Foto: Krasnodar Peršun
HNS i osobito Ivan Vrdoljak svojom su (ne)odgovornošću ne samo prema svojim biračima nego i svim građanima i državi zaslužili neusporedivo nemilosrdniju kritiku od one komentatora Hrvatskog radija Milorada Šikanjića, koja mu je zaprijetila izvanrednim otkazom ugovora o radu na HRT-u. Kako se sve više kompromitiraju i vlada Andreja Plenkovića i njegova premijerska i pozicija šefa HDZ-a, tako vlast pojačava pritisak na medije koje drži na lancu. I na novinare koje ne drži. Opet pada mrak na hrvatsko novinarstvo, gusta mrklina iz Tuđmanovih dana „crvenih, žutih i zelenih vragova“, „stoke sitnog zuba“ i javne zahvale Bogu što mu supruga „nije ni Srpkinja niti Židovka“, doba kada su „duševne boli“ eutanazirale jedan Feral Tribune i još neke medije koji „Vrhovniku“ nisu išli niz dlaku. Je li napad na Milorada Šikanjića nastavak te kriminalne priče o političkom progonu neistomišljenika s možebitnim uistinu krvavim epilogom?
Marijan Vogrinec
Uglednom je komentatoru Hrvatskog radija Miloradu Šikanjiću napisano rješenje o izvanrednom otkazu ugovora o radu, koja je vijest uznemirila profesionalnu ali i širu društvenu javnost. Riječ je o novinaru s 13-godišnjim stažem bez profesionalne mrlje na svom radu, cijenjenom u eteru po nepristranom, nepotkupljivom i britkom jeziku. Sada mu je po svoj prilici došao novinarske glave na „javnom“ mediju novi/stari šef HNS-a – liberalnih demokrata Ivan Vrdoljak. Na snebivanje poštenog političkog svijeta, jedan politikantski, uhljebnički nevjerodostojnik iz moralno propale stranke, koja je prevarila birače, izigrala pisani dokument o poslijeizbornom nekoaliranju s HDZ-om i lik koji je – kao ministar u SDP-ovoj koalicijskoj vladi – po zlu zapamćen zbog toga što građani danas plaćaju skuplje centralno grijanje (obvezao ih je na ugradnju skupih i neučinkovitih razdjelnika topline) i struju (višim naknadama za obnovljive izvore energije pogodovao je stranim vlasnicima vjetroelektrana). Političar koji je još lani u Hrvatskom saboru agresivno napadao šefa HDZ-a i premijera kao nezbrojenog zapovjednika Titanic vlade, sada je s Plenkovićem na istoj splavi koju nadobudno naziva Carpathiom: „HNS je spasio RH od utapanja u trećim izborima“.
Čime se komentator Milorad Šikanjić toliko zamjerio Ivanu Vrdoljaku da mu ovaj traži zaposleničku glavu, eliminaciju iz komentatorskog ešalona uglavnom političkih lakirera nepostojeće lijepe zbilje (po HDZ-ovu viđenju)? Kad je Šikanjić smjesta obaviješten da će HRT-ova vrhuška bespogovorno udovoljiti HNS-u tako što će mu udijeliti izvanredni otkaz, pa je sinergijska HNS-HRT-ova bruka procurilo u javnost, Vrdoljak je inicirao licemjerno posipanje demokratskim pepelom: ma ne, nismo tražili da Miloradu Šikanjiću baš date otkaz i ostavite mu obitelj bez kruha; HNS-ova kritika će mu valjda biti upozorenje da se privede pameti i izađe na pravi put kojim, jelte, suvereno koračaju likovi poput Karoline Vidović-Krišto, Tihomira Vinkovića, Branimira Farkaša, Katarine Periša-Čakarun, Mirjane Posavac, Damira Smrtića… Kako ih je samo lijepo gledati i slušati kad s „domoljubnim“ razumijevanjem i dubokim osjećajem trbuhozvore „hrvatske nacionalne interese“ i „mudre poteze državnog vrha“. Divota.
Uz to što komentator Šikanjić nema pravo na svoje mišljenje, a solistički istrčava pred jednoumno rudo, naivno poimajući novinarsku slobodu komentiranja i najosjetljivijih političkih zbivanja, pa se u vladajućoj koaliciji HDZ-HNS-etnički manjinci-ideološki disidenti ta „nedisciplina“ drži nedopustivom na „njihovom“ HRT-u, pod „hrvatskim“ su se našla sitnozorom jamačno i Šikanjićeva „pogrešna“ krvna zrnca. Naime, srpska.
Ni prije Vrdoljakog nepriličnog ispada, nitko na HRT-u nikad nije zaštitio svog zauzetog komentatora s moralno i profesionalno poštenim, a ne opasnim politikantskim ili protuhrvatskim namjerama, od uvreda i prijetnji šovinistički kronično inficiranih pojedinaca koji su tražili da se „četnici“ uklone iz programske sheme. Šovinističko-ideološki kreteni su znali i na ulici vrijeđati, prijetiti i njemu i članovima njegove obitelji. Novinarka Slavica Lukić je u Jutarnjem listu prva ozbiljno izvijestila o posljedicama HNS-ovog prosvjednog dopisa HRT-u zbog Šikanjićevih komentara o Ivanu Vrdoljaku njegovoj stranci u kontakt-formatu „U mreži Prvog“ Hrvatskog radija.
Razlog otkaza
„Kap koja je prelila čašu (zbog učestalih napada nekih zadrtih slušatelja, op. a.) uslijedila je početkom rujna kad je jedan od slušatelja emisije koju je vodio“, spomenula je Lukić, „u eteru upitao ‘do kad će se na HRT-u emitirati četnički program’. Iako je aluzije i uvrede podnosio mirno, štiteći dignitet HRT-a, nadređeni urednici i vodstvo kuće nikada nisu stali u njegovu zaštitu. HRT-u smo jučer (26. prosinca 2017., op. a.) uputili i pitanje zbog čega svog novinara nisu zaštitili od diskriminatornih uvreda slušatelja i javno stali u njegovu zaštitu, ali to su pitanje na HRT-u – jednostavno ignorirali.“
Čime se, dakle, komentator Hrvatskog radija Milorad Šikanjić toliko zamjerio Ivanu Vrdoljaku i HNS-u, polugodišnjem tek HDZ-ovom krunskom koalicijskom partneru, da mu je HRT-ova ZNA SE vrhuška bespogovorno pobrzala udovoljiti izvanrednim otkazom ugovora o radu svom novinaru? I kakvu ulogu u skandaloznom postupku politički instaliranog vodstva tzv. javne medijske kuće ima obraz tih ljudi, a kakvu pak poltronstvo i politička podobnost? Tko su uopće taj Vrdoljak i osvjedočeno uhljebnički HNS, koji samostalno nema polovicu minimalne potpore birača za prijeći izborni prag? Potpuno nevažna društvena skupina za stanje zdravlja RH – danas i ubuduće – u odnosu na društveno značenje komentatorskog doprinosa Milorada Šikanjića. I tih iz branše koji se ne prodaju/kupuju za šaku Judinih škuda na svakom uglu.
