Brojnim autorima koji danas svoje radove objavljuju na sveprisutnom internetu nesumnjivo treba platiti njihov rad, ali bi Europska unija jednu dobru ideju mogla pretvoriti u noćnu moru za građane, brojne novinare, medije i slobode govora u Europskoj uniji, slažu se sve brojniji kritičari prijedloga Direktive o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu.
Direktiva bi, prema zamisli Europske komisije, trebala pomoći autorima da naplate svoja djela u digitalnom svijetu, ali brojne grupe za digitalna prava upozoravaju da bi ovakav prijedlog mogao ugroziti ne samo njihovo pravo na rad, nego uvesti cenzuru u internetski prostor, otežati građanima pravo na informaciju i utjecati na nestajanje brojnih medija.
Odbor za pravna pitanja Europskog parlamenta koji broji 49 zastupnika (među njima nema hrvatskih) 20. lipnja bi trebao glasati o prijedlogu Direktive. To je ujedno i najvažniji Odbor za ovu Direktivu i ukoliko ga izglasa, slijedi glasanje u Europskom parlamentu na plenarnoj sjednici u rujnu ove godine.
Cilj Direktive je da moćni internetski divovi poput Googlea, Facebooka, Yahooa i sličnih napokon plate korištenje tuđih djela i vijesti na kojima masno zarađuju. Kao što izvođači i kreatori pjesama ili spotova dobivaju naknade, odnosno tantijeme za izvođenje svojih pjesama na radijskim postajama već desetljećima, Europska unija odlučila je sličan način naplate proširiti i na digitalni svijet u kojem, prema brojnim istraživanjima većina korisnika nema želju ni naviku plaćati sadržaj. To posebno pogađa izdavače novina koji do današnjeg dana nisu pronašli način kako naplatiti sadržaj na svojim internetskim portalima, dok im oglašivački prihodi kopne. Sve dok u rujnu 2016. godine Komisija nije predložila nacrt Direktive u kojoj su napokon vidjeli svoju šansu. Zato danas najveći europski izdavači poput Ruperta Murdocha ili Axela Springera podržavaju prijedlog Direktive.
Velike ribe jedu male
S druge strane, upozoravaju mnogi, iza prijedloga se krije uvođenje cenzure, nadziranje internetskog prometa i pogodovanje najvećim izdavačima jer jedini još uvijek imaju dovoljno snage za pregovore s moćnim internetskim kompanijama. Prije nešto više od pola godine Davor Škrlec iz kluba Zelenih u Europskom parlamentu izjavio je da je “riječ o autorskom pravu koje pokušava zaštititi velike igrače iz prošlosti od budućnosti koja dolazi”. Udruge za digitalno temeljno pravo smatraju da će internet nakon Direktive biti totalitarno mjesto masovnog nadzora građana i filtriranja njihovih djela. Zbog toga je 77 profesora i tehnoloških stručnjaka uputilo otvoreno pismo Europskoj komisiji u kojem traže da se Direktiva kakva je predložena smjesta povuče. Među njima i Tim Berners-Lee tvorac World Wide Weba i pionir interneta Vint Cerf koji upozoravaju da će internet kakvog poznajemo nestati. Otvoreno pismo poslalo je i 56 udruga civilnog društva za digitalna prava u kojem upozoravaju na iste stvari.
Mreža istraživačkih novinara OCCRP upozorava da će prihvaćanje ovakvog prijedloga Direktive značiti kraj za istraživačko novinarstvo.
Udruga računalne i telekomunikacijske industrije (CCIA), čiji su članovi Google i Yahoo, samu ideju o naplati poveznica nazvala je „neutemeljenom, kontroverznom i lošom za sve igrače”.
Sporni dijelovi prijedloga Direktive natjerali su i Ujedinjene narode da se obrate Europskoj komisiji i upozori je da će se EU, ako prođe predložena Direktiva, svrstati među zemlje u kojima je sloboda govora ugrožena ili ne postoji. UN, kao i mnogi, podržava legislativu koja će omogućiti da se pošteno plati tvorcima sadržaja, ali ne mogu prihvatiti da Direktiva obaveže internetske poslužitelje da implementiraju cijelu infrastrukturu kojoj je cilj nadzirati i cenzurirati promet na internetu.
