Po društvenim mrežama neprestano kolaju citati Luisa Garavita (Ognjena) , mladog banjalučkog pisca, čiju ste poruku skrivenu u nekoliko redova stihova i sami imali prilike pročitati. A tko je Luis tu sam da otkrijem.
Tko je Ognjen?
Za sebe mogu reći da sam samo stranac i niko više, pa čak i najbližoj osobi koju poznajem, u neku ruku, ali, neku.. Ko sam? Nemam lice. Nemam čak ni ime. Za jednu osobu imam dva lica, za drugu pet, i tako u krug. Sve zavisi od toga ko je kakav, takav sam. Čisto prolaznik koji pročita bilo koga bilo kad i nikad ne griješi, znajući da znaju to. To je sve šta iskreno mogu da kažem za sebe kao pojedinca. Ostalo prepuštam vama da zaključite sami.
Od kada se baviš pisanjem?
Od drugog razreda srednje škole.
Kako se rodila ideja s listom papira?
Želio sam uvijek da napišem ''rep'' pjesmu i da ima neki smisao. Međutim, kako vrijeme prolazi i kako pišem sve više i više postaje određena stvar kojom sam opterećen. Misli '' nije dovoljno dobro, ne valja, ne može, nema smisla, patetično je, nije dovoljno iskreno i brutalno, ne boli, nije istinito'' su se pretvorile u određenu vrstu ličnog inata prema samog sebi, da bi na kraju shvatio da nije ''rep'' pjesma u pitanju nego iskrenost i ništa više.
Kakav je osjećaj kada ljudi dijele tvoje citate i kada ih zapravo viđaš svuda oko sebe?
Drago mi je, mnogo. Ne dijele oni samo moje citate niti mene, oni dijele istinu. Surovu, koja koliko god boljela toliko godi jer je ipak..Iskreno.
Nedavno sam sjedila u društvu mrzitelja citata u kojem mi je dečko rekao, „Najgori su oni koji pišu o ljubavi, razočarenju i poštovanju, oni su tu da „hvataju“ povrijeđene i slabe žene koje su se razočarale .“ Što misliš o takvom stavu?
Mislim da osoba poput tog pojedinca treba da ustane jedno jutro i pogleda se u ogledalo, shvati da o samog sebe nema apsolutno ništa ako ne poštuje druge. Ako je osoba imala takvo iskustvo meni je jako žao, ali niko nije isti. Čak naprotiv, ovim pitanjem u neku ruku zaključujem da je dotični to i probao, ali nije uspjelo. Moja poenta nisu slabe žene, nego tačka koja boli svako ljudsko biće i koja koliko god boljela toliko i godi.
Da li ti je dobro baratenje sa stihovima, znalo pomoći u udvaranju djevojci?
Ne. Nikad. Nisam probao, niti planiram da probam. Smatram da ako već neko ima ''dar'' to ne treba iskorištavati u tu svrhu. Uopšte zapravo nemam ni ''dar'', samo ipak dajem lično mišljenje na bolne tačke u životu.
Tko te inspirira najviše kada pišeš o ženama, da li su to muze iz tvog osobnog života ili te ženska pojava kao takva već sama inspirira?
Jedna određena osoba. Pišem samo o njoj. Nema lice, nema ime, duh je, poput mene.
Vjeruješ li u ljubav?
Zbog određene osobe, da vjerujem. Nisam vjerovao doskoro zapravo. Kad te izda krv, i kad te napusti neko do koga ti je bilo stalo toliko da bi život za njih dao onda vjera ili povjerenje u ljubav polako isparuje poput dima koji klizi sa usana. Ali, kao što rekoh, zbog određene osobe vjerujem.
U drugu šansu?
Naravno. Svako ima pravo na dvije. Zašto? Zbog toga što ako već napravi grešku i slomi povjerenje, osjećaj, možda ipak nisu znali da određenim postupcima lome. Ako daš drugu šansu, i ako ponovo slome, zašto dalje pričati? Hvala, prijatno.
Koliko misliš da ljudi mogu naučiti iz tvojih citata?
Mislim da ako zapravo pročitaju svaki citat posebno i razmisle malo o poenti mog rada...Mogu naučiti štošta, a prvo i osnovno šta želim da ih naučim je da poštuju jedni druge i cijene ono šta imaju jer jednog dana tog više možda neće biti.