Foto: Ranko Suvar / CROPIX
„Kao razlog otkaza naveli su da je stajalištima iznesenim u jutarnjoj emisiji Hrvatskog radija ‘U mreži prvog‘ emitiranoj 19. prosinca povrijedio Etički kodeks kuće i opća pravila o radu i ponašanju na HRT-u“, piše Slavica Lukić u Jutarnjem listu. „Postupak otkaza protiv njega pokrenut je nakon nezadovoljstva kojeg je zbog te emisije uredništvu i upravi HRT-a iskazala stranka na vlasti, Vrdoljakov HNS. Urednica i voditeljica spomenute emisije Marija Gerbec Njavro dobila je opomenu. Vijest o izvanrednom otkazu Miloradu Šikanjiću munjevito se proširila televizijskim hodnicima i izazvala šok među novinarima. Šikanjić je, naime, zaposlen na Hrvatskom radiju od 2004. I nikada u dosadašnjem radu nije dobio nikakvu opomenu zbog kršenja etičkog kodeksa, ili kršenja pravila kuće.
Urednica jutarnje emisije Hrvatskog radija ‘U mreži prvog’, Marija Gerbec Njavro, prošli je tjedan Šikanjića pozvala da zajedno s komentatorom Novog lista, Jasminom Klarićem i urednikom portala ‘Hrvatska danas’ Nevenom Pavelićem prokomentira nekoliko aktualnih političkih tema. Šikanjićev posao je upravo taj da komentira političke teme jer je na Hrvatskom radiju zaposlen kao komentator. Teme emisije bile su – što donosi povratak Ivana Vrdoljaka na čelo HNS-a, kakva je budućnost te stranke na sljedećim izborima i Plenkovićeve koalicijske vlade, tko upravlja HDZ-om, događaji u Mostu. Trojica su novinara kritički komentirala neiskren odnos Ivana Vrdoljaka prema vlastitim biračima i javnosti podsjetivši da je on isprva žestoko uvjeravao javnost da njegova stranka neće pretrčati iz lijevo liberalnog bloka u koaliciju s HDZ-om, ili kako je nazvao ‘Titanik vladu’ da bi naposljetku u nju ušao.
Šikanjić koji je poznat po oštrom komentatorskom stilu, bez obzira na stranačke boje onih na vlasti, iznio je mišljenje prema kojem je Vrdoljak oličenje politike prezira prema biračima koju je tijekom devedesetih trasirao još Franjo Tuđman znamenitom rečenicom o ‘stoki sitnog zuba’, ali i politike ‘Tko je jamio, jamio je’. Ocijenio je da je Vrdoljak ‘politički mrtvac’ jer lijevo liberalni birači tu vrstu prevare kažnjavaju na izborima. Vodstvu HNS-a stavovi izneseni u emisiji Hrvatskog radija očito nisu dobro ‘sjeli’, jer je iz središnjeg ureda HNS-a, još isti dan HRT-u stigao oštar dopis kojeg potpisuje PR služba te stranke, a doznajemo da je bilo i telefonskih poziva članovima uprave.“
Što je ili u čemu komentator Milorad Šikanjić pogriješio, izrazivši slobodnu novinarsku prosudbu, primjereno temeljnom pravilu struke: činjenice su svetinja, a komentar je slobodan? Ni u čemu nije pogriješio, postupio je kako je jedino mogao i smio, a da ne iznevjeri dignitet posla kojim se odlučio baviti. U tom smislu nije prekršio nikakav etički kodeks – jer ga HRT ni nema – ni pravila kuće koja ne podrazumijevaju bljutavo podilaženje volji i interesima trenutne vlasti, što je od početka 2016. godine degeneriralo javni servis HRT u privatnu prćiju HDZ-a, hrvatskih branitelja i Katoličke crkve. Nemoralan i krajnje ignorantski odnos prema pluralnom društvu i pluralnim interesima/potrebama slušatelja/gledatelja, a napadno uliznički i jednouman prema strukturama aktualne vlasti. A građani su oktroiranim državnim propisom obvezni to plaćati 80 pretplatničkih kuna mjesečno – pod prijetnjom ovrhe – čime HRT godišnje akumulira više od 1,2 milijarde kuna. Građanima ne odgovara za program, pa mogu biti do neba nezadovoljni, ali ne mogu ama baš ništa.
Budući da vladajuća politička/e opcija/e postavlja/ju vodstvo tzv. javne medijske kuće HRT-a, programsko vijeće i ine, kao, nadzorne mehanizme, godišnja izvješća o radu i poslovanju prolaze kroz saborsku većinu kao igla kroz maslac. Osim kad se promijeni politička opcija na vlasti, pa valja „njihovog“ glavnog ravnatelja zamijeniti „našim“, a ovaj će obaviti ostatak prljavog posla. Posmjenjivati sve odjednom nepodobne u upravljačko-novinarskoj piramidi. A „odgovarajućih“ je podobljaka za hitnu zamjena“ među oko 3500 zaposlenih na Prisavlju kao salate u proljeće.
HNS i osobito Ivan Vrdoljak svojom su (ne)odgovornošću ne samo prema svojim biračima nego i svim građanima i državi zaslužili neusporedivo nemilosrdniju kritiku od Šikanjićeve. Ali to više ne prolazi. Kako se sve više kompromitiraju i vlada Andreja Plenkovića i njegova premijerska i pozicija šefa HDZ-a – a time valjda ovisničke kaste ratnih veterana („komada“ 505.000 u 1350 udruga) i tzv. Crkve u Hrvata osjećaju lagani strah od gubitka unosnih, povlaštenih niša pri državnim jaslama – tako vlast pojačava pritisak na medije koje drži na lancu. I na novinare koje (ne) drži. Opet pada mrak na hrvatsko novinarstvo, gusta mrklina iz Tuđmanovih dana „crvenih, žutih i zelenih vragova“, „stoke sitnog zuba“ i javne zahvale Bogu što mu supruga „nije ni Srpkinja niti Židovka“, kada su politički inicirane/programirane „duševne boli“ eutanazirale jedan Feral Tribune i još neke medije koji „Vrhovniku“ nisu išli niz dlaku.