David Kaye, posebni UN-ov izvjestitelj za slobodu izražavanja, u podugačkom pismu adresiranom Komisiji navodi, između ostalog, da će članci 11. i 13. Prijedloga potpuno ugroziti neprofitne i male portale koji nemaju ni financijske ni organizacijske mogućnosti da sklope licence s velikim medijskim kompanijama.
Upravo su članci 11. i 13. najsporniji u prijedlogu Direktive. Članak 11. propisuje plaćanje naknade internetskih servisa za svaku postavljenu poveznicu na vijest do 20 godina starosti. Komisija se nada da će tako novac doći do izdavača, odnosno kreatora originalne vijesti.
Kako navode na stranicama organizacije Europska digitalna prava (EDRi), novac ne samo da neće doći do izdavača, nego će internetski servisi predvođeni moćnim Googleom jednostavno isključiti brojne portale ili vijesti kako bi uštedjeli na troškovima, što će u konačnici dovesti do propasti manjih portala, a čitatelji neće moći doći do bitnih informacija. Vijesti će, upozoravaju, dolaziti samo od velikih izdavača što će dovesti do nestanka pluralizma i mnogo veće mogućnosti manipulacije javnim mnijenjem.
"Robo-copyright"
Članak 13., tvrdi ERDi, ali i brojne druge organizacije i zastupnici u Europskom parlamentu koji su se suprotstavile ovom prijedlogu, dovest će do još veće cenzure jer su internetski servisi prema njemu obavezni uvesti automatsko prepoznavanje i filtriranje postavljenih sadržaja na stranicama, a to znači kontrolu nad svime što građani Unije postavljaju na stranice. Time se, između ostalog, potpuno zabranjuje korištenje nečijeg djela. Europski sud pravde donio je presudu kojom potvrđuje da je motrenje i filtriranje sadržaja protivno slobodi izražavanja i krši pravo na privatnost. Obaveza da se implementira softver koji će pratiti i filtrirati sav sadržaj koji propisuje članak 13. već je i dobio i ime – “cenzorski stroj“. Jim Killock, izvršni direktor britanske Open Right’s Group naveo je za BBC da će članak 13. uvesti režim „Robo – copyright“u kojem će strojevi odlučivati što je zabranjeno, ne obazirući se na zakone o zaštiti privatnosti. „Na žalost, dok strojevi znaju prepoznati dvostruka postavljanja Beyoncinih spotova, oni ne mogu prepoznati parodije, razumjeti memove koji koriste fotografije pod autorskim pravima, ili imati bilo kakvu kulturološku procjenu što kreativni ljudi rade“, rekao je Killock.
Njemačka i Španjolska imaju iskustva sa sličnim zakonima kada su 2013., odnosno 2014. godine uveli naknadu na poveznice, a nakon kratkog vremena implementacije pokazalo se da su najveći pretraživači jednostavno maknuli vijesti za čije su povezivanje trebali platiti pa su, osim manjih portala čija je čitanost značajno opala, jednako počeli patiti i najveći izdavači kao pobornici ovakvog načina oporezivanja. U Njemačkoj su na Google Newsu, preko kojeg se većina internetskih čitatelja informira, postavljali vijesti onih izdavača koji su pristali na besplatno prenošenje vlastitih vijesti. To je navelo i Springer, jednog od najvećih njemačkih i europskih izdavača i glasnog zagovornika ovakvog načina naplate sadržaja, da skrušeno ponudi Googleu besplatno linkanje vlastitih vijesti.
Komisijin tajni izvještaj
Google se brani da ne postavlja reklame na Google News i da zapravo povećava promet izdavačima, ali nesreća po njih je da većina korisnika Google Newsa pročita naslov i kratki sažetak te nikad ne ode na stranice gdje je originalno objavljen tekst.
Google je u Španjolskoj jednostavno ukinuo Google News što se značajno odrazilo na čitanost vijesti svih izdavača.
