Jezik koji koristimo za opisivanje načina na koji se osjećamo može oblikovati naše emocije i mentalno blagostanje.
S neizvjesnom vremenskom linijom za ostanak na mjestu prebivališta i višim osnovnim nivoima anksioznosti za sve stanovništvo, teže je nego ikad pronaći jasan odgovor na jednostavno pitanje: "kako ste?"
Dok mnogi od nas imaju tendenciju da odgovore sveobuhvatnim, "Stvari su trenutno lude" ili "Ja sam OK", psiholozi preporučuju biti što pošteniji - barem radi sebe, ako ne i zbog drugih ".
Prema Marku Milleru - USC koordinatoru za svjesnost, kliničkom psihologu i strastvenom meditatoru dugih 25 godina - točno prepoznavanje naših emocija može nam pomoći da shvatimo što proživljavamo.
"Kad smo u stanju etiketirati i znati što proživljavamo, tada malo objektivnije doživljavamo to iskustvo", rekao je Miller. "To je još uvijek naše iskustvo, zar ne? Mi ga i dalje osjećamo, ali daje nam perspektivu da budemo sposobni imenovati što se događa".
Ali kako da, precizno, lociramo neku emociju u zbrkanoj mješavini fizičkih senzacija i misli koje čine osjećaj?
Prvo, bitno je da smo svjesni i dovoljno usredotočeni da to učinimo. Stanje usredotočene svjesnosti - prihvaćanje sadašnjeg trenutka bez prosuđivanja - poznato je kao svjesnost. Kada se uključimo u prakse svjesnosti poput meditacije, postajemo bolji u prepoznavanju načina na koji naše tijelo fizički reagira na naše osjećaje i vrste misli koje ih prate.
Miller kaže da nam usredotočena svjesnost pomaže da bolje razumijemo da negativni osjećaji - poput anksioznosti i straha koji bi mnogi od nas mogli osjetiti upravo sada - možda nisu toliko prijeteći kao što se čine.
Na primjer, netko tko se boji visine i gleda kroz prozor visoke zgrade možda je siguran od pada, ali još uvijek se boji da vidi sebe tako visoko.
"Emocija je stvarna, ali nije istinita", objašnjava Miller.
Unatoč tome, Miller primjećuje da su emocije po svojoj prirodi signali za pažnju i brigu, pa je na nama da s njima postupamo na odgovarajući način kada se pojave - a ne da ih jednostavno ignoriramo. On to uspoređuje s trenutkom kad djeca padnu i ogrebu koljena. Plaču dok gotovo ne ostanu bez daha - potpuno se iscrpljuju.
"Kad ste bili odrasli, kad ste zadnji put otišli do kraja neke emocije? Mi to ne radimo. Mi zapravo zaustavljamo svoje emocije. Zaustavljamo ih prije nego što znamo o čemu se radi, prije nego što dobiju ime ", rekao je Miller.
Miller objašnjava da ako osjećamo, primjerice, strah i pretvaramo se da se ne bojimo, još uvijek ćemo osjetiti ubrzano srce i zatvoreno grlo. Ali to nije isto što i upravljanje emocijom. Umjesto toga, ako se upoznamo sa osjećajem straha i doživimo ga do kraja, to nije tako zastrašujuće.
Na taj ga način možemo prepoznati sljedeći put kada osjetimo te senzacije i primijeniti to na brigu koja nas sada, možda, muči.
Iako malo perspektive može otići predaleko, uokvirenje intenzivnih emocija zapravo je vrlo izazovan zadatak prema Kristen Lindquist, profesorici psihologije i neuroznanosti na sveučilištu Sjeverna Karolina, Chapel Hill. Da bismo prepoznali i kategorizirali svoje emocije tijekom razdoblja visokog stresa poput globalne pandemije, Lindquist preporučuje da slijedite ova tri koraka:
Specifično označivši svoje emocije, možemo shvatiti odakle osjećaj i što u vezi s tim učiniti.
Oswaldo Morales, glavni student komunikacije u drugoj godini na USC-u, uočio je prednosti usmeravanja na specifične frustracije jer ga sprečava da projicira svoje raspoloženje na druge.
"Misli su super jeftine, ali dopuštamo im da imaju tako veliki utjecaj na nas i ono što jesmo", rekao je Morales.
Otkako se vratio kući u Colorado zbog karantene, Morales je pokrenuo dnevnik zahvalnosti koji će mu pomoći da svoje misli preoblikuje u pozitivnom svjetlu. Pisanjem samo tri stvari na kojima je zahvalan svaki dan pomoglo mu je da se povuče i preokrene trenutnu situaciju.
"Biti uistinu zahvalan na onome što imate, to vam zaista može promijeniti dan", rekao je Morales. "I, poput, znate, dani se mijenjaju u sedmice, a onda se ne čini tako loše. Na kraju dana počnete gledati dobre stvari".
Roddur Dasgupta, student druge godine koji studira informatiku na USC-u, vjeruje da jezik nije samo koristan za oblikovanje emocija, već je potreban i da bismo prvenstveno mogli svoje misli oblikovati i artikulirati.