Je li napad na Milorada Šikanjića nastavak te kriminalne priče o političkoj eutanaziji neistomišljenika s možebitnim uistinu krvavim epilogom? Prije nekoliko je dana meta javnog linča bio HRT-ov Aleksandar Stanković – također „pogrešnih“ krvnih zrnaca – zbog legitimnog pitanja gostu u svom renomiranom tv-formatu „Nedjeljom u dva (Nu2)“ o tome je li Domovinski rat 1991. bio i građanski rat. U linč su se uključile neke braniteljske udruge, razni nadrkani šovinisti i ta zadrta sorta, tražilo se od vodstva kuće da mu ukinu emisiju (jedan od višegodišnjih HRT-ovih brendova), da se uredničko-voditeljskoj ikoni Stankoviću smjesta dade otkaz… Sramotno od vodstva i njegovih šefova, HRT-ova se vrhuška javnim priopćenjem ogradila od te emisije i svog novinara. Drugi javni linč sličnog tipa ošinuo je nedugo potom urednicu televizije N1 Hrvatska Natašu Božić i članove njezine obitelji, kojima je zaprijećeno smrću.
Virtualna giljotina
Nataša Božić je u emisiji „Točka na tjedan“, na sami Svjetski dan ljudskih prava, u razgovoru s kolegicama Mladenkom Šarić s Mreže TV-a i Ivankom Tomom iz Jutarnjeg lista, legitimno je pitala treba li oduzeti vojne činove i odličja haaškom samoubojici Slobodanu Praljku i ostaloj petorici bivših političkih, vojnih i civilnih vođa tzv. HZ/HR Herceg-Bosne koji su pravomoćno osuđeni na ukupno 111 godina zatvora zbog ratnih i zločina protiv čovječnosti te sudjelovanja u udruženom zločinačkom pothvatu, agresiji RH na BiH. Po zakonu RH, tako je obavezno postupiti prema svima koji su pravomoćno osuđeni na pet i više godina zatvora. Predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović se pravi pametna, pa će se nedržavnički i protupravno oglušiti o pravne propise vlastite zemlje (sic).
Za razliku od Šikanjića i Stankovića s HRT-a, Nataša Božić radi u normalnoj tv-kući, koja je istog časa ustala u njezinu zaštitu, a policija je ubrzo otkrila budalu u Puli koja misli da je internet virtualna giljotina. Vrag će znati što je bilo u glavi izvjesnog trknutog vjeroučitelja iz zagrebačke OŠ Matije Gupca koji se, neposredno nakon Praljkovog teatralnog ispijanja cijankalija, zaletio vjeroučiti maloljetnu djecu kako treba odsjeći glave političarima Vesni Pusić i Stjepanu Mesiću i nabiti ih na kolac. Katolička crkvena vlast se ogradila od svog vjeroučitelja. Sada se tim Krešimirom Bagarićem navodno bavi istražno pravosuđe, a ravnateljica škole i ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak sporazumjele su se o otkazu ugovora o radu.
Stanje zdravlja RH nije dobro. Koalicijska vlast HDZ-HNS-etnički manjinci-ideološki disidenti, na čelu s neodlučnim Andrejem Plenkovićem i „ženom iz naroda“ među paunima i plemenitom divljači na Pantovčaku ima dobar uvid u dijagnozu, ali nema volje, sposobnosti i znanja za primijeniti odgovarajuće medikamente. Premijer je više puta pokazao i na presicama i pojedinim izjavama da su mu slobodnomisleći novinari neugodan kamenčić u cipeli: svađa se s njima, ironično odgovara protupitanjima, drži ih neprijateljima svoje anemične politike izbjegavanja reformi. Ta anemičnost u vođenju države i ona „anemija“ zbog koje je svojedobno oslobođen vojne obaveze priskrbili su mu na društvenim mrežama nadimak – Anemični.
Politički slučaj ¸đonom na HRT-ovog komentatora Milorada Šikanjića i koji dan ranije na urednika Stankovića zloslutna je poruka vladajućih struci i demokratskoj javnosti: zaboravite kritiku vlasti i njezinih alfa obnašatelja! Pa slijedi licemjerna pouka o pravilima novinarske struke i ponašanja u mediju koji ti daje kruh u ruke, etici, demokraciji i nacionalnim interesima. Najtragičnije jest u cijelom slučaju Šikanjić to što su se drznuli propovijedati političko-ideološko-profesionalnu pravovjernost Ivan Vrdoljak i HNS, ljudi s toliko nečasnog putra na glavi i toliko nepripadnih pozicija u tzv. lijevo-liberalnim koalicijama koje bi – bez SDP-ove hlebinštine i nakon bezočne rasprodaje političke ostavštine HNS-ovih legendarnih utemeljitelja Savke Dapčević-Kučar, Mike Tripala, Vlade Gotovca i momčadi tog kalibra/ugleda – gledali samo s beznačajne političke margine. Koja ih, imao je Šikanjić pravo u svojoj prognozi, čeka poslije sljedećih parlamentarnih izbora. Bili i dalje s HDZ-om ili ostali kao Pale sam na svijetu, jer SDP i ostali na tzv. ljevici više ne žele čuti ni za Vrdoljaka niti za HNS.
„U dopisu čiji primjerak posjedujemo“, objavio je Jutarnji list, „tvrdi se da je jutarnja emisija u kojoj se kritički govorilo o Vrdoljakovoj politici i HNS-u, ‘neprimjerena javnom servisu’ (bila bi primjerena da se hvalilo Vrdoljaka i njegovu stranku? – op. a.), ‘uvredljiva’, da vrijeđa dostojanstvo HRT-a, te da je njome prekršen čitav niz medijskih zakona i da štoviše ima ‘obilježja kvalificiranog oblika kaznenih djela protiv časti i ugleda’.“ Eto ga, što smo rekli o povratku Tuđmanovih olovnih kvalifikacija medijskih sloboda što je po kriteriju „duševnih boli“ (sic) eutanaziralo i satirični tjednik Feral Tribune, koji se jedini u tada Suverenoj, Nezavisnoj i Samostalnoj usudio na cijeloj naslovnici objaviti fotomontažu Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića polugole, zagrljene u bračnom krevetu. Narod je razgrabio novine, a oko kioska se čulo glasno: „Jebe lud zbunjenog“.
