Cadimir Gadox čvrst je oslonac brodske žive raperske scene. Žive u smislu žestokog reagiranja na postojeće, žive na internetu, prisutne virtualno, ali u sjeni zbog opće uspavanosti publike i poraza starih načina promocije. Impulsivan, produktivan, nasuprot silama koje izobličuju ljude u čudovišnim disfunkcionalnim smjerovima, usredotočen je na višeslojnu „analizu“ društvenih proturječja, Cadimir Gadox ostavlja svoj trag na osušenoj koži grada. U registru raperskih klišeja, ali samosvojan po žestini nepristajanja na pokornost autoritetima. Kako i doliči internetskim freakovima, razgovor smo razmijenili mailovima.


O sebi slavonskobrodski raper Cadimir Gadox kaže: ime na fejsu je Cadimir Gadox. To  je alijas od  prvih dana na netu. Inače Dalibor Horvaćanin ali to nije bitno. Dio prijatelja me zna imenom i prezimenom, ali to ni ne krijem previše. Imam objava s televizije gdje dajem izjave punom imenom. Imam 40 godina, po struci sam zidar, radim kao konobar. Vještine je teško nabrojati, jer mi je radna knjižica kao večernji list. Najponosniji sam na prvi žig, a taj je od Ministarstva obrane,  jer mi je upisan djelatni sastav pripadnika 3.GBR. Znači branitelj, roditelj i prije svega lirički borac za bolje sutra.

Sjećaš li se kad je to bilo i gdje si se zainteresirao za hip-hop/rap?

Interes za hip-hop se pojavio još osamdesetih kad sam ekipicu iz kvarta, nakon odgledanog filma „Break Dance“ odlučio okupiti i naučiti taj ples. Bili smo poprilično dobri, ali i jako smjeli. Po uzoru na američke klince brejkali smo na kartonu ispred „Tene“, na kolodvoru i po školskim malim maturalnim zabavama. Tada sam išao u 7-8 razred.

Možeš li opisati svoje osjećaje tada? A danas? Što se izmjenilo, a što je ostalo zauvijek?

Tad smo bili klinci i glazba nam je bila sve. Poslije sam poprilično vremena „zanemario“ glazbu. Volim svašta slušati, pa sam skakao po žanrovima: stari rock, metal, hard core (izuzev cajke). Ali nekako sam se uvijek osjećao blizak rap-u, pa sam sa oduševljenjem slušao prvi rap na našem jeziku, mada mi dobro ide engleski, pa sam veliki fan i stranih repera.

Što je za tebe rap i rapanje?

Za mene je rap nešto kao ispušni ventil. Liječenje neupisanog PTSP-a koji nosim skriven u sebi. Ovo što ja radim je pravi social, political, real, underground. Pišem da skinem s duše nešto što me muči (pjesmi Govna npr.). Prozivam političare  u pjesmi Mr. Prde), prodane policajce, pedo-svećenike, zaglupljeni narod, i sve koji mi se svojom glupošću,  zatucanošću ili kretenizmom zakače za notepad. Pišem o aktualnim problemima npr. u Pare Vam Eto.



Uzori? Svjetski i lokalni (hrvatski i brodski) izvođači koje poštuješ?

Nemam nekih posebnih uzora. Možda El Bahatee, Cypress Hill ili Eminem. Volim slušati kriminal rap iz Srbije, jer su surovi. Volim sve naše Brođane, od Brloga, Trip Crewa, Happy 3 Friendsa, Mrleta, Gajba Crewa, volim klince s kojima radim i svi su mi super. Snimio sam feat. sa trinaestogodišnijim Ćirom (Mali Pariz je Ghetto), a i sa Daxonom iz Bos. Broda  (Ja sam navikao na bol) . Svi su mi dobri zato što su nasi domaći i imaju neki naš brodski štih. Nekako depresivni SB underground  razvija se u style i nadam se da će dobiti i podršku publike koju definitivno zaslužuju. Zato sam i pokrenuo školu MC-inga u kojoj sam ih skupio sve, i iz koje su mi „isplivali“ klinci koji se pronalaze u rapu. I rade ga na isti način kao sto i ja radim. A to je da olakšaju dušu i da onima koji ih ne žele slusati, kažu ono sto bi trebali čuti. Zvuči kao Sizifov posao,  ali jbga, to je underground (Živi Život Svoj).

