Svijet je već dva mjeseca pod Covid-19 'lockdown-om' [zatvaranje (eng. lockdown), op.prev.], zahvaljujući našim vođama koji šire strah, koji uspoređuju pandemiju koronavirusa s ratnim situacijama i očito se natječu jedni s drugima da vide tko može podvrgnuti svoju populaciju što većim drakonskim mjerama. I oni tvrde da je sve to potrebno kako bi se spasili životi.
Bez obzira na to da će kao posljedica zatvaranja, vjerojatno umrijeti VIŠE ljudi nego što bi to inače bio slučaj, zbog različitih problema, a ne najmanje zbog zatvaranja primarne zdravstvene zaštite - posebno u 'žarišnim točkama Covid-19', poput Velike Britanije. Dakle, odvija se neobičan "rat" u kojem su ljudi prisiljeni sjediti kod kuće i neprestano gledati Netflix, dok ih se plaši do stupnja podčinjenosti putem jako pretjeranih tvrdnji medija o sumnjivo pribavljenim brojevima slučajeva / smrti, dok starije i ranjive osobe plaćaju najvišu cijenu. Zbog toga se čini da kada se opravdavate "spašavanjem života", možete se izvući s doslovno svime - poput ubijanja hrpe ljudi. Ne trebamo biti iznenađeni jer je u samo posljednjih 20 godina, nekoliko ratova koje su vodile zapadne vlade u kojima je doslovno ubijeno više od 1,5 milijuna ljudi, opravdano potrebom za 'spašavanjem ljudi'.
Na kraju 2. svjetskog rata, SAD su bacile dvije nuklearne bombe na japanske gradove - Hirošimu i Nagasaki - usmrtivši oko 200.000 civila. Službeno je to učinjeno "kako bi se spasili životi". Bez obzira na to kakvi nemoralni zločini su učinjeni protiv čovječnosti, to je racionalizirano kao nužno za neko veće dobro - čak i ako to znači raznijeti stotine tisuća ljudi oružjem za masovno uništenje.
Ako se ljude moglo navesti da vjeruju da je bacanje nuklearnih bombi na Japan učinjeno kako bi se spasili životi, ako se ljude moglo navesti da vjeruju da je invazija i okupacija Iraka i ubijanje 1,5 milijuna Iračana učinjeno da ih se 'spasi', onda sigurno nije težak zadatak da ih se uvjeri da će podvrgavanje trećine globalnog stanovništva kućnom pritvoru i riskiranje uništenja globalne ekonomije, također 'spasiti živote'.
Uvijek postoje bajke za djecu i teške istine za odrasle. Bajka se nudi kako bi se ljudi osjećali ugodno i sigurno. Istina je, s druge strane, ono što jest - nije nešto što se može oblikovati i iskriviti da bi se stvorio 'pravilan osjećaj'. Odrasli koji ostaju kao djeca, vjerujući u bajke, opasni su jer poduzimaju ili podržavaju akcije koje mogu imati vrlo ozbiljne posljedice za njih i za društvo u cjelini.
Istina o tome zašto su SAD uništile dva japanska grada 1945. nije široko poznata. U stvarnosti je Drugi svjetski rat već završavao jer je poraz Njemačke osigurala sovjetska Crvena armija u bitci za Berlin, a Japan je bio spreman na predaju. Japanski car poslao je telegram SAD-u tražeći mir, a obje su zemlje znale da će SSSR uskoro pomoći SAD-u napadom na Japan.
"Sad će rat završiti godinu dana ranije. Pomisli na svu djecu koja neće biti ubijena", napisao je predsjednik Truman svojoj supruzi nakon što je saznao da se SSSR pridružio ratu.
Bacanje atomskih bombi na Japan nije bilo potrebno. One su razvijene i korištene za 'slanje poruke' SSSR-u: pogledajte što imamo! Kao šef Projekta Manhattan, general-potpukovnik Leslie Groves, rekao je: "Nikada nije bilo, od otprilike dva tjedna od vremena kada sam preuzeo nadležnost nad ovim Projektom, iluzije sa moje strane da je Rusija naš neprijatelj, a Projekt je proveden na toj osnovi".