To međutim, i dalje ne sprječava Springer da uz medijsku grupaciju mogula Murdocha i dalje podupire Direktivu, koju su pozdravile i nacionalne novinske agencije u Europskoj uniji.
A kako te dva moćna izdavačka koncerna značajno utječu na javno mnijenje, a koncern Springer je posebno blizak sa svim konzervativnim vladama u Njemačkoj, pa tako i s onom kancelarke Angele Merkel, nije stoga iznenađujuće da im iste te Vlade idu niz dlaku i podržavaju prijedlog Direktive.
Naravno, nitko ne spori da bi autori i izdavači trebali biti plaćeni, pa je prijedlog podržao i Vocento, izdavač najvećeg španjolskog dnevnika El Pais koji je utjecajan i u europskim okvirima, ali je El Pais u međuvremenu otvoreno kritizirao prijedlog Direktive.
Međunarodna federacija novinara javno je preko društvenih mreža pozvala na potpisivanje peticije kojom se traži donošenje Direktive, čime je zbunila brojne novinare. „Ne podržavamo baš sve u ovom prijedlogu Direktive jer vjerujemo da su potrebni neki amandmani kako bi bili za dobrobit novinara, ali želimo i da svi autori budu plaćeni kad se njihov rad iskorištava online“, odgovorili su nam iz IFJ-a.
Julia Reda, zastupnica Zelenih u Europskom parlamentu jedna je od najglasnijih kritičarki prijedloga Direktive. Ova zastupnica koja je u parlamentarnu grupaciju Zelenih došla iz Piratske stranke trn je u oku velikim izdavačima jer se njezini argumenti temelje na dobrom poznavanju autorskog prava. Nedavno je na vlastitim internetskim stranicama objavila istraživanje za čiju je izradu Europska komisija nizozemskoj tvrtki Ecorys platila 360 tisuća eura. Iako su rezultati istraživanja Komisiji dostavljeni 2015. godine, ona ih nikad nije objavila. „Uz iznimku nedavno objavljenih blockbustera, nema dokaza koji podupiru ideju da kršenje autorskih prava smanjuje prihode od prodaje filmova“, navela je Reda, što znači da glavni Komisijin argument za restriktivan prijedlog Direktive pada u vodu jer dokazuje da prihodi ne padaju zbog piratiziranja sadržaja i da je to razlog zašto ga Komisija nikad nije objavila. Navela je i da je dokument tražila na temelju Prava na pristup informacijama, ali da je Komisija dva puta odbila njezin zahtjev. Osim toga, Direktiva posebno na umu ima platformu Youtube koji ionako već donekle pazi na autorska prava svojih korisnika.
Brojne vlade zemalja članica EU ne samo da podržavaju Direktivu, nego traže i da bude restriktivnija. Hrvatska, primjerice, traži da članak 11. bude restriktivniji, a tu ne samo da nije usamljena, nego to traže i najmoćnije zemlje, poput Njemačke i Francuske.
Grupacije u Europskom parlamentu su podijeljene. Protivnike prijedloga Direktive čini šaroliko ideološko društvo.
Ovakvom prijedlogu se protive Progresivni savez socijalista i demokrata (S&D), Klub zastupnika Zelenih/ Europskog slobodnog saveza (Zeleni/EFA), Konfederalni klub zastupnika Ujedninjene europske ljevice i Nordijske zelene ljevice (GUE/NGL), euroskeptični Klub zastupnika Europe slobode i demokracije (EFDD). To je ukupno 337 zastupnika od ukupno 751 u Europskom parlamentu.
Formalno ga podržavaju Klub zastupnika Europske pučke stranke (EPP) kao najbrojnijeg kluba u Parlamentu, i krajnje desna Europa nacija i slobode (ENF). To je 254 zastupnika. Sklon mu je Klub saveza liberala i demokrata(ALDE), dok su Europski konzervativci i reformisti (ECR) još neodlučni. To je, međutim, samo formalno stajalište jer je prije nekoliko dana više od sto zastupnika potpisalo pismo kojim se protivi Direktivi. Među njima brojni zastupnici EPP-a ili ALDE-a, pa tako i oni koji dolaze iz Hrvatske: Ivan Jakovčić i Jozo Radoš.
