Kao što u Bijednoj Našoj ništa ne može proći bez politiziranja i politike – ma kakva i ma čija bila, tomu nije mogao izbjeći ni krvavi obračun sa smrtnim ishodom u Ateni između hrvatskih huligana što se predstavljaju navijačima zagrebačkog Dinama (Bad Blue Boy’s – BBB, Loši plavi momci), udruženih s Panathinaikosovim razbijačima, te radikalnim AEK-ovim „navijačima“ uoči kvalifikacijske utakmice zagrebačkog Dinama i grčkog AEK-a za UEFA Ligu prvaka.
Povijest toga navodno naručenog batinaško-razbijačkog zla u glavnom gradu Grčke, za koje su navodno Panathinaikosovi „navijači“ unaprijed pripremili oružje Zagrepčanima, skriveno oko stadiona, završilo je smrtnim slučajem: grčki je mladić u općoj makljaži ubijen, izboden je nožem, ubojica je ostavio DNK trag, a policija je uhitila više od 100 BBB-a pod vrlo teškim optužbama za koje se u grčkoj dobiva dugotrajan, pa i doživotni zatvor. Istraga još traje, a uhićeni su Hrvati za to vrijeme razmješteni u 16 grčkih zatvora, gdje će čekati sudski pravorijek.
Što je s hrvatskom policijskom odgovornošću za tragičan epilog atenske divljačke makljaže!?I sada je nastala frka u RH u kojoj se agresivno politiku poteže za rukav, a valjda je samo roditeljima uhićenika ozbiljno stalo da im djeca – većina je u dobi mlađoj od 25 godina – budu puštena iz pritvora i vrate se u RH. Pa, ako im se dokaže da su krivi za posljedice obračuna u Ateni, neka im se sudi u domovini, ne u Grčkoj. E sad, jedno su želje, a nešto sasvim drugo pravosudne realnosti u zemlji članici EU-a i NATO-a kakva je i domovina uhićenih hrvatskih huligana. Istraga će jamačno iznjedriti sve ključne činjenice i o naravi „međunavijačke“ krvave tučnjave i o ubojstvu grčkog mladića, pa je nezahvalno bilo što tvrditi unaprijed. Međutim, je li grčka policija zakazala – kao što tvrde mediji i hrvatski političari, jer su Grci unaprijed dobili iz RH podatke o tomu kakvi Dinamovi „navijači“ dolaze u Atenu – te nije energično spriječila obračun, također je manje važno od posljedica što će ih fasovati stotinjak hrvatskih mladića – i poneka djevojka, sic transit! – te globalne sramote za Bijednu Našu. Navodno, zbog ubojstva grčkog mladića, Hrvatima se, je li, iz sigurnosnih razloga ne preporučuje ni turistički posjet grčkomu povijesnom kamenju.
I eto ti vraga, što učini stotinjak nezrele i neodgojene mladeži kojoj – a uvijek su isti – hrvatska policija gotovo do zadnjeg pojedinca znâ imena i prezimena, adrese, tko su im roditelji, u kakve škole (ne) idu, u kojim su „međunavijačkim“ makljažama već sudjelovali, itsl. A pravi se grbavom kao i pravosuđe koje uglavnom policijski prijavljene za nerede pušta na slobodu. Kako bi ti „mladi na kojima svijet ostaje“ sutra opet dograbili bejzbol palice, letve, kamenje, željezne šipke, boksere, noževe, lance, bengalke… i – u duhu one stadionske „Za dom spremni“ i „Ubij, ubij, ubij Srbina“ – psihologijom mase bjesno nasrnuli na „odurne tovare“, „odurne purgere“ i sve „odurne“ Hrvate/ce što žive u drugim hrvatskim gradovima i navijaju za svoje hrvatske nogometne klubove i podjednako, pod nazivima kojekakvih Armada, Demona, Divljih svinja, Kohorti, Funcuta, Torcida, Ultrasa…, je li, znaju divljački kršiti red i mir, tući se s policijom i uništavati javnu/privatnu imovinu. Nevjerojatna je količina ničim izazvane i još manje opravdane mržnje i tolika želja za prolijevanjem tuđe krvi da se čak dogovaraju takvi obračuni. Unaprijed se okupljaju skupine, znaju im se kolovođe, posrednici i mobilizirani „vojnici“, pa ništa… Dogovore se potući, npr. na brzoj cesti Zagreb-Split, demoliraju benzinsku crpku, ruše prometne znakove, razvaljuju aparate za gašenje požara, zaustavljaju promet i ugrožavaju živote nedužnih vozača i putnika… I nikom ništa, tek mediji trljaju ruke… Više od tisuću hrvatskih „navijača“ maršira Milanom i pjeva ustaške pjesme, zapodijeva sukobe i tučnjave i kada se vrate kući, umjesto da ih policija već s graničnog prijelaza preprati sucima istrage i na hlađenje iza rešetaka – nikomu ništa.
