Sve češće na našim ulicama, u kafićima i raznim javnim mjestima možemo primijetiti tetovaže na djevojkama, ali i ženama, pogotovo sada ljeti, najviše na Poloju, recimo.

Tetoviranje ulazi sve više u modu, no kada su u pitanju djevojke i žene, tada se moralna koplja lome i nameću se brojna etička pitanja, gdje je granica dobrog ukusa, podržavamo li ih u njihovom naumu ili ne.

Ponekad smo u našim stavovima čak i previše liberalni pogotovo kada se radi o drugim djevojkama, sebe doživljavamo i vidimo u svjetlu modernog čovjeka 21. stoljeća, ali kada nam vlastita kćer dođe s tetovažom na ruci, leđima ili nozi, onda tek shvatimo da i nismo baš toliko moderni koliko smo mislili, te otkrivamo da  u mnogima od nas  čuči i teški konzervativac pa nerijetko počinju zbog toga i obiteljske svađe.

Hoćemo li kao roditelji podržati našu vlastitu kćer s idejom i molbom da joj dozvolimo da se tetovira, a što ako te molbe uopće nema i dođe nam već tetovirana, a da nije ni pitala za naše mišljenje ili roditeljsku dozvolu.

Koliko se moralna i etička koplja lome po ovom pitanju shvatio sam tek onda kada sam nakon jedne objave tetovirane žene dobio veliki broj poruka koje se odnose i na vjerski ili religiozni aspekt problema, jer su neki vjernici ovaj problem dovodili i u kontekstu samoga Stvoritelja koji po njima ne odobrava da se žene tetoviraju.

Po svojoj prirodi nisam vjernik ili preciznije rečeno teški sam ateist, ali poštujem one koji vjeruju i dozvoljavam da promišljaju i na taj način pa u njihovo ime postavljam pitanje:

-Da li Stvoritelj podržava tetovirane žene?

Na to pitanju neću i ne želim odgovoriti, ostavljam tu dilemu vjernicima, a ja kao zakleti nevjernik, iskreno govoreći ni sam uopće ne znam kakav stav da zauzmem po tom pitanju. Ni dan danas ne znam da li sam trebao podržati ili osuditi svoje dvije kćeri koje su se obje tetovirale, jedna na ruci, a druga na listu noge. I uopće ni dan danas ne znam kakav moralni stav kao roditelj da zauzmem po tom pitanju.

Kada pokušavam problem sagledati u širom kontekstu, mislim da je onda uvijek u pitanju mjera, odnosno osjećaj za mjeru, jesmo li u nečemu pretjerali ili nismo i jeli to lijepo, ukusno, umjetnički dotjerano ili nije.

Kada prolazimo ulicom i vidimo neki grafit na zidu, on u nama može pobuditi lijepe emocije, to može biti umjetnost, a može biti i vandalizam i izazvati osjećaj odbojnosti i vulgarnosti, osude, sve zavisi o tome kakav je grafit. Mislim da je slična stvar i s tetovažama.

Neka originalna, zanimljiva i umjetnički odlično dizajnirana tetovaža može kod neke lijepe djevojke još samo dodatno pojačati njezin seksepil i notu pristojne ekscentričnosti, dok neka ružna ili manje lijepa i zanimljiva tetovaža može kod neke druge djevojke samo još dodatno potencirati osjećaj odbojnosti prema njoj.

Naravno, to je samo moje mišljenje s kojim se možete i ne morate složiti.

Poštovane čitateljice i čitatelji, vi ste porota i porota ima riječ. Hvala!