Postavili smo pitanja pojedinim hrvatskim zastupnicima, ali nam do objave ovog članka nisu odgovorili. Zato je Ivana Maletić iz EPP-a, čije smo odgovore čekali, odgovorila Jutarnjem listu pa je kazala da se sve više EPP-ovih zastupnika protivi prijedlogu Direktive te je i ona ostavila mogućnost da glasa protiv u Europskom parlamentu.
Sve to podsjeća na kontroverzni antipiratski trgovinski sporazum ACTA, kojega su prvo mnogi podržavali da bi ga nakon pritiska javnosti Europski parlament u srpnju 2012. godine odbacio jer je na sličan način predviđao velike restrikcije u korištenju interneta i napada na slobodu izražavanja i prava na privatnost.
Fond za medije umjesto Direktive
U borbi protiv Direktive tako je stvoren neobičan savez između internetskih divova i brojnih organizacija koje se bore za otvoreni pristup internetu koji se danas nalazi pod oligopolom istih tih kompanija.
Ostaje, međutim, činjenica da internetske kompanije zarađuju na tuđem autorskom radu i tuđim osobnim informacijama. Prihodi od oglašavanja, primjerice, čine između 88 i 99 posto svih prihoda Googlea, a u Hrvatskoj već sada uzima pola oglašivačkog kolača vrijednog ukupno 44 milijuna eura, kako je to prezentirao Paško Bilić iz Instituta za razvoj i međunarodne odnose.
Mediji, čiji su prihodi od oglašavanja u stalnom padu, a ne znaju i ne mogu te prihode nadomjestiti novim načinima zarade, ostaju tako ovisni o mrvicama koje im u sve većem broju kupe Google i Facebook. Najveće internetske kompanije smještene su u SAD-u i djeluju pod američkom jurisdikcijom, a EU pokušava tome stati na kraj. Jedan od načina je oporezivanje prihoda istih tih internetskih kompanija prema mjestu njihovog djelovanja, kao što je Europska komisija predložila prošle godine, ali se prijedlogu za sada protive nordijske zemlje.
Pitanje je, međutim, hoće li taj novac završiti u proračunima država članica ili će se distribuirati autorima pa tako i medijima. Milan F. Živković, bivši savjetnik u Ministarstvu kulture koji je radio na danas odbačenom Nacrtu medijske politike, imao je s pojedinim kolegama u Bruxellesu drukčiju ideju.
„Zalagao sam se da države, ili EU, uvedu određenu stopu poreza na prihode (Googlea, Facebooka, itd.) od online-oglašavanja, a onda tako prikupljena sredstva redistribuiraju proizvođačima sadržaja koji besplatno cirkuliraju internetom“, kazao je Živković svojevremeno autoru ovog teksta . Takve su ideje, naravno, naišle na snažan otpor u Bruxellesu, a Google je, da izbjegne stalne kritike, 2016. osnovao vlastiti fond „Google Digital News Initiative (DNI)“ vrijedan 150 milijuna eura kojim je do sada financirao 350 projekata u 29 zemalja, a zamišljen je kao veza između Googlea i izdavača koji prijavljuju nove kreativne projekte i kombiniraju nove tehnologije i novinarstvo. Na prilično složenom natječaju prošlo je i nekoliko hrvatskih projekata, poput GONG-ovog “Mozaika veza” i, najsvježije, Styrije u čijem su vlasništvu Večernji list i 24 sata.
Nesumnjivo je da se autorima mora naplatiti njihov rad, ali ostaje pitanje kako to učiniti. Kako sada stvari stoje, Komisija protiv sebe ima sve brojnije udruge kojima se priklanja i sve veći broj zastupnika u Parlamentu. Očito je da će nastaviti tražiti načine kako oporezovati internetske divove koji ne samo da otkidaju sve veće komade oglašivačkog kolača, nego i značajno utječu na javno mnijenje. U osvit trgovinskog rata između SAD-a i EU njemačka kancelarka Angela Merkel dala je mig: EU će razmotriti njihovu preveliku koncentraciju na tržištu, a to uključuje i snažnije oporezivanje. Možda onda postojeći predloženi članci 11. i 13. Direktive o autorskom pravu postanu suvišni.
forum.tm
Direktiva bi, prema zamisli Europske komisije, trebala pomoći autorima da naplate svoja djela u digitalnom svijetu, ali brojne grupe za digitalna prava upozoravaju da bi ovakav prijedlog mogao ugroziti ne samo njihovo pravo na rad, nego uvesti cenzuru u internetski prostor, otežati građanima pravo na informaciju i utjecati na nestajanje brojnih medija.