Ako su znali tko su ti mladi ljudi i pretpostavljali da im je sportsko navijanje za „svoj Dinamo“ zadnja rupa na svirali, a prva tučnjava i opći nered, zašto hrvatska policija nije već na našoj granici zaustavila tih cca 150 ili više „junaka“ zbog kojih se Hrvatska srami!?Nečinjenje je vjetar u leđa zlu. Kakvi to moraju biti mozgovi koji zaluđuju mase batinaštvom i ubilaštvom, najcrnjim ustaštvom, šovinizmom i ksenofobijom što ih demonstriraju u domovini i najsramotnije izvoze u svijet? Kakve su to obitelji i roditelji koje uspijevaju tako naopako odgojiti svoju djecu da su spremna, npr. u Dugopolju spaliti bengalkama „odurne purgere“ u osobnom automobilu po povratku s utakmice Hajduk-Dinamo u Splitu? Kakva je to država Hrvatska u kojoj vlasti – a imaju ama baš sve neophodne alate – ne žele jednom zauvijek takvima stati za vrat. Što su učinili razularenom čoporu BBB-ovaca koji su na zagrebačkoj Aveniji Dubrovnik 2010. godine kanonadom kamenja u klasičnoj sačekuši razbili i zapalili autobus s navijačima grčkog PAOK-a (troje teško ozlijeđenih Grka završilo je u bolnici), koji je bio u pratnji hrvatske policije baš kao što su neki dan u Ateni BBB-ovci bili pod nadzorom grčke policije? Ništa. Zašto nikomu ni u Hrvatskom nogomentnom savezu, ni u klupskim sigurnosnim službama, ni u HDZ-u koji desetljećima vedri i oblači u hrvatskom nogoloptaštvu niti u državnoj vlasti ne pada na um postupiti strogo prema huliganima koji sramote pošteno navijanje, svoje obitelji i svu Hrvatsku? Vidi „junake“ kako skrivaju lica pred tv-okom dok ih policija privodi sucu istrage.
