Aktualna promjena kurikuluma povijesti potvrđuje da HDZ u udžbenicima i na satovima tog predmeta kao prioritet nameće tradicionalni nacionalistički narativ, od kojeg nema i ne smije biti uzmaka. Epilog je znatno gori nego što su očekivali oni koji su lani upozoravali na desničarski marš na povijest
Nakon što smo koncem 2018. godine otkrili da je Vlada angažirala desničarske podrivače kurikularne reforme da rade na definiranju budućeg izgleda predmeta povijesti u osnovnim i srednjim školama, Novostima je pristigao demanti iz Ministarstva obrazovanja. Ispravak je poslala ministrica Blaženka Divjak, koja je na čelo tog resora postavljena kao HNS-ov jamac spašavanja hrvatskog obrazovanja od retrogradnih nacionalističkih silnica. U tom reagiranju Divjak je istaknula da nema nikakve veze s imenovanjem ‘predstavnika radikalno desnih skupina u radnu grupu za oblikovanje kurikuluma povijesti’. U pomalo bizarnom potezu, ministrica koja na kraju treba odobriti sporni dokument ogradila se od njegovih sukreatora, ni jednom riječju ne demantirajući da budućnost predmeta historije u javnim školama doista proizvode ‘predstavnici radikalno desnih skupina’.
Dva mjeseca kasnije objavljen je rezultat rada pojedinaca od kojih se Divjak distancirala. Sumiraju li se dosadašnje javne kritike na sadržaj najnovijeg prijedloga kurikuluma povijesti, reklo bi se da je epilog znatno gori nego što su očekivali pojedinci koji su još u prosincu 2018. upozoravali na desničarski marš na povijest. Predloženi kurikulum naime takav je da se zadnjih deset dana javne polemike sastoje od dileme da li i u kojoj mjeri Republika Hrvatska kroz obrazovnu reformu radi na umivanju fašizma. Nakon objave nove verzije kurikuluma povijesti, profesorica na Filozofskom fakultetu i članica prethodne radne skupine za povijest Snježana Koren primijetila je da je holokaust ubačen u isti ishod s modernizacijom i opismenjivanjem u Jugoslaviji, a ne u razdoblje Nezavisne Države Hrvatske. Savjetnik premijera Andreja Plenkovića za reformu Radovan Fuchs na tu je opasku odgovorio da se radi o objavi krivog i nedovršenog dokumenta. Prava verzija, koja je priložena na javnu raspravu, samo je dodatno produbila reakcije na istu temu. Utvrđeno je da je tamo ustaški režim ishodišno prezentiran prvenstveno kroz prizmu granica, stvaranja vojske i organizacije vlasti. Na kritiku da se jedino Židovi spominju kao žrtve ustaškog režima, jedan od kreatora novog prijedloga kurikuluma i ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest Gordan Ravančić odgovorio je rečenicom koja je izazvala ponajveće količine zgražanja. Za dokument u kojem je, inače, pobrojana svaka značajnija vojna akcija u Domovinskom ratu, rekao je da ne sadrži srpske i romske žrtve ustaškog genocida zbog izbjegavanja opterećenja teksta kurikuluma. Ne spominju se, pored toga, ni ZAVNOH, ni Titovo pripajanje Istre i Dalmacije, ni brojni drugi važni događaji.
Priča o relativiziranju holokausta i uljepšavanju NDH, međutim, tek je omanji dio kritika upućenih na račun novog prijedloga kurikuluma povijesti. U trenutku zaključenja ovog teksta, na zadnju javnu raspravu javilo se više od 170 komentara. Najveći dio, više od 130 komentara koji dolaze mahom od povjesničara, izrazito je negativan, dok pozitivni osvrti otpadaju najvećim dijelom na pohvale desničarskih akademskih radnika. U najrazornijem kritičkom komentaru, koji su potpisali profesori Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, zatraženo je potpuno odbacivanje cijelog prijedloga zbog ‘ozbiljnih strukturnih, metodičkih, znanstvenih i sadržajnih nedostataka’ koji su doveli do toga da se ‘dokument ne može doraditi’.
Nakon detaljne analize, Odsjek za povijest zaključio je da se radi o potpuno novom prijedlogu koji ne slijedi temeljna načela reforme poput kritičkog i kreativnog mišljenja. Dapače, u njemu se uvode prevelike količine propisanih sadržaja i uklanjaju dotad uvedeni mehanizmi za kritičko mišljenje. Prijedlog je, prema njima, nejasan i po pitanju koncepata, mišljenja, vještina, ishoda, tema, aktivnosti i vrednovanja gradiva, prepun terminoloških nejasnoća, kronoloških i faktografskih pogrešaka, pa čak i plagiranih teza i rečenica.