Pišeš tekstove pune gnjeva, angažmana, želje da razoriš postojeće. Što želiš postići zapravo? Kako ocjenjuješ sadašnji trenutak u društvu? Odakle inspiracija?

Moji su textovi ogledalo duše, svaki je realan i svaki sam proživio u gotovo svakoj rečenici. Prozivam politiku i društvo, jer su ljudi postali uspavani kao ovce pred klanje a političari to debelo koriste. Na izborima (Izbori) sam mislio da ce se nešto promijeniti, ali shvatio sam ono sto kažu: „Da izbori nešto mijenjaju bili bi ilegalni“ znači nije se promijenilo ništa. Na vlasti su i dalje lopovi i „vezisti“.  Hrvatska, a i svijet, u ovom su trenutku u velikoj krizi i to ne samo materijalnoj nego krizi identiteta, vjere, ljudskosti. Eto, otuda mi i inspiracija. Mislim, pisao sam i ranije i vjerojatno sam spalio vise svojih tekstova nego sto su ih neki veliki liričari uopće napisali. Hahah, ma samo se hvalim... to je reperski jbga, prvo ja onda svi ostali. Zapravo, spalio sam svoju prvu biljeznicu s oko 300 pjesama. Tad još nisam snimao, pa nisu imale svrhu. Zažalio sam zbog toga.

Vjeruješ li u moć glazbe da promijeni odnose u društvu ili je ta „bajka“ završila s glazbom iz doba hipija?

Glazba je svoju moć davno izgubila. Od kako su nam hitovi postali Hopa-Cupa, polu-cajke i riječi u tekstovima nemaju nikakvu težinu, od tada je i glazba šund. Najveće hitove u našoj zemlji i svijetu drže polugole pjevačice, razno razni copy/paste likovi i nacionalisti. Ali to govori i o tome kakva nam je publika zapravo.

Tko je El Prezidente? Tko je dio ekipe? Spotovi? Gdje miksaš stvari? Kako biraš beatove?

El Prezidente je zapravo nastao iz te škole MC-inga (repanja) Udruge SKIP. Dio klinaca me zvao Prezidente i kad sam i sam počeo repati što nije bilo tako davno (nekih 2 god.) ime se nametnulo samo od sebe. Iza mene nema neke ekipe jer uglavnom radim sam, ali komuniciram sa svima koji nešto rade u ovom gradu. I organiziram evente... u stvari, organizirao sam dok su mi financije dozvoljavale. Tako da sad mirujem što se tiče nekih velikih koncerata. Spotovi su uglavnom samo puste želje jer su preskupi za ovaj hobi, ali se nadam uskoro odraditi i tako nešto.  Planiram zavrsiti mixtape (album) s nekih dvadesetak stvari. Snimanje i mix mi u kućnom studiju odrađuje Skillah (Vedran), ali sam u potrazi za kvalitetnijim studiom. Beatove biram po raspoloženju  i po tome kakva je stvar. Prije sam tražio Old School, ali se u zadnje vrijeme vise okrećem West Coast i G-funk instrumentalima koji su prihvatljiviji za širu rap publiku.    

Nastupaš li?

Nastupam kad god imam priliku. Ove godine sam nastupao tri puta, a napokon i u Centru mladih na koncertu Udruge Inspire. Svake godine nas zovu i na Katarinski sajam, pa ne vidim razlog da nas ne zovu i ove godine. A nadam se i sam organizirati bar jedan koncert do kraja godine, kad već nisam dobio potporu Grada za „Street Spektakl 4“.

Youtube? Koliko pridonosi širenju glasa?