Nitko od tih kukavica na vlasti, kalkulatora izbornim glasovima i moralnih problematika ne zna tko je bila britanska premijerka, tzv. željezna lady Margaret Thatcher, koja je energičnim zakonodavnim potezom slomila kičmu nogometnom huliganizmu u svojoj zemlji, pa danas i mala djeca s roditeljima mogu sjediti uza samu aut-liniju, a da im dlaka s glave neće pasti. Okidač za premijerkinu beskompromisnost bila je tragedija 29. svibnja 1985 na stadionu Heyselu u Bruxellesu prije finala Kupa europskih prvaka u nogometu između talijanskog Juventusa i engleskog Liverpoola. Britanski su huligani srušili jedan nosivi stadionski zid te je poginulo 39 ljudi, pretežno navijača Juventusa. Rezultat: svi su britanski nogometni klubovi izbačeni iz europskih natjecanja do 1990. godine. Smatra se da je tzv. heyselska tragedija planirana osveta Liverpoolovih „navijača“ za batine što su ih fasovali godinu ranije u Rimu po povratku u hotele nakon finala Kupa prvaka i pobjede Liverpoola nad talijanskom Romom. Nijedna policija, je li, nije pravodobno reagirala – ni u Velikoj Britaniji, ni u Italiji niti u Belgiji – iako se manje-više znalo da britanski huligani spremaju gadnu osvetu Talijanima, pa…
Nogometni huliganizam, dakako, nije endemska hrvatska otrovna biljka, već je eho istovrsnog, povremeno jezivo tragičnog huliganizma u Europi i širom svijeta, međutim, to uopće nije razlog, još manje nekakav alibi, da mu država jednom zauvijek ne stane za vrat. Ti su „mladi na kojima svijet ostaje“ – kakav svijet zaboga takvi mogu graditi!? – produkt gotovo 100-postotno bogobojaznih obitelji, gotovo su svi prošli katolički vjeronauk od vrtića do najmanje završene osnovne škole i s odličnim uspjehom, je li, usvojili moralku koja negira i samu pomisao na ono što huliganski čopor čini u batinaško-ubilačkom pohodu. Ne birajući ni mjesto niti državu, ne susprežući se najmučnijih obračuna s bilo kojim/čijim snagama reda.
Zahvalan teren za „istraživačko“ novinarstvo? Itekako. Ali ne samo, je li, na grčkom tlu nego i na domaćemSada nije važno kako će grčko pravosuđe tretirati hrvatske huligane što su o vlastitom trošku i vlastitim automobilima – otkud im novac, očito ta mladež nije iz siromašnih obitelji koje u HDZ-Plenkovićevom režimu ne mogu sastaviti kraj s krajem, jer su u blokadama i s minusima na računu – proputovali Crnu Goru i Albaniju da bi u glavnom gradu Grčke izazvali eksces sa smrtnim ishodom i većim brojem ozlijeđenih i Hrvata i Grka, ali jest itekako važno hoće li uključeni politički, represivni i civilni akteri iz toga izvući odgovarajuću pouku i preventivno postupiti učinkovito. Po svoj prilici, opet neće. Roditelji, je li, zdvajaju pred Ministarstvom vanjskih i europskih poslova i zazivaju premijerov angažman, a ovi zapravo nisu ni moćni utjecati na grčko pravosuđe, jer nemaju valjane argumente za braniti esencijalni huliganizam u tuđoj državi niti žele tim skandalom štetiti svom „ugledu i hrvatskoj poziciji“ u tzv. europskoj obitelji, pa…
Bit će onako kako će Grci odlučiti, sviđalo se to Hrvatima ili ne, a odlučit će prema nedavno izmijenjenim i znatno postroženim paragrafima po kojima su zapriječene čak doživotne zatvorske kazne. Doduše, većina od stotinjak uhićenih Hrvata, koji neće izbjeći sankcije za sudjelovanje u atenskim neredima s posljedicom ubojstva grčkog mladića mlađa je od 25 godina, pa ih, dokaže li im se krivnja, zapadaju nešto blaže kazne. Tko je kriv, ima biti kažnjen po zakonu koji vrijedi na mjestu na kojemu je počinjena krivnja. Bio Hrvat, Grk, Turčin ili Inuit. Hrvati koji su odlučili otići u Grčku tući se s „navijačima“ Dinamova grčkog rivala, skupo platiti put kroz čak tri države i roditelji koji su im to platili i znali kamo (zašto?) djeca idu, svjesno su preuzeli rizik za posljedice. Nema tu sad „nismo znali“ i „državo, spasi nam djecu“ kad se zlo dogodilo i kada prijete sankcije od kojih se roditeljima opravdano diže kosa na glavi. Huliganizam nije šala i nisu sve zemlje poput Bijedne Naše blagonaklone prema batinašima-razbijačima koji izazivaju i strah i bijes većine građana, pa…
