Umjesto nove pravednosti dobili smo tako samo staru nepravdu, piše o istupu Ive Josipovića Siniša Malus za seebiz.eu.
Predsjednik Ivo Josipović jučer se na neobično odvratan način upisao u antologiju hrvatske političke gadosti. U još nezabilježenom istupu u svom mandatu za većinu je hrvatskih problema optužio društvenu skupinu koja lagano izumire - radnike. "Naša je velika boljka u kulturi kukanja, većina je spremna više kukati nego raditi i to se mora promijeniti", poručio je to predsjednik Ivo Josipović koji je u Institutu za inovacije održao predavanje o razvoju poduzetništva u Hrvatskoj.Govoreći o lošoj investicijskoj klimi, predsjednik je naveo administrativne zapreke, neučinkovito pravosuđe, nesređene evidencije, nerazvijenost neformalnih oblika financiranja, regionalnu neujednačenost, porezno opterećenje i parafiskalne namete, ali i lošu javnu percepciju poduzetništva.Jašući na bauku nekakve "antipoduzetničke klime" o kojoj već mjesecima bajaju on i njegove kolege vlastodršci te dio krupnih poslodavaca Josipović nas opominje kako nismo dovoljno otvoreni prema investicijama."Prvi refleks na najavu investicije je - zaradit će na nama, takav refleks dijelom je posljedica kriminala u privatizaciji koji je značajno doprinio kreiranju antipoduzetničke klime u Hrvatskoj", kaže Josipović.
Dakle, ova rečenica jasno pokazuje kako je Josipović itekako svjestan odakle potječe ta nepostojeća "antipoduzetnička klima", a zapravo jednostavno nepovjerenje prema onima koji su upropastili većinu hrvatskog gospodarstva. Stvar je jasna za onoga tko želi biti pošten: građani nisu skeptični prema poduzetnicima općenito, već prema onim poduzetnicima koji su njihove tvrtke upropastili, a njih poslali na burzu rada. U predizbornoj kampanji 2009. znao je to i Josipović kad je trabunjao o "novoj pravednosti" te se hvalio time da je upravo on zaslužan što je u Ustav ušla odredba o nezastarijevanju kriminala počinjenog u pretvorbi i privatizaciji. Taj kriminal ne zastarijeva, no nitko ga se više i ne sjeća, barem ga se ne sjećaju oni koji bi ga trebali istražiti. Više od 370 tisuća nezaposlenih željno iščekuje takvo što.
Uostalom, kad bi Josipović nešto znao, kao što očito ne zna ili ne želi znati, znao bi da je mit o Hrvatima neradnicima - velika laž. Recimo, hrvatski radnici na poslu tjedno provedu više nego Nijemci ili Norvežani. Prema podacima njemačkog ureda za statistiku Destatis objavljenim prije nekoliko mjeseci, njemački radnici su u prošloj godini na radnom mjestu tjedno proveli 35,5 sati, dok su njihove hrvatske kolege u tjednu radile 39,6 sati. Kad bi Josipović nešto znao, onda bi rekao ponešto i o organizaciji tog rada jer, kako vidimo, nije problem u tome da se ne radi dovoljno, već upravo obrnuto - radi se previše za ono što se tim radom realno postiže. Uz to, hrvatski radnici već generacijama rade u inozemstvu pa su itekako hvaljeni i to upravo iz razloga kojeg sam spomenuo. U boljem sustavu i rezultati tog rada su bolji.
Zašto to Josipović prešućuje, nije teško razumjeti. Dovoljno je znati da mu je Ivica Mudrinić jedan od glavnih savjetnika u Savjetu za gospodarstvo. Čovjek vodi jednu od najprofitabilnijih kompanija no svake godine otpusti po nekoliko stotina radnika. Kad je Deutsche Telekom došao u HT bilo je više od 11 000 zaposlenih, danas ih je oko 5 500. Čitavo to vrijeme HT-om vlada Ivica Mudrinić. U tom je Savjetu recimo i Ivan Ergović koji je Nexe grupu doveo na sam rub propasti i koji, recimo, nema novca za otplatu obveznica zbog čega bi mogao krahirati dio mirovinskih fondova. Član Savjeta nije, ali prijatelj jest, Ninoslav Pavić, vlasnik EPH i čovjek zadužen za brižljivo glancanje lika i djela predsjednika Republike. To je kružok u kojem se kreće Josipović pa onda ovakvi stavovi zapravo i ne trebaju čuditi.