Odbor za pravna pitanja Europskog parlamenta koji broji 49 zastupnika (među njima nema hrvatskih) 20. lipnja bi trebao glasati o prijedlogu Direktive. To je ujedno i najvažniji Odbor za ovu Direktivu i ukoliko ga izglasa, slijedi glasanje u Europskom parlamentu na plenarnoj sjednici u rujnu ove godine.
Cilj Direktive je da moćni internetski divovi poput Googlea, Facebooka, Yahooa i sličnih napokon plate korištenje tuđih djela i vijesti na kojima masno zarađuju. Kao što izvođači i kreatori pjesama ili spotova dobivaju naknade, odnosno tantijeme za izvođenje svojih pjesama na radijskim postajama već desetljećima, Europska unija odlučila je sličan način naplate proširiti i na digitalni svijet u kojem, prema brojnim istraživanjima većina korisnika nema želju ni naviku plaćati sadržaj. To posebno pogađa izdavače novina koji do današnjeg dana nisu pronašli način kako naplatiti sadržaj na svojim internetskim portalima, dok im oglašivački prihodi kopne. Sve dok u rujnu 2016. godine Komisija nije predložila nacrt Direktive u kojoj su napokon vidjeli svoju šansu. Zato danas najveći europski izdavači poput Ruperta Murdocha ili Axela Springera podržavaju prijedlog Direktive.
Velike ribe jedu male
S druge strane, upozoravaju mnogi, iza prijedloga se krije uvođenje cenzure, nadziranje internetskog prometa i pogodovanje najvećim izdavačima jer jedini još uvijek imaju dovoljno snage za pregovore s moćnim internetskim kompanijama. Prije nešto više od pola godine Davor Škrlec iz kluba Zelenih u Europskom parlamentu izjavio je da je “riječ o autorskom pravu koje pokušava zaštititi velike igrače iz prošlosti od budućnosti koja dolazi”. Udruge za digitalno temeljno pravo smatraju da će internet nakon Direktive biti totalitarno mjesto masovnog nadzora građana i filtriranja njihovih djela. Zbog toga je 77 profesora i tehnoloških stručnjaka uputilo otvoreno pismo Europskoj komisiji u kojem traže da se Direktiva kakva je predložena smjesta povuče. Među njima i Tim Berners-Lee tvorac World Wide Weba i pionir interneta Vint Cerf koji upozoravaju da će internet kakvog poznajemo nestati. Otvoreno pismo poslalo je i 56 udruga civilnog društva za digitalna prava u kojem upozoravaju na iste stvari.
Mreža istraživačkih novinara OCCRP upozorava da će prihvaćanje ovakvog prijedloga Direktive značiti kraj za istraživačko novinarstvo.
Udruga računalne i telekomunikacijske industrije (CCIA), čiji su članovi Google i Yahoo, samu ideju o naplati poveznica nazvala je „neutemeljenom, kontroverznom i lošom za sve igrače”.
Sporni dijelovi prijedloga Direktive natjerali su i Ujedinjene narode da se obrate Europskoj komisiji i upozori je da će se EU, ako prođe predložena Direktiva, svrstati među zemlje u kojima je sloboda govora ugrožena ili ne postoji. UN, kao i mnogi, podržava legislativu koja će omogućiti da se pošteno plati tvorcima sadržaja, ali ne mogu prihvatiti da Direktiva obaveže internetske poslužitelje da implementiraju cijelu infrastrukturu kojoj je cilj nadzirati i cenzurirati promet na internetu.