Američke elite tada nije zabrinjavao Japan; razmišljali su unaprijed o nadolazećem geopolitičkom meču s Rusijom - koja je bila pobjednička u istočnoj Europi - i novoj eri koja je postala "Hladni rat". Bajka je bila da je bacanje nuklearnih bombi na Japan zbog spašavanja života; teška istina je da se radilo o moći i kontroli - nad ljudima, resursima i samom planetu.
Tipovi ljudi koji vladaju ovim svijetom ne vide svijet i njegove stanovnike kao većina ljudi. Za njih su vrijednosti poput zajednice, pravde i poštenja strani pojmovi. Tamo gdje tvrde da vladaju na temelju takvih vrijednosti, to rade samo kako bi manipulirali javnošću i održali svoju dominaciju. To je više kao koristan PR trik: oni svijet percipiraju kroz iskrivljene leće Teorije igara, što predstavlja mentalni sklop psihopata.
Tijekom Drugog svjetskog rata, Japan je imao tajni biološki istraživački program nazvan Unit 731, koji je uključivao najstrašnije eksperimente nad (uglavnom kineskim) civilima i ratnim zarobljenicima - od ubrizgavanja bolesti ljudima putem cjepiva do obavljanja vivisekcija bez anestezije. Procjenjuje se da je 200.000 ljudi umrlo u tim znanstvenim eksperimentima iz noćnih mora.
Ipak, ljudi koji stoje iza programa, takozvani znanstvenici i liječnici, nikada nisu odgovarali za svoje zločine (u stvari, mnogi su postali vodeći stručnjaci iz različitih znanstvenih i medicinskih područja). Umjesto toga, američka vlada je napravila dogovor da otkupi podatake iz ovih gnjusnih eksperimenata ratnih zločinaca kako bi nastavili sa svojim radom.
Slično tome, američka vlada je u to vrijeme spasila ugledne nacističke znanstvenike u operaciji Paperclip, kad ih je američka vojna obavještajna služba prokrijumčarila preko Atlantika nakon rata i ugradila ih u američke znanstvene institucije. Na primjer, njemački raketni znanstvenik i SS-major Wernher Von Braun, koji je koristio Židove u koncentracionim logorima za izradu raketa V2, postao je direktor NASA-inog centra Marshall, a danas se u programima ratnog zrakoplovstva SAD-a za obuku kadeta citira za svoje 'pronicljive komentare etike uporabe nuklearnog oružja'.
Teška istina o kraju Drugog svjetskog rata je da su nedužni civili bili žrtvovani, a ratni zločinci nagrađeni jer su se zapadni čelnici više brinuli o "slanju poruka" i o diaboličkoj "znanstvenoj prednosti" nego o ljudskoj pristojnosti i moralnim vrijednostima. Te skrivene i / ili neispričane povijesne činjenice služe kao "smetnje u matrici"; one otkrivaju naivnu, ali utješnu prirodu službenih priča koje su postavljene kako bi ljudi bili sretno neuki i nezainteresirani za uznemirujuću stvarnost koja leži ispod površine. Većina ljudi prihvaća ovu 'ponudu' i odlučuje ostati 'ukopčana u matrici', umirena i očarana lažima i iluzijama.
Ono što želim pokazati ovdje je da bi svi do sada trebali jako razmišljati o danim razlozima zbog kojih smo posljednja dva mjeseca bili izloženi kućnom pritvoru i lišeni slobode. Još uvijek vjerujete da je riječ o 'spašavanju života'?
Globalna ekonomija je u slobodnom padu: 80 posto globalne radne snage djelomično je ili potpuno bez posla. Samo u Sjedinjenim Državama je u šest tjedana preko 30 milijuna ljudi izgubilo posao. UN je upozorio da će ove godine stotine tisuća djece umrijeti zbog 'lockdown-a'. Stvarni znanstveni podaci pokazali su da je smrtnost od Covid-19 mnogo niža od ranijih procjena (vidi, na primjer, ovdje, ovdje, ovdje i ovdje), premda je tako da se sada gotovo svaka nesreća broji kao 'smrt zbog Covid-19' - poput umiranja od predoziranja drogom.
