Emisija o jednom od najvećih hrvatskih jezikoslovaca, Bulcsuu Laszlou, bila je zanimljiva zbog izvanserijske osobnosti glavnog lika. Autor ove kritike imao je priliku s njime napraviti intervju za Feral. Razgovor je prošao glatko, samo je sintagmu ‘telefonski intervju’ naknadno promijenio u ‘brzoglasna subesjeda’. Sve drugo mu je odgovaralo
U srijedu navečer vidjeli smo dojmljivu epizodu o zastrašujućem, fascinantnom Mount Everestu, najvišem vrhu svijeta koji zahvaljujući pomicanju tektonske ploče u svom podnožju i dalje raste, kao i broj penjača koji ga žele osvojiti. I danas je to poduhvat vrijedan divljenja jer je uspon strm, staza surova, na vrhu nema kisika (‘zona smrti’), a penjanje je moguće samo nekoliko tjedana u godini. Ostatak vremena pušu orkanski vjetrovi. Snažan je bio dio filma u kojemu je prikazana snimka jakog potresa (preko 7,5 po Richteru!) koji je uhvatio jednu ekipu u samom podnožju vrha; uslijedila je strahovita lavina nakon koje su mnogi izginuli, a rijetki preživjeli i ostali svjedočiti…
Narednog dana slijedila je epizoda o Ben Nevisu, 1344 metra visokom vrhu u Škotskoj. Najava je izazvala razočarenje – zar će u seriji o najvišim vrhovima prikazivati i bundeve? Ozeblin na Plješivici, pod kojim živi skromni autor ovih kritika u Novostima, viši je za 300 metara i nije neka Himalaja, a oni troše vrijeme na neki proplanak u Škotskoj?! Ali avaj! Planina nije visoka, ali je opasna, divlja i smrtonosna, ovisno o tome s koje se strane penjete. Strana do mora je praktički okomita, to je surova, strma litica koju zimi okuje gadan led pa je penjanje jednako opasno kao na Himalaju, uz tu razliku da ovdje ima kisika. S proljeća, ljeta i jeseni s kopnene strane, blagim usponom – prema kojemu i Sljeme izgleda kao K2 – uspinju se tisuće planinara, pa vrh zna izgledati kao promenada. Usput, planina je, kao i cijela Škotska, čarobno lijepa. Život je pun iznenađenja. Gledajući seriju o najvećim planinama ove planete možete, eto, spoznati čak i neke dimenzije teorije relativnosti.
Eh, da je ovu emisiju snimao Robert Knjaz, lingvistika se pokazala neodoljivo šarmantnom. Ipak, emisija o jednom od najvećih hrvatskih jezikoslovaca, Bulcsuu Laszlou, svejedno je bila zanimljiva zbog izvanserijske osobnosti glavnog lika. U njoj smo doznali da je riječ o čovjeku koji je s dva (hrvatski i mađarski) odnosno tri materinja jezika (ruski je, bez akcenta, savršeno naučio u zarobljeništvu pa ga se može smatrati izvornim govornikom) na vrhuncu znanja došao do poznavanja čak 123 jezika! To je hrvatski, a možda i svjetski rekord. Autor ove kritike prije petnaestak je godina imao priliku s Bulcsuom napraviti telefonski intervju za Feral. Razgovor je prošao glatko, samo je profesor nakon nekih pola sata nazvao kako bi sintagmu ‘telefonski intervju’ promijenio u ‘brzoglasna subesjeda’. Sve drugo mu je odgovaralo. Laszlo je bio toliko lingvistički pametan da mu je jezična pamet malo udarila u onu svakodnevnu, konvencionalnu. Lansirao je cijeli jedan novi jezični sustav, s nakanom da posve izbaci tuđice. U tome je katkad imao uspjeha – primjerice, ‘interface’ je preveo kao ‘sučelje’ i riječ je zaživjela – ali veći dio paralelnog jezičnog svemira koji je uvrnuti profesor pokušao implementirati, ugraditi u živi jezik, nije opstao. Npr. riječi rednik (kompjutor), oloslovlje (tastatura), strojevina (hardver), napudbina (softver), naputak (program) i stotine drugih, kraće vrijeme živjele su samo u humorističkim tekstovima. Ovdje stoga podsjećamo na hrvatske inačice latinskih dijagnoza koje je prije par godina predložio Renato Baretić, a nama su ostale u sjećanju: bronhitis je preveo kao težedišnik, hemoroide kao nesjede, alergiju kao gnjav, anemiju kao beželjezje, impotenciju kao obješenstvo, dok je depresiju supstituirao riječju tonidba.
