Čista je populistička floskula HDZ-Plenkovićeve kaste na vlasti da će se prenapuhane cijene svega i svačega ne samo vratiti na stanje 31. prosinca 2022., već da će i padati pod udarom inspekcijskog nadzora. Neće.
„Dizati cijene, baciti sjenu na uvođenje eura i priodonositi inflaciji, to je nepoštena praksa i to neće ići“, žestio se premijer Andrej Plenković na zadnjoj vladinoj sjednici i naknadno opetovao izjavama medijima, a ministri financija Marko Primorac i gospodarstva Davor Filipović u tom su smislu još dolijevali kerozina prijetnjama trgovcima, teleoperaterima i svima koji „love u mutnom i 1. siječnja 2023. su iskoristili konverziju kune u euro za enormno i ničim opravdano podizanje cijena“. „Država to neće gledati bez reagiranja, a svi koji misle da u ovoj situaciji mogu od jedne izrazito pozitivne i korisne stvari svojom neodgovornom politikom baciti sjenu ili naštetiti strateškom uspjehu države, vlade, društva i svih nas, u tomu neće uspjeti. Vlada je bila svjesna i upozoravala je da će zbog konverzije kune u euro doći do minimalnog povećanja cijena zanemarivih 0,2-0,4 posto što je bio slučaj u drugim zemljama kada su uvodile euro, ali da ni globalne niti nacionalne okolnosti nisu takve da pohlepa prevlada nad odgovornošću.“ Bla-bla-bla… Premijer Plenković i odreda mu nesposobni ministri sada su si – populistički poručuju kritično ljutitoj javnosti – uzeli „razmisliti“ o „žurnim mjerama dodatne zaštite građana od neopravdanih poskupljenja“. Vlada je „zadužila sve nadležne resore da razmotre pripremu izmjena odgovarajućih propisa i drugih akata vlade kako bi se još bolje zaštitilo potrošače“, a Porezna uprava, Carinska uprava i Državni inspektorat „dubinski“ će ući u razloge poskupljenja od 1. siječnja 2023. i „postupiti u skladu sa svojim ovlastima“.
Za sadašnji porast cijena izravno je kriv premijer Andrej Plenković, jer je upravljanje našim životima prepustio Bruxellesu. Bruxelles je pak neodgovorno ostavio pola milijarde žitelja EU-a na milost i nemilost ekonomskoj volji SAD-aSada kad je „Hrvaticama i Hrvatima i svima ostalim građankama i građanima RH“ (sic transit) podivljalo/nekontrolirano poskupljivanje svih temeljnih sastavnica životnog standarda dovelo u pitanje i sami život, a premijer se Plenković na graničnoj crti sa Slovenijom karikaturalno grli i ljubi s predsjednicom Europske komisije Ursulom Röschen/Ružicom von der Leyen i pred naručenim tv-kamerama svršava hiperboliziranjem eura „naše valute“ i schengenskog prostora „odtvarenoga drugoga strateškog cilja“, netom što je stara godina u ponoć prenijela već nepodnošljivo breme napuhanih cijena svega i svačega u nadležnost novoj, premijer se Andrej Plenković i podjednako mu nesposobni ministri napadno čude kao pura dreku što je zastrašujući ponor ne samo trgovačke pljačke građana koincidirao baš s nadnevkom uvođenja „naše valute“ eura. Cijene najnužnijih živežnih namirnica i benzina 31. prosinca 2022. i 1. siječnja 2023. više nisu bile iste, eksplodirale su uvis: od 10 do 80 i više posto. Unatoč činjenici da su baš sve cijene proizvoda i usluga – od nabavnih do maloprodajnih – „zbog ruske invazije/agresije na Ukrajinu“ (sic transit) već od travnja 2022. godine, devet mjeseci prije 31. prosinca, uvođenja eura i ulaska Bijedne Naše u Schengen rasle od najmanje 50 do čak 300 i više posto (npr. umjetna gnojiva). Ne samo zbog domino efekta prelijevanja energetske krize iz EU-a u RH, nego i zbog kvarne vladine upravljačke politike. Možda najviše zbog te uvlakačke politike.