David Kaye, posebni UN-ov izvjestitelj za slobodu izražavanja, u podugačkom pismu adresiranom Komisiji navodi, između ostalog, da će članci 11. i 13. Prijedloga potpuno ugroziti neprofitne i male portale koji nemaju ni financijske ni organizacijske mogućnosti da sklope licence s velikim medijskim kompanijama.
Upravo su članci 11. i 13. najsporniji u prijedlogu Direktive. Članak 11. propisuje plaćanje naknade internetskih servisa za svaku postavljenu poveznicu na vijest do 20 godina starosti. Komisija se nada da će tako novac doći do izdavača, odnosno kreatora originalne vijesti.
Kako navode na stranicama organizacije Europska digitalna prava (EDRi), novac ne samo da neće doći do izdavača, nego će internetski servisi predvođeni moćnim Googleom jednostavno isključiti brojne portale ili vijesti kako bi uštedjeli na troškovima, što će u konačnici dovesti do propasti manjih portala, a čitatelji neće moći doći do bitnih informacija. Vijesti će, upozoravaju, dolaziti samo od velikih izdavača što će dovesti do nestanka pluralizma i mnogo veće mogućnosti manipulacije javnim mnijenjem.
"Robo-copyright"
Članak 13., tvrdi ERDi, ali i brojne druge organizacije i zastupnici u Europskom parlamentu koji su se suprotstavile ovom prijedlogu, dovest će do još veće cenzure jer su internetski servisi prema njemu obavezni uvesti automatsko prepoznavanje i filtriranje postavljenih sadržaja na stranicama, a to znači kontrolu nad svime što građani Unije postavljaju na stranice. Time se, između ostalog, potpuno zabranjuje korištenje nečijeg djela. Europski sud pravde donio je presudu kojom potvrđuje da je motrenje i filtriranje sadržaja protivno slobodi izražavanja i krši pravo na privatnost. Obaveza da se implementira softver koji će pratiti i filtrirati sav sadržaj koji propisuje članak 13. već je i dobio i ime – “cenzorski stroj“. Jim Killock, izvršni direktor britanske Open Right’s Group naveo je za BBC da će članak 13. uvesti režim „Robo – copyright“u kojem će strojevi odlučivati što je zabranjeno, ne obazirući se na zakone o zaštiti privatnosti. „Na žalost, dok strojevi znaju prepoznati dvostruka postavljanja Beyoncinih spotova, oni ne mogu prepoznati parodije, razumjeti memove koji koriste fotografije pod autorskim pravima, ili imati bilo kakvu kulturološku procjenu što kreativni ljudi rade“, rekao je Killock.
Njemačka i Španjolska imaju iskustva sa sličnim zakonima kada su 2013., odnosno 2014. godine uveli naknadu na poveznice, a nakon kratkog vremena implementacije pokazalo se da su najveći pretraživači jednostavno maknuli vijesti za čije su povezivanje trebali platiti pa su, osim manjih portala čija je čitanost značajno opala, jednako počeli patiti i najveći izdavači kao pobornici ovakvog načina oporezivanja. U Njemačkoj su na Google Newsu, preko kojeg se većina internetskih čitatelja informira, postavljali vijesti onih izdavača koji su pristali na besplatno prenošenje vlastitih vijesti. To je navelo i Springer, jednog od najvećih njemačkih i europskih izdavača i glasnog zagovornika ovakvog načina naplate sadržaja, da skrušeno ponudi Googleu besplatno linkanje vlastitih vijesti.
Komisijin tajni izvještaj
Google se brani da ne postavlja reklame na Google News i da zapravo povećava promet izdavačima, ali nesreća po njih je da većina korisnika Google Newsa pročita naslov i kratki sažetak te nikad ne ode na stranice gdje je originalno objavljen tekst.
Google je u Španjolskoj jednostavno ukinuo Google News što se značajno odrazilo na čitanost vijesti svih izdavača.
To međutim, i dalje ne sprječava Springer da uz medijsku grupaciju mogula Murdocha i dalje podupire Direktivu, koju su pozdravile i nacionalne novinske agencije u Europskoj uniji.
