O našoj dizajnerici Renati Šošić više smo puta pisali. Danas smo tu zbog njenih unikatnih tkanih torba koje su totalni hit.
Renata, kako se rodila ideja?
Prije studija sam završila srednju školu za tekstil, kožu i dizajn. Dio moje praktične nastave bilo je tkanje, vezovi i dekompozicija tkanina. Iskreno, nisam nikada imala viziju posjedovati vlastiti tkalački stan ili stan te tako stvarati tkaninu. Lakše je bilo poći kupiti komad već gotovog materijala. Kako se moj posao širio i kako sam stvorila svoj vlastiti atelje bila sam ponukana da počnem stvarati nešto potpuno novo što ne radi puno ljudi. Prije svega još želim reći da je moja baka imala tkalački stan i na njemu tkala komade za izradu odjeće i tada poznate ponjave. Zapravo, prehranjivala je svoju obitelj na taj način, a ja sam kao dijete bila promatrač i na neki način sve to spremala u sebe. Odlučila sam da to bude tkanje. Volim poći u antikvarijat i kupiti nešto što budi emociju te sam jednom ugledala komade tkalačkog stana. Bilo je to vise za ukras nego za rad jer je sve bilo u djelovima. Odlučila sam ga kupiti i pokušati osposobiti za rad. Izgledalo je teško, ali ja sam bila uporna.
Bila uporna i uspjela. Taj tkalački stan je poslužio jako kratko jer mu je brdo puko i nije mu bilo spasa više, na žalost. Znala sam da je sada red na mene i da moram nešto smisliti. Odlučila sam sama izraditi tkalački stalak na kojem ću moći izraditi određene dimenzije tkanine koje će biti dovoljne za dizajniranje jedne torbe. To je bio pravi pogodak. Tkalački stalak je postao moja ljubav, a torbe rezultat te ljubavi.
Reakcije na tvoj rad?
Kada sam izbacila prvu torbu reakcija je bila predivna, pravi vjetar u leđa. Isti tren je dobila vlasnicu i to daleko izvan granica. Žene su se zaljubile u moje tkane torbe, a ja sam imala još veću volju i želju za stvaranjem. Prvi mjesec dana sam tkala dan i noć, bila sam sva ukočena, jer su žene htijela imati torbu za ljeto. Govorim o ljetu 2022. kada su moje tkane torbe mogu slobodno reći osvojile žene širom svijeta. Danas imate žene koje posjeduju po 4-5 mojih torbi.
Živiš u Njemačkoj pa ne mogu odoljeti da te ne pitam, tko se više modira naše ili njihove žene?
Još bih dodala bitnu stvar, a to je da je cijela priča oko torbi krenula prošle godine pred ljeto.
Kada je žena moderna ona je moderna gdje god da je. Naše žene vole lijepo i vole biti lijepe, vole biti viđene, a mogu reći i iz opravdanih razloga. Jednostavno naše žene imaju to nešto u sebi. No, Njemice su i te kako moderne žene, ali ne na način kao naše. Njemice vole imati nešto u što je uloženo vrijeme, trud i što je posebno i neviđeno. Jako vole ono što je novo i posebno, unikatno i neviđeno na svakom kantunu. One to ne nose na način kao naše žene. Naše žene žele pokazati da to imaju, da drugi vide, a Njemice uživaju u tom komadu za sebe. Trenutno u moj atelje dolaze žene iz različitih zemalja, jer je Njemačka bogata takvim ženama. Tako da svaka žena je nosi na svoj način i to je ono što je posebno u svemu tome.
Povratne informacije za tvoje torbe su do sad sve pozitivne...
Žene koje posjeduju moju tkanu torbu se uvijek vraćaju po još jednu ili dolazi njihova prijateljica preko nje. Povratna informacija je povratak odnosno ostanak uz moje torbe. Važno što odašiljemo i što nosi u sebi ono što radimo.Moje torbe nose emociju i posebnost, zato osvajaju; nije da sam umišljena nego realna.
Koliko vremena utrošiš na jednu torbu?
Tkane torbe UMR dijelim na dvije vrste; torbe tkane od konca i torbe tkane od trake. Koliko vremena treba ovisi o torbi koju radim. Za torbu tkanu od konca treba i do tri tjedna intenzivnog tkanja (govorim o torbi većih dimenzija). Za torbu tkanu od trake treba do deset dana. Vrijeme je duže nego na tkalačkom stanu, jer nemam listove koji mi pomažu razdvojiti niti te to radim sve ručnu i traži dosta koncentracije i vremena. Nakon otkanog komada slijedi stvaranje dizajna torbe i realiziranja samog izgleda torbe. Neke torbe imaju na sebi dodatno vezeni dio koji radim nakon što je tkanje gotovo te to produžuje vrijeme izrade. To pretežno radim na torbama tkanim od konca i ako se odvažim koji put to uraditi i na torbama tkanim trakom.
Koliko su društvene mreže korisne za rad?
Društvene mreže su jedno od mjesta gdje je moj rad prisutan. Društvene mreže su bile moj prvi kanal do ljudi, te mislim da ih treba iskoristiti uvijek maksimalno koliko se može za pokazati ono što imamo. Društvene mreže mogu i loše utjecati na samog stvaraoca ako se ne zna nositi sa svime onim što one donose. Ponekad puše vjetar u smjeru koji ne želimo, ali se treba znati nositi sa tim te to iskoristiti za nove poduhvate.
Sve si popularnija što sa sobom nosi i brdo komentara, kako se nosiš sa onim negativnim?
Okružena sam zaista divnim ljudima. Kroz sve ove godine se kristalizira i dolaze novi ljudi koji vole ono što radim ili zavole uz mene. Komentari i osvrti su uvijek motivirajući i lijepi. Negativnih komentara i osvrta zaista nema da bi morala se pitati što činiti.
Doživjela sam možda do sada da budem precizna možda dv-tri komentara koja ne doživljavam kao negativno nego kao komentar iza kojeg stoji osoba koja u srži ne pozna ono što radim, nego je to onako laički osvrt koji bi trebao zvučati stručno. No, ja to jako dobro prepoznam i podržim. Svaki komentar je dobro došao, svaka vrsta osvrta na ono što radim. Ja znam što je moj rad i tko sam ja, a komentari su odraz onoga tko ga piše. Namjera je jako prepoznatljiva. Ali moja je namjera sve to doživjeti kao UMR.
Hvala ti Renata, vidimo se u novom druženju.