Foto: Lupiga.com
„Da apsurd bude veći“, objašnjava novinarka Slavica Lukić, „Etički kodeks HRT-a za čiju povredu ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić tereti Šikanjića, nikada nije stupio na snagu jer ga je bivši v.d. ravnatelja, Siniša Kovačić donio jednostrano, zadnjeg dana svog privremenog mandata, bez suglasnosti zaposleničkog vijeća i bez potvrde Nadzornog odbora HRT-a, pa je dakle riječ o dokumentu koji nije na snazi.“ HNS je, međutim, u licemjernom stilu pepelom po glavi, odgovorio Jutarnjem listu da „ni u jednom trenutku“ nisu od HRT-a tražili Šikanjićev otkaz ugovora o radu. Lukić citira: „Kao ozbiljna politička stranka ne možemo i nećemo utjecati na slobodu medija, a pojedinci koji to sugeriraju rade to isključivo u svrhu podmetanja i širenja laži kojima se želi direktno naštetiti HNS-u“. Tvrde da „nisu upoznati s detaljima otkaza“ i da ga smatraju „pretjeranim i nepravednim“ te pozivaju Ravnateljstvo HRT-a da „razmotri svoju odluku i poštedi Šikanjića teške disciplinske mjere“ budući da „postoje prikladniji načini za ukazati na moguće propuste”.
Kako „moguće propuste“ kad je HNS prosvjednim dopisom istom tom ravnateljstvu tvrdio da je sporna radijska emisija sa Šikanjićevim komentarima o Vrdoljakovoj politici i HNS-u „neprimjerena javnom servisu“, „uvredljiva“, da „vrijeđa dostojanstvo HRT-a“ te da je njome „prekršen čitav niz medijskih zakona“ i da „ima obilježja kvalificiranog oblika kaznenih djela protiv časti i ugleda“? Utopiš nedužnog, pa se vadiš da to nije u redu, da baš nisi htio… Nonsens. Zar HNS-u i njegovom novom/starom šefu Ivanu Vrdoljaku nije neobično da se – kao u najolovnija vremena drek-politike – uopće odvažio na nedemokratski čin intervencije u politički jednoumno instaliranom ravnateljstvu proklamativno javnog medijskog servisa protiv autora i cijele emisije s komentarima koji im nisu po volji? Ako je bilo nečega netočnog, šalje se argumentirani ispravak koji će urednica emisije objaviti, a na komentar se može reagirati komentarom koji urednica emisije – ne mora objaviti. I točka. A ne ovako…
Oduvijek je HRT bio medijski servis kojem je država udarala (ne)profesionalni ritam, ne struka, pa se nije bilo čuditi kad je lani egzekucijski eskadron hnipovaca (udruga Hrvatski novinari i publicisti – HNiP) i kućnih uvlakača šefu HDZ-a i nerealiziranom „premijeru“ Tomislavu Karamarku preko noći očistio sve važnije/utjecajnije pozicije u upravno-žurnalističkoj piramidi bivšega glavnog ravnatelja HRT-a Gorana Radmana. SDP je, pod dirigentskom palicom toga zadnjeg direktora Radiotelevizije Zagreb u umirućoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj (SRH) prethodno učinio to isto HDZ-ovim poslušnicima/podobnicima premijera Ive Sanadera i potom Jadranke Kosor. Ali to se činilo rafinirano i istiha, iako jednako podmuklo, ne vodeći računa o profesionalnim preferencijama, novinarskom iskustvu, ugledu i ljudskim sudbinama ljudi.
Nekritički fenjeraši
Ovo što je sada novi/stari prožvakali HNS-a – liberalnih demokrata Ivan Vrdoljak učinio komentatoru Hrvatskog radija Miloradu Šikanjiću najlicemjernija je svinjarija u koju se – zabrinut, ustrašen do srži za položaj svojih guzica na toplim/mekanim mjestima tzv. javne kuće na zagrebačkom Prisavlju – dao uvući sami vrh HRT-a na čelu s glavnim ravnateljem nedugačkog staža Kazimirom Bačićem. HRT neće time pomoći porastu totalno srozanog javnog vladinog i rejtinga premijera Plenkovića, nego će dodatno rušiti vlastiti medijski ugled. Koji je ionako na niskim granama, nižim od konkurencije većih komercijalnih medijskih kuća s nacionalnom koncesijom. Osobito u informativnom i kontakt-programu, gdje HRT nevjerojatno nekritički dnevno razrađuje i lakira teme što ih nameću vlada i pojedini ministri te promiče one aktere društveno-političko-vjersko-gospodarskih zbivanja koji nekritički vlastima drže fenjer.
U te se fenjeraše, ali s neskrivenom ambicijom opet participirati u državnoj vlasti, ma kakva/čija bila, prije pola godine zdušno ubacio HNS i izazvao pravu sablazan i među političarima i u široj društvenoj javnosti. Vrdoljakov neprincipijelan odlazak iz politike, pa još neprincipijelniji povratak kad se stranka koalicijski slizala s HDZ-om, a potom su je napustili svi viđeniji dugogodišnji članovi, mediji su gotovo beziznimno – i tzv. lijevi i tzv. desni – popratili s porugom i prognozom poslijeizbornog nestanka s političke scene. HRT-ov komentator Milorad Šikanjić je samo ponovio ono što su već stoput konstatirali mnogi drugi novinari i politički analitičari. Naprosto je nevjerojatno, stoga, koliko moralno-politički kompromitirana družina HNS-a – liberalnih demokrata, ostatka ostataka nekad viđene stranke hrvatskih političkih legendi Savke Dabčević-Kučar, Mike Tripala, Vlade Gotovca…, drže građane maloumnim.
Foto: Borisd Kovačev/CROPIX
Kao da javnost ne vidi tko je tko u HNS-u i zašto je to što/gdje jest. Neke Vrdoljakove izjave po ponovnom izboru za predsjednika stranke – recimo, da se mora sastati koalicijska koordinacija i raspraviti o „nekim važnim pitanjima“ – premijer se Plenković samo zagonetno nasmijao, što je novinarima dalo zaključiti da nije Vrdoljak taj koji će premijeru nešto diktirati ni HNS čiji je (javni) interes preči od HDZ-ovog. Ta spoznaja vrijedi i za demagoški larpurlartizam o nekakvim reformskim projektima i uspjesima HNS-a u HDZ-ovoj koaliciji. A te projekte i uspjehe još nitko živ nije primijetio. Ni neće, jer su i HNS i Ivan Vrdoljak autsajderi, HDZ-ova potrošna roba, dizači ruku u saborskim klupama radi krpanja traljave vladajuće većine. Ništa više i važnije. Stoga i nečastan obračun s nepoćudnim novinarima, pa još druge etničke pripadnosti, ne služi na čast trenutnim HNS-ovim prvacima, jer je samo dokaz više da se – uza sve velike gospodarske (Agrokor, neviđena pljačka i korupcija) i političke (trula vanjska i nesuvisla unutarnja politika) – vraća u Hrvatsku na velika vrata bolesno doba lova na slobodnomisleće novinarske glave. Strašno. Bljak!