Za to je izravno kriv premijer Andrej Plenković, jer je upravljanje životima nešto manje od 3,9 milijuna sugrađana bio prepustio Bruxellesu, Ursuli Röschen/Ružici von der Leyen, Charlesu Michelu i takvima, a ovi pak neodgovorno ostavili cca pola milijarde žitelja EU-a na milost i nemilost ekonomskoj volji Josepha Robinette „Joe“ Bidena, Jr., ciljano instaliranog poslovođe ekonomsko-vojnog interesa megakorporativnog kapitalizma SAD-a i tzv. partnera. To je grubo-gorka pozadina globalne energetske, prehrambene, gospodarske, političke, sigurnosne i ine krize što razara globus najvišom inflacijom nakon Drugoga svjetskog rata, recesijom i ugrozom svjetskog mira, nezapamćenom od 1962. godine i tzv. kubanske krize. Neki tvrde, čak predvorja Trećega svjetskog rata i nuklearnog uništenja čovječanstva.
Budući da je – pod smokvinim listom „ruske invazije/agresije na Ukrajinu“ (sic transit) – ekonomsko-vojni i geostrateški interes megakorporativnog kapitala SAD-a i tzv. partnera uspio kupiti za sebe najnesposobniju, je li, upravljačku birokraciju u povijesti EU-a (od 1950-ih godina i osnivačke družbe Roberta Schumana), Unija je samoubilački pristala istjerati s europskog tržišta rusku (energetsku) i kinesku (široka potrošnja, IT komunikacije, umjetna inteligencija) konkurenciju SAD-u te uvalila Europljane/europske nejednako razvijene ekonomije u vrlo veliku nevolju za koju nitko ne zna kada će se, ako će i kako će završiti. Politika suzbijanja inflacije rušenjem životnog standarda građana – uvezena iz SAD-a posredstvom Europske središnje banke i bezuvjetno delegirana nacionalnim bankama zemalja EU-a, što je sada na djelu i povećanjem kamata na kredite – ima katastrofalne posljedice. Ozbiljniji ekonomisti su pravodobno upozoravali na to, ali ih subverzivna politika nije slušala.
Nakon što je Plenković od travnja mirno gledao kako strani „lovci u mutnom“ i domaći gramzljivci pljačkaju građane enormnim cijenama i svaljuju krivnju na Ruse i rat u Ukrajini, sada prijeti praznom puškom: šalje inspektore privatnim ugostiteljima, teretanama i frizerima, a ne šalje ih u trgovačke lance zapadnih vlasnikaI sad Unija ima to što ima, npr. „da nam prijatelji naplaćuju neprijateljske cijene“ (njemački ministar gospodarstva Robert Habeck: „Naviknite se na visoke cijene, država vam ne može refundirati sve troškove“). I Bijedna Naša sad ima što ima nevjerojatnom trgovačkom i svekolikom pljačkom cijenama koje tzv. obični/mali ljudi i njihove obitelji ne mogu podnijeti ni u snu. Kamoli da im mogu pomoći ili ih bar utješiti isprazne Plenkovićeve filipike o „povijesnom uspjehu RH ostvarenjem zadnjih dvaju strateških ciljeva“: ulaska u eurozonu i schengenski prostor slobodnog protoka ljudi i roba. Čak istog nadnevka – 1. siječnja 2023. A, realno, građanima se živo fućka zove li se valuta kuna ili euro kad oskudijevaju i u jednoj i u drugoj te hoće li prelaziti granicu bez pokazivanja osobne iskaznice ili putovnice. Slika Doriana Graya dramatično se ljušti čim tzv. običan/mali hrvatski čovo prekorači prag bilo koje trgovine, uslužne radionice, dođe na tržnicu, navrati u kafić, skrene na benzinsku crpku, ali i popne li se na dubrovačke zidine, zatekne s obitelji na Plitvičkim jezerima, poželi kupiti ulaznicu u Paklenicu, potraži bilo koji aranžmana za godišnji odmor… Ako od plaće/mirovine u eurima ne može kupiti dovoljno kruha i mlijeka ili praška za oprati rublje, a o putovanju izvan mjesta boravka, kamoli izvan zemlje ne smije ni misliti, Plenkovićeva je euforija bez pokrića u životu sugrađana šarena laža koju nije vrijedno uzeti u obzir. Euro je uletio u Bijednu Našu na velika politička vrata. Uz zvučne fanfare iz Banskih dvora. Uz karikaturalnu tv-kavu „drage Ursule“ i „dragog Andreja“, koju je platio novčanicom eura te galantno ostavio kusur. Ulazak eura u promet pak izazvao je opći dar-mar, nesnalaženje, ljutnju i – grabežne prijevare.