‘Smatramo da dorada dokumenta ne može osigurati njegovu koherentnost, dosljednost i preciznost, pa bi stoga njegovo usvajanje ozbiljno unazadilo nastavu povijesti te dugoročno imalo negativne posljedice i za hrvatsku historiografiju’, poručili su iz Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Javila se potom i ministrica Divjak. Doslovno je spomenula nužnost adresiranja ‘relativizacije holokausta’ koja narušava međunarodni ugled Hrvatske, dodajući još i problem novih koncepata koji nisu raspravljeni u znanstvenoj i stručnoj javnosti. Najnovija javna rasprava o prijedlogu kurikuluma povijesti trajat će do ovoga petka. Uslijedit će potom vrednovanje sugestija iz javne rasprave i posljedična odluka ministrice Divjak. Do tog čina, međutim, valja navesti kronologiju priče, koja jasno pokazuje da je desnica predvođena HDZ-om od prvoga dana planirala ovakav ishod, iako se vjerojatno nije nadala da će u paketu nacionalističke propagande doći i sadržaj koji je uzrokovao optužbe za ublažavanje holokausta. Priča o izradi kurikuluma povijesti, zajedno s ostalim predmetima, datira iz vremena vlade Zorana Milanovića. Tada je imenovana radna skupina koja je do konca prošle godine radila na dokumentu. Njezin rad je prošao javnu raspravu još 2016., iste godine kad je provedena i stručna rasprava. Iako u desnoj javnosti nerijetko portretirani kao promotori jugokomunističkog odgoja maloljetnika, autori i njihov prijedlog prošli su početkom 2018. godine međunarodnu recenziju Bavarskog ministarstva obrazovanja i domaći recenzentski zahvat Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, uz nemale kritike potonje institucije.
Premda se očekivalo da nakon opisanih procedura i korekcija još samo preostaje usvajanje prijedloga, Plenkovićeva vlada je krajem 2018. godine odlučila provesti još jednu, treću javnu raspravu, što je dosad nezabilježen slučaj u hrvatskim obrazovnim reformama. Ekspertna radna skupina, koju je imenovala vlada Andreja Plenkovića, odabrala je novu radnu grupu za povijest. Jedini smisao osnutka tog tijela bio je analiza komentara iz javne rasprave i njihovo eventualno pridruživanje dokumentu na kojem se radilo pune tri godine. U novu šesteročlanu radnu grupu Vladina Ekspertna radna skupina imenovala je fizičara Krešimira Zadru, profesoricu povijesti Jasenku Štimac, profesoricu s Hrvatskog katoličkog sveučilišta Vjeru Brković i direktora Hrvatskog instituta za povijest Gordana Ravančića. Ministrica Divjak još je dodala Valeriju Turk-Presečki, a za koordinatoricu je odabrana Marijana Marinović, viša savjetnica Agencije za odgoj i obrazovanje.
Savjetnica Marinović je, kako smo već pisali, bila jedna od istaknutijih kritičarki rada dotadašnje radne grupe. Preko Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU-a žestoko se prije dvije godine osvrnula na njezin dokument. U poduljoj analizi optužila je autore za ‘marksističku dijalektičko-materijalističku matricu’. Citirala je pritom koncepte i fraze koje po njoj dokazuju da kreatori reforme promiču opisanu ‘matricu’, iako je, kako su utvrdili članovi kritizirane radne skupine, iste definicije koristila u svojim stručnim radovima. Autori reformskog dokumenta predbacili su još u svom odgovoru Marijani Marinović ‘prešućivanje, iskrivljavanje, selektivni pristup materiji te ideološko etiketiranje bez argumenata i dokaza’. Utvrdili su pritom da viša savjetnica manipulira sadržajem prijedloga reforme i tobože sporne literature te izostavlja rečenice i ubacuje riječi koje odgovaraju njezinom narativu. Ukazali su i na činjenicu da mulja čak i na bazičnim definicijama i teorijama, pogrešno citirajući i prevodeći tuđe fraze. Na koncu su došli do zaključka da autorica u svojoj kritici ne raspoznaje razliku između morala i etike, dokaza i izvora, koncepata i vještina, jednine i množine…
Druga članica nove radne grupe, profesorica Jasenka Štimac, prije dvije godine je bila na listi Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića za zagrebačke izbore. Na jednoj od prošlogodišnjih rasprava o kurikulumu koju su organizirali Đuro Glogoški i drugi predstavnici krajnje desnih braniteljskih organizacija, Štimac je izrazila želju da se broj sati o Domovinskom ratu barem udvostruči, uz proširenje prakse koju sama obilato prakticira: dovođenje ratnih veterana u učionice i odvođenje djece na nekadašnja ratišta.
