Hrvoja Bajlu prebilo, Mazzoccu prijetilo, ovoga otpustilo, onu bacilo u jarak, a ministrica o »negativnom učinku« i »novim izazovima«. A jesmo li, možda, ikad ministricu čuli da rekne koju o tom »negativnom učinku«?


Novinari, Srbi i aktivisti upozoravaju na prijetnje i histeriju mržnje, a karavane prolaze: predsjednica Republike s ledenom hladnoćom – »na njihov zahtjev« – prima srpsko izaslanstvo, a ministrica kulture govori ispraznosti na konferenciji o govoru mržnje. Zapanjujuće je majstorstvo do kojeg je sadašnja vlast usavršila umijeće ravnodušnosti prema stvarnome životu – dok se mržnja iz virtualnog svijeta odavna već prelila na ulice, pa doseže vrhunac u atmosferi linča protiv izbjeglica, političari neometano igraju svoje prljavo kazalište hinjene brige za društveno zdravlje, narušavajući ga tako samo još i više.

U ponedjeljak, novinari su još jednom, treći put u nekoliko mjeseci, upozorili da institucije ne haju za dramatične prijetnje novinarima. »Glavni problem je šutnja države koja dopušta da se sve ovo događa«, kazao je predsjednik Hrvatskoga novinarskog društva (HND) Hrvoje Zovko, i sam žrtva čistke na Hrvatskoj televiziji. »Šutnja na silne prijetnje, a zabilježili smo pedesetak prijetnji i napada na novinare, jest i sudjelovanje države u cijeloj toj priči«, kazao je otpušteni autor zapaženih dokumentaraca. Isprika, koju je novinaru Vojislavu Mazzoccu zbog prijetnji iskazao ministar branitelja Tomo Medved, u toj je šutnji tek dobrodošla iznimka koja ne pročišćuje opću baruštinu ravnodušnosti.

I? Ništa. U utorak, ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, nasljednica čovjeka koji je poharao hrvatske medije kao samo njegovi prethodnici devedesetih, govori na otvorenju međunarodnog skupa o govoru mržnje u medijima, kao da živimo, štajaznam, u idiličnoj zemlji Nedođiji.

»Govor mržnje ima negativan učinak na cijelo društvo, a borba protiv govora mržnje postavlja nove izazove...« Čuj, čuj, »nove izazove«. Čuj, čuj, »negativan učinak«. Svježe, ohrabrujuće, originalno: nasilnici će protrnuti. Hrvoja Bajlu prebilo, Mazzoccu prijetilo, ovoga otpustilo, onu bacilo u jarak, a ministrica o »negativnom učinku« i »novim izazovima«. A jesmo li, možda, ikad ministricu čuli da rekne koju o tom »negativnom učinku«? Da učini nešto? Nismo. Kroči ona smjelo utabanim stazama Hasanbegovića, cijepljena od stvarnosti i prijetnji što se valjaju.

Predsjednica Republike, pak, poseban je slučaj: ona brigu ni ne hini. U utorak je njezin ured obavijestio javnost da je primila izaslanstvo Zajedničkog vijeća općina (ZVO) – »na njihov zahtjev«. ZVO je koordinacijsko tijelo većinski srpskih općina u Podunavlju, u mirnoj reintegraciji demokratizirani odvjetak nekadašnje vlade samoproglašene Krajine u istočnoj Slavoniji, čije je postojanje, u opreci zločinstvu prethodnih godina, moglo postati potencijalom za istinski pokušaj dijaloga.

Samo, kako će, kad predsjednička priopćenja o sastancima prve građanke s tim ljudima odišu predsjedničkim nepovjerenjem, ako ne već i sugestijom cinizma? »Izaslanstvo je izrazilo zabrinutost zbog, prema njihovu mišljenju, rasta govora mržnje i izraza netolerancije prema Srbima kao i zbog nepotpune provedbe zakona kojima se reguliraju prava nacionalnih manjina«. »Prema njihovu mišljenju«. »Na njihov zahtjev«.

Predsjednica, dakle, ne misli da »raste govor mržnje i netolerancija prema Srbima« – to misle samo Srbi. I primila ih je, uostalom, »na njihov zahtjev« – znači li to da inače ne bi? Ali, zašto ne bi? Nije sve to nimalo daleko od onoga zastrašujućeg predsjedničina stava od prije dvije godine, kada su Miloradu Pupovcu prijetili i pljuvali ga na ulici, on od predsjednice pismom zatražio javnu zaštitu, a ona uzvratila da se takve stvari događaju zato što neki »svojim javnim djelovanjem godinama provociraju, iritiraju, pa i vrijeđaju najveći dio hrvatske javnosti, neistinito prikazuju i čak izruguju Domovinski rat i, u osnovi, niječu stvarnost, a implicitno i samu ideju hrvatske države, stvarajući tako ozračje napetosti, isključivosti i netolerancije«.

»Prostodušna« naša predsjednica možda to ne shvaća – premda sumnjamo – pa joj valja razjasniti da je takva formulacija tek osuvremenjena, današnjem »fašizmu s kravatom« prilagođena ona davna, prijeteća, užasavajuća i iskonski protudemokratska – »Ili se pokloni, ili se ukloni«. I zato, gospoda novinari, Srbi, »antikristi i masoni, komunisti, ovi, oni« – uključite tu slobodno i izbjeglice – zaštitu od države neka ne očekuju: za ovdašnje političare sva ta ozbiljna upozorenja ionako su samo – »prema njihovu mišljenju«.

 

novilist