Iako neki to mogu tvrditi, malo je vjerojatno da je to zbog nesposobnosti svjetskih lidera. Umjesto toga, svjetski lideri očito koriste situaciju u svoju korist. Neki od ovih ljudi - poput Billa Gatesa - maskiraju se kao 'filantropi', koristeći dobrotvorne zaklade kako bi postigli ogromna smanjenja poreza i usmjerili novac u suludo profitabilne poslovne poduhvate poput cjepiva i povećali svoj utjecaj unutar vladinih zdravstvenih organizacija. Nacije trećeg svijeta tada se upotrebljavaju kao zamorci, i bez obzira koliko je tih jadnih nesretnika ubijeno ili unakaženo ovim eksperimentima s cjepivima, to nikad nije dovoljno za privlačenje medijske pažnje na Zapadu, jer bi to upropastilo bajku u koju mnogi očajnički žele vjerovati.
Kad uspijem navesti nekoga da primijeti da se brojevi Covid-19 ne uklapaju u pandemiju zbog koje propadaju civilizacije, sljedeće pitanje koje mi postavlja glasi: 'ali zašto bi oni to radili?'
Odgovaram pitajući ih: misli li netko da će mega-bogate vladajuće elite s dokazanim iskustvom zastrašivanja ili manipuliranja ljudima na neki drugi način radi unapređenja svog bogatstva i kontrole imati moralne poteškoće u veličanju prijetnje sezonskog virusa kako bi se unaprijedile postojeće i latentne mjere policijske države, istovremeno zarađujući gomilu novca od uskoro obaveznih cjepiva?
Vlade danas doslovno oslobađaju nakaradne kriminalce iz zatvora, dok uhićuju građane koji poštuju zakone samo zato što šetaju plažama i parkovima. Dronovi i aplikacije mobitela sada se koriste za praćenje svakog vašeg poteza. Što slijedi, ogroman ekran Big Brothera u vašem domu koji osigurava da se poštuju pravila socijalne udaljenosti? (Zapravo, to neće biti tako očito. Alexa im već govori kako se osjećate i što namjeravate.)
Podsjetimo na Unit 731. To je nešto što izvire iz dubine ljudske psihe: pseudoznanstvena 'medicinska' psihopatija koja čini bukvalni i apsolutni pakao na Zemlji za bilo kojeg nesretnika koji mu dođe u doticaj. To je nešto za što smo mi sposobni kao vrsta, tako da je bolje da ljudi počnu malo više upotrebljavati svoj intelekt i maštu kako bi prevladali neuvjerljivu priču da se nemamo što brinuti o tome kako se razvija 'pandemija Covid-19'.
Kako stvari stoje, nismo bolji ili mudriji od generacija i nacija prije nas koji su svoju slobodu zamijenili lažnom sigurnošću. Arogantno uvjerenje da je naša 'moderna demokracija' nekako imuna na ozbiljnu degradaciju i korupciju samo će ubrzati ovaj proces.
U biti ponavljamo strahote iz prošlosti. Postoji socijalno-psihološka povratna sprega u kojoj "dobra vremena" stvaraju slabe ljude koji se pokoravaju zlim ljudima koji izazivaju društveni kolaps. Ljudi naporno rade, grade društva i karakter, razmišljaju o umjetnosti i filozofiji, ali polako se navikavaju na bogatstvo i praktičnost, gube kontakt sa svojim 'moralnim kompasom', svađaju se sa susjedima, zavide braći, a uskoro ratuju i razaraju sve. Život počinje iznova, ali ubrzo se ciklus ponavlja i većina ljudi nije ništa mudrija.