tacno
HNS i osobito Ivan Vrdoljak svojom su (ne)odgovornošću ne samo prema svojim biračima nego i svim građanima i državi zaslužili neusporedivo nemilosrdniju kritiku od one komentatora Hrvatskog radija Milorada Šikanjića, koja mu je zaprijetila izvanrednim otkazom ugovora o radu na HRT-u. Kako se sve više kompromitiraju i vlada Andreja Plenkovića i njegova premijerska i pozicija šefa HDZ-a, tako vlast pojačava pritisak na medije koje drži na lancu. I na novinare koje ne drži. Opet pada mrak na hrvatsko novinarstvo, gusta mrklina iz Tuđmanovih dana „crvenih, žutih i zelenih vragova“, „stoke sitnog zuba“ i javne zahvale Bogu što mu supruga „nije ni Srpkinja niti Židovka“, doba kada su „duševne boli“ eutanazirale jedan Feral Tribune i još neke medije koji „Vrhovniku“ nisu išli niz dlaku. Je li napad na Milorada Šikanjića nastavak te kriminalne priče o političkom progonu neistomišljenika s možebitnim uistinu krvavim epilogom?
Marijan Vogrinec
Uglednom je komentatoru Hrvatskog radija Miloradu Šikanjiću napisano rješenje o izvanrednom otkazu ugovora o radu, koja je vijest uznemirila profesionalnu ali i širu društvenu javnost. Riječ je o novinaru s 13-godišnjim stažem bez profesionalne mrlje na svom radu, cijenjenom u eteru po nepristranom, nepotkupljivom i britkom jeziku. Sada mu je po svoj prilici došao novinarske glave na „javnom“ mediju novi/stari šef HNS-a – liberalnih demokrata Ivan Vrdoljak. Na snebivanje poštenog političkog svijeta, jedan politikantski, uhljebnički nevjerodostojnik iz moralno propale stranke, koja je prevarila birače, izigrala pisani dokument o poslijeizbornom nekoaliranju s HDZ-om i lik koji je – kao ministar u SDP-ovoj koalicijskoj vladi – po zlu zapamćen zbog toga što građani danas plaćaju skuplje centralno grijanje (obvezao ih je na ugradnju skupih i neučinkovitih razdjelnika topline) i struju (višim naknadama za obnovljive izvore energije pogodovao je stranim vlasnicima vjetroelektrana). Političar koji je još lani u Hrvatskom saboru agresivno napadao šefa HDZ-a i premijera kao nezbrojenog zapovjednika Titanic vlade, sada je s Plenkovićem na istoj splavi koju nadobudno naziva Carpathiom: „HNS je spasio RH od utapanja u trećim izborima“.
Čime se komentator Milorad Šikanjić toliko zamjerio Ivanu Vrdoljaku da mu ovaj traži zaposleničku glavu, eliminaciju iz komentatorskog ešalona uglavnom političkih lakirera nepostojeće lijepe zbilje (po HDZ-ovu viđenju)? Kad je Šikanjić smjesta obaviješten da će HRT-ova vrhuška bespogovorno udovoljiti HNS-u tako što će mu udijeliti izvanredni otkaz, pa je sinergijska HNS-HRT-ova bruka procurilo u javnost, Vrdoljak je inicirao licemjerno posipanje demokratskim pepelom: ma ne, nismo tražili da Miloradu Šikanjiću baš date otkaz i ostavite mu obitelj bez kruha; HNS-ova kritika će mu valjda biti upozorenje da se privede pameti i izađe na pravi put kojim, jelte, suvereno koračaju likovi poput Karoline Vidović-Krišto, Tihomira Vinkovića, Branimira Farkaša, Katarine Periša-Čakarun, Mirjane Posavac, Damira Smrtića… Kako ih je samo lijepo gledati i slušati kad s „domoljubnim“ razumijevanjem i dubokim osjećajem trbuhozvore „hrvatske nacionalne interese“ i „mudre poteze državnog vrha“. Divota.
Uz to što komentator Šikanjić nema pravo na svoje mišljenje, a solistički istrčava pred jednoumno rudo, naivno poimajući novinarsku slobodu komentiranja i najosjetljivijih političkih zbivanja, pa se u vladajućoj koaliciji HDZ-HNS-etnički manjinci-ideološki disidenti ta „nedisciplina“ drži nedopustivom na „njihovom“ HRT-u, pod „hrvatskim“ su se našla sitnozorom jamačno i Šikanjićeva „pogrešna“ krvna zrnca. Naime, srpska.
Ni prije Vrdoljakog nepriličnog ispada, nitko na HRT-u nikad nije zaštitio svog zauzetog komentatora s moralno i profesionalno poštenim, a ne opasnim politikantskim ili protuhrvatskim namjerama, od uvreda i prijetnji šovinistički kronično inficiranih pojedinaca koji su tražili da se „četnici“ uklone iz programske sheme. Šovinističko-ideološki kreteni su znali i na ulici vrijeđati, prijetiti i njemu i članovima njegove obitelji. Novinarka Slavica Lukić je u Jutarnjem listu prva ozbiljno izvijestila o posljedicama HNS-ovog prosvjednog dopisa HRT-u zbog Šikanjićevih komentara o Ivanu Vrdoljaku njegovoj stranci u kontakt-formatu „U mreži Prvog“ Hrvatskog radija.
Razlog otkaza
„Kap koja je prelila čašu (zbog učestalih napada nekih zadrtih slušatelja, op. a.) uslijedila je početkom rujna kad je jedan od slušatelja emisije koju je vodio“, spomenula je Lukić, „u eteru upitao ‘do kad će se na HRT-u emitirati četnički program’. Iako je aluzije i uvrede podnosio mirno, štiteći dignitet HRT-a, nadređeni urednici i vodstvo kuće nikada nisu stali u njegovu zaštitu. HRT-u smo jučer (26. prosinca 2017., op. a.) uputili i pitanje zbog čega svog novinara nisu zaštitili od diskriminatornih uvreda slušatelja i javno stali u njegovu zaštitu, ali to su pitanje na HRT-u – jednostavno ignorirali.“
Čime se, dakle, komentator Hrvatskog radija Milorad Šikanjić toliko zamjerio Ivanu Vrdoljaku i HNS-u, polugodišnjem tek HDZ-ovom krunskom koalicijskom partneru, da mu je HRT-ova ZNA SE vrhuška bespogovorno pobrzala udovoljiti izvanrednim otkazom ugovora o radu svom novinaru? I kakvu ulogu u skandaloznom postupku politički instaliranog vodstva tzv. javne medijske kuće ima obraz tih ljudi, a kakvu pak poltronstvo i politička podobnost? Tko su uopće taj Vrdoljak i osvjedočeno uhljebnički HNS, koji samostalno nema polovicu minimalne potpore birača za prijeći izborni prag? Potpuno nevažna društvena skupina za stanje zdravlja RH – danas i ubuduće – u odnosu na društveno značenje komentatorskog doprinosa Milorada Šikanjića. I tih iz branše koji se ne prodaju/kupuju za šaku Judinih škuda na svakom uglu.
