Nalazim se s Martinom Crnjac, djevojkom koja je hrabro odlučila postati privatnik i vlasnik obrta. Spremna je u tim vodama i opstati. Martina dizajnira i izrađuje nakit, a kako joj to ide, saznajmo iz razgovora za SBP.

- Zovem se Martina Crnjac, po zanimanju sam stručna prvostupnica računovodstva. Živim u selu Gradcu pokraj Pleternice. U slobodno vrijeme volim trčati, volontiram u jednoj kreativnoj udruzi i volim pročitati neku dobru knjigu. Nakon faksa odradila sam pripravnički i kao i mnogi u našoj županiji nakon toga bezuspješno tražila posao u struci. Poslove koje sam radila obično su bili povremeni i nisu me toliko ispunjavali koliko moji hobiji. -Priča nam Martina…
- Kako sam ja osoba koja voli svašta raditi, i brzo mi nešto dosad, pa pređem na nešto drugo; probala sam razne stvarčice izrađivati. Na e-bayu nema što nema od repromaterijala, te sam polako počela naručivati i materijal za nakit. To posebno veseli moga poštara. Kao dijete uvijek sam nešto izrađivala, vezla, družila se s mamom koja mi je znala ponekad sašiti odjeću. Ali tijekom školovanja nisam imala toliko vremena za kreativnost. Tek nakon faksa krenula je neka kreativna faza u mome životu koja još uvijek traje. Ekonomske sam struke, ali sam uvijek imala želju naučiti šiti. Kako je mama imala šivaću mašinu i uz pomoć youtuba naučila sam šiti torbe. Otvorila sam e-bay račun, jer su mi trebali patenti i kopče za torbe. Sjećam se kad sam sašila svoju prvu torbu bila sam oduševljena (iako i nije bila nešto) tek su kasnije te torbe postajale sve bolje i bolje.

Vidim da izrađuješ stvarno svašta i da asortiman tvoje ponude nije niti malo škrt, u čemu si sve imala prste?

Nema što nisam radila. Naušnice, ogrlice, narukvice, krunice, vezice, trakice za kosu, broševe, dekupaž na raznim predmetima, kutije od novina, vijence za vrata i adventske vijence, torbe, pernice, dekice, jastuke… Kad mi nešto dosadi pređem na nešto drugo.
U početku sam svoje kreacije dijelila prijateljima za poklone ili prodavala tu i tamo samo da imam za novi repromaterijal. Tako sam malo po malo krenula i na sajmove. I vidjela sam s godinama da sam sve bolja u tome i da me to ispunjava. A VALJDA MI JE NAJVEĆE ZADOVOLJSTVO KADA NETKO KORISTI NEŠTO ŠTO SAM JA IZRADILA.
Prije možda neke dvije godine obratila sam se u Plink (Pleternički inkubator) da vidim što sve treba kako bi otvorila obrt. I nakon što sam stavila na papir koliko to sve košta, odlučila sam ipak otići na sezonu jer sam zaključila da su preveliki troškovi otvaranja obrta. Sad gledajući na to drago mi je da tada nisam krenula s otvaranjem obrta, jer sam ove godine napokon skupila hrabrosti i odlučila krenuti u poduzetničke vode. U suradnji s Plinkom i HZZ-om dobila sam poticaj koji mi je puno pomogao da pokupujem sve što mi je potrebno i platim si doprinose i najam 11 mjeseci. Sve se nekako posložilo.

Gdje te sve možemo naći i pogledati tvoje radove ?

Naziv obrta je Crna Design, a prodajno izložbeni prostor sam otvorila u Požegi (S.Radića 37) Tu kupci mogu sami doći i birati repromaterijale za izradu poklona ili jednostavno to meni prepustiti. Moja stranica na Facebooku zove se Krunica s tvojim imenom@CrnaDesign. Radim unikatne i personalizirane poklone za razne prigode, a najviše me veseli izrada krunica za djecu stoga se i moja stranica tako zove https://www.facebook.com/CrnaDesign/.

Prilično si hrabro otvorila obrt, jer u Hrvatskoj ih danas na žalost samo zatvaraju. Hrabrost ti pripisujem i za odabir posla, jer je danas konkurencija u izradi nakita  (kućnih radinosti ) prilično velika. Kod njih je nakit još jeftiniji baš iz razloga što nisu otvorili obrte. Plašiš li se neuspjeha u poslu?


Ako kojim slučajem ne uspijem mogu barem reći da sam probala, ne želim cijeli život razmišljati što bi bilo da sam otvorila obrt. Ne razmišljam o tome da neću uspjeti, bitno mi je da ovu prvu godinu platim sve ono što moram platiti državi i imam za novi repromaterijal. I naravno probiti se na tržište. Svjesna sam da se veliki broj ljudi bavi ovakvim poslom, ali isto tako smatram da mi je Bog dao dar kreativnosti. Stoga mi nije žao što sam se upustila u ovu avanturu zvanu poduzetništvo.

U čemu pronalaziš inspiraciju i što je ono što te gura prema naprijed?

Inspiraciju pronalazim u svemu. Materijalima, prirodi, potrebama ljudi… Puno me ljudi pita dali radim neku stvar, onda ja to probam izraditi i vidim da mi ide. I onda samo dodam novu stvar u ponudu.
U glavi mi se uvijek motaju neke ideje i ako ih odmah ne napravim često danima razmišljam samo o tome i tražim svaki slobodan trenutak da to nešto izradim.
Puno ljudi se danas bavi kreativnim radovima, a teško je danas nešto novo izmisliti. Ali uvijek u svemu što radim pokušavam dodati nešto svoje i drugačije od drugih.

Kome bi od poznatih izradila nakit?

Nisam o tome razmišljala. Možda predsjednici, iako ona baš i ne nosi nakit. Ali voljela bi da moje krunice odu djeci u Afriku, jer sam čula od misionara kako je tamo veliko siromaštvo i da djecu jako vesele krunice (koje rijetko tko ima).

S predsjednicom nisam u kontaktu pa ti tu ne mogu biti posrednik J ali kod djece u Africi, tu ti želju mogu ostvariti preko jednog divnog profesora geografije Dejana Nemčića koji bi rado tvoje krunice ponio u Afriku, sigurna sam. 

Što očekuješ od posla i kakvi su ti daljnji planovi za budućnost?

Evo možda da mi ova prva godina prođe bez nekih većih problema, da postanem prepoznatljiva. A imam i želju voditi kreativne radionice za djecu, što do sad nisam imala prilike. Mislim da bi bilo super kada bi naše škole osim likovnog imale i jedan predmet gdje bi se mogli kreativno izražavati i učiti izradi raznih predmeta svojim rukama. Voljela bi da svi osjete taj osjećaj kad nešto izrade svojim rukama.

Sviđaju mi se završne riječi naše Martine, jer dobro znam kako je divan osjećaj nešto stvoriti vlastitim rukama. Želim ti puno sreće u daljnjem radu.