Željko Mitrović pored Beograda je izgradio 20 milijuna eura vrijedan grad, lažnu Veneciju, za svoj reality, a mi ovdje imamo dvije odlične, autentične povijesne zgrade za najjači reality ikad, u medijima ocijenjen kao šou nadmoćan Kardashianima. U razmjeni vatre između dva centra moći, Pantovčaka i Markova trga, makljačila su se jezikom dva odrasla, bijela muškarca u poziciji moći. U fajtu smo mogli čuti cijeli jedan rječnik fantastične zoologije (od ‘plamenog jazavca’ do ‘plačimačka’) kao i mali leksikon medicine i pedagogije (‘šmrkavac’, ‘anemija’). Što bi Titu da kaže kako ‘narod koji ima takvu omladinu ne može propasti’? Mora biti da je ta izjava bila plod starosti, senilije ili mu je jednostavno netko usuo drogu u viski. Obično nije pričao gluposti. Uglavnom, Nova TV je nakon cijelog tjedna verbalnog vatrometa našla tri obična, tzv. mala čovjeka koji su zaključili kako su Plenki i Zoki preKardašili i kako je vrijeme da stanu s prepucavanjima. Savjet je u redu, samo što se onda treba uhvatiti ukoštac i s ozbiljnijim problemima potonuća cijelog poznatog svemira u crnu rupu epidemije, ali lakše je svakoga dana tražiti nove metafore nego rješavati stare probleme, o tome se radi.
Domagoj Novokmet odradio je odličnu subesjedu – ne baš brzoglasnu, ali vrlo glasnu – s raspoloženim Željkom Ivankovićem, koji je našoj pozornosti prinio nešto što miriše na novu svinjariju vladajućih. Hrvatska je naime dobila razvojnu strategiju (ukupno imamo oko 150 strategija, procijenio je Ivanković, ovo će biti stopedesetprva) koju smo platili – 32 milijuna kuna. Papir u kojemu svaka riječ košta oko 500 kuna, odnosno svako slovo cca 20 kuna (za to vozač Ubera mora raditi sat vremena, rekao je Ivanković), sastavljen je prije korone, kad je Hrvatska imala manjak radne snage. Sad je nastala epidemija pa imamo, to jest tek ćemo imati, višak radnika. Ukratko, dobili smo stopedesetprvi dokument koji može poslužiti kao WC papir, a jedno jedino pitanje nameće se samo od sebe: Gdje su pare? To jest, tko ih je uzeo, podijelio itd.
portalnovosti
Najveće svjetske planine, HRT, 21. i 22. listopada, 23:30
U srijedu navečer vidjeli smo dojmljivu epizodu o zastrašujućem, fascinantnom Mount Everestu, najvišem vrhu svijeta koji zahvaljujući pomicanju tektonske ploče u svom podnožju i dalje raste, kao i broj penjača koji ga žele osvojiti. I danas je to poduhvat vrijedan divljenja jer je uspon strm, staza surova, na vrhu nema kisika (‘zona smrti’), a penjanje je moguće samo nekoliko tjedana u godini. Ostatak vremena pušu orkanski vjetrovi. Snažan je bio dio filma u kojemu je prikazana snimka jakog potresa (preko 7,5 po Richteru!) koji je uhvatio jednu ekipu u samom podnožju vrha; uslijedila je strahovita lavina nakon koje su mnogi izginuli, a rijetki preživjeli i ostali svjedočiti…
Narednog dana slijedila je epizoda o Ben Nevisu, 1344 metra visokom vrhu u Škotskoj. Najava je izazvala razočarenje – zar će u seriji o najvišim vrhovima prikazivati i bundeve? Ozeblin na Plješivici, pod kojim živi skromni autor ovih kritika u Novostima, viši je za 300 metara i nije neka Himalaja, a oni troše vrijeme na neki proplanak u Škotskoj?! Ali avaj! Planina nije visoka, ali je opasna, divlja i smrtonosna, ovisno o tome s koje se strane penjete. Strana do mora je praktički okomita, to je surova, strma litica koju zimi okuje gadan led pa je penjanje jednako opasno kao na Himalaju, uz tu razliku da ovdje ima kisika. S proljeća, ljeta i jeseni s kopnene strane, blagim usponom – prema kojemu i Sljeme izgleda kao K2 – uspinju se tisuće planinara, pa vrh zna izgledati kao promenada. Usput, planina je, kao i cijela Škotska, čarobno lijepa. Život je pun iznenađenja. Gledajući seriju o najvećim planinama ove planete možete, eto, spoznati čak i neke dimenzije teorije relativnosti.
