[caption id="attachment_130737" align="aligncenter" width="550"] Ulaz u otužno rasprodajno grotlo[/caption]
Priča o slavonskobrodskom Super Kozumu u Naselju Slavonija II završila se nesretno, smrtno - njegovim konačnim zatvaranjem. Div je već dugo vremena tavorio, bačen na koljena upornim udarcima konkurencije, davljenjem previsokim najmom, i podmuklim pritiscima koji su izazvali krvarenje unutarnjih organa, jer bio je sastavni dio opljačkanog i iscrpljenog sustava Agrokora. O pravim razlozima smrti moćnog trgovačkog punkta vjerojatno nikad nećemo biti obaviješteni.
Nakon duge poslovne agonije, proteklog i ovog tjedna, umiranje je, velikom voljom Konzumovog linijskog menadžmenta s malom pameti, maksimalno ubrzano. Totalna rasprodaja bila je znak da povratka nema i da će čvrsta karika nekada snažnog robnog lanca puknuti. Rasprodaja je bila ružna i tužna kao u plošnim američkim filmovima koji se prave za gledatelje s psihologijom djece od 12 godina. Obitelj koja bi doživjela bankrot, dugove bi ublažila tako što bi svoj namještaj, knjige, slike i druge vrijednosti izložila na travnjaku ispred kuće. Susjedi bi dolazili i cjenkali se, pazeći da što bolje prođu na nesreći drugih. Nestajala je ne samo tuđa muka, nego i povijest.
Popusti na gotovo svu robu bili su od 30 do 50 posto. To su bili dovoljni razlozi da „susjedi“ Brođani i drugi nagrnu kao da se dijeli besplatno. Kupovali su, jer je bilo jeftino, i ono što im treba i ono što ime ne treba. Redovi pred blagajnama bili su uporno dugi. Navodno da je prvog dana rasprodaje promet bio 500 000 kuna. Rafovi su se ubrzo ispraznili. Nekada nakrcani, popunjeni dobrom robom, ovih dana pretvorili su se u sablasne metalne okvire, prazne i klonule. Preostali zaposlenici bauljali su prostorom koji je ostao bez sadržaja, prostorom kojim su se donedavno suvereno kretali, hodali su zbunjeni, uplašeni i ljubazni. Nitko od njih nije znao što ih čeka i gdje će završiti. Kapitalizam na hrvatski način čisto je divljaštvo, černobilska katastrofa za radnike.
Posla će oko Konzuma imati samo zaštitari. A onda će doći novi trgovački lanac. Potrošači, kupci, mušterije, ovce… neće dugo čekati da se netko drugi ponudi i nametne isprazniti im novčanike, ošišati ih. Kupujem, dakle, postojim.
[caption id="attachment_130765" align="aligncenter" width="550"]
Prizori iz sretne prošlosti[/caption]
Priča o slavonskobrodskom Super Kozumu u Naselju Slavonija II završila se nesretno, smrtno - njegovim konačnim zatvaranjem. Div je već dugo vremena tavorio, bačen na koljena upornim udarcima konkurencije, davljenjem previsokim najmom, i podmuklim pritiscima koji su izazvali krvarenje unutarnjih organa, jer bio je sastavni dio opljačkanog i iscrpljenog sustava Agrokora. O pravim razlozima smrti moćnog trgovačkog punkta vjerojatno nikad nećemo biti obaviješteni.
Nakon duge poslovne agonije, proteklog i ovog tjedna, umiranje je, velikom voljom Konzumovog linijskog menadžmenta s malom pameti, maksimalno ubrzano. Totalna rasprodaja bila je znak da povratka nema i da će čvrsta karika nekada snažnog robnog lanca puknuti. Rasprodaja je bila ružna i tužna kao u plošnim američkim filmovima koji se prave za gledatelje s psihologijom djece od 12 godina. Obitelj koja bi doživjela bankrot, dugove bi ublažila tako što bi svoj namještaj, knjige, slike i druge vrijednosti izložila na travnjaku ispred kuće. Susjedi bi dolazili i cjenkali se, pazeći da što bolje prođu na nesreći drugih. Nestajala je ne samo tuđa muka, nego i povijest.
Popusti na gotovo svu robu bili su od 30 do 50 posto. To su bili dovoljni razlozi da „susjedi“ Brođani i drugi nagrnu kao da se dijeli besplatno. Kupovali su, jer je bilo jeftino, i ono što im treba i ono što ime ne treba. Redovi pred blagajnama bili su uporno dugi. Navodno da je prvog dana rasprodaje promet bio 500 000 kuna. Rafovi su se ubrzo ispraznili. Nekada nakrcani, popunjeni dobrom robom, ovih dana pretvorili su se u sablasne metalne okvire, prazne i klonule. Preostali zaposlenici bauljali su prostorom koji je ostao bez sadržaja, prostorom kojim su se donedavno suvereno kretali, hodali su zbunjeni, uplašeni i ljubazni. Nitko od njih nije znao što ih čeka i gdje će završiti. Kapitalizam na hrvatski način čisto je divljaštvo, černobilska katastrofa za radnike.
Posla će oko Konzuma imati samo zaštitari. A onda će doći novi trgovački lanac. Potrošači, kupci, mušterije, ovce… neće dugo čekati da se netko drugi ponudi i nametne isprazniti im novčanike, ošišati ih. Kupujem, dakle, postojim.
[caption id="attachment_130765" align="aligncenter" width="550"]
Prizori iz sretne prošlosti[/caption]