Njemici iz bruxelleskog staklenjaka nije bilo neugodno sjediti uz kavu s „dragim Andrejem“ i guvernerom HNB-a BorisomVujčićem ni prošetati Trgom bana Jelačića, koji je Plenković dao u njezinu čast strogo zatvoriti za tzv. obične/male Zagrepčane i ine namjernike, je li, „ljute neprijatelje EU-a i potencijalne teroriste“ (sic transit)!? Euro je bio i glavni glumac u tv-performansu Borisa Vujčića i ministra financija Marka Primorca, koji su par minuta po ponoći – po stupanju 2023. godine na dužnost – podigli na bankomatu prve eure… A samo dan-dva poslije, zaokružene cijene dižu tlak građanima. Blagajnice trgovačkih centara i kumice na tržnici piju apaurine: preračunavanja kuna-euro-kuna, šalabahteti i vrćanje kusura sliče izračunavanju kvadrature kruga. Cijene svega i svačega divlje su osvanule u egzosferi te ih tzv. obični/mali ljudi jedva mogu vidjeti jačim teleskopom. U zemlji masovno nezadovoljstvo, ogorčenje i prosvjedi: „Vlada nas je prevarila, izigrala eurom i ostavila na cjedilu!“ Istodobni je ulazak Bijedne Naše u eurozonu i Schengen bio trenutak za slavlje samo premijeru Plenkoviću i sviti koju je ciljano instalirao oko sebe u nekoliko ekstremno poslušničkih koncentričnih krugova, a mase tzv. običnih/malih ljudi osjetile su ga kao izrazito neugodno/iritantno zavlačenje pljačkaške ruke u svoje siromaške obiteljske prihode.
Na svakom koraku i bez imalo empatije, smisla za solidarnost u nevolji, ljude se guli i istodobno s političkog sljemena uvjerava kako žive dobro i „mnogo bolje/sigurnije od mnogih u Uniji, da i ne govorimo o svijetu“… Licemjerno. Namještena HDZ-Plenkovićeva „skrb“ za ljude u nevolji – u koju ih je uvalio nesavjesnim/neznalačkim upravljanjem zemljom u krizi – vrijedna je svake osude. Nikakvi Rusi i nikakav rat u Ukrajini, na što se izvlači već od lanjskog ožujka, nemaju blage veze, npr. s tim što je – sâm se nedavno hvalio – RH lani „sasvim prešao na opskrbu plinom iz LNG terminala“ u akvatoriju otoka Krka, što je Hrvatska na teret svojih žitelja i ekonomije povećala uvoz iz SAD-a osam puta i što više od 90 posto tog uvoza čini američki ukapljeni plin iz škriljevaca. Četiri puta skuplji no isti taj prostorni metar u SAD-u i 10 puta skuplji od ruskog prirodnog plina… Po direktivama iz Bruxellesa, kojih se Plenković neskriveno i bez obzira na posljedice po vlastitu zemlju drži kao pijan plota, ceh plaćaju hrvatski građani. Nikakvi Rusi i nikakav rat u Ukrajini nemaju blage veze s tim – što krvavo plaćaju hrvatski tzv. obični/mali ljudi iz svojih mizernih plaća i mirovina i zbog čega velikim dijelom cijene probijaju oblake – da Bijedna Naša uvozi više od 60 posto hrane od koje je vlastitim resursima kadra gro proizvesti za brat-bratu 25 milijuna žitelja, što je zatrla iole industriju i što s prosjači milostinju po kuloarima bruxelleskog staklenjaka.
