MAKNEMO li po strani prigodno zgražanje, kršenje ruku i osude, prijedlog saborskog Odbora za ratne veterane, tijela pod vodstvom HDZ-ovca Josipa Đakića, da se 22. lipnja, Dan antifašističke borbe ukloni s popisa državnih praznika, znatno je primjereniji odnosno usklađeniji s vremenom i karakterom hrvatske vlasti od reakcije premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića.
>> Plenković žestoko napao Đakića zbog Dana antifašističke borbe
Odbijajući s rutinskom odlučnošću inicijativu stranačkog kolege, Plenković se nije pozvao na civilizacijske tekovine, Ustav, bolje običaje razvijenijih dijelova svijeta i slične trice i kučine, nego na Franju Tuđmana!?
"Taj je blagdan uvrstio Tuđman, tako će i ostati“, zapazio je Plenković, pa nastavio o inicijativi Odbora i Đakiću: „To nije politika predsjedništva, Nacionalnog vijeća ni tijela stranke. Ja njemu i svima koji žele detuđmanizirati HDZ šaljem poruku: Ja to neću dozvoliti“, izgovorio je u mikrofone, a potom najavio razgovor s Đakićem.
Gotovo sve što je Tuđmanova vlast radila svodilo se na zatiranje antifašizma
Bit će to zabavan sraz. Plenkovićeva nakana da mu Tuđman bude adut u borbi za simboličku zaštitu antifašizma predstavlja kudikamo veću obmanu od Đakićeve inicijative. Tuđmanu je, naime, antifašizam trebao samo u mjeri u kojoj mu je olakšavao put do međunarodnog priznanja zemlje, premda je, po svemu sudeći, čak i vlastitu partizansku epizodu smatrao mladenačkom zabludom.
Gotovo sve što je Tuđmanova vlast radila, svodilo se na zatiranje antifašizma, a naročito njegove višenacionalne komponente: od masovnog uništavanja partizanskih spomenika, izvedenog uz izdašnu potporu HDZ-a, preko dokidanja prava preostalih antifašističkih boraca, uz istodobno stvaranje nove boračke kaste, do predanog uništavanja višenacionalnog karaktera države. Tuđman je kao predsjednik, ili kako to obožavatelji vole reći – državnik, antifašizam otjerao na marginu, a svi obziri koje je prema njemu imao proizilazili su iz gole političke računice.
Stoga kada traži da hrvatski, odnosno HDZ-ovski, prezir prema antifašizmu konačno bude institucionaliziran, Đakić je kudikamo manji pozer od Plenkovića koji mu se suprotstavlja Tuđmanom. No to i nije bitno, jer je glavni motiv guranja ove teme u prvi plan ionako unutarstranački rat, a u njemu se Đakić predstavlja kao još jedan glas grlate opozicije u HDZ-u koja aktualnog stranačkog šefa smatra neautentičnim nacionalističkim histerikom.
Demaskirajte se
Bitno bi bilo Đakića i društvo pitati znaju li kako se zovu oni kojima smeta antifašizam i predano se bore protiv njega? A onda ih zamoliti da se do kraja demaskiraju i deklariraju u skladu s uvjerenjima.
Antifašisti sigurno nisu.
index
