Nalazim se s Jasnom Opačić. Samozatajnu i skromnu jedva sam je nagovorila da porazgovaramo. Vidjevši njezine fotografije koje pravi samo pomoću svog mobitela, dobila sam želju da ih podijelim sa svima vama. Rođena je 1986. godine. Moja vršnjakinja živi u Vukovaru. Osim što je divna majka i netko tko naporno radi, Jasna zna kako napuniti baterije u prirodi.
Fotografije koje fotografiram, nisu samo slike koje izgledaju lepo. One sa sobom nose trenutke, osećaje, misli, sete na ono što čovek vremenom zaboravi... Priroda, naša Majka, podarila nam je toliko toga da živimo u skladu s njom. Krhka je i moćna u isto vreme, zavisno kako se odnosimo prema njoj. Daje nam boje, mirise i poglede od kojih zastaje dah. Priroda je najveći umetnik svih vremena. Čisti nam energiju i napaja nas pozitivom. Setimo se naših predaka, koji su znali kako živjeti po zakonima prirode dok se sa kolena na koleno nismo izgubili u nametnutom nam betonu. Svi trebamo po nekada otići i izgubiti se u prirodi kako bi pronašli sebe i shvatili da smo jedno sa svime.
Jasna se fotografijom bavi amaterski, kako i sama kaže, za svoju dušu, ali odaje da se fotografijom želi baviti i profesionalno što se u budućnosti nada i postići.
Gledajući Jasnine slike shvatila sam da mi priroda jako nedostaje, a i slobodno vrijeme. Prvom prilikom ću uteći obavezama i nahraniti se Suncem, šumom, rijekom, planinom...a i vama predlažem isto.