Za tu ponižavajuću, vrlo neugodnu poziciju samonedostatne fenjerašice u Uniji kriva je HDZ-Plenkovićeva vlada, tzv. koalicijski partneri i premijer osobno. Nikakvi Rusi, mali zeleni iz nepreglednog Svemira ili tko već… Kriv je isključivo taj koji drži kormilo ruzinavog broda, a njime ne znâ ili ne želi kormilariti kako posadi treba. Stvar je, što bi rekli istočni susjedi – prosta kao pasulj, jer riba uvijek najprije smrdi od glave. Ne od repa. Pa sad Plenković nema opravdanje zašto je „Hrvaticama i Hrvatima i svim inim građankama i građanima RH“ (sic transit) život sve neizvjesniji, sve mučniji i sve nepodnošljiviji. CRO premijer, ako mu glede&unatoč štogod još nije jasno, može zajedno s „dragom Ursulom“ i „dragim Charlesom“ preslušati izjavu lani u svibnju ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Viktoroviča Lavrova o SAD/EU/NATO-ovim tzv. sankcijama najvećoj zemlji na svijetu: „Zapad će morati objasniti svojim građanima zašto će od sada biti sve siromašniji i živjeti sve nesigurnije“. U veljači će biti puna godina otkako je ruska vojska pokrenula tzv. specijalnu operaciju radi „denacifikacije“ Ukrajine, a ratu se ne vidi kraj niti su tzv. sankcije Rusiji postigle službeno najavljeni cilj nakon što je režim bivšega tv-komedijaša Volodimira Zelenskog – po nagovoru SAD-a! – zanemario upozorenje iz Kremlja i prešao tzv. crvenu crtu.
Nije fer da sirotinja debeloj guski maže vrat ili da političari na poziciji vlasti i moći raskalašeno iju i piju, a sirotinja im plaća cehRusija nije pobijeđena niti će biti (iako ratuje i ratovat će koliko treba protiv cijelog Zapada), Vladimir Vladimirovič Putin nije srušen s vlasti „događanjem naroda“ niti ga je izmišljena na Zapadu „teška bolest“ (sic transit) otpravila u Vječna lovišta, polit-ekonomska izolacija najunosnije nekretnine na svijetu (dr. sc. Slavko Kulić) u dijelu međunarodne zajednice nije eutanazirala ruski državni proračun, a Europa se obrela u enormnim troškovima zbog Ukrajine, koji su joj mlinski kamen o vratu. Znače razvojni i moralni pad politike, koja je namjerno/svjesno gurnula drugu po veličini europsku zemlju – i prije rata najkorumpiraniju državu na Starom kontinentu – u najveću humanitarnu tragediju poslije Drugoga svjetskog rata budući da se režim Volodimira Zelenskog dao navući na to da grubo pogazi međunarodno verificirane mirovne sporazume Minsk 1 i 2 o pravima/položaju ruske narodne manjine u Ukrajini te da izda SAD-u bjanko dopusnicu za širenje NATO-a do same ukrajinsko-ruske granice, čime se najsofisticiranijim zapadnim naoružanjem izravno ugrožava nacionalna sigurnost i teritorijalni integritet Ruske Federacije. Pa ona floskula o „ničim izazvanom“ ruskom oružanom odgovoru nema pokriće. SAD/EU/NATO-ove su se tzv. sankcije eksplozivno sudarile s ruskim tzv. protusankcijama, pa mala CRO od eurokužine ima o čemu razmišljati sada kad joj omča uvezenih nenormalnih cijena ne dâ živjeti i Plenković objasniti građanima gdje je bio kad je grmjelo. Je li, o tzv. pravoj strani povijesti izjasnit će se povijest, on za to – nije nadležan.