Foto: Ranko Suvar / CROPIX
„Kao razlog otkaza naveli su da je stajalištima iznesenim u jutarnjoj emisiji Hrvatskog radija ‘U mreži prvog‘ emitiranoj 19. prosinca povrijedio Etički kodeks kuće i opća pravila o radu i ponašanju na HRT-u“, piše Slavica Lukić u Jutarnjem listu. „Postupak otkaza protiv njega pokrenut je nakon nezadovoljstva kojeg je zbog te emisije uredništvu i upravi HRT-a iskazala stranka na vlasti, Vrdoljakov HNS. Urednica i voditeljica spomenute emisije Marija Gerbec Njavro dobila je opomenu. Vijest o izvanrednom otkazu Miloradu Šikanjiću munjevito se proširila televizijskim hodnicima i izazvala šok među novinarima. Šikanjić je, naime, zaposlen na Hrvatskom radiju od 2004. I nikada u dosadašnjem radu nije dobio nikakvu opomenu zbog kršenja etičkog kodeksa, ili kršenja pravila kuće.
Urednica jutarnje emisije Hrvatskog radija ‘U mreži prvog’, Marija Gerbec Njavro, prošli je tjedan Šikanjića pozvala da zajedno s komentatorom Novog lista, Jasminom Klarićem i urednikom portala ‘Hrvatska danas’ Nevenom Pavelićem prokomentira nekoliko aktualnih političkih tema. Šikanjićev posao je upravo taj da komentira političke teme jer je na Hrvatskom radiju zaposlen kao komentator. Teme emisije bile su – što donosi povratak Ivana Vrdoljaka na čelo HNS-a, kakva je budućnost te stranke na sljedećim izborima i Plenkovićeve koalicijske vlade, tko upravlja HDZ-om, događaji u Mostu. Trojica su novinara kritički komentirala neiskren odnos Ivana Vrdoljaka prema vlastitim biračima i javnosti podsjetivši da je on isprva žestoko uvjeravao javnost da njegova stranka neće pretrčati iz lijevo liberalnog bloka u koaliciju s HDZ-om, ili kako je nazvao ‘Titanik vladu’ da bi naposljetku u nju ušao.
Šikanjić koji je poznat po oštrom komentatorskom stilu, bez obzira na stranačke boje onih na vlasti, iznio je mišljenje prema kojem je Vrdoljak oličenje politike prezira prema biračima koju je tijekom devedesetih trasirao još Franjo Tuđman znamenitom rečenicom o ‘stoki sitnog zuba’, ali i politike ‘Tko je jamio, jamio je’. Ocijenio je da je Vrdoljak ‘politički mrtvac’ jer lijevo liberalni birači tu vrstu prevare kažnjavaju na izborima. Vodstvu HNS-a stavovi izneseni u emisiji Hrvatskog radija očito nisu dobro ‘sjeli’, jer je iz središnjeg ureda HNS-a, još isti dan HRT-u stigao oštar dopis kojeg potpisuje PR služba te stranke, a doznajemo da je bilo i telefonskih poziva članovima uprave.“
Što je ili u čemu komentator Milorad Šikanjić pogriješio, izrazivši slobodnu novinarsku prosudbu, primjereno temeljnom pravilu struke: činjenice su svetinja, a komentar je slobodan? Ni u čemu nije pogriješio, postupio je kako je jedino mogao i smio, a da ne iznevjeri dignitet posla kojim se odlučio baviti. U tom smislu nije prekršio nikakav etički kodeks – jer ga HRT ni nema – ni pravila kuće koja ne podrazumijevaju bljutavo podilaženje volji i interesima trenutne vlasti, što je od početka 2016. godine degeneriralo javni servis HRT u privatnu prćiju HDZ-a, hrvatskih branitelja i Katoličke crkve. Nemoralan i krajnje ignorantski odnos prema pluralnom društvu i pluralnim interesima/potrebama slušatelja/gledatelja, a napadno uliznički i jednouman prema strukturama aktualne vlasti. A građani su oktroiranim državnim propisom obvezni to plaćati 80 pretplatničkih kuna mjesečno – pod prijetnjom ovrhe – čime HRT godišnje akumulira više od 1,2 milijarde kuna. Građanima ne odgovara za program, pa mogu biti do neba nezadovoljni, ali ne mogu ama baš ništa.
Budući da vladajuća politička/e opcija/e postavlja/ju vodstvo tzv. javne medijske kuće HRT-a, programsko vijeće i ine, kao, nadzorne mehanizme, godišnja izvješća o radu i poslovanju prolaze kroz saborsku većinu kao igla kroz maslac. Osim kad se promijeni politička opcija na vlasti, pa valja „njihovog“ glavnog ravnatelja zamijeniti „našim“, a ovaj će obaviti ostatak prljavog posla. Posmjenjivati sve odjednom nepodobne u upravljačko-novinarskoj piramidi. A „odgovarajućih“ je podobljaka za hitnu zamjena“ među oko 3500 zaposlenih na Prisavlju kao salate u proljeće.
HNS i osobito Ivan Vrdoljak svojom su (ne)odgovornošću ne samo prema svojim biračima nego i svim građanima i državi zaslužili neusporedivo nemilosrdniju kritiku od Šikanjićeve. Ali to više ne prolazi. Kako se sve više kompromitiraju i vlada Andreja Plenkovića i njegova premijerska i pozicija šefa HDZ-a – a time valjda ovisničke kaste ratnih veterana („komada“ 505.000 u 1350 udruga) i tzv. Crkve u Hrvata osjećaju lagani strah od gubitka unosnih, povlaštenih niša pri državnim jaslama – tako vlast pojačava pritisak na medije koje drži na lancu. I na novinare koje (ne) drži. Opet pada mrak na hrvatsko novinarstvo, gusta mrklina iz Tuđmanovih dana „crvenih, žutih i zelenih vragova“, „stoke sitnog zuba“ i javne zahvale Bogu što mu supruga „nije ni Srpkinja niti Židovka“, kada su politički inicirane/programirane „duševne boli“ eutanazirale jedan Feral Tribune i još neke medije koji „Vrhovniku“ nisu išli niz dlaku.