Na javnoj raspravi koju su članovi te radne grupe trebali analizirati ostavljen je 41 komentar, od kojih je 29 bilo pozitivno, a 12 izrazito negativno. Statistički gledano, sadržaj te rasprave bio je obrnuto proporcionalan komentarima povjesničara i institucija na novu verziju kurikuluma. Presjek negativnih opaski najbolje se može vidjeti u komentarima Ante Nazora, prvog čovjeka Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, zatim Ante Birina, povjesničara s Hrvatskog instituta za povijest i kandidata s izborne liste Esih-Hasanbegović te iz zajedničkog komentara Stručnog vijeća Odsjeka za povijest Sveučilišta u Zadru. Profesori sa zadarskog sveučilišta optužili su autore reforme za ‘implicitno razgrađivanje koherentnog narativa nacionalne povijesti’, a Nazor je tome dodao nužnost promjene ‘protuhrvatske percepcije’ u javnosti kroz obrazovanje. Iz sličnih ideoloških pozicija javio se povjesničar Birin, koji je ustaški pokret svojevremeno nazvao ‘prvenstveno oslobodilačkim’.
Analiziraju li se promjene u najnovijem dokumentu koji je proizašao iz te javne rasprave, nameće se zaključak da su negativne, nacionalistički intonirane opaske u potpunosti prevladale. Dapače, pojedinci upućeni u detalje nekadašnjeg prijedloga reforme i njezine aktualne verzije tvrde da su brojne sugestije uvedene mimo komentara na javnoj raspravi. Javnost zasad ne može utvrditi u kojoj mjeri, zato što Ministarstvo još nije objavilo Izvještaj o provedenom javnom savjetovanju. Članovi radne skupine poput Ravančića i Vjere Brković s Hrvatskog katoličkog sveučilišta u isto vrijeme odlučno negiraju da se radi o novom dokumentu. Nazivaju ga dorađenom verzijom izvornog prijedloga kurikuluma, svjesni da se njihov rad temeljio na eksplicitnoj odluci ministrice Divjak o dopuni postojećeg dokumenta, a ne izradi novog. U izjavi za Jutarnji list, međutim, omaknulo se prije nekoliko dana savjetniku premijera Radovanu Fuchsu, koji je izjavio da je riječ o novom dokumentu, pod obrazloženjem da izvornu verziju nije bilo moguće prepraviti jer je drastično odskakala od svih ostalih kurikuluma i previše odudarala od novog metodološkog pristupa.
Koordinirani metodološki pristup, koji je za izradu svih kurikuluma propisala Ekspertna radna skupina, njihov je krunski argument za aktualne izmjene. Dok članovi nove radne grupe tvrde kako su morali značajno intervenirati u prijedlog kurikuluma zato što prijašnja radna skupina nije poštivala te smjernice, izvorni autori u potpunosti negiraju da su odstupali od propisane metodologije.
Odgovarajući na kritike iz posljednje javne rasprave, profesorica Vjera Brković možda je najbolje opisala smisao i motive njihova rada. Optužila je naime prethodnu radnu grupu za ‘brisanje dijelova nacionalne povijesti’ u kojima se nalazi ‘odraz višestoljetne borbe hrvatskog naroda za samostalnost’. Sukladno tom komentaru, aktualna promjena kurikuluma povijesti potvrđuje da HDZ u udžbenicima i na satovima tog predmeta kao prioritet nameće tradicionalni nacionalistički narativ, od kojeg nema i ne smije biti uzmaka.