"Kad ljudi kažu:" Oh, ovo je ludost ", to je najfinija, ali najbolja zaokružujuća riječ koju imaju u svom rječniku - jer jednostavno nisu navikli ili nisu bili izloženi nečemu što je specifičnije", rekao je.
Dasgupta vjeruje da je jedna od najznačajnijih uloga koju jezik ima u našoj dobrobiti njegova sposobnost da nam pomogne da se povežemo s drugima dok komuniciramo o svojim emocijama u nadi da će biti razumljene i primljene s ljubaznošću.
Miller uspoređuje važnost jezika u obradi emocija s nečim što se naziva teorijom vezanosti - idejom da mala djeca razvijaju sigurne, anksiozne ili izbjegavajuće oblike vezanosti kod svojih njegovatelja.
"Mi učimo o sebi i o svijetu putem skrbnika, djelomično i putem jezika skrbnika", rekao je Miller. "Možda nešto osjećate, a roditelj bi mogao reći: "Oh, to je ljutnja". Dakle, ljuti ste. Bijesni ste. Kad su roditelji u pravu, to - češće nego što to nisu - dovodi do mentalnog zdravlja. A kad su u krivu, to može dovesti do života nerazumijevanja naših vlastitih emocionalnih stanja".
Zato je jedna od najkorisnijih stvari koju možemo učiniti za sebe da njegujemo bolji unutarnji monolog kad god razmišljamo i opisujemo način na koji se osjećamo.
"Kada ste u nevolji, što biste rekli prijatelju? Koji biste jezik koristili? A zatim možete li taj jezik primijeniti na sebi", rekao je Miller.
Bez obzira na ulogu koju su naši roditelji ili društvo odigrali u našim formativnim iskustvima, još uvijek imamo sposobnost da razumijemo sami sebe i pronađemo jasnoću kroz usredotočenu svjesnost, zahvalnost i precizan jezik.
U našem trenutnom svijetu velike neizvjesnosti, ne smijemo dozvoliti da nas nadvladaju okreti i preokreti, nego naučiti živjeti u skladu s našim emocijama - koliko god se činili burni.
Dakle, uz sve to rečeno, kako ste?
S neizvjesnom vremenskom linijom za ostanak na mjestu prebivališta i višim osnovnim nivoima anksioznosti za sve stanovništvo, teže je nego ikad pronaći jasan odgovor na jednostavno pitanje: "kako ste?"
Dok mnogi od nas imaju tendenciju da odgovore sveobuhvatnim, "Stvari su trenutno lude" ili "Ja sam OK", psiholozi preporučuju biti što pošteniji - barem radi sebe, ako ne i zbog drugih ".
Prema Marku Milleru - USC koordinatoru za svjesnost, kliničkom psihologu i strastvenom meditatoru dugih 25 godina - točno prepoznavanje naših emocija može nam pomoći da shvatimo što proživljavamo.
"Kad smo u stanju etiketirati i znati što proživljavamo, tada malo objektivnije doživljavamo to iskustvo", rekao je Miller. "To je još uvijek naše iskustvo, zar ne? Mi ga i dalje osjećamo, ali daje nam perspektivu da budemo sposobni imenovati što se događa".
Ali kako da, precizno, lociramo neku emociju u zbrkanoj mješavini fizičkih senzacija i misli koje čine osjećaj?
Prvo, bitno je da smo svjesni i dovoljno usredotočeni da to učinimo. Stanje usredotočene svjesnosti - prihvaćanje sadašnjeg trenutka bez prosuđivanja - poznato je kao svjesnost. Kada se uključimo u prakse svjesnosti poput meditacije, postajemo bolji u prepoznavanju načina na koji naše tijelo fizički reagira na naše osjećaje i vrste misli koje ih prate.
Miller kaže da nam usredotočena svjesnost pomaže da bolje razumijemo da negativni osjećaji - poput anksioznosti i straha koji bi mnogi od nas mogli osjetiti upravo sada - možda nisu toliko prijeteći kao što se čine.
Na primjer, netko tko se boji visine i gleda kroz prozor visoke zgrade možda je siguran od pada, ali još uvijek se boji da vidi sebe tako visoko.
"Emocija je stvarna, ali nije istinita", objašnjava Miller.
Unatoč tome, Miller primjećuje da su emocije po svojoj prirodi signali za pažnju i brigu, pa je na nama da s njima postupamo na odgovarajući način kada se pojave - a ne da ih jednostavno ignoriramo. On to uspoređuje s trenutkom kad djeca padnu i ogrebu koljena. Plaču dok gotovo ne ostanu bez daha - potpuno se iscrpljuju.
"Kad ste bili odrasli, kad ste zadnji put otišli do kraja neke emocije? Mi to ne radimo. Mi zapravo zaustavljamo svoje emocije. Zaustavljamo ih prije nego što znamo o čemu se radi, prije nego što dobiju ime ", rekao je Miller.
