Usprkos svim navedenim argumentima i brojkama, mnogi su crna predviđanja za SAD iz prošle analize u komentarima nazvali „nepoznavanjem elementarnih činjenica, jer Amerika ne može propasti“. Vrlo zanimljivo razmišljanje i mogli bi se složiti da se u Sjedinjenim Državama ništa neće dogoditi ako Bijela kuća povuče vojsku iz svijeta unutar svojih granica i na ulice izvede Nacionalnu gardu. Točno, onda se nitko neće pobuniti što je izgubio posao, dom i što stoji u redu za tanjur tople juhe u javnoj kuhinji. Sve ostalo vodi ka ranije opisanom scenariju, što potvrđuje i očekivani rast američkog duga koji je probio granicu od 24 000 milijardi dolara i sada iznosi 111,5 posto bruto domaćeg proizvoda. Buduće statistike, s očekivanom padom BDP-a će biti i gore, a dug će s novim intervencijama dodatno rasti.

Za ljubitelje američkog predsjednika, koji je svakako bio bolja opcija od dokazano kriminalne psihopatologije inkarnirane u osobi Hillary Clinton, lik i djelo Donalda Trumpa se ne može i ne smije promatrati kao meč protiv Georga Sorosa. Tu će svatko razuman podržati američkog predsjednika. Ali to je pogrešno, jer obojica imaju isti cilj, samo im se metode razlikuju.

Izvana se ponekad čini da Trump namjerno uništava globalno vodstvo Sjedinjenih Država. Barem u onim oblicima u kojima se čitav svijet navikao na američki status supersile posljednjih 70 godina.

Tu uopće nije važan BDP ili broj nuklearnih bojevih glava, već razina ambicija i spremnosti da ih implementiramo, bez obzira na troškove. To je ono što je razlikovalo SAD i bivši SSSR od svih ostalih na ovoj planeti. Da ne bi bilo tih globalnih ambicija jedne i druge sile, ne bi bilo ni „Marshallovog plana“ ni svemirske utrke.

Trumpov slogan „America First“ negira liberalnu globalizaciju, zbog čega se mnogima svidio. Ali on revidira temeljna načela američke poslijeratne vanjske politike, a to izaziva bijes među liberalima i demokratskim establišmentom, ali i strah među tradicionalnim američkim saveznicima.

Trump je srezao sve programe pomoći međunarodnim organizacijama i zemljama ako, prema njegovom mišljenju, to direktno ne donosi korist Americi. 2018. je grubo rekao u Ujedinjenim narodima: “Mi ćemo pružiti inozemnu pomoć samo onima koji nas poštuju i koji su iskreno naši prijatelji.” Tko su ti prijatelji i prema kojim se parametrima biraju, to nije teško zaključiti.

Kao dio te logike, Sjedinjene Države prestale su financirati UNESCO, smanjile su financiranje Ujedinjenih naroda i zaustavile program pomoći Palestinskoj upravi i mnogim drugim međunarodnim programima. Ali ne samo to, ta je logika dovela do kršenja međunarodnog prava, posebno u Palestini s priznanjem aneksije Jeruzalema i Golana od strane cionističkog entiteta i prijedlogom da Palestina ne bude država u pravom smislu riječi, nego teritorij kao „leopardova koža“ na suverenom teritoriju takozvane Države Izrael. Ovakvih poteza ima još, ali ih nije potrebno sve nabrajati.

Trumpova strategija djelovala je do ožujka 2020. godine. Američka ekonomija je s ubrizgavanjem kapitala u zombi korporacije pokazala je „izvrsne rezultate“. Bilo je i novih ugovora s partnerima koji su sklopljeni naizgled po povoljnijim uvjetima, a politika izolacionizma je povećala predsjednikov rejting.

A onda je došao trenutak istine. Nevidljiva ruka tržišta je u veljači udarila po Wall Streetu i pokrenuta je lavina „korekcije“, odnosno, dionice su se počele prikazivati u realnoj vrijednosti i Dow Jones je potonuo. U nekoliko dana je izgubljen sav „dobitak“ Trumpova predsjedanja. A kako nesreća nikad ne dolazi sama, na SAD se obrušio Covid-19.

