Mehanizam manipuliranja s masama vrlo je jednostavan, on počiva na stvaranju lažnog, uvjetno rečeno, kolektivnog pamćenja koje funkcionira kao deponij laži i utvara. To ”pamćenje” je zapravo selektivna amnezija. Dijelovi takve mase kolektivne amnezije brišu realnost i nadomještaju je ili fikcijom ili zaboravom, oni selektivno pamte.
Ako, rječnikom premijera Plenkovića, realnost nazovemo temom, a ona zbog toga što nad Plenkovićem i njegovom ekipom baca veo korupcije pa mu, samim time, ne odgovara da javnost o toj temi-realnosti raspravlja, on će, vrlo jednostavno, tu temu proglasiti ne-temom o kojoj se ne raspravlja, i to zbog toga što je on tako odredio.
Plenković pod velom korupcije korumpira i istinu. Njegova volja određuje teme i kreira životni horizont ljudskoj masi selektivnog pamćenja. Prava realnost ili povijest premijera Plenkovića i njegove družine kolektivne amnezije realnost je stalno prisutne korupcije. Oni su korumpirani.
Manipulacijom se želi postići da se ova sadašnja korupcija ili ne-tema, u prvoj fazi, ublaži i relativizira, te da se potom, kao i sve dosadašnje ne-teme, zaboravi i odbaci. Takvih ne-tema je bilo pregršt i sve su danas zaboravljene, one su potpuno nestale u selektivnom pamćenju i kolektivnoj amneziji ove mase koju obilježava spoznajna, politička i moralna laž.
Aktualne poruke koje svjedoče o pogodovanju i zloupotrebi položaja i ovlasti Plenkovićevih pobočnika služe kao granice unutar kojih se održava mit o nepobjedivosti i ispravnosti HDZ-a i samog Plenkovića. Taj mit se, putem, propagande širi i izvan granica kolektivne amnezije ove koruptivne mase.
Bitno je osigurati neprestano ponavljanje istih poruka: HDZ jedini može upravljati ovom državom, alternative nema jer je nesposobna. Propaganda nije ništa drugo nego korumpirana istina, ona nastupa putem medija i političkih analitičara plaćenih da korumpiraju istinu o realnosti.
Gdje bi to, osim na deponiju kolektivne amnezije, netko tko je u realnosti korumpiran bio prikazan kao nemjerljivo bolji od svih nekorumpiranih alternativa? Hrvatska je nastala kao deponij kolektivne amnezije, naš svijet nije povijesni svijet jer je povijest stalno nastojanje oko afirmiranja vrijednosti.
Domovinu, moral, obitelj, naciju, vjeru, slobodu, ljubav, istinu, toleranciju i zajednički život mogu afirmirati samo nekorumpirani ljudi jer se oni zalažu za dobro svih ljudi. Njima mobiteli ne služe da bi pogodovali svojoj korumpiranoj ekipi ili da bi zapošljavali članove te korumpirane zajednice kolektivne amnezije.
HDZ je instrument korupcije, to neprestano ponavljam. Svi koji odluče raditi u korist HDZ-a, pogotovo mediji i politički analitičari, pristali su na korupciju. Novinare doživljavam kao javne filozofe, zato mi ih je posebno tužno gledati kada se odluče poslušno staviti u službu ove maligne i korupcijom prožete političke strukture. Mediji ili prenose i otkrivaju istinu ili korumpiraju istinu.
Zadar je sve do prošlih lokalnih izbora slovio za utvrdu HDZ-a. Tome, na svu sreću, više nije tako. Tužno je da u ovom gradu postoje novinari koji besramno i nimalo suptilno sudjeluju u korumpiranju istine. Te redakcije su osuđene na neuspjeh i neuspjeh im treba priuštiti.
Neka pogledaju kako su završili svi oni koji su prije njih isto ovo činili. (HD)Zadarski i (HD)Zadarski razlikuju se u nebitnome, jedno je navodno list, a drugo je navodno .hr, a zapravo je riječ o istoj stvarnosti koja se doživljava, djeluje i jest stvarnost propagande, selektivnog pamćenja i korumpirane istine.
Neću nabrajati kako su sve i koliko korumpirali istinu i moral, navest ću samo ono najdegutantnije – u kampanji je ovo, kako ga ja nazivam, oruđe koje piše, lagalo onkološkim bolesnicima da će im HDZ do kraja 2021. godine, a to je, podsjećam, godina kada su se održavali lokalni izbori, krajnje milosrdno udijeliti linearni akcelerator jer je HDZ-ov kandidat prepun kreposti.
Linearni akcelerator u Zadar nije došao, a budući da je nestabilna politička situacija svaku godinu pretvorila u godinu mogućnosti održavanja izbora, svake iduće godine, dakle 2022. pa i ove 2023., ponavlja se teza kako linearni akcelerator dolazi u Zadar do kraja upravo te (baš svake) godine jer HDZ, za razliku od nesposobne alternative, ispunjava obećanja?!
Svaka manipulacija korumpira istinu, no ova manipulacija je nemjerljivo gora, riječ je o degutantnom manipuliranju s nadom onkoloških bolesnika o projekciji njihovog života. Ovakva ekipa oruđa koje piše pristaje da im Plenković određuje što je tema, odnosno što je ne-tema.
No nisu svi isti, Hrvatska ima i one koji će uvijek i svugdje isticati kako u ovoj žgadiji od države ”ne mogu disati”.
”Oprostite što smetam, ne mogu disati” rečenica je u kojoj je pohranjen lik nekorumpirane istine, ovo je rečenica koja razotkriva sav jad svih onih – od Plenkovića, primatelja i pošiljatelja poruka, poslušnog DORH-a, oruđa koje piše o temama i ne piše o ne-temama, Milanovića koji svojim baljezganjem uporno spašava Plenkovića – koji su stvorili i podržavaju sustav koji je, odnosno bit ću osoban, svih onih koji su ovog čovjeka koji je ovdje ”smetao” jer ”nije mogao disati” biološki dokrajčili.
Vladimir Matijanić je bio čovjek i novinar. Sada je njegovo ime identificirano s normom naše ljudskosti. Koliko ovima s temama i ne-temama smetamo, koliko se u njihovom svijetu gušimo, koliko ne možemo disati, toliko smo ljudi.
Ali ljudi ne pristaju živjeti u tuđem svijetu kolektivne amnezije, jer da pristaju, ne bi smetali i ne bi se gušili. Ljudi djeluju, pišu, bune se, zalažu za druge, razvijaju zdrave politike, prokazuju loše politike i pokvarene političare. Ljudi su kreativni i zauzeti moralni subjekti. Zato pate i zato osjećaju patnju.
Moralni subjekti nužno osjećaju patnju svih onih koji se trude u ovom paklu od neuređene države i društva pronaći zajedničku, čvrstu osnovu, a to je humana istina. Istina je, dakle, humana, manipulacija nije, humanost je pohranjena u institucijama, manipulacija tjera humanost iz institucija kako bi u njih ušli stvorovi kolektivne amnezije.
Naravno, ovim stvorovima vrata nehumanih institucija otvara neki SMS. Njega je poslao neki stvor koji poslušno trči oko jednog drugog stvora koji stvara teme i određuje što su to sve ne-teme. Stvorovi kolektivne amnezije nisu moralni subjekti. Moralni subjekti ovdje ”smetaju” i ovdje ”ne mogu disati”.
Vladimir Matijanić je bio moralni subjekt, zato je sada moralna norma.