Miller objašnjava da ako osjećamo, primjerice, strah i pretvaramo se da se ne bojimo, još uvijek ćemo osjetiti ubrzano srce i zatvoreno grlo. Ali to nije isto što i upravljanje emocijom. Umjesto toga, ako se upoznamo sa osjećajem straha i doživimo ga do kraja, to nije tako zastrašujuće.
Na taj ga način možemo prepoznati sljedeći put kada osjetimo te senzacije i primijeniti to na brigu koja nas sada, možda, muči.
Iako malo perspektive može otići predaleko, uokvirenje intenzivnih emocija zapravo je vrlo izazovan zadatak prema Kristen Lindquist, profesorici psihologije i neuroznanosti na sveučilištu Sjeverna Karolina, Chapel Hill. Da bismo prepoznali i kategorizirali svoje emocije tijekom razdoblja visokog stresa poput globalne pandemije, Lindquist preporučuje da slijedite ova tri koraka:
- "Prihvatiti činjenicu da nešto snažno osjećaš i biti u redu s tim".
- "Razmislite o tome što vas tjera da se tako osjećate. Lako je u trenutnoj krizi osjećati kao da ukupan zbroj svega što se događa u svijetu izaziva vaše emocije, ali pokušajte se usredotočiti na ono što trenutno osjećate i koje konkretne situacije izazivaju te određene osjećaje."
- "Prepoznajte da je ovaj osjećaj - koliko god da je jak - privremen i da biste riješili problem kako se osjećati bolje".
Specifično označivši svoje emocije, možemo shvatiti odakle osjećaj i što u vezi s tim učiniti.
Oswaldo Morales, glavni student komunikacije u drugoj godini na USC-u, uočio je prednosti usmeravanja na specifične frustracije jer ga sprečava da projicira svoje raspoloženje na druge.
"Misli su super jeftine, ali dopuštamo im da imaju tako veliki utjecaj na nas i ono što jesmo", rekao je Morales.
Otkako se vratio kući u Colorado zbog karantene, Morales je pokrenuo dnevnik zahvalnosti koji će mu pomoći da svoje misli preoblikuje u pozitivnom svjetlu. Pisanjem samo tri stvari na kojima je zahvalan svaki dan pomoglo mu je da se povuče i preokrene trenutnu situaciju.
"Biti uistinu zahvalan na onome što imate, to vam zaista može promijeniti dan", rekao je Morales. "I, poput, znate, dani se mijenjaju u sedmice, a onda se ne čini tako loše. Na kraju dana počnete gledati dobre stvari".
Roddur Dasgupta, student druge godine koji studira informatiku na USC-u, vjeruje da jezik nije samo koristan za oblikovanje emocija, već je potreban i da bismo prvenstveno mogli svoje misli oblikovati i artikulirati.
"Kad ljudi kažu:" Oh, ovo je ludost ", to je najfinija, ali najbolja zaokružujuća riječ koju imaju u svom rječniku - jer jednostavno nisu navikli ili nisu bili izloženi nečemu što je specifičnije", rekao je.
Dasgupta vjeruje da je jedna od najznačajnijih uloga koju jezik ima u našoj dobrobiti njegova sposobnost da nam pomogne da se povežemo s drugima dok komuniciramo o svojim emocijama u nadi da će biti razumljene i primljene s ljubaznošću.
Miller uspoređuje važnost jezika u obradi emocija s nečim što se naziva teorijom vezanosti - idejom da mala djeca razvijaju sigurne, anksiozne ili izbjegavajuće oblike vezanosti kod svojih njegovatelja.
"Mi učimo o sebi i o svijetu putem skrbnika, djelomično i putem jezika skrbnika", rekao je Miller. "Možda nešto osjećate, a roditelj bi mogao reći: "Oh, to je ljutnja". Dakle, ljuti ste. Bijesni ste. Kad su roditelji u pravu, to - češće nego što to nisu - dovodi do mentalnog zdravlja. A kad su u krivu, to može dovesti do života nerazumijevanja naših vlastitih emocionalnih stanja".
Zato je jedna od najkorisnijih stvari koju možemo učiniti za sebe da njegujemo bolji unutarnji monolog kad god razmišljamo i opisujemo način na koji se osjećamo.
"Kada ste u nevolji, što biste rekli prijatelju? Koji biste jezik koristili? A zatim možete li taj jezik primijeniti na sebi", rekao je Miller.
Bez obzira na ulogu koju su naši roditelji ili društvo odigrali u našim formativnim iskustvima, još uvijek imamo sposobnost da razumijemo sami sebe i pronađemo jasnoću kroz usredotočenu svjesnost, zahvalnost i precizan jezik.
U našem trenutnom svijetu velike neizvjesnosti, ne smijemo dozvoliti da nas nadvladaju okreti i preokreti, nego naučiti živjeti u skladu s našim emocijama - koliko god se činili burni.
Dakle, uz sve to rečeno, kako ste?
O autoru
Steven je preddiplomski pisac i novinar druge godine na Stolu za zdravlje i wellness te član tima za web produkciju. U školi proučava odnose s javnošću, primijenjenu analitiku i računalno programiranje. U slobodno vrijeme uživa provoditi vrijeme na otvorenom, pregledavati i gledati / stvarati filmove.
sott