A kako te dva moćna izdavačka koncerna značajno utječu na javno mnijenje, a koncern Springer je posebno blizak sa svim konzervativnim vladama u Njemačkoj, pa tako i s onom kancelarke Angele Merkel, nije stoga iznenađujuće da im iste te Vlade idu niz dlaku i podržavaju prijedlog Direktive.
Naravno, nitko ne spori da bi autori i izdavači trebali biti plaćeni, pa je prijedlog podržao i Vocento, izdavač najvećeg španjolskog dnevnika El Pais koji je utjecajan i u europskim okvirima, ali je El Pais u međuvremenu otvoreno kritizirao prijedlog Direktive.
Međunarodna federacija novinara javno je preko društvenih mreža pozvala na potpisivanje peticije kojom se traži donošenje Direktive, čime je zbunila brojne novinare. „Ne podržavamo baš sve u ovom prijedlogu Direktive jer vjerujemo da su potrebni neki amandmani kako bi bili za dobrobit novinara, ali želimo i da svi autori budu plaćeni kad se njihov rad iskorištava online“, odgovorili su nam iz IFJ-a.
Julia Reda, zastupnica Zelenih u Europskom parlamentu jedna je od najglasnijih kritičarki prijedloga Direktive. Ova zastupnica koja je u parlamentarnu grupaciju Zelenih došla iz Piratske stranke trn je u oku velikim izdavačima jer se njezini argumenti temelje na dobrom poznavanju autorskog prava. Nedavno je na vlastitim internetskim stranicama objavila istraživanje za čiju je izradu Europska komisija nizozemskoj tvrtki Ecorys platila 360 tisuća eura. Iako su rezultati istraživanja Komisiji dostavljeni 2015. godine, ona ih nikad nije objavila. „Uz iznimku nedavno objavljenih blockbustera, nema dokaza koji podupiru ideju da kršenje autorskih prava smanjuje prihode od prodaje filmova“, navela je Reda, što znači da glavni Komisijin argument za restriktivan prijedlog Direktive pada u vodu jer dokazuje da prihodi ne padaju zbog piratiziranja sadržaja i da je to razlog zašto ga Komisija nikad nije objavila. Navela je i da je dokument tražila na temelju Prava na pristup informacijama, ali da je Komisija dva puta odbila njezin zahtjev. Osim toga, Direktiva posebno na umu ima platformu Youtube koji ionako već donekle pazi na autorska prava svojih korisnika.
Brojne vlade zemalja članica EU ne samo da podržavaju Direktivu, nego traže i da bude restriktivnija. Hrvatska, primjerice, traži da članak 11. bude restriktivniji, a tu ne samo da nije usamljena, nego to traže i najmoćnije zemlje, poput Njemačke i Francuske.
Grupacije u Europskom parlamentu su podijeljene. Protivnike prijedloga Direktive čini šaroliko ideološko društvo.
Ovakvom prijedlogu se protive Progresivni savez socijalista i demokrata (S&D), Klub zastupnika Zelenih/ Europskog slobodnog saveza (Zeleni/EFA), Konfederalni klub zastupnika Ujedninjene europske ljevice i Nordijske zelene ljevice (GUE/NGL), euroskeptični Klub zastupnika Europe slobode i demokracije (EFDD). To je ukupno 337 zastupnika od ukupno 751 u Europskom parlamentu.
Formalno ga podržavaju Klub zastupnika Europske pučke stranke (EPP) kao najbrojnijeg kluba u Parlamentu, i krajnje desna Europa nacija i slobode (ENF). To je 254 zastupnika. Sklon mu je Klub saveza liberala i demokrata(ALDE), dok su Europski konzervativci i reformisti (ECR) još neodlučni. To je, međutim, samo formalno stajalište jer je prije nekoliko dana više od sto zastupnika potpisalo pismo kojim se protivi Direktivi. Među njima brojni zastupnici EPP-a ili ALDE-a, pa tako i oni koji dolaze iz Hrvatske: Ivan Jakovčić i Jozo Radoš.
