Cigo, peder, kurva i pop

Kad smo mi bili djeca, tako su počinjali vicevi. Kad smo mi, naime, bili djeca, vlak bi u neka doba ušao u dugačak i mračan tunel, pa bi odjednom u kupeu nastala cika i vriska, pa bi glumica iju, pa bi kurva iju, pa bi peder iju-ju, pa bi Cigo opa, pa bi nogometaš opa, pa bi svećenik opa-opa, pa bi vlak izašao iz tunela, pa bi doletio jedan šamar, pa bi doletio drugi šamar, pa bi nogometaš pokunjeno nešto, pa bi Cigo slavodobitno nešto, pa bi na koncu, razumije se, najebao pop.

Pa bismo se u dvorištu župe svetog Roka pola sata smijali kao mahniti, pa bi don Ivan pitao što je to tako smiješno, pa bismo se smijali još mahnitije.

Tako je bilo u vrijeme kad su se u vlaku vozili Cigo, glumica, kurva, nogometaš, peder i svećenik. Kad smo mi bili djeca pred krizmu, tako su, rekoh, počinjali vicevi. Danas, međutim, tako počinje pismena zadaća koju je učenicima viših razreda podijelila vjeroučiteljica u osnovnoj školi Milan Brozović u Kastvu kraj Rijeke.

„Ukrcavaš se na vlak na liniji Zagreb-Indija“, počinje ovaj osebujan test – nije Zagreb-Inđija, Cigo ne zajebavaj, nego je Zagreb-Indija, nije sad važno kako Zagreb-Indija, ovo je osnovna škola, nije kviz – pa kaže u nastavku: „Put će trajati tjedan dana. Putuješ u kupeu s još tri osobe. Zamisli da dobiješ popis osoba koje možeš birati kao suputnike u svom kupeu. Osobe su sljedeće: 1) homoseksualac, 2) srpski vojnik iz Bosne, 3) afrička žena koja prodaje proizvode od kože, 4) mladi umjetnik koji boluje od AIDS-a, 5) Rom koji je tek izašao iz zatvora, 6) reper koji živi alternativnim načinom života, 7) Indijka s jednogodišnjim djetetom, 8) prostitutka iz Berlina, 9) engleski nogometaš, 10) turska glumica vrlo uspješna u Hollywoodu, 11) hrvatski tajkun, 12) Jehovin svjedok, 13) kompjuterski haker,

14) liječnik specijalist za pobačaje, i 15) stariji redovnik s Biblijom u rukama. Izaberi tri osobe s kojima bi želio putovati u istom kupeu i tri osobe s kojima nikako ne bi želio putovati. Navedi razloge ‘za’ i ‘protiv’.“

Ukratko – ispravite me ako sam krivo shvatio, davno sam završio osnovnu školu – napaljeni mali pavijani od petnaest godina moraju između homoseksualca, četnika, tajkuna, ginekologa, Jehovinog svjedoka, starog franjevca, holivudske glumice, mlade Afrikanke i berlinske prostitutke izabrati troje s kojima bi proveli tjedan dana u kupeu?

I još objasniti zašto?

Vjerojatno me zajebavate. Pa da su nama u tim godinama vjeroučitelji davali takve testove, ja bih imao sve petice. Ali ne. Umjesto cijelog tjedna u zaključanom kupeu sa zanosnom holivudskom glumicom, izazovnom afričkom Crnkinjom i razuzdanom berlinskom prostitutkom – ako dobro pamtim, nedostaje još samo ona sisata medicinska sestra iz školske poliklinike – nama mladim pavijanima don Ivan je davao da biramo s kojim bismo apostolom najradije razgovarali o Isusu i obrazložimo zašto.

Jebite se, don Ivane. S dužnim poštovanjem.