Uskoro će odluku morati donijeti ministrica Divjak, koja bi se trebala odlučiti za jednu od nekoliko opcija. U igri je imenovanje nove radne skupine za izmjene najnovijeg prijedloga, raspisivanje nove javne rasprave ili slanje dokumenta na novu recenziju. Svim scenarijima je, međutim, zajedničko to da će HNS-ova zaštitnica obrazovanja u budućnosti biti primorana prihvatiti sugestije ‘predstavnika radikalno desnih skupina’ od kojih se distancirala prije tri mjeseca.
portalnovosti
Nakon što smo koncem 2018. godine otkrili da je Vlada angažirala desničarske podrivače kurikularne reforme da rade na definiranju budućeg izgleda predmeta povijesti u osnovnim i srednjim školama, Novostima je pristigao demanti iz Ministarstva obrazovanja. Ispravak je poslala ministrica Blaženka Divjak, koja je na čelo tog resora postavljena kao HNS-ov jamac spašavanja hrvatskog obrazovanja od retrogradnih nacionalističkih silnica. U tom reagiranju Divjak je istaknula da nema nikakve veze s imenovanjem ‘predstavnika radikalno desnih skupina u radnu grupu za oblikovanje kurikuluma povijesti’. U pomalo bizarnom potezu, ministrica koja na kraju treba odobriti sporni dokument ogradila se od njegovih sukreatora, ni jednom riječju ne demantirajući da budućnost predmeta historije u javnim školama doista proizvode ‘predstavnici radikalno desnih skupina’.
Ustaški režim je ishodišno prezentiran prvenstveno kroz prizmu granica, stvaranja vojske i organizacije vlasti. Kao žrtve tog režima spominju se jedino Židovi, a Srbi i Romi su izostavljeni zbog ‘opterećenja teksta’
Dva mjeseca kasnije objavljen je rezultat rada pojedinaca od kojih se Divjak distancirala. Sumiraju li se dosadašnje javne kritike na sadržaj najnovijeg prijedloga kurikuluma povijesti, reklo bi se da je epilog znatno gori nego što su očekivali pojedinci koji su još u prosincu 2018. upozoravali na desničarski marš na povijest. Predloženi kurikulum naime takav je da se zadnjih deset dana javne polemike sastoje od dileme da li i u kojoj mjeri Republika Hrvatska kroz obrazovnu reformu radi na umivanju fašizma. Nakon objave nove verzije kurikuluma povijesti, profesorica na Filozofskom fakultetu i članica prethodne radne skupine za povijest Snježana Koren primijetila je da je holokaust ubačen u isti ishod s modernizacijom i opismenjivanjem u Jugoslaviji, a ne u razdoblje Nezavisne Države Hrvatske. Savjetnik premijera Andreja Plenkovića za reformu Radovan Fuchs na tu je opasku odgovorio da se radi o objavi krivog i nedovršenog dokumenta. Prava verzija, koja je priložena na javnu raspravu, samo je dodatno produbila reakcije na istu temu. Utvrđeno je da je tamo ustaški režim ishodišno prezentiran prvenstveno kroz prizmu granica, stvaranja vojske i organizacije vlasti. Na kritiku da se jedino Židovi spominju kao žrtve ustaškog režima, jedan od kreatora novog prijedloga kurikuluma i ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest Gordan Ravančić odgovorio je rečenicom koja je izazvala ponajveće količine zgražanja. Za dokument u kojem je, inače, pobrojana svaka značajnija vojna akcija u Domovinskom ratu, rekao je da ne sadrži srpske i romske žrtve ustaškog genocida zbog izbjegavanja opterećenja teksta kurikuluma. Ne spominju se, pored toga, ni ZAVNOH, ni Titovo pripajanje Istre i Dalmacije, ni brojni drugi važni događaji.
Priča o relativiziranju holokausta i uljepšavanju NDH, međutim, tek je omanji dio kritika upućenih na račun novog prijedloga kurikuluma povijesti. U trenutku zaključenja ovog teksta, na zadnju javnu raspravu javilo se više od 170 komentara. Najveći dio, više od 130 komentara koji dolaze mahom od povjesničara, izrazito je negativan, dok pozitivni osvrti otpadaju najvećim dijelom na pohvale desničarskih akademskih radnika. U najrazornijem kritičkom komentaru, koji su potpisali profesori Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, zatraženo je potpuno odbacivanje cijelog prijedloga zbog ‘ozbiljnih strukturnih, metodičkih, znanstvenih i sadržajnih nedostataka’ koji su doveli do toga da se ‘dokument ne može doraditi’.
Nakon detaljne analize, Odsjek za povijest zaključio je da se radi o potpuno novom prijedlogu koji ne slijedi temeljna načela reforme poput kritičkog i kreativnog mišljenja. Dapače, u njemu se uvode prevelike količine propisanih sadržaja i uklanjaju dotad uvedeni mehanizmi za kritičko mišljenje. Prijedlog je, prema njima, nejasan i po pitanju koncepata, mišljenja, vještina, ishoda, tema, aktivnosti i vrednovanja gradiva, prepun terminoloških nejasnoća, kronoloških i faktografskih pogrešaka, pa čak i plagiranih teza i rečenica.