Kako piše poljski psihijatar Andrzej Łobaczewski u Političkoj ponerologiji:
Možda je stoga besmisleno brinuti se o tome kako "popraviti svijet. Problemi koji su nas doveli do ovog zastoja očito su dublji od političke korupcije i subverzije demokracije od strane luđaka. Zapravo, 'popravljanje svijeta' i 'spašavanje života' je ono što nas je uvelo u ovaj nered. Ovdje se događa nešto drugo - nešto što pandemija i 'lockdown-i' 'prekrivaju'. Ne znam što je to nešto - a čak i ne znam da li 'moć iza prijestolja' zna što je to - ali moja slutnja mi govori da je to veće nego što to itko od nas može zamisliti.
Dječja Covid-19 bajka glasi da su vlade, koliko god bile manjkave, odgovorni roditelji s najboljim interesima prema ljudima. 'Ostanite kod kuće, budite sigurni i perite ruke. Svi smo zajedno u ovome!' Teška istina koju ovaj globalni 'lockdown' otkriva stvarnim odraslim osobama je da su vlade postale opasno korumpirane i patološke, a njihovi brojni autoritarni sljedbenici sve nas vode prema potencijalno teškoj i zaista smrtonosnoj globalnoj krizi.
Bez obzira na to da će kao posljedica zatvaranja, vjerojatno umrijeti VIŠE ljudi nego što bi to inače bio slučaj, zbog različitih problema, a ne najmanje zbog zatvaranja primarne zdravstvene zaštite - posebno u 'žarišnim točkama Covid-19', poput Velike Britanije. Dakle, odvija se neobičan "rat" u kojem su ljudi prisiljeni sjediti kod kuće i neprestano gledati Netflix, dok ih se plaši do stupnja podčinjenosti putem jako pretjeranih tvrdnji medija o sumnjivo pribavljenim brojevima slučajeva / smrti, dok starije i ranjive osobe plaćaju najvišu cijenu. Zbog toga se čini da kada se opravdavate "spašavanjem života", možete se izvući s doslovno svime - poput ubijanja hrpe ljudi. Ne trebamo biti iznenađeni jer je u samo posljednjih 20 godina, nekoliko ratova koje su vodile zapadne vlade u kojima je doslovno ubijeno više od 1,5 milijuna ljudi, opravdano potrebom za 'spašavanjem ljudi'.
Na kraju 2. svjetskog rata, SAD su bacile dvije nuklearne bombe na japanske gradove - Hirošimu i Nagasaki - usmrtivši oko 200.000 civila. Službeno je to učinjeno "kako bi se spasili životi". Bez obzira na to kakvi nemoralni zločini su učinjeni protiv čovječnosti, to je racionalizirano kao nužno za neko veće dobro - čak i ako to znači raznijeti stotine tisuća ljudi oružjem za masovno uništenje.
Ako se ljude moglo navesti da vjeruju da je bacanje nuklearnih bombi na Japan učinjeno kako bi se spasili životi, ako se ljude moglo navesti da vjeruju da je invazija i okupacija Iraka i ubijanje 1,5 milijuna Iračana učinjeno da ih se 'spasi', onda sigurno nije težak zadatak da ih se uvjeri da će podvrgavanje trećine globalnog stanovništva kućnom pritvoru i riskiranje uništenja globalne ekonomije, također 'spasiti živote'.
Uvijek postoje bajke za djecu i teške istine za odrasle. Bajka se nudi kako bi se ljudi osjećali ugodno i sigurno. Istina je, s druge strane, ono što jest - nije nešto što se može oblikovati i iskriviti da bi se stvorio 'pravilan osjećaj'. Odrasli koji ostaju kao djeca, vjerujući u bajke, opasni su jer poduzimaju ili podržavaju akcije koje mogu imati vrlo ozbiljne posljedice za njih i za društvo u cjelini.
© GEORGE R. CARON/PUBLIC DOMAIN
Atomski oblak nad Hirošimom.
Atomski oblak nad Hirošimom.
Istina o tome zašto su SAD uništile dva japanska grada 1945. nije široko poznata. U stvarnosti je Drugi svjetski rat već završavao jer je poraz Njemačke osigurala sovjetska Crvena armija u bitci za Berlin, a Japan je bio spreman na predaju. Japanski car poslao je telegram SAD-u tražeći mir, a obje su zemlje znale da će SSSR uskoro pomoći SAD-u napadom na Japan.
