Vijest o smrti novinara, publicista i prvog urednika Feral Tribuna, Predraga Lucića, dočekala me daleko od Splita, u Slavonskom Brodu. Kada sam se nakon dugog niza godina života u Dalmaciji, vratio u svoj rodni grad, ponio sam sa sobom i jednu knjigu koju mi je Predrag poklonio, a zove se-ANTOLOGIJA SUVREMENE HRVATSKE GLUPOSTI. Čuvam je na posebnom mjestu!
Predrag je autor te knjige zajedno sa svojim najboljim prijateljem iz redakcije Borisom Dežulovićem i bio je jako ponosan na nju, jer se prvo izdanje prodalo za samo nekoliko dana. SMIJEH SLOBODE, tako bih nazvao tu knjigu, jer bez humora, političke ironije i sarkazma nema ni demokracije. Predrag je svojom inteligencijom i humorom često spašavao čast i zdrav razum Hrvatske.
Podnaslov Feral Tribuna je bio- VIVA LUDEŽ-glasilo hrvatskih heretika, anarhista i protestanata. Živeći skoro dvadesetak godina u Dalmaciji u vrijeme rigidnog Tuđmanovog nacionalizma, samo njima mogu zahvaliti što sam ostao normalan. Feralovci su sa svojom oštrom političkom satirom bili trn u oku Franji Tuđmanu i hrvatskim nacionalistima, pričao mi je Predrag kako su na sve moguće načine pokušavali silom spriječiti izlazak Feral Tribuna, tajno su snimali telefonske razgovore, pratili njihove novinare, namjerno ih mobilizirali u rat samo da im rasture redakciju. Kada smo se nešto posvađali oko rukopisa za moju knjigu Šifrirana srca, koju je htio objaviti u svojoj biblioteci Feral Tribune, onda je Predrag izvadio kutiju cigara i ponudio mi jednu da se malo smirim. Zapalio sam, a on me pogledao, nasmijao se i rekao mi bezazleno u šali:
-Slavončino jedna!
Pa tek je samo godinu dana stariji od mene, a već je otišao, više ga nema, Predrag, jedno veliko dijete u duši, dobronamjeran i bezazlen, vječito nasmijan s dugom kosom povezanom u rep, pravi novinarski bard, boem i vječiti novinarski buntovnik protiv svakog nacionalizma i primitivizma.
Legendo hrvatskog novinarstva, počivaj u miru i neka ti je laka zemlja! I još jedna za kraj, Predragu u spomen: FALA MAMI ŠTO ME RODILA, FALA TATI ŠTO SE BRINUO O MENI, FALA FERAL TRIBUNU ŠTO SAM OSTAO NORMALAN.
Predrag je autor te knjige zajedno sa svojim najboljim prijateljem iz redakcije Borisom Dežulovićem i bio je jako ponosan na nju, jer se prvo izdanje prodalo za samo nekoliko dana. SMIJEH SLOBODE, tako bih nazvao tu knjigu, jer bez humora, političke ironije i sarkazma nema ni demokracije. Predrag je svojom inteligencijom i humorom često spašavao čast i zdrav razum Hrvatske.
Podnaslov Feral Tribuna je bio- VIVA LUDEŽ-glasilo hrvatskih heretika, anarhista i protestanata. Živeći skoro dvadesetak godina u Dalmaciji u vrijeme rigidnog Tuđmanovog nacionalizma, samo njima mogu zahvaliti što sam ostao normalan. Feralovci su sa svojom oštrom političkom satirom bili trn u oku Franji Tuđmanu i hrvatskim nacionalistima, pričao mi je Predrag kako su na sve moguće načine pokušavali silom spriječiti izlazak Feral Tribuna, tajno su snimali telefonske razgovore, pratili njihove novinare, namjerno ih mobilizirali u rat samo da im rasture redakciju. Kada smo se nešto posvađali oko rukopisa za moju knjigu Šifrirana srca, koju je htio objaviti u svojoj biblioteci Feral Tribune, onda je Predrag izvadio kutiju cigara i ponudio mi jednu da se malo smirim. Zapalio sam, a on me pogledao, nasmijao se i rekao mi bezazleno u šali:
-Slavončino jedna!
Pa tek je samo godinu dana stariji od mene, a već je otišao, više ga nema, Predrag, jedno veliko dijete u duši, dobronamjeran i bezazlen, vječito nasmijan s dugom kosom povezanom u rep, pravi novinarski bard, boem i vječiti novinarski buntovnik protiv svakog nacionalizma i primitivizma.
Legendo hrvatskog novinarstva, počivaj u miru i neka ti je laka zemlja! I još jedna za kraj, Predragu u spomen: FALA MAMI ŠTO ME RODILA, FALA TATI ŠTO SE BRINUO O MENI, FALA FERAL TRIBUNU ŠTO SAM OSTAO NORMALAN.