Postavili smo pitanja pojedinim hrvatskim zastupnicima, ali nam do objave ovog članka nisu odgovorili. Zato je Ivana Maletić iz EPP-a, čije smo odgovore čekali, odgovorila Jutarnjem listu pa je kazala da se sve više EPP-ovih zastupnika protivi prijedlogu Direktive te je i ona ostavila mogućnost da glasa protiv u Europskom parlamentu.
Sve to podsjeća na kontroverzni antipiratski trgovinski sporazum ACTA, kojega su prvo mnogi podržavali da bi ga nakon pritiska javnosti Europski parlament u srpnju 2012. godine odbacio jer je na sličan način predviđao velike restrikcije u korištenju interneta i napada na slobodu izražavanja i prava na privatnost.
Fond za medije umjesto Direktive
U borbi protiv Direktive tako je stvoren neobičan savez između internetskih divova i brojnih organizacija koje se bore za otvoreni pristup internetu koji se danas nalazi pod oligopolom istih tih kompanija.
Ostaje, međutim, činjenica da internetske kompanije zarađuju na tuđem autorskom radu i tuđim osobnim informacijama. Prihodi od oglašavanja, primjerice, čine između 88 i 99 posto svih prihoda Googlea, a u Hrvatskoj već sada uzima pola oglašivačkog kolača vrijednog ukupno 44 milijuna eura, kako je to prezentirao Paško Bilić iz Instituta za razvoj i međunarodne odnose.
Mediji, čiji su prihodi od oglašavanja u stalnom padu, a ne znaju i ne mogu te prihode nadomjestiti novim načinima zarade, ostaju tako ovisni o mrvicama koje im u sve većem broju kupe Google i Facebook. Najveće internetske kompanije smještene su u SAD-u i djeluju pod američkom jurisdikcijom, a EU pokušava tome stati na kraj. Jedan od načina je oporezivanje prihoda istih tih internetskih kompanija prema mjestu njihovog djelovanja, kao što je Europska komisija predložila prošle godine, ali se prijedlogu za sada protive nordijske zemlje.
Pitanje je, međutim, hoće li taj novac završiti u proračunima država članica ili će se distribuirati autorima pa tako i medijima. Milan F. Živković, bivši savjetnik u Ministarstvu kulture koji je radio na danas odbačenom Nacrtu medijske politike, imao je s pojedinim kolegama u Bruxellesu drukčiju ideju.
„Zalagao sam se da države, ili EU, uvedu određenu stopu poreza na prihode (Googlea, Facebooka, itd.) od online-oglašavanja, a onda tako prikupljena sredstva redistribuiraju proizvođačima sadržaja koji besplatno cirkuliraju internetom“, kazao je Živković svojevremeno autoru ovog teksta . Takve su ideje, naravno, naišle na snažan otpor u Bruxellesu, a Google je, da izbjegne stalne kritike, 2016. osnovao vlastiti fond „Google Digital News Initiative (DNI)“ vrijedan 150 milijuna eura kojim je do sada financirao 350 projekata u 29 zemalja, a zamišljen je kao veza između Googlea i izdavača koji prijavljuju nove kreativne projekte i kombiniraju nove tehnologije i novinarstvo. Na prilično složenom natječaju prošlo je i nekoliko hrvatskih projekata, poput GONG-ovog “Mozaika veza” i, najsvježije, Styrije u čijem su vlasništvu Večernji list i 24 sata.
Nesumnjivo je da se autorima mora naplatiti njihov rad, ali ostaje pitanje kako to učiniti. Kako sada stvari stoje, Komisija protiv sebe ima sve brojnije udruge kojima se priklanja i sve veći broj zastupnika u Parlamentu. Očito je da će nastaviti tražiti načine kako oporezovati internetske divove koji ne samo da otkidaju sve veće komade oglašivačkog kolača, nego i značajno utječu na javno mnijenje. U osvit trgovinskog rata između SAD-a i EU njemačka kancelarka Angela Merkel dala je mig: EU će razmotriti njihovu preveliku koncentraciju na tržištu, a to uključuje i snažnije oporezivanje. Možda onda postojeći predloženi članci 11. i 13. Direktive o autorskom pravu postanu suvišni.
forum.tm