Bilješke o jeziku, HRT, 24. listopada, 13:40
Eh, da je ovu emisiju snimao Robert Knjaz, lingvistika se pokazala neodoljivo šarmantnom. Ipak, emisija o jednom od najvećih hrvatskih jezikoslovaca, Bulcsuu Laszlou, svejedno je bila zanimljiva zbog izvanserijske osobnosti glavnog lika. U njoj smo doznali da je riječ o čovjeku koji je s dva (hrvatski i mađarski) odnosno tri materinja jezika (ruski je, bez akcenta, savršeno naučio u zarobljeništvu pa ga se može smatrati izvornim govornikom) na vrhuncu znanja došao do poznavanja čak 123 jezika! To je hrvatski, a možda i svjetski rekord. Autor ove kritike prije petnaestak je godina imao priliku s Bulcsuom napraviti telefonski intervju za Feral. Razgovor je prošao glatko, samo je profesor nakon nekih pola sata nazvao kako bi sintagmu ‘telefonski intervju’ promijenio u ‘brzoglasna subesjeda’. Sve drugo mu je odgovaralo. Laszlo je bio toliko lingvistički pametan da mu je jezična pamet malo udarila u onu svakodnevnu, konvencionalnu. Lansirao je cijeli jedan novi jezični sustav, s nakanom da posve izbaci tuđice. U tome je katkad imao uspjeha – primjerice, ‘interface’ je preveo kao ‘sučelje’ i riječ je zaživjela – ali veći dio paralelnog jezičnog svemira koji je uvrnuti profesor pokušao implementirati, ugraditi u živi jezik, nije opstao. Npr. riječi rednik (kompjutor), oloslovlje (tastatura), strojevina (hardver), napudbina (softver), naputak (program) i stotine drugih, kraće vrijeme živjele su samo u humorističkim tekstovima. Ovdje stoga podsjećamo na hrvatske inačice latinskih dijagnoza koje je prije par godina predložio Renato Baretić, a nama su ostale u sjećanju: bronhitis je preveo kao težedišnik, hemoroide kao nesjede, alergiju kao gnjav, anemiju kao beželjezje, impotenciju kao obješenstvo, dok je depresiju supstituirao riječju tonidba.
Dnevnik Nove TV, 24. listopada, 19:15
Željko Mitrović pored Beograda je izgradio 20 milijuna eura vrijedan grad, lažnu Veneciju, za svoj reality, a mi ovdje imamo dvije odlične, autentične povijesne zgrade za najjači reality ikad, u medijima ocijenjen kao šou nadmoćan Kardashianima. U razmjeni vatre između dva centra moći, Pantovčaka i Markova trga, makljačila su se jezikom dva odrasla, bijela muškarca u poziciji moći. U fajtu smo mogli čuti cijeli jedan rječnik fantastične zoologije (od ‘plamenog jazavca’ do ‘plačimačka’) kao i mali leksikon medicine i pedagogije (‘šmrkavac’, ‘anemija’). Što bi Titu da kaže kako ‘narod koji ima takvu omladinu ne može propasti’? Mora biti da je ta izjava bila plod starosti, senilije ili mu je jednostavno netko usuo drogu u viski. Obično nije pričao gluposti. Uglavnom, Nova TV je nakon cijelog tjedna verbalnog vatrometa našla tri obična, tzv. mala čovjeka koji su zaključili kako su Plenki i Zoki preKardašili i kako je vrijeme da stanu s prepucavanjima. Savjet je u redu, samo što se onda treba uhvatiti ukoštac i s ozbiljnijim problemima potonuća cijelog poznatog svemira u crnu rupu epidemije, ali lakše je svakoga dana tražiti nove metafore nego rješavati stare probleme, o tome se radi.
Dnevnik u 18, N1, 25. listopada, 18:00
Domagoj Novokmet odradio je odličnu subesjedu – ne baš brzoglasnu, ali vrlo glasnu – s raspoloženim Željkom Ivankovićem, koji je našoj pozornosti prinio nešto što miriše na novu svinjariju vladajućih. Hrvatska je naime dobila razvojnu strategiju (ukupno imamo oko 150 strategija, procijenio je Ivanković, ovo će biti stopedesetprva) koju smo platili – 32 milijuna kuna. Papir u kojemu svaka riječ košta oko 500 kuna, odnosno svako slovo cca 20 kuna (za to vozač Ubera mora raditi sat vremena, rekao je Ivanković), sastavljen je prije korone, kad je Hrvatska imala manjak radne snage. Sad je nastala epidemija pa imamo, to jest tek ćemo imati, višak radnika. Ukratko, dobili smo stopedesetprvi dokument koji može poslužiti kao WC papir, a jedno jedino pitanje nameće se samo od sebe: Gdje su pare? To jest, tko ih je uzeo, podijelio itd.
portalnovosti
