Koliko je prošlo vremena od kada je gospođa Kolinda spremala viškove hrane iz svog domaćinstva u čistu vrećicu i odlagala u kontejner, i da li to još uvijek radi s ostacima lososa, na primjer? Ne, postala je predsjednicom i počela se baviti važnijim pitanjima. Održavanjem stabilnosti.

Nakon što je Petrova i narod uvjerila koliko je nestabilna lijeva koalicija,  politika desnog centra uspjela ju je dva puta u godinu dana uvjeriti koliko je stabilna,  i kako im sa sigurnošću može povjeriti mandat za sastavljanje vlade. Iako su se ti događaji zbili u neposrednoj prošlosti, čini se kao da su još dalje. Jer, nove političke teme nižu se kao na pokretnoj traci. A svaka nova donosi veću dozu nestabilnosti u živote građana. Čak su se i oni zagriženi građani,  koji su odlučili da politika nije tema njihovog života počeli živcirati, ali još uvijek ne dovoljno da bi izašli na izbore.

Dotle naša predsjednica bezbrižno bira boje i dezene za haljine i smiješi se zadovoljna postignutom linijom stabilnosti. Kao narodna miljenica u čipkastim haljinicama s nestašnim uvojcima u kosi, izjavama prigodnim za uzrast djece u vrtićkoj dobi, mirno i jasno ponavlja rečenice naučene kao pjesmicu. I bez kurikularne  reforme, reformira nas na način koji jedino može uvrijediti inteligenciju prosječnog građanina.

A naša osobna reforma sastoji se u tome, ako želimo živjeti i preživjeti sve to političko ludilo, moramo si sami stvarati uvjete za poslovne prilike, uredno podmirivat poreze, doprinose i šutke plaćati druge financijske namete. Moramo osmišljavati načine i stvarati okruženje kako bi pokrenuli poduzetništvo, zaposliti ljude, dovesti investitore i strateške partnere koji će osvježiti državnu ekonomiju. Usto, poželjno je obilato se financirati iz kredita banaka, kako bi banke imale  prostora za pokrivanje čudnih jamstava i ostalih rizičnih plasmana koje je proizvela država. I još, moramo paziti da osiguramo pristojnu bankarsku dobit.

Govore nam kako bi trebali više koristiti prilike iz europskih fondova, a ne govore koliko moramo imati na zalihi novca za vlastiti udio u programima ako se slučajno pronađemo u nekom od njih. Koristeći europske fondove trebali bi zaposliti nezaposlene, osigurati tržište za proizvode i usluge, osigurati kupce, naplatu potraživanja i time  pomoći politici da se stabilizira.  Još kada bi proizvedeno prodali stranom kupcu, bili bi građani posve po mjeri aktualne politike. Ali mi to nismo, niti možemo biti. Onoliko koliko država i njeni miljenici mogu potrošiti nitko ne može zaraditi.

Umjesto da država osigura uvjete za rad i privređivanje stvarajući uvjete uređenosti i dosljednu primjenu zakonske regulative, svakim novim potezom dokazuje koliko joj je  politika pogrešna i kako su uvriježeni problemi na tržištu jedino naša briga. Tako nam je od preporučene stabilnosti ostalo samo „s“, a uz to slovo možemo slobodno vezati riječ koja ni malo ne miriše na stabilnost.