Kad bismo imali pristojnog predsjednika od njega bih očekivao da kaže ovo: kultura pljačke i dovođenja biračkog tijela u zabludu upropastila je ovu državu. No, jasno je da Josipović to izgovoriti ne može. Za ovo drugo - dovođenje birača u zabludu - morao bi spomenuti i samoga sebe. Umjesto nove pravednosti dobili smo tako samo staru nepravdu.
Izvor: H-alter
Dakle, ova rečenica jasno pokazuje kako je Josipović itekako svjestan odakle potječe ta nepostojeća "antipoduzetnička klima", a zapravo jednostavno nepovjerenje prema onima koji su upropastili većinu hrvatskog gospodarstva. Stvar je jasna za onoga tko želi biti pošten: građani nisu skeptični prema poduzetnicima općenito, već prema onim poduzetnicima koji su njihove tvrtke upropastili, a njih poslali na burzu rada. U predizbornoj kampanji 2009. znao je to i Josipović kad je trabunjao o "novoj pravednosti" te se hvalio time da je upravo on zaslužan što je u Ustav ušla odredba o nezastarijevanju kriminala počinjenog u pretvorbi i privatizaciji. Taj kriminal ne zastarijeva, no nitko ga se više i ne sjeća, barem ga se ne sjećaju oni koji bi ga trebali istražiti. Više od 370 tisuća nezaposlenih željno iščekuje takvo što.
Uostalom, kad bi Josipović nešto znao, kao što očito ne zna ili ne želi znati, znao bi da je mit o Hrvatima neradnicima - velika laž. Recimo, hrvatski radnici na poslu tjedno provedu više nego Nijemci ili Norvežani. Prema podacima njemačkog ureda za statistiku Destatis objavljenim prije nekoliko mjeseci, njemački radnici su u prošloj godini na radnom mjestu tjedno proveli 35,5 sati, dok su njihove hrvatske kolege u tjednu radile 39,6 sati. Kad bi Josipović nešto znao, onda bi rekao ponešto i o organizaciji tog rada jer, kako vidimo, nije problem u tome da se ne radi dovoljno, već upravo obrnuto - radi se previše za ono što se tim radom realno postiže. Uz to, hrvatski radnici već generacijama rade u inozemstvu pa su itekako hvaljeni i to upravo iz razloga kojeg sam spomenuo. U boljem sustavu i rezultati tog rada su bolji.
Zašto to Josipović prešućuje, nije teško razumjeti. Dovoljno je znati da mu je Ivica Mudrinić jedan od glavnih savjetnika u Savjetu za gospodarstvo. Čovjek vodi jednu od najprofitabilnijih kompanija no svake godine otpusti po nekoliko stotina radnika. Kad je Deutsche Telekom došao u HT bilo je više od 11 000 zaposlenih, danas ih je oko 5 500. Čitavo to vrijeme HT-om vlada Ivica Mudrinić. U tom je Savjetu recimo i Ivan Ergović koji je Nexe grupu doveo na sam rub propasti i koji, recimo, nema novca za otplatu obveznica zbog čega bi mogao krahirati dio mirovinskih fondova. Član Savjeta nije, ali prijatelj jest, Ninoslav Pavić, vlasnik EPH i čovjek zadužen za brižljivo glancanje lika i djela predsjednika Republike. To je kružok u kojem se kreće Josipović pa onda ovakvi stavovi zapravo i ne trebaju čuditi.
Kad bismo imali pristojnog predsjednika od njega bih očekivao da kaže ovo: kultura pljačke i dovođenja biračkog tijela u zabludu upropastila je ovu državu. No, jasno je da Josipović to izgovoriti ne može. Za ovo drugo - dovođenje birača u zabludu - morao bi spomenuti i samoga sebe. Umjesto nove pravednosti dobili smo tako samo staru nepravdu.
Izvor: H-alter