Hrvatska ruzinava ekonomija i nikakva poljoprivreda već odavna ne bi zadržale Bijednoj Našoj glavu iznad vode da nije turizma i nešto Judinih škuda iz Unijine škrabice (tzv. omotnice, sic transit), pa sad, je li, kad je plima nezauzdane skupoće narasla građanima do nosa, Plenković zaludu potpaljuje populističke prskalice na osipajućem novogodišnjem drvcu ukrašenom eurom i Schengenom. Nema šanse da će se trgovci i ini „lovci u mutnom“ uplašiti i vratiti cijene na razinu onih što su vrijedile 31. prosinca 2022. To su mu poručili vrlo odlučno. Kažu, te cijene nisu rasle zbog uvođenja eura i zaokruživanja radi lakšeg plaćanja, već zbog viših dobavljačkih cijena i ulaznih troškova na koje ne mogu utjecati. I dobavljači, i industrija, i proizvođači hrane i davatelji usluga svake vrsti žale se na enormno visoke troškove poslovanja (porezi i doprinosi državi i radnicima, energenti, materijal, etc…), što se odražava na cijene, pa se krug opet zatvara upiranjem prsta u državu. U premijera Plenkovića na sljemenu operativne državne odgovornosti ne samo za politiku (do bola nesamostalnu, podaničku Bruxellesu) koju vodi već i za (ne)učinkovitost vlade i pojedinih ministara. A te je osobno izabrao, branio do apsurda od javne kritike i mijenja ih kao košulje. Samo je lani, ismijava ga oporba, više ministara pod pritiskom medija izletjelo iz vlade i završilo u istrazi no što je ukupno u dvije godine izgrađeno kuća na Baniji.
Kad bi „lovci u mutnom“ i poslušali premijera i zaista se uplašili njegovih prijetnji da „nećemo mirno gledati“ pljačkanje ljudi neopravdano visokim cijenama, pa vratili cijene na razinu 31. prosinca 2022., bilo bi to pišanje uz vjetar. Neukusni populizam najodgovornijega za tzv. stanje zdravlja RH budući da su i te cijene višestruko/višekratno napuhivane od lanjskog travnja i samoubilačkog odricanja EU-a od tradicionalne opskrbe znatno jeftinijim i sigurnijim ruskim energentima no što ih može isporučiti SAD ili bilo koja zapadna, bliskoistočna, australijska, afrička ili konkurencija iz energetski potentnijih europskih zemalja, npr. Norveške. Pa sad, što je činiti građanima u okolnostima kad im se obitelji utapaju u politički induciranoj skupoći svega i svačega, s čime Rusi nemaju veze, jer im nisu svojevoljno uskratili energente i razbuktali inflaciju, a možda ne žele prosvjedno izaći na ulice i trgove kao Česi, Francuzi, Talijani, Nijemci, Mađari… i halabučiti protiv svojih vlasti? Možda pokupiti te zastrašujuće račune za režije i hranu, spakirati ih u kuverte i poslati na Plenkovićevu adresu. Ako ih ne može platiti, a morao bi jer ih je izazvao, neka ih šalje svojima pretpostavljenim u Bruxelles. Ako pak ni „draga Ursula“ i „dragi Charles“ to nisu u stanju platiti, a morali bi, jer su krivi što su obrlatili CRO premijera da slijedi ekonomski suicidnu EU-politiku, neka te račune zajedno s ostalima iz 27 članica tzv. obitelji hitno šalju na adresu Bijele kuće u Washingtonu, gdje je cijeli taj rašomon smišljen i lansiran.
