Milijarderi lete u nebo. Milijarderi su na tri minute izgubljeni u svemiru. Milijarderi nas, zapravo, uče o besmislu milijardi.
To bi bio i neki sažetak viđenja hrvatskog znanstvenika Korada Korlevića o Bransonovom i Bezosovom putovanju u svemir. Osvajanje trominutne bestežinske ekstaze u kozmičkoj onaniji. Musk šalje auto u svemir, ova dvojica se natječu tko može više i jače, a svijet propada poput kule od karata.
I dok je planet gladan, obijesni milijarderi jedu kolače u vakuumu. Ne, nije to jal za nečijim bogatstvom. Nažalost, sve smo bliže onoj indijanskoj ''apokrifnoj'' misli da će bijelci na kraju jesti vlastiti novac. U sadašnjosti rastrošnosti ogleda se besmisao civilizacije. Možda ovo i jest trenutak kad dolazi do potpune katarze i neminovne propasti hedonističkog ustroja kojem robujemo više od stoljeća. Taj hedonizam pripisujemo Zapadu, no on je svjetski problem kojem teže svi. ''Ferengizam'' (Ferengiji, Zvjezdane staze'') uvodi nas u razdoblje kad će oni ''gore'' biti još više i dalje od stvarnosti na kojoj egzistiraju.
Dobro iskorištena pandemija koja je mnoge stjerala u bankrot, stvorila je još bogatiji soj pravog virusa koji će nas dokrajčiti. Ljude mogu uništiti samo ljudi. Želja da se osvoji svemir jest dizanje ruku od toga da se spasi planet na kojem će ostati sedam milijardi ljudi. Naravno, ne moramo generalizirati jer nisu svi milijarderi – milijarderi. Budući je neka druga Zemlja milijarde godina udaljena negdje od nas, jasno im je da dio svoga novca moraju uložiti u spas, Zemlje.
No što s onima koji ne odustaju od zarade ni na brodu što tone? Lakše im je plivati u vodi do grla nego odustati od posljednje porcije jastoga u naftnom toću. Lista zainteresiranih bogataša koji žele trominutni bestežinski kozmički seks je impresivna. Dok s nama igraju ''potapanje brodova'' dotle u svemiru, poput djece, glumataju Picarda i Kirka u lažnim svemirskim brodovima. Nasreću, nije svako zlo za zlo. Neke raketne invencije doprinijet će napretku svemirskim letovima i istraživanjima. Ali, ovaj let izaziva strah od letenja.
Strah od same pomisli kamo sve ovo vodi i u što su ljudi spremni ulupati milijarde nečega što odavno ne bi trebalo postojati ukoliko želimo otkriti prostranstva kamo ni jedna civilizacija još nije kročila. Možda je bogataški let u svemir malen korak za čovjeka no velik je dodatni dobitak za milijardere koji su pokrenuli novu nišu za milijunsku zaradu u brzom, preuranjenom kozmičkom vrhuncu. Vrhuncu koji nema odgode jer što si učinio u tri minute, učinio si i svima ćeš pričati da ti je bilo lijepo i kako ćeš opet to učiniti iako nisi ni bio svjestan kad si penetrirao i kad si svršio sa svemirom.
Doživljaj će im ostati lebdjeti negdje u vakuumu smrznut na 2,7 kelvina. Sad, kad narod gleda koliko je novca otišlo u vjetar, svemir, zrak, svjestan je da nada u čovječanstvo leži na drukčijim temeljima od onih kojima su se mnogi spremni klanjati. Niti odijelo niti bogatstvo ne čine čovjeka već znanje, mudrost i humanost koji određuju u što ćeš uložiti svoje da bi osigurao budućnost svima, a ne samo sebi. Ovako, imat ćemo Pale sam u svemiru, do Marsa, a onda ni njega više neće biti, što zbog zračenja, što zbog potrošenih resursa, što zbog obezvrijeđenosti vrijednosti kojoj je težio.
Sjetite se Lovrakova Vlaka u snijegu. Ni odbjegli ''zadrugari'' nisu mogli dugo sami, posebice kad se zapne u snijegu ili svemiru. ''Princip je isti, sve su ostalo nijanse!''
seebiz
