Moje oko za talent i ovog je puta nepogrešivo. U moru istih istaknula se mlada dizajerica nakita od perja, koju, moram priznati, ne bi mogli ne primjetiti. Radi se o brendu "Malo Pero", koji pod istim imenom obavezno odmah pronađite na Instagramu kako bi njezin rad što bolje pregledali.

S nama je danas Danica Predstavite nam se...

Zovem se Danica Petrović, imam 24 godine i zivim u Banjoj Luci. Trenutno studiram novinarstvo i komunikologiju, a u slobodno vrijeme bavim se ručnim radom, odnosno izradom nakita i ukrasa od perja.

Kako je sve počelo?

Moja kreativna priča počela je još 2016. godine, tokom mojih srednjoškolskih dana. A kako sam ja oduvijek bila jako kreativna, te su me uglavnom interesovale stvari za koje se nije puno ljudi interesovalo, bilo je nekako logično da ću otpočeti neki neobičan hobi, kao što je ovaj. Na samom početku ja sam pravila isključivo drimkečere, koji tada i nisu bili nešto popularni, niti su se ljudi mnogo za njih interesovali, pa sam tako razočarana u to sve odustala od mog hobija. Preokret se dešava par godina kasnije, odnosno krajem decembra 2022. godine kada sam osjetila potrebu da se vratim starom hobiju, koji zaista volim i u kojem uživam. Tako dolazim na ideju da ponovo krenem sa ručnim radom, ali ovog puta dosta ozbiljnije, predanije i da to sve dignem na viši nivo. Pa sam prije par mjeseci ponovo počela da radim sa perjem, samo što sam ovog puta pored drimkečera počela da pravim i nakit.

Da li je teško raditi ovako nešto. Ja odgovor znam jer se i sama bavim time, ali nam odgovor treba za naše čitatelje?

Ništa nije teško raditi kada radite ono što volite, a ja moj mali brend volim mnogo, pa tako meni nije teško raditi sa perjem, jer zaista uživam u tome. To je za mene odmor, a ne rad. Odmor za moju dušu i moju glavu. Ali, generalno perje je dosta osjetljivo, te se sa njim treba postupati nježno i oprezno. Nije teško, samo sa njim treba znati i naravno treba vam dosta vremena i strpljenja za sve to, jer je to proces koji traje. Od prikupljanja preja, preko čišćenja i dezinfikovanja, pa do same upotrebe perja i izrade nekog ukrasa ili komada nakita.

Gdje pronalazite inspiraciju?

Ja sam jako kreativna osoba i nemam problem sa inspiracijom, mnoštvo ideja mi se svakodnevno javlja. Najviše pronalazim inspiraciju u samom perju, jer postoji toliko predivnog perja, raznolikog, šarenog, ma za ne povjerovati da je stvarno, a svako perje je posebno i magično na svoj način da meni zaista osim samog perja ništa više nije potrebno za inspiraciju. Možda zvuči smiješno, ali meni perje samo govori šta bi da se od njega napravi. Jer onog momenta kada perje dođe u moje ruke meni se javi ideja i tačno znam šta će od toga perja nastati.

Kako okolina reagira na vaš rad?

Što se tiče okoline, do sada sam dobijala samo lijepe i pozitivne komentare. Ljudima se dopada moj nakit, neobičan im je, nešto što se ne viđa često na našim prostorima, pa im je zbog toga zanimljiv. Kada se pojavim negdje sa mojim nakitom osjetim poglede, ljudi gledaju, pitaju, komentarišu. Uglavnom, reaguju, to je bitno. Nigdje još moj nakit nije prošao nezapaženo i neprokomentarisano. Svakako da moj nakit upada ljudima u oči, a sada kome se i koliko dopada, to je već na njima, svako ima svoj ukus i u to se ne miješam.

Koliko uživate u svom radu i smatrate li da je unikatni rad na našim prostorima dovoljno cijenjen?

Ja u svom radu toliko uživam da ga ni ne smatram radom. To je za mene odmor i moj mir.  Ja sam najsrećnija kada pravim svoje ukrase i svoj nakit i ja bih stalno to pravila, meni to nikada ne dosadi. Ručni rad je nešto što morate iskreno voljeti da biste se time bavili, a kada nešto volite onda u tome i uživate, a uživanja nikad dosta.

Nažalost, na našim prostorima slabo se cijeni ručni rad i to mi je najveća i jedina boljka u čitavoj ovoj priči. Dok se u svijetu ljudi dive ručnom radu, te ga zaista cijene i ne pitaju za cijenu, posebno kada je u pitanju neki unikat, kod nas je potpuno drugačija priča. Nekako mi u svemu kasnimo, pa tako valjda i u ovome. Kod nas ljudi više lete za nekim komercijalnijim stvarima, nekako se trude da svi liče jedi na druge, da budu ukalupljeni, kao da su svi ispali iz neke mašine. Ali u moru onih koji ne cijene ručni rad, nađu se i oni koje ga pak cijene. Takvi ljudi koji cijene ručni rad i prepoznaju unikat su moji kupci, i ne samo moji nego generalno kupci bilo kakvog ručnog rada. Ima zaista divnih ljudi koji to cijene i podržavaju, u manjini su, ali ih ima.

Što bi rekli svim mladim kreativcima?

Mladim kreativcima bih poručila da obavezno razvijaju svoju kreativnost, rade na njoj i da uživaju u njoj. Da ne odustaju tako lako od svojih kreativnih hobija, jer kakav god hobi da je u pitanju, ukoliko ih čini srećnim neka se bave njime. Nije lako razviti svoj hobi tako da biste od njega mogli živjeti i da se ne lažemo rijetki su ti slučajevi, ali to ne znači da taj hobi nije vrijedan i da se od njega treba odustati. Jako je bitno da čovjek radi ono što voli i da ima neki izduvni ventil, neki bijeg od stvarnosti, pogotovo danas kada vodimo brz život pun stresa.

Vaši planovi?

Neki planovi za budućnost svakako postoje, onako nešto okvirno, ništa precizno. Ja više volim da usputno planiram i da se ne ograničavam previše, volim da imam slobodu po pitanju planova i planiranja. Ali jednog plana se držim i držaću ga se dugo, a to je da radim ono što volim i da budem srećna. A kada je moj brend u pitanju, u planu mi je da ozbiljno radim na njemu, da ga širim, da uvijek ubacujem neke novine, jer znam da imam kapacitet za to i da mu naravno zadržim unikatnost i da ljudima približim te unikate i navedem da više cijene ručni rad.

Što bi za kraj poručili ljudima koji vas prate?

Ljudima koji me prate bih se samo zahvalila što prate i podržavaju moj rad. Oni su dokaz da ipak postoje ljudi na našim prostorima koji cijene ručni rad i unikate, oni su nada ne samo meni nego i drugim malim biznisima i brendovima koji se bave ručnim radom ili nekim drugim unikatnim poslom. Više bih imala da poručim ljudima koji me ne prate. Njima bih poručila da malo više pažnje obrate na male biznise i brendove koji se bave ručnim radom, jer je u te radove mnogo više ljubavi, rada i truda uloženo nego u neke komercijalne brendove. Takođe, neka im ne bude teško podržati ručni rad, jer ručni rad mnogo više vrijedi nego mašinski, i ako im nije teško izdvojiti novac za neke skupe stvari koje su kratkotrajne i brzoprolazne, onda neka im ne bude teško izdvojiti novac i za ručni rad.

Bravo Danice! Želim vam ostvarenje svih narednih želja.