tog dana, zašto te cijene ne mogu vrijediti svaki dan!? – radi razbijanja bojkota. Inflaciju pak neće smanjiti ni „preventivno“ HNB-ovo treniranje strogoće restrikcijama uvjeta za dodjelu kredita, stambenih i inih. „Unatoč rastu plaća“, tvrde u HNB-u, „raste i broj ljudi koji nisu u stanju otplaćivati rate“, sic transit!