Prati te velik broj mladih ljudi, što bi im poručio?
Što se tiče mene kao pojedinca kog prate i tog luksuza zvanog ''popularnost'', nisam popularan niti mi je to poenta. Ali, ako me već posmatraš, shvati da nije sve spaljeno i da ipak postoji sunce nakon oluje. Preporučio bi im lično da kada im neko priđe koga ne poznaju, da tog nekog prihvate i odobre šansu, jer nikad ne znaš ko je ko i kako će ko uticati na tebe. Živi se jednom. Zašto život protračiti? Ja ne planiram, ja ću ga iskoristiti.
Poznajemo se, ali kada bi ovaj čas tražila da napišeš dvije rečenice o meni, kako bi one glasile?
Naravno prijatelju da se poznajemo. Upravo si tražila, da se razumijemo. Dama si, velika. Smatram da koristiš kist brutalnosti, ali ipak sa kojom bojom nježnosti. Osobe jako bliske meni su moje, i njihovi problemi su dijelom i moji, i ne želim da ćutiš.
Jesi li razmišljao o izdavanju knjige u budućnosti?
Ne, nisam. Jednu sam počeo, ali se plašim toga šta ću napisati.
Ono što me kao pisca zanima da li se osjećaš lakše kad na komad papira napišeš svoje mišljenje?
Ne. Ne osjećam se ni malo lakše, zapravo osjećam se gore. Osjećam se gore prosto iz razloga što će to neko samo pročitati, a neće shvatiti, niti prihvatiti. Ne pravim razliku još, a želim.
Da li si imao neugodnih komentara i iskustava, jednom sam slučajno vidjela i svađu na nacionalnoj razini, smatraš li da postoje ljudi koji tvoj rad ne razumiju?
Ne, nisam imao nikada. Taj određen momenat o kom pričaš je bio sa strane sa osobe koja je odrasla u takvom okruženju da smatra da je Srbin Srbin, Hrvat Hrvat, i Musliman ipak Musliman. Guši me činjenica da ljudi misle da smo još uvijek pod utiskom okidača i metaka koje prave jako teške melodije. Smatram da je takvo razmišljanje i ponašanje jako primitivno, i želim da kažem da jedva čekam momenat kad će shvatiti kada se već time bave da će jedni drugima kad tad pružiti ruku kao brat bratu.
Koje ti je najljepše internet iskustvo vezano za tvoj rad?
Svako je najljepše. Ne baziram se po skalama. Samo kada shvatim da je određen citat pročitalo preko 300 ljudi i da je neko zapravo odvojio vremena za moj momenat mi jako znači. Komentari i poruke kakve mi stižu me čine jako srećnim, jer utičem na neke, ali ipak ne na sve. Želim ovaj svet napraviti ljepšim mjestom. želim nanijeti štetu urezanim ožiljcima da ljudi vide šta rade jedni drugima. Grubo rećeno, želim ih otrovati vedrijim mislima.
Znalo se dogoditi da svoje radove u potpunosti obrišeš sa društvenih mreža, smijem li biti drska i zabiti nos u razlog tome ?
Naravno. Razlog toga što mi citati nestanu s vremena na vrijeme je prosto jednostavan. Smatram da riječi koje korstim nisu dovoljno dobre, bolne, i brutalne. I time, kako vrijeme prolazi tako se više i više sramim, dok ne mogu više da trpim. I počnem ponovo.
Imaš li uzora u književnom svijetu ?
Ne. Nemam.
Baviš se i fotografijom, imaš li još neki skriveni talent ?
Pišem, i slikam. Izbjegavam slikati ljude jer je previše komplikovano. Ali, svijet oko sebe obožavam. Ukratko, ne, nemam.
Imaš li planova za budućnost vezanih za pisanje ?
Planiram nastaviti jer je ta određena osoba, taj dio mene i taj duh kog ne želim imenovati ima osmijeh na licu, i to me ispunjava. Želim da je srećna i smirena, uvijek.
Ti znaš da ti želim mnogo sreće u tvom radu kao i to da društvene mreže bruje od novih citata. Svijet je postao okrutan, trebamo nekoga da nam o tome oglašava kao i nekoga tko će njegovati odanost, ljubav i nježnost baš kao što ti to radiš na svojim „papirima“ .