"Sad će rat završiti godinu dana ranije. Pomisli na svu djecu koja neće biti ubijena", napisao je predsjednik Truman svojoj supruzi nakon što je saznao da se SSSR pridružio ratu.
Bacanje atomskih bombi na Japan nije bilo potrebno. One su razvijene i korištene za 'slanje poruke' SSSR-u: pogledajte što imamo! Kao šef Projekta Manhattan, general-potpukovnik Leslie Groves, rekao je: "Nikada nije bilo, od otprilike dva tjedna od vremena kada sam preuzeo nadležnost nad ovim Projektom, iluzije sa moje strane da je Rusija naš neprijatelj, a Projekt je proveden na toj osnovi".
Američke elite tada nije zabrinjavao Japan; razmišljali su unaprijed o nadolazećem geopolitičkom meču s Rusijom - koja je bila pobjednička u istočnoj Europi - i novoj eri koja je postala "Hladni rat". Bajka je bila da je bacanje nuklearnih bombi na Japan zbog spašavanja života; teška istina je da se radilo o moći i kontroli - nad ljudima, resursima i samom planetu.
Tipovi ljudi koji vladaju ovim svijetom ne vide svijet i njegove stanovnike kao većina ljudi. Za njih su vrijednosti poput zajednice, pravde i poštenja strani pojmovi. Tamo gdje tvrde da vladaju na temelju takvih vrijednosti, to rade samo kako bi manipulirali javnošću i održali svoju dominaciju. To je više kao koristan PR trik: oni svijet percipiraju kroz iskrivljene leće Teorije igara, što predstavlja mentalni sklop psihopata.
Tijekom Drugog svjetskog rata, Japan je imao tajni biološki istraživački program nazvan Unit 731, koji je uključivao najstrašnije eksperimente nad (uglavnom kineskim) civilima i ratnim zarobljenicima - od ubrizgavanja bolesti ljudima putem cjepiva do obavljanja vivisekcija bez anestezije. Procjenjuje se da je 200.000 ljudi umrlo u tim znanstvenim eksperimentima iz noćnih mora.
Ipak, ljudi koji stoje iza programa, takozvani znanstvenici i liječnici, nikada nisu odgovarali za svoje zločine (u stvari, mnogi su postali vodeći stručnjaci iz različitih znanstvenih i medicinskih područja). Umjesto toga, američka vlada je napravila dogovor da otkupi podatake iz ovih gnjusnih eksperimenata ratnih zločinaca kako bi nastavili sa svojim radom.
Slično tome, američka vlada je u to vrijeme spasila ugledne nacističke znanstvenike u operaciji Paperclip, kad ih je američka vojna obavještajna služba prokrijumčarila preko Atlantika nakon rata i ugradila ih u američke znanstvene institucije. Na primjer, njemački raketni znanstvenik i SS-major Wernher Von Braun, koji je koristio Židove u koncentracionim logorima za izradu raketa V2, postao je direktor NASA-inog centra Marshall, a danas se u programima ratnog zrakoplovstva SAD-a za obuku kadeta citira za svoje 'pronicljive komentare etike uporabe nuklearnog oružja'.
Teška istina o kraju Drugog svjetskog rata je da su nedužni civili bili žrtvovani, a ratni zločinci nagrađeni jer su se zapadni čelnici više brinuli o "slanju poruka" i o diaboličkoj "znanstvenoj prednosti" nego o ljudskoj pristojnosti i moralnim vrijednostima. Te skrivene i / ili neispričane povijesne činjenice služe kao "smetnje u matrici"; one otkrivaju naivnu, ali utješnu prirodu službenih priča koje su postavljene kako bi ljudi bili sretno neuki i nezainteresirani za uznemirujuću stvarnost koja leži ispod površine. Većina ljudi prihvaća ovu 'ponudu' i odlučuje ostati 'ukopčana u matrici', umirena i očarana lažima i iluzijama.