To se neki dan vidjelo i na splitskom Poljudu, gdje su pripadnici Torcide za utakmice s grčkim rivalom izvjesili transparent s potporom uhićenim BBB-ima u Ateni, ali je većima gledatelja glasno prosvjedovala i parola je smjesta povučena. RTL-ov portal Danas.hr je pak proveo anketu među 2940 građana RH s pitanjem: „Trebaju li svi BBB-ovci završiti u grčkim zatvorima?“ te dobio vrlo indikativne odgovore. Čak 54 posto građana smatra da svi trebaju završiti u grčkim zatvorima, 32 poato ih drži da treba biti uhićen samo ubojica, a ostale valja pustiti na slobodu (tako da sutra mogu opet sudjelovati u drugim istovrsnim makljaažama!?), osam posto ih drži da je kriv „netko drugi“, a šest posto anketiranih tvrde da im je svejedno što će grčko pravosuđe učiniti s uhićenim huliganima. Dio pak radikalne tzv. desne političke oporbe – što je dokaz politizacije i tako zazorne stvari kakva je huliganizam, tučnjava, batinanje i razbijanje na javnomu mjestu, pa još u stranoj zemlji – napada hrvatsku državnu vlast da „ništa ne čini za oslobađanje uhićenih Hrvata u Grčkoj“, držeći da time inkasira nekakve političke poene i trasira si izlaz s političke margine.
U tu se rabotu nepotrebne politizacije i politikantstva glede&unatoč Ateni, ničim izazvan, osim onim što osobno drži izazovom, uključio i CRO lider Zoran Milanović („premijer šuti, ništa ne poduzima“, a ovaj mu odgovara neka „tako ne pomaže uhićenicima“ i ne svđa RH s Grčkom) žestokim napadom i na grčku kao nepravnu državu i na Uniju kao zajednicu koja nema veze s demokracijom i principima što ih formalno zagovara. Nije bitno, je li, što nije Plenković poslao vojsku bezveznjaka koji su se – po dogovoru ili ne, nevažno – otišli o trošku svojih roditelja divljački mlatiti s nepoznatim vršnjacima u prijestolnicu zapadnoeuropske civilizacije, čak ubiti, ako se „posreći“, niti je šaka nesposobnih činovnika u Bruxellesu Unija što naručuje huliganske ekscese, oktroira „demokraciju“ i tetoši u svom članstvu zemlje koje grubo gaze ljudska prava?
„Postupanje grčkih vlasti prema njima uhićenim Hrvatima nema veze s pravom, demokracijom i poštivanjem ljudskih prava“, kazao je Milanović za posjeta Jelsi. „To nije pravna država. Ti ljudi su tretirani kao ratni zarobljenici. Da sam premijer, razmislio bih što bih napravio. Ovo je na granici ratnog prava. Tretiraju ih kao zarobljenu postrojbu. O tomu mogućem scenariju sam govorio prije nekoliko dana plašeći se moguće kolektivne etičke kazne. Mogu ulaziti u razloge zašto je to napravljeno sada, i zašto baš u Grčkoj, i što Grčka treba dobiti od UEFA-e i zašto im je bitno da prebace odgovornost na 100 Hrvata. Koliko je Grka u pritvoru? Imaš pet dana da iz jedne grupe ljudi izdvojiš kukolj, a ti ih sve strpaš u pritvor i još ih razbacaš po cijeloj Grčkoj tako da ih prebiju i siluju. Sjajno – to je EU. Ne možeš držati 100 ljudi u pritvoru, pet dana u detenciji. Tih pet dana ti daje ogromno diskrecijsko pravo da vidiš što se dogodilo, a nakon toga oni su ljudska bića i naši građani koji imaju svoja ljudska prava. Ovo nema veze s demokracijom i poštivanjem ljudskih prava. Ako je to EU dnas, bolje da ga nema. Samo ja moram biti taj koji će reći očite stvari? Ovo je najobičniji zulum.“
Dakako da je službena Atena, ne budi lijena, smjesta ljutito odbila tvrdnje/kritiku predsjednika RH, a u tonu i sadržaju odgovora lako je prepoznati razloge zbog kojih premijer Plenković nije milanovićevski reagirao na atenski slučaj kroničnog huliganizma. „Kad je predsjednik RH toliko zauzet za uhićene Hrvate, zašto njihovi roditelji zovu mene da im pomognem, a ne Milanovića?“ – ironizira Plenković. Možda zato što su ti hrvatski huligani, pritvoreni u Grčkoj, djeca i rodbina bogatih/bahatih članova ZNA SE stranke ili čak članovi Mladeži HDZ-a, pa naravno da neće prizivati pomoć bivšeg šefa SDP-a i CRO premijera koji – za razliku od Andreja Plenkovića što Unijinim činovnicima ljubi skute i spremno skače na svaki aport – drži do Ursule Röschen/Ružice von der Leyen i Charlesa Yves Jean Ghislaine Michela manje no do pola pišljivog boba? Do njihove EU-politike još manje.
