Predstavite nam se.
Ja sam Tamara Tamamović, imam 26 godina I dolazim iz Banja Luke.
Kako je sve počelo, kako se rodila ideja o dizajniranju i šivanju ženskih torbi?
Paa, oduvijek sam bila zaljubljenik u torbe, uvijek sam morala da ih imam u raznim oblicima i dezenima. U jednom momentu prije par godina sam ugledala torbu do koje nisam mogla nikako doći, jer naravno to nije bilo moguće kupiti kod nas i rekla sam ako ikad počnem da se bavim sa ovim, razlog će biti ta torba. Baka je šnajderica čitav život, mama je tu i tamo znala da šije, ali nikad nije toliko imala želju za tim. Dugo sam je nagovarala da pokušamo sa ovim i na kraju sam je uspjela i nagovoriti.
Koliko je zahtjevan posao načiniti torbu?
U svakom slučaju nije jednostavno. Kada smo počele sa izradom sigurno smo pola godine pokušavale da napravimo neki model, jer smo u suštini samouke bile u ovome. I bilo je poprilično teško. Sada već godinu i nešto poslije mogu reći da smo se poprilično uhodale u svemu tome, pa čak i kad kreiramo novi model ne treba nam toliko više vremena nego inače..
Cijene li ljudi dovoljno unikatne radove? Koliko su danas na našim prostorima cijenjeni trud i sama ideja koju dizajner promovira?
Koliko sam ja primjetila, podijeljeno je. Neki ljudi uzivaju u ovakvim radovima, dok drugi više vole da odu i kupe gotov proizvod koji je već poznat. Također i što se tiče toga da li cijene, isto je podjeljeno ima onih koji su oduševljeni, i jednostavno ne mogu povjerovati da to stvarno može izaći iz kuće. Baš sam skoro imala situaciju u kojoj je čovjek gledao u torbu i 5 puta me pitao: „ Ali čekaj, baš sve vi radite na ovoj torbi?“. Dok ima onih koji su skeptični prema tome. Ali smatram da se u zadnje vrijeme počelo više cijeniti taj neki ručni rad, i to mi je jako drago.
Kakve su reakcije okoline na vaše radove? Koliko vam znači zadovoljstvo mušterija?
Isključivo su pozitivne reakcije, što se tiče mušterija, posebna je sreća vidjeti zadovoljnu mušteriju I uvijek se trudimo da im priuštimo ono što su zamislili, I najčešće se ta ista mušterija vrati po još neki model, nikad ne ostane na jednoj torbi.
Ja moram da priznam pred svima javno da sam se zaljubila u jednu vašu torbu, koju ću svakako uvrstiti u galeriju, pod brojem jedan. Zanima me koliko Vam vremena uzme izrada jedne takve ljepotice?
Ovo je zadovoljstvo čuti od osobe koja i sama kreira mnoge stvari. U zavisnosti od modela torbe, nekad nam je dovoljno par sati za neku torbu, a ponekad I par dana. Svašta igra ulogu u pojedinom momentu.
Imate li uzore u svijetu dizajna? Gdje pronalazite svoju inspiraciju?
Moram priznati da mama ima i da joj je to Coco Chanel, a meni svi imaju neku svoju čar i ne mogu nikoga posebno da izdvojim. Inspiraciju nekad na ulici, nekad gledajući u neku torbu pa je pokušam prilagoditi sebi i svojim potrebama, a isto tako kroz par dana se nadam da ćemo izbaciti dva nova modela; jedan je baš po uzoru na jedan svjetski model koji je meni jako poseban, nisam mu mogla odoliti. Nadam se da će vam se i oni svidjeti .
Kojoj bi ste poznatoj osobi s naših krajeva sašili torbu?
Nisam nikad o tome posebno razmišljala, smatram da u čijem god ormaru bi se pojavila moja torba da bih bila srećna I zadovoljna.
Što bi ste poručili mladim umjetnicima i ljudima koji vas prate?
Da uvijek pokušavaju i nikad ne odustaju od svojih snova, nekada se realizuju u sekundi, a da nismo ni svjesni toga.
Koji su Vam planovi?
Razmišljali smo da ubacimo još neke stvari pored torbi, ali nismo se još odlučili šta tačno, jer je ovo nešto pored primarnog posla i meni i mami, tako da ja sam razmišljala još o nečemu ali vidjećemo šta će se realizovati.
Ostavite nam stranicu da još bliže i više zavirimo u svijet ljepote koju stvarate
https://www.instagram.com/goldissime_bags_by_tt/?hl=af