Ono što želim pokazati ovdje je da bi svi do sada trebali jako razmišljati o danim razlozima zbog kojih smo posljednja dva mjeseca bili izloženi kućnom pritvoru i lišeni slobode. Još uvijek vjerujete da je riječ o 'spašavanju života'?
Globalna ekonomija je u slobodnom padu: 80 posto globalne radne snage djelomično je ili potpuno bez posla. Samo u Sjedinjenim Državama je u šest tjedana preko 30 milijuna ljudi izgubilo posao. UN je upozorio da će ove godine stotine tisuća djece umrijeti zbog 'lockdown-a'. Stvarni znanstveni podaci pokazali su da je smrtnost od Covid-19 mnogo niža od ranijih procjena (vidi, na primjer, ovdje, ovdje, ovdje i ovdje), premda je tako da se sada gotovo svaka nesreća broji kao 'smrt zbog Covid-19' - poput umiranja od predoziranja drogom.
Iako neki to mogu tvrditi, malo je vjerojatno da je to zbog nesposobnosti svjetskih lidera. Umjesto toga, svjetski lideri očito koriste situaciju u svoju korist. Neki od ovih ljudi - poput Billa Gatesa - maskiraju se kao 'filantropi', koristeći dobrotvorne zaklade kako bi postigli ogromna smanjenja poreza i usmjerili novac u suludo profitabilne poslovne poduhvate poput cjepiva i povećali svoj utjecaj unutar vladinih zdravstvenih organizacija. Nacije trećeg svijeta tada se upotrebljavaju kao zamorci, i bez obzira koliko je tih jadnih nesretnika ubijeno ili unakaženo ovim eksperimentima s cjepivima, to nikad nije dovoljno za privlačenje medijske pažnje na Zapadu, jer bi to upropastilo bajku u koju mnogi očajnički žele vjerovati.
Kad uspijem navesti nekoga da primijeti da se brojevi Covid-19 ne uklapaju u pandemiju zbog koje propadaju civilizacije, sljedeće pitanje koje mi postavlja glasi: 'ali zašto bi oni to radili?'
Odgovaram pitajući ih: misli li netko da će mega-bogate vladajuće elite s dokazanim iskustvom zastrašivanja ili manipuliranja ljudima na neki drugi način radi unapređenja svog bogatstva i kontrole imati moralne poteškoće u veličanju prijetnje sezonskog virusa kako bi se unaprijedile postojeće i latentne mjere policijske države, istovremeno zarađujući gomilu novca od uskoro obaveznih cjepiva?
Vlade danas doslovno oslobađaju nakaradne kriminalce iz zatvora, dok uhićuju građane koji poštuju zakone samo zato što šetaju plažama i parkovima. Dronovi i aplikacije mobitela sada se koriste za praćenje svakog vašeg poteza. Što slijedi, ogroman ekran Big Brothera u vašem domu koji osigurava da se poštuju pravila socijalne udaljenosti? (Zapravo, to neće biti tako očito. Alexa im već govori kako se osjećate i što namjeravate.)
Podsjetimo na Unit 731. To je nešto što izvire iz dubine ljudske psihe: pseudoznanstvena 'medicinska' psihopatija koja čini bukvalni i apsolutni pakao na Zemlji za bilo kojeg nesretnika koji mu dođe u doticaj. To je nešto za što smo mi sposobni kao vrsta, tako da je bolje da ljudi počnu malo više upotrebljavati svoj intelekt i maštu kako bi prevladali neuvjerljivu priču da se nemamo što brinuti o tome kako se razvija 'pandemija Covid-19'.
Kako stvari stoje, nismo bolji ili mudriji od generacija i nacija prije nas koji su svoju slobodu zamijenili lažnom sigurnošću. Arogantno uvjerenje da je naša 'moderna demokracija' nekako imuna na ozbiljnu degradaciju i korupciju samo će ubrzati ovaj proces.
