Ne iznenađuju me tekstovi u kojima predsjednik Hrvatske gospodarske komore namjerava otpustiti oko trideset posto zaposlenika iz središnjice i lokalnih jedinica na županijskim razinama. Obzirom da mu je cilj racionalizacija troškova te usmjeravanje sredstava na stvaranje boljih uvjeta za poduzetništvo u budućnosti. Slična odluka očekivala bi se i od Hrvatske obrtničke komore, ali zbog njene strukture, teže ju je za provesti.
Konkretne su razlike između Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske obrtničke komore. Iako su obje organizacije osnovane radi zastupanja interesa svojih članova iz privatnog sektora, u sastavu su im članovi iz različitih registara za upis, razlikuju se po ustrojstvu, unutrašnjoj organiziranosti, razini odgovornosti svojih članova, različito propisanoj visini članarine. Jedino zajedničko im je glomazni, tromi sustav i masa vlasništva nad objektima i uredima u zemlji i izvan nje, kupljenih godinama prikupljanom članarinom svojih članova.
Uglavnom, Hrvatska gospodarska komora posluje kao samostalna pravna organizacija koja zastupa interese pravnih osoba putem 63 udruženja i 33 zajednice gospodarske komore, povezanih u jednu organizaciju na državnoj razini. Hrvatska obrtnička komora je drugačije organizirana, njene članice su pravno samostalne organizacije koje zastupaju interese fizičkih osoba, obrtnika, kroz 112 udruženja obrtnika i 20 područnih obrtničkih komora na državnoj razini. Udruženja i područne komore sa Hrvatskom obrtničkom komorom povezane su statutom temeljem Zakona o obrtu.
Obzirom na jednostavniju organiziranost, moglo bi se vjerovati predsjedniku Hrvatske gospodarske komore kada obećava da će potrebno provjetravanje nagomilanog sistema provesti racionalizacijom u broju zaposlenih, jer mora barem nešto učiniti. Još uvijek ih prati slučaj bivšeg predsjednika sa prekomjernim apetitima, a odrekli su se dijela članarine zbog epidemiološke krize, pa je i bankovni račun sve tanji.
Za Hrvatsku obrtničku komoru i njene područne obrtničke komore i udruženja obrtnika s vrha piramide teško je bilo što obećavati, osim po posebnim uvjetima ograničenog popusta u plaćanju članarine. Zato što svaka od njih ima svoje dužnosnike sa zasebnom pravnom odgovornošću, koji o unutarnjem ustroju i zaposlenicima odlučuju sami. Iako ih međusobno povezuje statut i opći akti usklađeni sa aktima krovne organizacije, lokalni čelnici mogu odstupiti od propisane prakse, jer su na terenu samostalni.
S obzirom na takvu pravnu strukturu, kod obrtničkih organizacija jedino je provedba izbora prilika za provjetravanjem klime unutar organizacija. Prema informacijama, brodski obrtnici se upravo nalaze pred takvim izazovom. Stoga ako budu dovoljno zainteresirani, mogu obratiti pozornost na odgovarujuće osobe koje bi ih mogle zastupati i usmjeravati pravce trošenja njihovog novca.
Nesretne okolnosti za sve članove ovakvih sustava su što propise donosi država, a nadzor se provodi jedino na osnovu individualnih prijava. Tako i kada im je članstvo na koljenima, sustav ima podlogu za postojanjem i postupanjem. Stoga mu minimum pristojnosti i lojalnosti prema članstvu nalaže racionalizaciju zaposlenih, što najavljuje Hrvatska gospodarska komora. A uštede, povećanje obima pomoći i usluga članstvu, kao i sadržajniji način kontrole jedinica u hijerarhiji sustava, kod Hrvatske obrtničke komore.
Sve u svemu, provjetravanje tih sustava neophodno je započeti. Hoće li poduzetnici i obrtnici osjetiti dašak svježine, vrijeme će pokazati.