Je li napad na Milorada Šikanjića nastavak te kriminalne priče o političkoj eutanaziji neistomišljenika s možebitnim uistinu krvavim epilogom? Prije nekoliko je dana meta javnog linča bio HRT-ov Aleksandar Stanković – također „pogrešnih“ krvnih zrnaca – zbog legitimnog pitanja gostu u svom renomiranom tv-formatu „Nedjeljom u dva (Nu2)“ o tome je li Domovinski rat 1991. bio i građanski rat. U linč su se uključile neke braniteljske udruge, razni nadrkani šovinisti i ta zadrta sorta, tražilo se od vodstva kuće da mu ukinu emisiju (jedan od višegodišnjih HRT-ovih brendova), da se uredničko-voditeljskoj ikoni Stankoviću smjesta dade otkaz… Sramotno od vodstva i njegovih šefova, HRT-ova se vrhuška javnim priopćenjem ogradila od te emisije i svog novinara. Drugi javni linč sličnog tipa ošinuo je nedugo potom urednicu televizije N1 Hrvatska Natašu Božić i članove njezine obitelji, kojima je zaprijećeno smrću.
Virtualna giljotina
Nataša Božić je u emisiji „Točka na tjedan“, na sami Svjetski dan ljudskih prava, u razgovoru s kolegicama Mladenkom Šarić s Mreže TV-a i Ivankom Tomom iz Jutarnjeg lista, legitimno je pitala treba li oduzeti vojne činove i odličja haaškom samoubojici Slobodanu Praljku i ostaloj petorici bivših političkih, vojnih i civilnih vođa tzv. HZ/HR Herceg-Bosne koji su pravomoćno osuđeni na ukupno 111 godina zatvora zbog ratnih i zločina protiv čovječnosti te sudjelovanja u udruženom zločinačkom pothvatu, agresiji RH na BiH. Po zakonu RH, tako je obavezno postupiti prema svima koji su pravomoćno osuđeni na pet i više godina zatvora. Predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović se pravi pametna, pa će se nedržavnički i protupravno oglušiti o pravne propise vlastite zemlje (sic).
Za razliku od Šikanjića i Stankovića s HRT-a, Nataša Božić radi u normalnoj tv-kući, koja je istog časa ustala u njezinu zaštitu, a policija je ubrzo otkrila budalu u Puli koja misli da je internet virtualna giljotina. Vrag će znati što je bilo u glavi izvjesnog trknutog vjeroučitelja iz zagrebačke OŠ Matije Gupca koji se, neposredno nakon Praljkovog teatralnog ispijanja cijankalija, zaletio vjeroučiti maloljetnu djecu kako treba odsjeći glave političarima Vesni Pusić i Stjepanu Mesiću i nabiti ih na kolac. Katolička crkvena vlast se ogradila od svog vjeroučitelja. Sada se tim Krešimirom Bagarićem navodno bavi istražno pravosuđe, a ravnateljica škole i ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak sporazumjele su se o otkazu ugovora o radu.
Stanje zdravlja RH nije dobro. Koalicijska vlast HDZ-HNS-etnički manjinci-ideološki disidenti, na čelu s neodlučnim Andrejem Plenkovićem i „ženom iz naroda“ među paunima i plemenitom divljači na Pantovčaku ima dobar uvid u dijagnozu, ali nema volje, sposobnosti i znanja za primijeniti odgovarajuće medikamente. Premijer je više puta pokazao i na presicama i pojedinim izjavama da su mu slobodnomisleći novinari neugodan kamenčić u cipeli: svađa se s njima, ironično odgovara protupitanjima, drži ih neprijateljima svoje anemične politike izbjegavanja reformi. Ta anemičnost u vođenju države i ona „anemija“ zbog koje je svojedobno oslobođen vojne obaveze priskrbili su mu na društvenim mrežama nadimak – Anemični.
Politički slučaj ¸đonom na HRT-ovog komentatora Milorada Šikanjića i koji dan ranije na urednika Stankovića zloslutna je poruka vladajućih struci i demokratskoj javnosti: zaboravite kritiku vlasti i njezinih alfa obnašatelja! Pa slijedi licemjerna pouka o pravilima novinarske struke i ponašanja u mediju koji ti daje kruh u ruke, etici, demokraciji i nacionalnim interesima. Najtragičnije jest u cijelom slučaju Šikanjić to što su se drznuli propovijedati političko-ideološko-profesionalnu pravovjernost Ivan Vrdoljak i HNS, ljudi s toliko nečasnog putra na glavi i toliko nepripadnih pozicija u tzv. lijevo-liberalnim koalicijama koje bi – bez SDP-ove hlebinštine i nakon bezočne rasprodaje političke ostavštine HNS-ovih legendarnih utemeljitelja Savke Dapčević-Kučar, Mike Tripala, Vlade Gotovca i momčadi tog kalibra/ugleda – gledali samo s beznačajne političke margine. Koja ih, imao je Šikanjić pravo u svojoj prognozi, čeka poslije sljedećih parlamentarnih izbora. Bili i dalje s HDZ-om ili ostali kao Pale sam na svijetu, jer SDP i ostali na tzv. ljevici više ne žele čuti ni za Vrdoljaka niti za HNS.
„U dopisu čiji primjerak posjedujemo“, objavio je Jutarnji list, „tvrdi se da je jutarnja emisija u kojoj se kritički govorilo o Vrdoljakovoj politici i HNS-u, ‘neprimjerena javnom servisu’ (bila bi primjerena da se hvalilo Vrdoljaka i njegovu stranku? – op. a.), ‘uvredljiva’, da vrijeđa dostojanstvo HRT-a, te da je njome prekršen čitav niz medijskih zakona i da štoviše ima ‘obilježja kvalificiranog oblika kaznenih djela protiv časti i ugleda’.“ Eto ga, što smo rekli o povratku Tuđmanovih olovnih kvalifikacija medijskih sloboda što je po kriteriju „duševnih boli“ (sic) eutanaziralo i satirični tjednik Feral Tribune, koji se jedini u tada Suverenoj, Nezavisnoj i Samostalnoj usudio na cijeloj naslovnici objaviti fotomontažu Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića polugole, zagrljene u bračnom krevetu. Narod je razgrabio novine, a oko kioska se čulo glasno: „Jebe lud zbunjenog“.