To pak što je bivši povjerenik za sigurnost u Dinamu Krešimir Antolić kazao RTL-u da je, je li, „hrvatska policija preiskusna da bi joj se mogao dogoditi grčki scenarij“ spada u kategoriju „ne reci hop dok nisi skočio“ budući da su joj se takvi scenariji dogodili. A jedan takav scenarij, očito programiran i namješten, zbio se uoči utakmice Dinama i beogradske Crvene zvezde u Maksimiru 13. svibnja 1990. (Zvone Boban skače na policajca koji batina nekog BBB-ovca što je utrčao na igralište), samo par tjedana po održanima prvim višestranačkim izborima u Hrvatskoj, uzima se neslužbeno i kao početak Domovinskog rata. Makljažu BBB-ovaca s beogradskim Delijama (Zvezdinim „navijačima“) je američka televizija CNN uvrstila na četvrto mjesto među pet nogometnih utakmica koje su „promijenile svijet“. Taj se huliganski obračun dviju „navijačkih“ skupina i dan-danas posve dijametralno tumači u Zagrebu (pozitivno, junački, kao cvijet nacionalne svijesti i ponosa) i u Beogradu (povampireno ustaštvo), pa je indikativno kako se huliganizam – ovisno o tomu pod kakvom je političkom/politikantskom kapom – može tumačiti i kako se komu sprdne. A nepobitna je činjenica samo jedno: razbijačko huligansko divljanje je neprihvatljivo bilo gdje i bilo kada te ga treba energično suzbijati čak i drakonskim kaznama. Iz preventivnih i pedagoških razloga. To jednako i doslovno vrijedi i za atenski obračun sa smrtnom posljedicom. I točka.
To je netom po atenskom krvoproliću zatražio i predsjednik UEFA-e Aleksander Čeferin zatraživši beskompromisno i neodgodivo „uklanjanje raka huliganstva“ iz javnog prostora. „Problem nasilja i hulignizma nije samo grčki, on je europski (i svjetski, op. a.)“, kazao je Čeferin medijima nakon sastanka s grčkim premijerom Kyriakosom Mitsotakisom. „Pozivam sve na europskoj razini da iskorijene taj rak. Učinit ćemo sve što možemo za osigurati da se takva tragedija više ne ponovi.“ Grčki je pak premijer naglasio da će „krivci biti pronađeni i kažnjeni za ubojstvo“ te zatražio uspostavu „europskog mehanizma za suprotstavljanje nasilju na stadionima i oko njih te učinkovito kažnjavanje“. Grčki mediji javljaju da se trenutno analiziraju mobiteli uhićenih hrvatskih huligana i provode istraživanja DNA uzoraka te će biti objabljeni usporedni rezultati uzoraka optuženika i žrtve. Što će se dalje događati, jamačno ne znaju ni bog niti vrag, pa… Zahvalan teren za „istraživačko“ novinarstvo? Itekako. Ali ne samo, je li, na grčkom tlu nego i na domaćem.
