U razgovorima s liderima političkih stranaka u našoj županiji, doznao sam kako gotovo svi imaju krajnje dobronamjeran stav prema novoj vodećoj garnituri na čelu "Đure Đakovića". Neki ju podupiru (ili točnije rečeno i dalje toleriraju) jer je instalirana nalogom s vrha njihove stranke, drugi jer su upali u nesretnu zamku koalicije sa kanibalskom strankom koja ih proždire i rastače ono malo ugleda što im je preostalo, treći imaju svoju interesnu računicu i bit će dobri i s najljućim političkim protivnicima nadajući se novim poslićima (kao što im nisu mrske ni "Hrvatske vode"), dok su četvrti, bez ikakvih vlastitih interesa, korektno odlučili poštedjeti ih kritika prvu godinu, iskreno se nadajući kako će nova uprava ipak nešto konkretno učiniti za ponovno pokretanje posrnulog i iscrpljenog giganta.
No uskoro će proći prva godina od ustoličenja "narodnjačko-hadezeovskih" vedeta, a rezultata ni u tragovima. Brojke koje dobro zvuče, po pitanju novo zapošljavanja ili porasta plaća (a to je našim sugrađanima ključno) ne znače praktički ništa. Ništa od bombastično najavljivanih novih poslova, ništa od novog uzleta, ništa od svježeg pristupa rješavanju nagomilanih problema, racionalizacije, restrukturiranja, pregrupiranja koji bi donijeli uštede i povećali efikasnost.
Što se uopće napravilo u ovih godinu dana? Prvo i osnovno, glavno i jedino, ono čega se svi netalentirani menadžeri prvo prihvate, skoro je pri kraju: nova organizacijska shema. Koji su efekti njome postignuti? Blago su, ne degradirani, nego nježno pomaknuti prema dolje, od bivše uprave instalirani kadrovi među kojima se kriju neki likovi koji ne bi bili u stanju kvalitetno voditi ni radionicu za popravak bicikala. Uštede zanemarive, ako ih uopće ima. Zatim su dovedeni svi razvikani brodski kadrovi koji nikakvih rezultata iza sebe nemaju. Umjesto uštede, ogromni trošak. Zatim su se po najcrnjim prognozama upetljali s pojedinim privatnim tvrtkama što je donijelo samo nove velike troškove. Zatim se ušlo u neizbježnu certifikaciju te ponovnu certifikaciju već certificiranog, kako bi se valjda nepostojeći novo razvijeni proizvodi ponudili nekom imaginarno-zahtjevnom tržištu na kojemu bez tih certifikata života i poslovanja nema. Dio (re)certifikacije uzrokovan je navodno i promjenom organizacijskog ustroja koji, kako smo već rekli, nije donio nikakve koristi. Ponovo veliki troškovi. I na kraju, kada pravih rezultata nema, budimo sitničavi pa recimo da ni svakodnevno vozikanje pojedinih šampiona na relaciji Zagreb-Slavonski Brod nikako ne doprinosi smanjenju nepotrebnih troškova. Flagship proizvodi ostaju od bivše uprave osmišljeni postrojenje za kogeneraciju i oklopno borbeno vozilo, pa će se izgleda nekim komentatorima (možda i meni) valjati posuti pepelom, kada je riječ o legendarnoj (ne)sposobnosti i rastrošnosti prethodne uprave. Niti donekle pozitivna potpora brodskim košarkašima ne može se svrstati u drugo nego nove nezanemarive troškove. S druge strane, totalna neosjetljivost na povijest i pedigre tvornice pokazuje i nezainteresiranost uprave za spomen park čovjeka po kojemu se poduzeće još uvijek zove.
Što mi mali obični ljudi očekujemo od lokalne političke kamarile po ovom pitanju? Ima li smisla išta očekivati od naših sindikalaca? Očekujemo i iščekujemo koja će stranka prva skupiti hrabrost i argumente, prozvati za sada neučinkovitu upravu te pobrati sigurne političke bodove u očima javnosti. Ne očekujemo puno od onih koji su ih postavili te od onih koji očekuju izravnu poslovnu korist od takve uprave. Od sramežljivih koalicijskih partnera, kojima je važnije mišljenje njihove centrale (nekad CK) nego mišljenje sugrađana, kojima je očito važnije zadržati niski politički "netalasaj" profil od toga da se Brod odlijepi od dna, također ne očekujemo previše. Mrzim što to moram ustvrditi, jer će ispasti kako sam njihov druker, ali Laburisti nam ostaju zadnja i jedina nada. Hoće li oni biti dovoljno mudri te skinuti rukavice pristojnosti i finoće pa zalijepiti medijsku šamarčinu prodavačima magle, koja će biti zdušno nagrađena odobravanjem i simpatijama brojnih građana Broda, koji od ĐĐ s razlogom (?) još uvijek očekuju kako će postati lokomotiva lokalnog razvoja i preokrenuti negativne trendove, ali ne toliko dodatnim profitom vlasnicima, koliko pozitivnim doprinosom lokalnoj zajednici, pri čemu se prvenstveno misli na zapošljavanje. Jasno je kako je ultra-neoliberalima iz nekad narodnjačkog HNS-a danas važnije ostvarivati visoki profit, nego brinuti se o ljudima.
Formula je jednostavna, ali problem je složen poput "kokoš-jaje" situacije: ako nemaš novih proizvoda sa velikim udjelom svoje pameti, nema love, a ako nema love onda nema razvoja novih proizvoda. Šteta što se politici i dioničarima nije nametnula lokalna upravljačka pamet, koja bi, nadam se, uvidjela kako postoje još uvijek upotrebljivi stariji kadrovi te brojni visokoškolovani, čak i znanstveno potkovani mladi kadrovi kojima bi valjalo pružiti šansu kroz formiranje ili neke task-force grupe ili all-around istraživačko-inovatorskog tima ili čak, oprostite na psovki, - instituta.
from sb underground