Znam, i hvala ti mnogo na tome. Bez par osoba bi vjerovatno prestao, a ti si jedna od tih par.
Prijatelju, hvala ti!
Tko je Ognjen?
Za sebe mogu reći da sam samo stranac i niko više, pa čak i najbližoj osobi koju poznajem, u neku ruku, ali, neku.. Ko sam? Nemam lice. Nemam čak ni ime. Za jednu osobu imam dva lica, za drugu pet, i tako u krug. Sve zavisi od toga ko je kakav, takav sam. Čisto prolaznik koji pročita bilo koga bilo kad i nikad ne griješi, znajući da znaju to. To je sve šta iskreno mogu da kažem za sebe kao pojedinca. Ostalo prepuštam vama da zaključite sami.
Od kada se baviš pisanjem?
Od drugog razreda srednje škole.
Kako se rodila ideja s listom papira?
Želio sam uvijek da napišem ''rep'' pjesmu i da ima neki smisao. Međutim, kako vrijeme prolazi i kako pišem sve više i više postaje određena stvar kojom sam opterećen. Misli '' nije dovoljno dobro, ne valja, ne može, nema smisla, patetično je, nije dovoljno iskreno i brutalno, ne boli, nije istinito'' su se pretvorile u određenu vrstu ličnog inata prema samog sebi, da bi na kraju shvatio da nije ''rep'' pjesma u pitanju nego iskrenost i ništa više.
Kakav je osjećaj kada ljudi dijele tvoje citate i kada ih zapravo viđaš svuda oko sebe?
Drago mi je, mnogo. Ne dijele oni samo moje citate niti mene, oni dijele istinu. Surovu, koja koliko god boljela toliko godi jer je ipak..Iskreno.
Nedavno sam sjedila u društvu mrzitelja citata u kojem mi je dečko rekao, „Najgori su oni koji pišu o ljubavi, razočarenju i poštovanju, oni su tu da „hvataju“ povrijeđene i slabe žene koje su se razočarale .“ Što misliš o takvom stavu?
Mislim da osoba poput tog pojedinca treba da ustane jedno jutro i pogleda se u ogledalo, shvati da o samog sebe nema apsolutno ništa ako ne poštuje druge. Ako je osoba imala takvo iskustvo meni je jako žao, ali niko nije isti. Čak naprotiv, ovim pitanjem u neku ruku zaključujem da je dotični to i probao, ali nije uspjelo. Moja poenta nisu slabe žene, nego tačka koja boli svako ljudsko biće i koja koliko god boljela toliko i godi.
Da li ti je dobro baratenje sa stihovima, znalo pomoći u udvaranju djevojci?
Ne. Nikad. Nisam probao, niti planiram da probam. Smatram da ako već neko ima ''dar'' to ne treba iskorištavati u tu svrhu. Uopšte zapravo nemam ni ''dar'', samo ipak dajem lično mišljenje na bolne tačke u životu.
Tko te inspirira najviše kada pišeš o ženama, da li su to muze iz tvog osobnog života ili te ženska pojava kao takva već sama inspirira?
Jedna određena osoba. Pišem samo o njoj. Nema lice, nema ime, duh je, poput mene.
Vjeruješ li u ljubav?
Zbog određene osobe, da vjerujem. Nisam vjerovao doskoro zapravo. Kad te izda krv, i kad te napusti neko do koga ti je bilo stalo toliko da bi život za njih dao onda vjera ili povjerenje u ljubav polako isparuje poput dima koji klizi sa usana. Ali, kao što rekoh, zbog određene osobe vjerujem.
U drugu šansu?
Naravno. Svako ima pravo na dvije. Zašto? Zbog toga što ako već napravi grešku i slomi povjerenje, osjećaj, možda ipak nisu znali da određenim postupcima lome. Ako daš drugu šansu, i ako ponovo slome, zašto dalje pričati? Hvala, prijatno.
Koliko misliš da ljudi mogu naučiti iz tvojih citata?
Mislim da ako zapravo pročitaju svaki citat posebno i razmisle malo o poenti mog rada...Mogu naučiti štošta, a prvo i osnovno šta želim da ih naučim je da poštuju jedni druge i cijene ono šta imaju jer jednog dana tog više možda neće biti.
Prati te velik broj mladih ljudi, što bi im poručio?