Ako sve to nije uništilo plodove četverogodišnjeg napora, dovelo ih je u vrlo ozbiljnu sumnju.

Danas je gotovo svima očito da je autoritet Amerike kao najmoćnije države svijeta, koja se može nositi s bilo kakvim globalnim izazovima, uvelike narušen. Ne samo na globalnoj razini, već se Sjedinjene Države ne mogu nositi s problemima s epidemijom čak ni unutar svojih granica.

Amerika jeste „prva“, ali po broju od skoro pola milijuna pozitivnih na Covid-19 i preko 17 000 mrtvih. Prognoze američkih dužnosnika sugeriraju da Washington, unatoč patriotskoj retorici, ne kontrolira situaciju koja sve više prijeti državi i narodu. Točno je da će se sve to moći i držati „na okupu“, ali samo uz pomoć vojske i Nacionalne garde, a to neće biti model poželjan bilo gdje u svijetu.

Pogrešne akcije ključnih vladinih agencija, počevši od Bijele kuće i završavajući s Centrom za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), ozbiljno su potkopale povjerenje u kompetencije američkog vodstva.

Američki javni i privatni sektor podjednako su se loše pripremili za proizvodnju medicinskih potrepština i opreme za testiranje i kontrolu bolesti.

Na međunarodnoj razini Amerika je u potpunosti zatvorena u sebe, demonstrirajući Trumpovu spremnost da u ovoj situaciji djeluje isključivo sama. I kao što je uvijek slučaj, „kriv je vanjski neprijatelj“, ovaj put Kina, a sada se za situaciju s koronavirusom otrovne strijele upućuje i protiv europskih „saveznika“. Naime, The New York Times piše da su koronavirus u New York donijeli ljudi iz Europe, a ne iz Azije. Mediji su naveli nove studije koje su proveli Icahn School of Medicine del Mount Sinai i  N.Y.U. Grossman School of Medicine, koje govore kako je koronavirusni genom uzet od stanovnika New Yorka sredinom ožujka „europski“, a ne „azijski“. Kako je politizacija epidemije tipična za State Department, uskoro se očekuju pitanja europskim kancelarijama zašto nisu na vrijeme obavijestili američke kolege i „kako se to moglo dogoditi“?

Američki pad i konfuziju je odmah iskoristilo Peking. Dok se Washington pokušava nositi s unutarnjom zbrkom, Peking vješto koristi američke greške. Kina brzo popunjava vakuum, pozicionirajući se kao svjetski lider u borbi protiv pandemije.

Peking nudi izdašnu materijalnu i financijsku pomoć drugim zemljama, koristeći svoje mogućnosti kao “svjetska tvornica” koja kontrolira 90% industrijske proizvodnje osnovnih materijala potrebnih za borbu protiv epidemije, uključujući medicinske maske i reagense za testove na koronavirus.

Ali velika financijska pomoć drugim zemljama može biti obična stvar, a primjer bivšeg Sovjetskog Saveza pokazuje da često može biti beskorisna. Nikoga nećete iznenaditi s tim i nećete postići dugoročne rezultate. Uostalom sjetite se samo kako su poniženi bili protjerani sovjetski vojni instruktoru početkom ’70-ih u Egiptu, kada je Sadat odlučio promijeniti saveznike.

Ali Kina nije SSSR. Novo je što Kina prvi put nakon 40 godina izravno naglašava prednosti svog državnog i društvenog modela.

Kineski dužnosnici, od središnje države do lokalne uprave, demonstriraju cijelom svijetu nevjerojatnu učinkovitost svoje verzije „socijalizma“, koja definitivno izgleda sjajno u pozadini očiglednog kolapsa najvećih zapadnih zemalja.