U biti ponavljamo strahote iz prošlosti. Postoji socijalno-psihološka povratna sprega u kojoj "dobra vremena" stvaraju slabe ljude koji se pokoravaju zlim ljudima koji izazivaju društveni kolaps. Ljudi naporno rade, grade društva i karakter, razmišljaju o umjetnosti i filozofiji, ali polako se navikavaju na bogatstvo i praktičnost, gube kontakt sa svojim 'moralnim kompasom', svađaju se sa susjedima, zavide braći, a uskoro ratuju i razaraju sve. Život počinje iznova, ali ubrzo se ciklus ponavlja i većina ljudi nije ništa mudrija.
Kako piše poljski psihijatar Andrzej Łobaczewski u Političkoj ponerologiji:
Tijekom dobrih vremena ljudi progresivno gube uvid u potrebu za refleksijom, introspekcijom, znanjima o drugima i razumijevanjem za složene zakone života. Da li je vrijedno razmišljanje o ljudskim karakteristikama i slabostima, bilo vlastitim ili nekog drugog? Možemo li razumijeti kreativni smisao patnje koju nismo sami podnjeli, umjesto da krenemo lakšim putem i optužimo žrtvu? Svaki suvišan mentalni napor izgleda kao besmislena borba, ako su radosti života lako dostupne. Pametan, liberalan i veseo pojedinac je dobar igrač; dalekovidna osoba, koja predviđa užasne ishode, postaje kvarilac raspoloženja i mutljivac.
Opažanje istine o realnom okruženju, posebno razumijevanje ljudske prirode i njenih vrijednosti prestaje da bude vrlina tokom takozvanih dobrih vremena; misaoni ljudi, koji sumnjaju, bivaju proglašeni nametljivcima koji ne mogu dopustiti da dobro traje. Povratno, ovo vodi do osiromašenja u pogledu psiholoških znanja, sposobnosti da se napravi razlika između karakteristika ljudske prirode i osobnosti i sposobnosti da se um kreativno oblikuje.
Kult moći potkopava te mentalne vrijednosti tako suštinski važne za održanje reda i zakona na nenasilan način. Bogaćenje nacije ili ograničavanje njenog psihološkog svijeta se može smatrati kao indikator da li će budućnost biti dobra ili ne.
Tijekom dobrih vremena potraga za istinom postaje neugodna, jer otkriva neugodne činjenice. Bolje je misliti o lakšim i ugodnijim stvarima. Nesvjesno uklanjanje podataka, koji jesu ili izgledaju nesvrhoviti, postepeno prerasta u naviku i postaje običaj, masovno prihvaćen od društva. Problem je da svaki proces mišljenja, baziran na tako okrnjenim informacijama, nikako ne može voditi do točnih zaključaka; on prije vodi do podsvjesnog zamijenjivanja neprijatnih sudova ugodnim, približavajući se na taj način granicama psihopatologije.
Možda je stoga besmisleno brinuti se o tome kako "popraviti svijet. Problemi koji su nas doveli do ovog zastoja očito su dublji od političke korupcije i subverzije demokracije od strane luđaka. Zapravo, 'popravljanje svijeta' i 'spašavanje života' je ono što nas je uvelo u ovaj nered. Ovdje se događa nešto drugo - nešto što pandemija i 'lockdown-i' 'prekrivaju'. Ne znam što je to nešto - a čak i ne znam da li 'moć iza prijestolja' zna što je to - ali moja slutnja mi govori da je to veće nego što to itko od nas može zamisliti.
Dječja Covid-19 bajka glasi da su vlade, koliko god bile manjkave, odgovorni roditelji s najboljim interesima prema ljudima. 'Ostanite kod kuće, budite sigurni i perite ruke. Svi smo zajedno u ovome!' Teška istina koju ovaj globalni 'lockdown' otkriva stvarnim odraslim osobama je da su vlade postale opasno korumpirane i patološke, a njihovi brojni autoritarni sljedbenici sve nas vode prema potencijalno teškoj i zaista smrtonosnoj globalnoj krizi.
Seppo Ilmarinen joined SOTT.net in 2014. Seppo is from Finland and has a professional background as a teacher. He enjoys reading, winter swimming and eating bacon.
sott