Youtube je moderni način izdavanja albuma, jer su pirati pojeli klasične izdavače, pa je ovo način da se pokaže vlastiti rad. Naravno da pridonosi širenju glasa, ali danas su ljudi zasićeni. Facebook  je kao medij zakrčen raznoraznim spamovima od igrica do reklama, pa se teško dolazi do pregleda. Tu je vjerojatno i presudan faktor kvalitete. Recimo jedan Gangam style je jako kvalitetna glazba i zato je tako brzo ostvario rekordan broj pregleda.Btw, ja sam blokirao jedno dvjestotinjak igara na fejsu i redovito blokiram slanje zahtjeva skupa sa igrama, tako da sad bolje vidim ljude.

Planovi?

Završiti album, snimiti spot za najjacu stvar albuma kad bude napravljen re-master. Živjeti taj život, pisati, snimati, pa opet pisati i tako ...                           Radio sam suradnju sa jednim od najjačih repera u HR ali to je još u tajnosti do izdavanja.                                                                                                                          Kažu mi baš danas da sam najproduktivniji reper u SB-u, jer sam izdao najviše stvari. Da pojasnim. Ja ne odlučujem o tome kad će stvar biti gotova. Jednostavno ne volim raditi na više tekstova istovremeno i kad je jedna stvar skoro gotova, a druga kao ideja jednostavno izleti iz mene (nekad napišem čitav text za 5 min). Onda moram snimiti obadvije pa makar jedna bila loša. Zato ću raditi re-master.                                                                                                                     Evo, recimo, „Kiša Utorkom“ je napisana toga utorka za pet minuta. Prehladio sam se obilazeći Poglavarstvo zbog street spektakla, sud, doktora i takav ljut sjeo za računalo i jednostavno iscjedio tekst iz sebe. Bilo mi je toliko moćno da sam isti dan i snimio, pa mi se jednostavno čuje u glasu da sam pred prehladom. I mada ima nekoliko grešaka, neću je nikad remasterirati, jer je takva realna.


KIŠA UTORKOM

Kiša pada utorkom sila me tjera van,

ljut napuštam stan, u ruci kišobran.

Multitasking, pranje mozga, obijanje vrata.

U Poglavarstvu sam, u svojoj vojarni iz rata.

Papčine igraju ping-pong sa mojim živcima,

u sistem uljuljani, al ne smatram ih krivcima.

Dobra veza, dobre pare, zavaljani u kredite,

soliter na kompu, dok se češu oko kite.

Šta ovaj mali hoće !? Gledaju me alieno.

Cijedi se kišobran, osjećam se prebijeno,

izgubljeno, izguljeno, posramljeno, sjebano,

ostavljeno, nenormalno, prodano,  krepano.

K`o da prosim koricu kruha, od bogatog gazde.

Dođe mi da uzmem tetku i da nekog maznem.

Ref:

"Nemoj Cado tako." Kaže bolja polovica.

Rijesit ćemo nekako, izvlači mi smajl na lice.

Drži me za ruku, kišobran je ispod miske,

sunce se javlja a mjesto cviksi nemam šiške.



U sudu neka mrka faca gleda u nas bljedo.

„Razgovori sa strankama samo su srijedom.

Šta ti to ne znas?“ A de dobro je brate,

Tvoje radno vrijeme je nepoznato za primate,

Hrvate, il kako ih nazvati više.

U prolazu kraj pekare mi burek zamiriše.

Stojmo u hodniku, klinac joj chekira dupe.

Kod doktorke klasika, lazem joj da sve je super

Uputim mu pogled ko da ga dekapitiram.

Pogne glavu, vidim, da i on je dekintiran.

Šta uostalom bi i radio kod psihića,

sto jedinica u školi, a kući alko priča.

Idemo doma, sunce se kroz oblak probija,

trudim se da protiv mozga bitku ja dobijam.



Ref:


Fun page: https://www.facebook.com/pages/El-Prezidente/191529314322976