‘Smatramo da dorada dokumenta ne može osigurati njegovu koherentnost, dosljednost i preciznost, pa bi stoga njegovo usvajanje ozbiljno unazadilo nastavu povijesti te dugoročno imalo negativne posljedice i za hrvatsku historiografiju’, poručili su iz Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Javila se potom i ministrica Divjak. Doslovno je spomenula nužnost adresiranja ‘relativizacije holokausta’ koja narušava međunarodni ugled Hrvatske, dodajući još i problem novih koncepata koji nisu raspravljeni u znanstvenoj i stručnoj javnosti. Najnovija javna rasprava o prijedlogu kurikuluma povijesti trajat će do ovoga petka. Uslijedit će potom vrednovanje sugestija iz javne rasprave i posljedična odluka ministrice Divjak. Do tog čina, međutim, valja navesti kronologiju priče, koja jasno pokazuje da je desnica predvođena HDZ-om od prvoga dana planirala ovakav ishod, iako se vjerojatno nije nadala da će u paketu nacionalističke propagande doći i sadržaj koji je uzrokovao optužbe za ublažavanje holokausta. Priča o izradi kurikuluma povijesti, zajedno s ostalim predmetima, datira iz vremena vlade Zorana Milanovića. Tada je imenovana radna skupina koja je do konca prošle godine radila na dokumentu. Njezin rad je prošao javnu raspravu još 2016., iste godine kad je provedena i stručna rasprava. Iako u desnoj javnosti nerijetko portretirani kao promotori jugokomunističkog odgoja maloljetnika, autori i njihov prijedlog prošli su početkom 2018. godine međunarodnu recenziju Bavarskog ministarstva obrazovanja i domaći recenzentski zahvat Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, uz nemale kritike potonje institucije.
Premda se očekivalo da nakon opisanih procedura i korekcija još samo preostaje usvajanje prijedloga, Plenkovićeva vlada je krajem 2018. godine odlučila provesti još jednu, treću javnu raspravu, što je dosad nezabilježen slučaj u hrvatskim obrazovnim reformama. Ekspertna radna skupina, koju je imenovala vlada Andreja Plenkovića, odabrala je novu radnu grupu za povijest. Jedini smisao osnutka tog tijela bio je analiza komentara iz javne rasprave i njihovo eventualno pridruživanje dokumentu na kojem se radilo pune tri godine. U novu šesteročlanu radnu grupu Vladina Ekspertna radna skupina imenovala je fizičara Krešimira Zadru, profesoricu povijesti Jasenku Štimac, profesoricu s Hrvatskog katoličkog sveučilišta Vjeru Brković i direktora Hrvatskog instituta za povijest Gordana Ravančića. Ministrica Divjak još je dodala Valeriju Turk-Presečki, a za koordinatoricu je odabrana Marijana Marinović, viša savjetnica Agencije za odgoj i obrazovanje.
Savjetnica Marinović je, kako smo već pisali, bila jedna od istaknutijih kritičarki rada dotadašnje radne grupe. Preko Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU-a žestoko se prije dvije godine osvrnula na njezin dokument. U poduljoj analizi optužila je autore za ‘marksističku dijalektičko-materijalističku matricu’. Citirala je pritom koncepte i fraze koje po njoj dokazuju da kreatori reforme promiču opisanu ‘matricu’, iako je, kako su utvrdili članovi kritizirane radne skupine, iste definicije koristila u svojim stručnim radovima. Autori reformskog dokumenta predbacili su još u svom odgovoru Marijani Marinović ‘prešućivanje, iskrivljavanje, selektivni pristup materiji te ideološko etiketiranje bez argumenata i dokaza’. Utvrdili su pritom da viša savjetnica manipulira sadržajem prijedloga reforme i tobože sporne literature te izostavlja rečenice i ubacuje riječi koje odgovaraju njezinom narativu. Ukazali su i na činjenicu da mulja čak i na bazičnim definicijama i teorijama, pogrešno citirajući i prevodeći tuđe fraze. Na koncu su došli do zaključka da autorica u svojoj kritici ne raspoznaje razliku između morala i etike, dokaza i izvora, koncepata i vještina, jednine i množine…
Druga članica nove radne grupe, profesorica Jasenka Štimac, prije dvije godine je bila na listi Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića za zagrebačke izbore. Na jednoj od prošlogodišnjih rasprava o kurikulumu koju su organizirali Đuro Glogoški i drugi predstavnici krajnje desnih braniteljskih organizacija, Štimac je izrazila želju da se broj sati o Domovinskom ratu barem udvostruči, uz proširenje prakse koju sama obilato prakticira: dovođenje ratnih veterana u učionice i odvođenje djece na nekadašnja ratišta.