Nije fer, je li, da sirotinja debeloj guski maže vrat ili da političari na poziciji vlasti i moći raskalašeno iju i piju, a sirotinja im plaća ceh. Energetska kriza u Europi, a kolateralno šire u svijetu i samom SAD-u, naslonjena na dvogodišnje ekonomske poremećaje zbog pandemije virusa SARS-CoV-2, pokrenula je lavinu inflacije što naginje recesiji, enormna poskupljenja hrane, preusmjeravanje novčanih tokova iz područja životnog standarda, zdravlja, obrazovanja, znanosti, kulture, sporta, itsl. u sferu naoružanja za nacionalne potrebe, ali i zahtjeve Kijeva u ukrajinskom ratu. Pod, je li, smežuranim smokvinim listom izmišljene „realne opasnosti od ruske invazije na EU“ (samo što nije!?), pa se brže-bolje i ne pitajući za cijenu „moramo naoružati do zuba“. Gle vraga – najviše američkim oružjem!? Kao što se Unija „mora grijati američkim plinom“, a Plenković – također, ne pitajući koliko će to stajati hrvatske tzv. obične/male ljude, prave crkvene miševe, siromašnije od ikoga u EU – trubi urbi et orbi da će „RH povećati kapacitet LNG terminala u akvatoriju otoka Krka s 2,9 na 6,1 milijardu prostornih metara ukapljenog plina i biti hub u regiji“. A pljačka uvlakačke rusofobije pojačava tempo?
Čista je populistička floskula HDZ-Plenkovićeve kaste na vlasti to da će se prenapuhane cijene svega i svačega ne samo vratiti na stanje 31. prosinca 2022. – koje su ovi što sada iz Banskih dvora gromoglasno viču „drž’te lopova!“ od travnja 2022. gledali kako uništavaju kupovnu moć i životni standard građana, i to tolerirali, sic transit – već da će i padati pod udarom inspekcijskog nadzora. Neće. Kao što su, je li, sve banke, osim Hrvatske poštanske (HPB) u stranim rukama i došle su u Bijednu Našu zarađivati, pa se Plenković i HNB ne usude oduzeti im sudski potvrđenu pljačku cca 20 milijarda kuna hrvatskim korisnicima kredita u švicarskim francima, odnosno izbiti pljačkaške zube stranim agencijama za naplatu potraživanja (jer nisu novčarske institucije, nego trgovačka društva, sic transit), tako su i svi veliki trgovački lanci (uključivo i Todoriću oduzeti Agrokor, preimenovan u Fortenova grupu), veletrgovci i dobavljači strane gore lišće i pušteni su u Bijednu Našu – profitirati. Ne čuvati nečiji životni standard. Svi telekomi, distributeri struje i plina (osim HEP-a) su stranci i također su došli u Bijednu Našu po milijarde kuna što ih godišnje iznose vlasnicima u EU-zemljama tzv. prve brzine. Najatraktivnije turističke kapacitete kupili su stranci sa Zapada i bildanjem cijena usluga ne mare za to što „napokon svoji na svomu“ platežno ne mogu ni primirisati čak ni u – kampove. Ode prosječna mirovina/plaća za dva-tri dana boravka.
Zakonskim je izmjenama odnedavno dopušteno strancima kupovati čak i poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj, strateški nacionalni resurs, što znači izravno stavljanje šape na proizvodnju hrane. Ako se znâ i to da su sve najvažnije prometnice u dugoročnoj stranoj koncesiji – čak s vladinom obavezom da im refundira možebitne manjkove prihoda, sic transit – HDZ i premijer Plenković se ne ufaju pustiti glasniji tzv. suverenistički vjetar i vidljivo stati na stranu svojih sugrađana, ako im to prethodno ne dopusti Ursula Röschen/Ružica von der Leyen. A ona bolje od ikoga u Banskim dvorima znâ who is who na tzv. zajedničkom tržištu EU-a i čiji je interes „stariji“. Odnosno, koji su igrači i zašto važniji od drugih. Ne bi bilo prvi put da se vlasnici stranih/zapadnih ekonomskih interesa u Hrvatskoj požale na odgovarajućim adresama u Bruxellesu ili čak u Washingtonu na vlast u RH zbog „nerazumijevanja“ tih odnosa, nepoštivanja slobode tržišta, međunarodnih uzusa, itsl., pa da istog trena Banske dvore spopadne teški kašalj i smjesta promijene ponašanje. Nije slučajno – sjećamo se toga – kada je Donald Trump srdačno odobravao gaf-predsjednici RH Kolindi Grabar-Kitarović izgradnju LNG terminala u akvatoriju otoka Krka. Čiji plin sada prispijeva tamo balon-brodovima? Koju cijenu će od 1. travnja 2023. plaćati hrvatski građani i industrija!? Kakve to Ima veze s time da Plenković navodno želi biti netko i nešto u Bruxellesu?