Činjenica jest da je grčka policija reagirala tragikomično u sprečavanju „navijačke“ makljaže sa smrtnom posljedicom, a sada njihovo pravosuđe trenira neviđenu strogoću na svima uhićenim hrvatskim huliganima bez razlike jesu li i, ako jesu, koliko su krivi za nerede koje su posve svjesno došli (po)činiti u tuđoj zemlji. Tim više, ako je istina da je hrvatska strana obavijestila Grke tko im dolazi, koliko ih dolazi i što se od tih BBB-ovaca može očekivati. Međutim, što je s hrvatskom policijskom odgovornošću za tragičan epilog atenske divljačke makljaže!? Ako su znali tko su ti mladi ljudi i pretpostavljali da im je sportsko navijanje za „svoj Dinamo“ zadnja rupa na svirali, a prva tučnjava i opći nered, zašto hrvatska policija nije već na našoj granici zaustavila tih cca 150 ili više „junaka“ zbog kojih se Hrvatska srami!? Pa sada hrvatski turisti i đačke ekskurzije bukirane za jesenski posjet koljevci zapadnoeuropske civilizacije moraju strahovati za goli život. Zbog moguće osvete kretena s pola mozga.
„Javnost mora znati da ti mladi ljudi nisu otišli u Grčku nekoga ubiti, nego, vrijeme će pokazati, na jednu dogovorenu tuču, jer i snimke pokazuju da se radi o dvije sukobljene skupine“, kazao je neki dan ugledni odvjetnik Ljubo Pavasović-Visković u studiju televizije N1 Hrvatska. „Međutim, sukob je izmaknuo kontroli. Oni koji su išli tamo nisu bili svjesni dvije stvari. Da je grčka navijačka scena poprilično ispolitizirana, da tamo postoji i krajnja ljevica i krajnja desnica koja je penetrirala među navijače (kao da u RH to nije slučaj s tzv. desnim ekstremizmom, itekako, op. a.). Druga je stvar da se tamo vole igrati noževima, što je hrvatskom navijačkom miljeu nepoznato. Da istresete cijelu Torcidu i BBB, neće ispasti ni jedan nož. Da se ovakva stvar dogodi u Hrvatskoj, da izvan Schengena uđe u zemlju 150 ljudi s namjerom da napravi nered, inzistirao bih da se barem pet osoba iz vrha policije zatvori, jer to nije samo stvar za ostavku. Ovo se vrlo lako moglo spriječiti i na granici ih vratiti natrag. Zašto to nije učinjeno, neobjašnjivo mi je. Grci sigurno neće dati da im se sudi u Hrvatskoj. To ne bismo napravili ni mi. Teoretski, da je oštećena osoba hrvatski državljanin, Grčka ne bi imala toliko motiva da im sudi. To je čisti populizam pozivati da se uhićenim hrvatskim državljanima sudi u RH.“
Naravno da je to jasno i premijeru Andreju Plenkoviću, koji je s dvojicom resornih ministara otputovao na dva dana u Atenu na skup u povodu 20. Obljetnice Solunske deklaracije. Ništa nije postigao glede&unatoč, je li, strave i nesanice hrvatskih uhićenika u grčkim zatvorima, koje službena Grčka javno imenuje kao – „nacističke huligane“ u sprezi s domaćim istomišljenicima. No, itekako bi pomogao da se „navijačkim“ divljaštvom ozbiljno bavio kod kuće, a nije. Imao je, je li, barem šest godina fore, ali bruxelleska mu je karijjera uvijek bila bliža i srcu i – novčaniku. Kao što je i režimskom HRT-u, je li, u svim vijestima neodgovorno tetošiti uhićene hrvatske huligane abolacionističkim nazivom navijači, a to nisu, nego batinaši, divljački razbijači koji svjesno izazivaju tučnjave i nerede. No, populizam je populizam, pa…