Zapadni mediji to pokušavaju prikriti guranjem u prvi plan Južne Koreje, „demokratske, liberalne i pluralističke“, a da nisu ni proučili koliko je kineski i korejski model suzbijanja epidemije bio sličan.

Štoviše, što kriza povezana s pandemijom koronavirusa bude veća, to će vidljivija biti razlika između “učinkovite” Kine i nemoćnog Zapada. Ova bi usporedba mogla postati još dramatičnija ako broj umrlih u Americi bude rastao jednakom brzinom kao prošli tjedan.

Sjedinjene Države su već izgubile pet puta više ljudi nego Kina, usprkos činjenici da je stanovništvo Sjedinjenih Država pet puta manje.

„Ne danas, već sutra“, teza o neljudskoj prirodi modernog kapitalizma koja ne može i ne želi zaštititi obične ljude, vratit će se na dnevni red.

Brza pobjeda Pekinga nad epidemijom i njezinim posljedicama, zajedno s ogromnom pomoći koju Peking već pruža desecima zemalja, koji će se povećati u  budućnosti, bit će snažan dodatak kineskoj strategiji za formiranje vlastitog bloka saveznika širom svijeta, od Bjelorusije i Pakistana do Kenije i Brazila, uz Rusiju i Iran koje su godinama ključni saveznici, prva na sjeveru, Pacifiku i međunarodnim tijelima, a druga na zapadnim granicama i saveznik u borbi protiv islamskog fundamentalizma.

Ako je Kina ranije koristila gotovo isključivo gospodarske utjecaje, velikodušno ulažući u izgradnju infrastrukture i industrijskih postrojenja u zemljama „Trećeg svijeta“, baš kao što je to činio SSSR ’70-ih godina, danas Peking preuzima ulogu sile koja je spasila svijet od nove kuge.

Hrabrost, negdje čak i drskost kineskih akcija je nevjerojatna. Na kraju, vlastite greške Pekinga, posebno u prvoj fazi krize, kada ili nije shvatio ili je namjerno skrivao opasnost od epidemije, daju mu prednost u većem dijelu svijeta.

Zato se Kina tako agresivno borila s upornim pokušajima SAD-a da koronavirus nazovu “kineskim” ili “virusom Wuhan”. Kinezi su na svim razinama, uključujući sastanak ministara vanjskih poslova G7 prije tjedan dana, brzo i jasno neutralizirali pokušaje Amerikanaca da igraju na informacijski model „Pakta Molotov-Ribbentrop“ u kojem su pobjednika proglasili krivcem za rat.

Peking shvaća da njegova prednost može biti kratkoročna. Ako se Amerika relativno brzo uspije suočiti sa širenjem epidemije, globalna će se konkurencija ponovno prebaciti s polja ideologije i na polje ekonomije i vojno područje. Uz sve što se urušava unutar njihovih granica, SAD su dalje supersila koja može iskoristiti svoju dominaciju, ali prije svega zbog mogućnosti neograničene novčane emisije, pokretanja trgovinskih ratova i ekonomske prisile koju provodi nad svojim saveznicima i satelitima.

Ako se uspiju oporaviti, SAD s Trumpom, ili možda, Bidenom, jer je prodor u azijsko-pacifičku regiju projekt tandema Obama-Hillary, se neće bojati iznova ući i u ekonomski sukob s Kinom.

Ali kineska ekonomija je danas manje ovisna o izvozu kao motoru rasta. U usporedbi s vremenom prije 10 godina, odnosno 2018. u odnosu na 2008., izvoz je prije dvije godine iznosio je 19,5% kineskog BDP-a, a 2008. je ta brojka bila  32,6%.

Kina će, kao globalni ekonomski igrač, sigurno osjetiti posljedice globalne recesije, ali ona neće biti tako velika kao u zapadnim zemljama. Osim unutarnjeg tržišta, koje je eksplodiralo i na valu kineskog nacionalizma, Kina i u koronavirusnoj krizi vidi priliku za plasiranje svojih proizvoda i buduća ulaganja. A što nam nude SAD?

logično