„Naša je politika da vodimo računa da upravljamo krizama na način da smo oslonac i građanima i gospodarstvu, i to uvijek u dobroj volji“, kazao je novinarima, a izbjegao istinu: dobru volju mačku o rep, politika mora biti upravljanje da građane i gospodarstvo ne izlaže krizi, a on i vlada to ne rade. „Slobodno tržište – da, kapitalizam – da, slobodno formiranje cijena – da, ali profiterstvo u ovakvoj situaciji – to ne. To nikako ne, jer moramo voditi računa o svim akterima na ovom slobodnom tržištu. Ne smije se dogoditi da pohlepa prevlada nad solidarnošću.“ Nakon što je od travnja lani mirno gledao kako strani „lovci u mutnom“ i domaći im gramzljivci cijepljeni protiv savjesti pljačkaju građane enormnim cijenama i svaljuju krivnju na Ruse i rat u Ukrajini (sic transit), jer je „morao voditi računa o svim akterima na ovom slobodnom tržištu“, sad prijeti praznom puškom. Šalje inspektore privatnim ugostiteljima, teretanama i frizerima, a ne šalje u trgovačke lance zapadnih vlasnika, gdje „Hrvatice i Hrvati i sve ine građanke i građani RH“ (sic transit) pretežno kupuju osnovne namirnice za golo preživljavanje. Ne ufa se! Licemjerje na entu. Tim više, jer se već od 1. veljače najavljuje nova runda poskupljenja svega i svačega, a od 1. travnja – puna šaka brade da je to prvoaprilska šala! – životnostandardni šok poskupljenjem plina i struje.
„Premijer Plenković i vlada nisu propustili, već su odbili zaštititi građane od neopravdanog povećanja cijena pri konverziji kune u euro, a sada se čudom čude“ tomu da su ljudi razočaraniji vladajućom politikom i stanjem u državi no ikada u 30 godina državne tzv. samostalnosti, neovisnosti i suverenosti, izjavila je SDP-ova saborska zastupnica Mirela Ahmetović. „Gdje ste bili dok je grmjelo? Vlada Andreja Plenkovića je opsjenarska, naprave problem zbog svoje nesposobnosti i bahatosti, a kad ga uvide, počinju se prikazivati kao veliki mesije i spasioci građana.“ A inflacija radi i radit će svoje. Čak i padne li s aktualnih cca 14 na očekivanih šest-sedam posto, koje će onih par stranih teleoperatera uzidati građanima u račune, a Plenković im ne može ama baš ništa jer im je to dopušteno presudom Europskog suda. Trgovcima i inima što su zlorabili uvođenje eura za neopravdana ekstraposkupljenja 1. siječnja 2023. već se tresu gaće zbog nove Plenkovićeve prijetnje/ultimatuma: ne vrate li do petka 13. siječnja cijene na razinu 31. prosinca 2022., ukinut će im subvencije i udariti veće poreze. A ovi će pak smjesta prevaliti taj trošak na građane tako da cijela operacija „vladinim alatima“ i Plenkovićevim „senzorima“ – kao iks puta dosad – na kraju ispadne dreku pljuska.