Nije, međutim, ni vic ni zajebancija. U kastavskoj školi vjeroučiteljica je klincima zaista dala takav test, i učas je na društvenim mrežama i portalima označena zračna uzbuna. Očekivano, javili su se uskoro i skeptici i odvjetnici, koji su velikodušno ponudili mogućnost da je riječ o lekciji iz kršćanske etike i zgodnom vicu – pardon, primjeru – za razbijanje predrasuda, uvažavanje različitosti i razvijanje kritičkog mišljenja. Po čemu je, uostalom, rimokatolička crkva – poglavito Crkva u Hrvata – nadaleko poznata u svijetu.

I zaista, brzo se otkrilo kako takav test u takozvanom razvijenom svijetu, ili barem u razvijenoj Europi, stvarno postoji: riječ je o projektu Practice, programu Europske unije u okviru Erasmusa+, osmišljenom upravo s ciljem razbijanja predrasuda, prihvaćanja različitosti i razvijanja kritičkog

mišljenja kod adolescenata. U jednom od zadataka iz tog programa, „Euro-rail a la carte“ se zove, učenicima je uistinu ponuđeno sedam dana u kupeu Deer Valley Expressa, uz rečeni šarolik i raznorodni izbor – baš kao u kastavskom testu – od afričke žena koja prodaje proizvode od kože do mladog umjetnika koji boluje od AIDS-a. A školama preporučeno da izbor, jasno, prilagode nacionalnim specifičnostima.

I u Deer Valley Expressu voze se tako reper alternativac i berlinska prostitutka, ali njima je u „hrvatskoj“ verziji nekako nestao etnički predznak: u originalu, naime, reper je Nijemac, a berlinska prostitutka Poljakinja. Kao što u originalnom zadatku uz srpskog vojnika iz Bosne postoje i debeli švicarski broker, i baskijski nacionalist, i ukrajinski student, i nizozemska feministica, i švedski skinhead, i francuski farmer, i kurdski izbjeglica. U hrvatskoj verziji, međutim, etnički identitet imaju samo prigodno dodani engleski nogometaš, turska glumica i hrvatski tajkun, dok je najpreciznije etnički određen iz nekog razloga ostao originalni „srpski vojnik iz Bosne“.

Potpuno je jasno da ne postoji etički zadatak u kojemu „srpski vojnik iz Bosne“ za adolescenta iz Estonije ili Luksemburga ima isto općenito značenje kao adolescentu iz Hrvatske, pa ipak je – za razliku od baskijskog nacionalista ili švedskog skinheada, koji su nestali iz testa – srpski vojnik ostavljen na zadatku. Pardon, u zadatku. Da ne bi pak preostao nijedan nesporazum oko znanstvenog kredibiliteta ovoga prilagođenog testa, prigodno su mu onda dodani „homoseksualac“, „liječnik specijalist za pobačaje“ i, jasno, „stariji redovnik s Biblijom u rukama“.

Nakon čega – uz dužno poštovanje gospođi vjeroučiteljici, sociologinji i kulturnoj antropologinji Mariji od Raspetog Srca Isusova – zanimljiv etički test za mlade pavijane prestaje biti upitnik za diskusiju o predrasudama, i postaje razmjerno jednostavan test za svjetonazorsku identifikaciju, sa prilično izvjesnim točnim i pogrešnim odgovorima.

Evo, uostalom, jednog lakog nagradnog pitanja – nagrada je, recimo, besplatan tjedan u vlaku za Lourdes s legendarnim kastavskim župnikom don Franjom Jurčevićem, zbog homofobije, govora mržnje i poticanja na nasilje osuđenim na tri mjeseca zatvora i nagradu Grada Kastva za životno djelo: s kim bi, po vašem mišljenju, učenici osmih razreda kastavske Osnovne škole Milan Brozović najradije bili tjedan dana u kupeu?

Dobro, to je bilo lako: jasno je da su djeca, za razliku od katehetskih inspektora i etičkih policajaca, odmah shvatila kako je „stariji redovnik s Biblijom u rukama“ jedini pouzdano točan odgovor, kao što su nepogrešivo znali da su „homoseksualac“, „Rom iz zatvora“ ili „liječnik specijaliziran za pobačaje“ krivi odgovori, a „srpski vojnik iz Bosne“ za izbacivanje iz škole i policijsku prijavu za roditelje. Naravno da bi onda, barem prema rezultatima testa, svi do jednog – umjesto Ede Maajke, Harryja Kanea, sultanije Hurem ili dugonoge Berlinke Kristen – u Indiju sa starim fra Milijanom, sedam dana pjevajući po vlaku psalme i slaveći Gospodina.