Na javnoj raspravi koju su članovi te radne grupe trebali analizirati ostavljen je 41 komentar, od kojih je 29 bilo pozitivno, a 12 izrazito negativno. Statistički gledano, sadržaj te rasprave bio je obrnuto proporcionalan komentarima povjesničara i institucija na novu verziju kurikuluma. Presjek negativnih opaski najbolje se može vidjeti u komentarima Ante Nazora, prvog čovjeka Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, zatim Ante Birina, povjesničara s Hrvatskog instituta za povijest i kandidata s izborne liste Esih-Hasanbegović te iz zajedničkog komentara Stručnog vijeća Odsjeka za povijest Sveučilišta u Zadru. Profesori sa zadarskog sveučilišta optužili su autore reforme za ‘implicitno razgrađivanje koherentnog narativa nacionalne povijesti’, a Nazor je tome dodao nužnost promjene ‘protuhrvatske percepcije’ u javnosti kroz obrazovanje. Iz sličnih ideoloških pozicija javio se povjesničar Birin, koji je ustaški pokret svojevremeno nazvao ‘prvenstveno oslobodilačkim’.
Analiziraju li se promjene u najnovijem dokumentu koji je proizašao iz te javne rasprave, nameće se zaključak da su negativne, nacionalistički intonirane opaske u potpunosti prevladale. Dapače, pojedinci upućeni u detalje nekadašnjeg prijedloga reforme i njezine aktualne verzije tvrde da su brojne sugestije uvedene mimo komentara na javnoj raspravi. Javnost zasad ne može utvrditi u kojoj mjeri, zato što Ministarstvo još nije objavilo Izvještaj o provedenom javnom savjetovanju. Članovi radne skupine poput Ravančića i Vjere Brković s Hrvatskog katoličkog sveučilišta u isto vrijeme odlučno negiraju da se radi o novom dokumentu. Nazivaju ga dorađenom verzijom izvornog prijedloga kurikuluma, svjesni da se njihov rad temeljio na eksplicitnoj odluci ministrice Divjak o dopuni postojećeg dokumenta, a ne izradi novog. U izjavi za Jutarnji list, međutim, omaknulo se prije nekoliko dana savjetniku premijera Radovanu Fuchsu, koji je izjavio da je riječ o novom dokumentu, pod obrazloženjem da izvornu verziju nije bilo moguće prepraviti jer je drastično odskakala od svih ostalih kurikuluma i previše odudarala od novog metodološkog pristupa.
Koordinirani metodološki pristup, koji je za izradu svih kurikuluma propisala Ekspertna radna skupina, njihov je krunski argument za aktualne izmjene. Dok članovi nove radne grupe tvrde kako su morali značajno intervenirati u prijedlog kurikuluma zato što prijašnja radna skupina nije poštivala te smjernice, izvorni autori u potpunosti negiraju da su odstupali od propisane metodologije.
Odgovarajući na kritike iz posljednje javne rasprave, profesorica Vjera Brković možda je najbolje opisala smisao i motive njihova rada. Optužila je naime prethodnu radnu grupu za ‘brisanje dijelova nacionalne povijesti’ u kojima se nalazi ‘odraz višestoljetne borbe hrvatskog naroda za samostalnost’. Sukladno tom komentaru, aktualna promjena kurikuluma povijesti potvrđuje da HDZ u udžbenicima i na satovima tog predmeta kao prioritet nameće tradicionalni nacionalistički narativ, od kojeg nema i ne smije biti uzmaka.
Uskoro će odluku morati donijeti ministrica Divjak, koja bi se trebala odlučiti za jednu od nekoliko opcija. U igri je imenovanje nove radne skupine za izmjene najnovijeg prijedloga, raspisivanje nove javne rasprave ili slanje dokumenta na novu recenziju. Svim scenarijima je, međutim, zajedničko to da će HNS-ova zaštitnica obrazovanja u budućnosti biti primorana prihvatiti sugestije ‘predstavnika radikalno desnih skupina’ od kojih se distancirala prije tri mjeseca.
portalnovosti
