Naravno, niti je tko tužio Karamarka, niti je lider Domoljubne koalicije tužio komunjarsku bandu koja ga je ojadila za 5-6 mandata. Umjesto njega, a na temelju njegovih »indicija« – jer »indicije« iz usta prvog potpredsjednika Vlade nisu smjele biti tretirane ni kao besramne potvore ni kao plačipičkaste samoobmane tipa koji na izborima nije osvojio apsolutnu vlast o kojoj je maštao – kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja izborne krađe podnijelo je upravo Državno izborno povjerenstvo


Hrvatska je javnost ignorirala vijest da DORH nije utvrdio osnovanost tvrdnji Tomislava Karamarka da je njegova stranka pokradena na posljednjim parlamentarnim izborima. DIP je objavio kako su stvoreni uvjeti da svi izborni listići budu uništeni. A Karamarka začudo nitko ništa nije pitao…

Takva je to vijest bila – važna i prijelomna, skoro pa njuz-brejkerska – da je nisu objavile ni sve dnevne novine u zemlji Hrvatskoj.

Skoro pola godine se čekalo na tu vijest, a sada su je – kad je napokon stigla – ignorirali i na onim portalima čiji inventivni urednici u pravilu kopi-pejstiraju sve na što naiđu. Takva je to vijest, eto, bila da se ni njima nije dalo pritiskati Ctrl+C pa još Ctrl+V, pa se još gnjaviti s opremanjem i puštanjem na međumrežje…

Ima biti da tu vijest ne bi prepisao čak ni Milijan Brkić, sve i kad bi mu – doslovno takva kakva jest – bila priznata kao magistarski rad na Najvišoj policijskoj školi.

A ta prezrena vijest kaže da je »Državno izborno povjerenstvo (DIP) zatražilo od Državnog arhiva da odobri uništavanje izbornih listića s parlamentarnih izbora održanih u studenom prošle godine, budući da je Državno odvjetništvo (DORH) potvrdilo da nije utvrdilo osnovanost tvrdnji bivšeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka da je njegova stranka na tim izborima pokradena«.

Da ne bude sumnje u vjerodostojnost, ta informacija je prije puštanja u javnost uredno provjerena od strane novinara Hine i još urednije potvrđena u samom Državnom izbornom povjerenstvu koje je na svojim stranicama objavilo dopis zagrebačkoga Županijskog državnog odvjetništva, u kojemu stoji kako »nema zapreke za postupanje u skladu sa člankom 11. Zakona o arhivskom gradivu i arhivama«, budući da »nije utvrđeno postojanje osnova sumnje u počinjenje kaznenog djela za koje se postupak provodi po službenoj dužnosti«.

I što sad?

Zar ćemo tek tako dopustiti da Tomislav Karamarko – sada kad više nije ni prvi potpredsjednik Vlade ni posljednji predsjednik HDZ-a – ispadne još i neosnovani sumnjičavac, smutljivac i nepokradeni polupobjednik izbora?

Znamo mi za ta pravila demokratske igre po kojima se izborni listići u pravilu uništavaju 60 dana po objavi službenih rezultata. Znamo i da su ovi listići – njih 2 milijuna 304 tisuće i 403 – nadživjeli i zakonodavnu i izvršnu vlast koja je formirana na posljednjim izborima. Ali ako ti najdugovječniji glasački listići u povijesti hrvatske demokracije još nisu uništeni, zašto nadležni u Državnom izbornom povjerenstvu ne bi malo porazmislili prije nego što ih rutinski isporuče nekoj tvrtki za otkup i reciklažu staroga papira?

Zašto sve te listiće ne bi naprosto proslijedili građaninu Tomislavu Karamarku, čija ih je sumnjičavost i održala na životu? Jer odavno bi ti listići sa zaokruženim brojevima završili na giljotini za rezanje papira, pod nožem od kaljenog nehrđajućeg čelika, da samoproglašeni pobjednik izbora još tamo u siječnju ove godine nije osjetio potrebu da s govornice Gradskoga kina u Imotskom, na svečanoj proslavi 26. obljetnice osnivanja tamošnjeg ogranka HDZ-a, drekne koliko ga je grlo nosilo: »Imamo indicije da smo u izbornoj noći pokradeni za 5-6 mandata. Budite sigurni da ćemo to istražiti! Na sve su bili spremni samo da se mi ne vratimo na vlast!« I da odmah potom, nešto blažim tonom, nije dodao: »Ovo su samo indicije, ne želim da me netko tuži.«

Naravno, niti je tko tužio Karamarka, niti je lider Domoljubne koalicije tužio komunjarsku bandu koja ga je ojadila za 5-6 mandata. Umjesto njega, a na temelju njegovih »indicija« – jer »indicije« iz usta prvog potpredsjednika Vlade nisu smjele biti tretirane ni kao besramne potvore ni kao plačipičkaste samoobmane tipa koji na izborima nije osvojio apsolutnu vlast o kojoj je maštao – kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja izborne krađe podnijelo je upravo Državno izborno povjerenstvo.

Pa kad se Karamarku našlo na usluzi u vrijeme dok je bio na vrhuncu moći, zašto ga to Povjerenstvo s jednakim respektom ne bi tretiralo i danas? Zar samo zato što više nije najmoćniji političar u zemlji? Zar samo zato što se on – dok njegovi dojučerašnji suvladari ljetuju po državnim vilama, mumajući kavijar i hlapove – negdje u nekom zabačenom kućerku pirja u vlastitom znoju i od muke grize nokte?

Zašto Državno izborno povjerenstvo sve te glasačke listiće ne bi uručilo Tomislavu Karamarku? Pa da ih on svojim rukama zbraja i prebraja. Pa da on osobno pronađe dokaze da mu je tih 5-6 mandata bezočno ukradeno. I da onda samoga sebe proglasi doživotnim mandatarom za sastav trinaeste Vlade Republike Hrvatske.

 

novilist