Posve laički i neznanstveno slutim, naime, kako pored žive Kristen – da je potpuno isti test, umjesto na satu vjeronauka, djeci zadan na TikToku ili pred fast-foodom kraj škole – nikad stari fra Milijan Indije ne bi vidio.

Drugo nešto stoga mene zanima. Dobro, drugo i treće nešto. Prvo, odnosno drugo nešto: ako je profesorica Marija od Raspetoga Srca Isusova, ili kako se već zove kastavska vjeroučiteljica, zaista – kako je priznala ravnateljici škole – htjela „djecu naučiti da ne trebaju imati predrasude“, kako ih je točno naumila tu stvar naučiti dodavanjem redovnika u test? I drugo, odnosno treće nešto: kako točno tu stvar objašnjava na senzacionalno neočekivanim rezultatima testa, po kojima bi svi učenici u vlak najradije s vremešnim fratrom?

Je li vjeroučiteljica, recimo, objasnila djeci da nisu baš svi fratri s Biblijom mudri, blagi i posve bezopasni dragi starčići? Je li im objasnila što bi „stariji redovnik s Biblijom

u rukama“ zaokružio da je njemu dati takav test? I zašto bi, pored Roma iz zatvora, samohrane majke s jednogodišnjom bebom, bogatog tajkuna, posrnulog umjetnika s AIDS-om – ili nekog petog iz grešne pastve, koja naprosto vapi za pastirskim blagoslovom – „stariji redovnik“ za društvo u svom kupeu ipak radije izabrao 15) petnaestogodišnjeg dječaka s Biblijom u rukama?

Je li im, najzad, objasnila da je i to predrasuda?

Ukoliko im je, naime, upravo na tom, inače odličnom primjeru naumila objasniti kako funkcioniraju predrasude, kako im je točno – ako su svi zaokružili redovnika – objasnila što je uopće predrasuda? Ukoliko pak nije, otkud fratar među učenicima u vlaku za Indiju?

Elem, prijavio se Cigo na nekakvo europsko istraživanje o predrasudama, pa mu dali test: „Nakon tri presude za krađe stereo-uređaja iz automobila odslužio si kaznu, izašao iz zatvora i ukrcao u vlak za Indiju. Ne Inđiju, nego Indiju. Nije važno, pusti sad to. Pitanje je: s kim bi sedam dana dijelio kupe: s 1) s homoseksualcem, 2) vojnikom, 3) afričkom trgovkinjom, 4) umjetnikom s AIDS-om, 5) reperom, 6) samohranom Indijkom, 7) nogometašem, 8) tajkunom, 9) Jehovinim svjedokom, 10) hakerom, 11) ginekologom, 12) starijim fratrom, 13) turskom glumicom iz Hollywooda ili 14) prostitutkom iz Berlina?“

– Sa fratrom, normalno – ispalio Cigo kao iz bestrzajnog topa.

– S fratrom?! – iznenadila se gospoda istraživači. – Zašto s fratrom? Zar ne biste s glumicom ili…

– Čekajte – prekinuo ih je ovaj – da li je ovo testiranje o onim presudama i stereo-uređajima?

– Mislite o predrasudama i stereotipima?

– E, to.

– Jest.

– Onda je prosto – odgovorio je Cigo. – Drug peder završio bi sa onim umetnikom, drug haker bi navalio da provali tajkuna, samohrana majka safatala bi ginekologa, drug reper bi smuvao

Afrikanku, drug fudbaler bi dovatio glumicu, drugarica kurva bi negde nestala s onim vojnikom, Jehovin svedok bi ostao pred vratima, i nesrećnom bi Cigi, jebo ga život u usta, ostao samo pop.

n1info