'Now And Then' se naime mirne duše mogla pojaviti kao B strana singla iz vremena onog najkreativnijeg psihodelično obojenog razdoblja Beatlesa
Je li riječ “samo” o želji da se ionako debeli računi još više podebljaju, o tipičnoj “nekrofiliji” glazbene industrije nakon što je vrijeme umjetne inteligencije postalo moguće – da parafraziram naslov Papićevog filma – i da mrtvaci zapjevaju ili pak o nikad zaustavljenom plimnom valu nostalgije za Beatlesima? Ili – najkraće rečeno – ima li smisla od Lennonovog kućnog demo snimka iz 1977. koji se u obradi tada živuće trojke Beatlesa trebao naći na projektu “Anthology”, napraviti novi (posljednji?) singl davno upokojenih Beatlesa? Izgleda da ipak ima.
Tako tipičan broj
“Now And Then” se naime mirne duše mogla pojaviti kao B strana singla iz vremena onog najkreativnijeg psihodelično obojenog razdoblja Beatlesa. Tipična Lennonova balada s prepoznatljivim vokalom (nova tehnologija je omogućila da se s demo snimke izolira samo vokal), klavirom, Harrisonovim učinkom akustične gitare (kojem je Macca kao dodatni začin ubacio slide-gitara “à la George”), sjajnim dvoglasima Paula i blago počivajućeg Johna prizivajući čaroliju davnašnje “Because”, vokalnim harmonijama, upečatljivim Ringom (koji u zaključku broja, kao i na “Bijelom albumu”, komentira skladbu s kratkim “good one!”) te aranžmanom gudača (djelo Paula i Gilesa Martina) na tragu znanog rukopisa Gilesovog oca Georga…, čine ovu skladbu tako tipičnim beatlesovskim brojem.
Imali li to sve ikakvog smisla?
Kao svojevrsna B strana došao je i remasterirani “Love Me Do”, kao podsjetnik najmlađim generacijama na prapočetak najveće grupe u povijesti popularne glazbe.
No vratit ću se još jednom na ono uvodno pitanje – ima li to sve ikakvog (osim komercijalnog) smisla? Ima! I zbog same činjenice da smo dobili još jednu pjesmu (koja nije nikakav otpadak sa sessiona) Beatlesa već skladbu s glavom i repom na kojoj sudjeluju svi, ali i kao još jedan podsjetnik na njihovu veličinu i značaj. Ponovit ću stoga ono što sam odavno sličnim povodom napisao: Beatlesi su sve prije nego relikt iz daleke glazbene prošlosti; oni su trajno žareće nadahnuće ili, ako ćete, bend koji baš nikad tijekom minulih šezdeset godina nije izašao iz mode.
Tko je bio nadahnuće za ‘eho vokal’?
Bacite oko i uho na albume Jayhawksa, skladbu “On Delay” Animal Collectiva koja se poigrava beatlesovskom psihodelijom, provjerite tko je bio nadahnuće za “eho vokal” Florence and the Machine u “Breaking Down” (odgovor je naravno Beatlesi i John Lennon) ili za ukupan opus Oasisa i kasnijih projekata Noela Gallaghera (oba albuma Noel Gallagher’s High Flying Birdsa) ili “Beady Eye” brata mu Liama. Njegov je album “Be” pak izravno naslonjen na post-“Sgt. Pepper” opus Beatlesa. S naglaskom na nevjerojatno utjecajan dupli “bijeli” album.
Uostalom, i sjajan splitsko-zagrebački Kensington Lima to potvrđuje novim singlom “The Same Mistake” s predstojećeg albuma u kojoj su trajni utjecaji Beatlesa – doduše bitno manje nego li na prethodnim do srži beatlesovskim albumima – križani s country-rockom Grama Parsonsa i Emmylou Harris u “Grievous Angel”. Jer – ne znam baš za Hajduka ali – Beatlesi sigurno žive vječno!