Što se tiče mene kao pojedinca kog prate i tog luksuza zvanog ''popularnost'', nisam popularan niti mi je to poenta. Ali, ako me već posmatraš, shvati da nije sve spaljeno i da ipak postoji sunce nakon oluje. Preporučio bi im lično da kada im neko priđe koga ne poznaju, da tog nekog prihvate i odobre šansu, jer nikad ne znaš ko je ko i kako će ko uticati na tebe. Živi se jednom. Zašto život protračiti? Ja ne planiram, ja ću ga iskoristiti.
Poznajemo se, ali kada bi ovaj čas tražila da napišeš dvije rečenice o meni, kako bi one glasile?
Naravno prijatelju da se poznajemo. Upravo si tražila, da se razumijemo. Dama si, velika. Smatram da koristiš kist brutalnosti, ali ipak sa kojom bojom nježnosti. Osobe jako bliske meni su moje, i njihovi problemi su dijelom i moji, i ne želim da ćutiš.
Jesi li razmišljao o izdavanju knjige u budućnosti?
Ne, nisam. Jednu sam počeo, ali se plašim toga šta ću napisati.
Ono što me kao pisca zanima da li se osjećaš lakše kad na komad papira napišeš svoje mišljenje?
Ne. Ne osjećam se ni malo lakše, zapravo osjećam se gore. Osjećam se gore prosto iz razloga što će to neko samo pročitati, a neće shvatiti, niti prihvatiti. Ne pravim razliku još, a želim.
Da li si imao neugodnih komentara i iskustava, jednom sam slučajno vidjela i svađu na nacionalnoj razini, smatraš li da postoje ljudi koji tvoj rad ne razumiju?
Ne, nisam imao nikada. Taj određen momenat o kom pričaš je bio sa strane sa osobe koja je odrasla u takvom okruženju da smatra da je Srbin Srbin, Hrvat Hrvat, i Musliman ipak Musliman. Guši me činjenica da ljudi misle da smo još uvijek pod utiskom okidača i metaka koje prave jako teške melodije. Smatram da je takvo razmišljanje i ponašanje jako primitivno, i želim da kažem da jedva čekam momenat kad će shvatiti kada se već time bave da će jedni drugima kad tad pružiti ruku kao brat bratu.
Koje ti je najljepše internet iskustvo vezano za tvoj rad?
Svako je najljepše. Ne baziram se po skalama. Samo kada shvatim da je određen citat pročitalo preko 300 ljudi i da je neko zapravo odvojio vremena za moj momenat mi jako znači. Komentari i poruke kakve mi stižu me čine jako srećnim, jer utičem na neke, ali ipak ne na sve. Želim ovaj svet napraviti ljepšim mjestom. želim nanijeti štetu urezanim ožiljcima da ljudi vide šta rade jedni drugima. Grubo rećeno, želim ih otrovati vedrijim mislima.
Znalo se dogoditi da svoje radove u potpunosti obrišeš sa društvenih mreža, smijem li biti drska i zabiti nos u razlog tome ?
Naravno. Razlog toga što mi citati nestanu s vremena na vrijeme je prosto jednostavan. Smatram da riječi koje korstim nisu dovoljno dobre, bolne, i brutalne. I time, kako vrijeme prolazi tako se više i više sramim, dok ne mogu više da trpim. I počnem ponovo.
Imaš li uzora u književnom svijetu ?
Ne. Nemam.
Baviš se i fotografijom, imaš li još neki skriveni talent ?
Pišem, i slikam. Izbjegavam slikati ljude jer je previše komplikovano. Ali, svijet oko sebe obožavam. Ukratko, ne, nemam.
Imaš li planova za budućnost vezanih za pisanje ?
Planiram nastaviti jer je ta određena osoba, taj dio mene i taj duh kog ne želim imenovati ima osmijeh na licu, i to me ispunjava. Želim da je srećna i smirena, uvijek.
Ti znaš da ti želim mnogo sreće u tvom radu kao i to da društvene mreže bruje od novih citata. Svijet je postao okrutan, trebamo nekoga da nam o tome oglašava kao i nekoga tko će njegovati odanost, ljubav i nježnost baš kao što ti to radiš na svojim „papirima“ .
Znam, i hvala ti mnogo na tome. Bez par osoba bi vjerovatno prestao, a ti si jedna od tih par.
Prijatelju, hvala ti!