Foto: Lupiga.com
„Da apsurd bude veći“, objašnjava novinarka Slavica Lukić, „Etički kodeks HRT-a za čiju povredu ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić tereti Šikanjića, nikada nije stupio na snagu jer ga je bivši v.d. ravnatelja, Siniša Kovačić donio jednostrano, zadnjeg dana svog privremenog mandata, bez suglasnosti zaposleničkog vijeća i bez potvrde Nadzornog odbora HRT-a, pa je dakle riječ o dokumentu koji nije na snazi.“ HNS je, međutim, u licemjernom stilu pepelom po glavi, odgovorio Jutarnjem listu da „ni u jednom trenutku“ nisu od HRT-a tražili Šikanjićev otkaz ugovora o radu. Lukić citira: „Kao ozbiljna politička stranka ne možemo i nećemo utjecati na slobodu medija, a pojedinci koji to sugeriraju rade to isključivo u svrhu podmetanja i širenja laži kojima se želi direktno naštetiti HNS-u“. Tvrde da „nisu upoznati s detaljima otkaza“ i da ga smatraju „pretjeranim i nepravednim“ te pozivaju Ravnateljstvo HRT-a da „razmotri svoju odluku i poštedi Šikanjića teške disciplinske mjere“ budući da „postoje prikladniji načini za ukazati na moguće propuste”.
Kako „moguće propuste“ kad je HNS prosvjednim dopisom istom tom ravnateljstvu tvrdio da je sporna radijska emisija sa Šikanjićevim komentarima o Vrdoljakovoj politici i HNS-u „neprimjerena javnom servisu“, „uvredljiva“, da „vrijeđa dostojanstvo HRT-a“ te da je njome „prekršen čitav niz medijskih zakona“ i da „ima obilježja kvalificiranog oblika kaznenih djela protiv časti i ugleda“? Utopiš nedužnog, pa se vadiš da to nije u redu, da baš nisi htio… Nonsens. Zar HNS-u i njegovom novom/starom šefu Ivanu Vrdoljaku nije neobično da se – kao u najolovnija vremena drek-politike – uopće odvažio na nedemokratski čin intervencije u politički jednoumno instaliranom ravnateljstvu proklamativno javnog medijskog servisa protiv autora i cijele emisije s komentarima koji im nisu po volji? Ako je bilo nečega netočnog, šalje se argumentirani ispravak koji će urednica emisije objaviti, a na komentar se može reagirati komentarom koji urednica emisije – ne mora objaviti. I točka. A ne ovako…
Oduvijek je HRT bio medijski servis kojem je država udarala (ne)profesionalni ritam, ne struka, pa se nije bilo čuditi kad je lani egzekucijski eskadron hnipovaca (udruga Hrvatski novinari i publicisti – HNiP) i kućnih uvlakača šefu HDZ-a i nerealiziranom „premijeru“ Tomislavu Karamarku preko noći očistio sve važnije/utjecajnije pozicije u upravno-žurnalističkoj piramidi bivšega glavnog ravnatelja HRT-a Gorana Radmana. SDP je, pod dirigentskom palicom toga zadnjeg direktora Radiotelevizije Zagreb u umirućoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj (SRH) prethodno učinio to isto HDZ-ovim poslušnicima/podobnicima premijera Ive Sanadera i potom Jadranke Kosor. Ali to se činilo rafinirano i istiha, iako jednako podmuklo, ne vodeći računa o profesionalnim preferencijama, novinarskom iskustvu, ugledu i ljudskim sudbinama ljudi.
Nekritički fenjeraši
Ovo što je sada novi/stari prožvakali HNS-a – liberalnih demokrata Ivan Vrdoljak učinio komentatoru Hrvatskog radija Miloradu Šikanjiću najlicemjernija je svinjarija u koju se – zabrinut, ustrašen do srži za položaj svojih guzica na toplim/mekanim mjestima tzv. javne kuće na zagrebačkom Prisavlju – dao uvući sami vrh HRT-a na čelu s glavnim ravnateljem nedugačkog staža Kazimirom Bačićem. HRT neće time pomoći porastu totalno srozanog javnog vladinog i rejtinga premijera Plenkovića, nego će dodatno rušiti vlastiti medijski ugled. Koji je ionako na niskim granama, nižim od konkurencije većih komercijalnih medijskih kuća s nacionalnom koncesijom. Osobito u informativnom i kontakt-programu, gdje HRT nevjerojatno nekritički dnevno razrađuje i lakira teme što ih nameću vlada i pojedini ministri te promiče one aktere društveno-političko-vjersko-gospodarskih zbivanja koji nekritički vlastima drže fenjer.
U te se fenjeraše, ali s neskrivenom ambicijom opet participirati u državnoj vlasti, ma kakva/čija bila, prije pola godine zdušno ubacio HNS i izazvao pravu sablazan i među političarima i u široj društvenoj javnosti. Vrdoljakov neprincipijelan odlazak iz politike, pa još neprincipijelniji povratak kad se stranka koalicijski slizala s HDZ-om, a potom su je napustili svi viđeniji dugogodišnji članovi, mediji su gotovo beziznimno – i tzv. lijevi i tzv. desni – popratili s porugom i prognozom poslijeizbornog nestanka s političke scene. HRT-ov komentator Milorad Šikanjić je samo ponovio ono što su već stoput konstatirali mnogi drugi novinari i politički analitičari. Naprosto je nevjerojatno, stoga, koliko moralno-politički kompromitirana družina HNS-a – liberalnih demokrata, ostatka ostataka nekad viđene stranke hrvatskih političkih legendi Savke Dabčević-Kučar, Mike Tripala, Vlade Gotovca…, drže građane maloumnim.
Foto: Borisd Kovačev/CROPIX
Kao da javnost ne vidi tko je tko u HNS-u i zašto je to što/gdje jest. Neke Vrdoljakove izjave po ponovnom izboru za predsjednika stranke – recimo, da se mora sastati koalicijska koordinacija i raspraviti o „nekim važnim pitanjima“ – premijer se Plenković samo zagonetno nasmijao, što je novinarima dalo zaključiti da nije Vrdoljak taj koji će premijeru nešto diktirati ni HNS čiji je (javni) interes preči od HDZ-ovog. Ta spoznaja vrijedi i za demagoški larpurlartizam o nekakvim reformskim projektima i uspjesima HNS-a u HDZ-ovoj koaliciji. A te projekte i uspjehe još nitko živ nije primijetio. Ni neće, jer su i HNS i Ivan Vrdoljak autsajderi, HDZ-ova potrošna roba, dizači ruku u saborskim klupama radi krpanja traljave vladajuće većine. Ništa više i važnije. Stoga i nečastan obračun s nepoćudnim novinarima, pa još druge etničke pripadnosti, ne služi na čast trenutnim HNS-ovim prvacima, jer je samo dokaz više da se – uza sve velike gospodarske (Agrokor, neviđena pljačka i korupcija) i političke (trula vanjska i nesuvisla unutarnja politika) – vraća u Hrvatsku na velika vrata bolesno doba lova na slobodnomisleće novinarske glave. Strašno. Bljak!
tacno
