Nalazim se s Martinom, izvanrednom ženom koja izrađuje izvanredne stvari, Idemo se uvjeriti u to.
Ja sam Martina Podrug iz Zagreba, po struci profesorica hrvatskog i talijanskog, a u jednoj većoj kompaniji vodim ljudske resurse. Po zanimanju sam još i mama curki od devet godina koja mi često pomaže.
Kako je sve počelo?
Sve je počelo prije skoro 2 godine tako što smo kupili novi stan i imali prazan zid. Odlučila sam sama naslikati sliku, jer sam htjela nešto drukčije, nešto što nemaju svi stanovi uređeni u posljednje vrijeme. Tako je nastala slik'ART'ica. A onda sam smotala svoj prvi jastuk; za svoj dnevni boravak. Na forumu je postao hit i rodio se JA'stook. Ostalo je sve dolazilo iz potrebe pa je moj stan zapravo i moj showroom.
Tvoji su jastuci jako zanimljivi, i ne čudi me da su postali hit. Kako ih napraviš, Kako se smotaju u svoj oblik?
Joj to je teško pitanje. Motanje kreće od forme pereca zapravo i u početku ti treba dugo, ali kada se ispraksiraš, nije tako komplicirano. Važnije je da je materijal pravi i da je dobro sašiveno da ne puca kod motanja.
Od kuda crpiš inspiraciju?
Definitivno Pinterest. Kada imam ideju, ali još nemam jasnu viziju kako točno, samo malo prosurfam. Moji proizvodi zapravo nisu jako inovativni, ali ljudima se sviđaju.
Postoje li trenuci kada te tvoj hobi, ma koliko bio lijep, ipak umori?
Da, naravno. Moj "dnevni" posao često traje do mraka, a kada imam puno narudžbi, znam raditi i do ponoći. Teško je, ali veseli vidjeti predobre poruke koje dobijem kada proizvodi stignu na svoje odredište.
Što je ono što te najviše veseli izrađivati?
Najviše volim izrađivati nešto novo. To je ujedeno i najteže, ali me uzbuđuje vidjeti kako će ispasti.
Slikanjem je sve počelo? Reci nam nešto o tome.
Slikanjem je sve počelo. Moj tata je kreativac i slikao je u mlađim danima pa sam se i ja odlučila okušati. Ne smatram da je to neka posebna umjetnost, ali nekako se volim voditi načelom Andyja Worhola " art is what you can get away with". Ako se to ljudima sviđa, ja sretna.
Počela si izrađivati i stvarčice za bebe, to je novitet, kako si se pronašla u tome?
I bebe su došle slučajno. Išli smo u posjet mojoj preslatkoj nećakinji i htjela sam joj pokloniti nešto svoje, ali praktično. Pa sam napravila dekicu. Od ostatka materijala spontano je nastao jastučić u obliku srca. I onda su krenule narudžbe. Mene veseli sreća ljudi koji nabavljaju moje proizvode, a bebe su same po sebi posebna sreća.
Kako ljudi iz tvoje okoline reagiraju na tvoj hobi?
Pa čude se najviše. Valjda me nisu doživljavali tako, a i nije im jasno kada nađem vremena. Svi me, u svakom slučaju, podržavaju.
Imaš li neke posebne planove za budućnost?
Nemam neke posebne planove, Voljela bih da imam više vremena i da hobi može prerasti u posao, ali za sada su to još samo snovi.
Ja sam Martina Podrug iz Zagreba, po struci profesorica hrvatskog i talijanskog, a u jednoj većoj kompaniji vodim ljudske resurse. Po zanimanju sam još i mama curki od devet godina koja mi često pomaže.
Kako je sve počelo?
Sve je počelo prije skoro 2 godine tako što smo kupili novi stan i imali prazan zid. Odlučila sam sama naslikati sliku, jer sam htjela nešto drukčije, nešto što nemaju svi stanovi uređeni u posljednje vrijeme. Tako je nastala slik'ART'ica. A onda sam smotala svoj prvi jastuk; za svoj dnevni boravak. Na forumu je postao hit i rodio se JA'stook. Ostalo je sve dolazilo iz potrebe pa je moj stan zapravo i moj showroom.
Tvoji su jastuci jako zanimljivi, i ne čudi me da su postali hit. Kako ih napraviš, Kako se smotaju u svoj oblik?
Joj to je teško pitanje. Motanje kreće od forme pereca zapravo i u početku ti treba dugo, ali kada se ispraksiraš, nije tako komplicirano. Važnije je da je materijal pravi i da je dobro sašiveno da ne puca kod motanja.
Slik'ART'ica
Od kuda crpiš inspiraciju?
Definitivno Pinterest. Kada imam ideju, ali još nemam jasnu viziju kako točno, samo malo prosurfam. Moji proizvodi zapravo nisu jako inovativni, ali ljudima se sviđaju.
Postoje li trenuci kada te tvoj hobi, ma koliko bio lijep, ipak umori?
Da, naravno. Moj "dnevni" posao često traje do mraka, a kada imam puno narudžbi, znam raditi i do ponoći. Teško je, ali veseli vidjeti predobre poruke koje dobijem kada proizvodi stignu na svoje odredište.
Što je ono što te najviše veseli izrađivati?
Najviše volim izrađivati nešto novo. To je ujedeno i najteže, ali me uzbuđuje vidjeti kako će ispasti.
Slikanjem je sve počelo? Reci nam nešto o tome.
Slikanjem je sve počelo. Moj tata je kreativac i slikao je u mlađim danima pa sam se i ja odlučila okušati. Ne smatram da je to neka posebna umjetnost, ali nekako se volim voditi načelom Andyja Worhola " art is what you can get away with". Ako se to ljudima sviđa, ja sretna.
Počela si izrađivati i stvarčice za bebe, to je novitet, kako si se pronašla u tome?
I bebe su došle slučajno. Išli smo u posjet mojoj preslatkoj nećakinji i htjela sam joj pokloniti nešto svoje, ali praktično. Pa sam napravila dekicu. Od ostatka materijala spontano je nastao jastučić u obliku srca. I onda su krenule narudžbe. Mene veseli sreća ljudi koji nabavljaju moje proizvode, a bebe su same po sebi posebna sreća.
Kako ljudi iz tvoje okoline reagiraju na tvoj hobi?
Pa čude se najviše. Valjda me nisu doživljavali tako, a i nije im jasno kada nađem vremena. Svi me, u svakom slučaju, podržavaju.
Imaš li neke posebne planove za budućnost?
Nemam neke posebne planove, Voljela bih da imam više vremena i da hobi može prerasti u posao, ali za sada su to još samo snovi.
