Još se nije razišao dim od pucnjave iz svih oružja u raspravi ispod članka „Gradska knjižnica: pukotine na sve strane“, a život nas demantira i prije nego smo se nadali. Jer eto, onima koji su mislili kako digitalizacija neće brzo i neće skoro u našu malu kasabu, sam ravnatelj GK i njegovi pobočnici pokazaše kako e-book samo što nije. Ugostiše naši knjižničari nekog tamo američkog gospodina, a on im donese dar – nešto nevjerojatno, nešto jako novo, nešto neviđeno u našim pasivnim krajevima – Kindle e-book reader iliti čitač elektronskih knjiga.
I meni je žao stare knjige. Nema niš ljepše za klonju. Neću valjda tamo Kindle nosat još da me struja strese. Knjiga je za tamo idealna. No, doista će uskoro knjižnice postati bespotrebne kao i prodavaonice ploča i CD-ova. Knjižničari više neće sjediti na hrpi u jednoj ustanovi već svako kod svoje kuće i ugradit ćemo im live-cam tj. bit će nam dostupni on-line i plaćat ćemo ih PayPalom ili kreditnom karticom po upitu, kao i one ljupke obnažene gospođice, domaćice, koje između usisavanja dnevne sobe i stavljanje zaprške u filovane paprike, nabrzinu navuku haltere i mrežaste čarape te odrade jedan on-line seks sa neznancem i tako potpomognu kućni budžet.
Al što mi je puno žalije od nestanka tih papirnatih knjiga i knjižnica je činjenica da će nestati sve više javnih gradskih zgrada, a time će biti sve manji manevarski prostor za meštre poput našega Duje, koji samo gleda gdje što treba zbetonirati, treba li gdje lupiti šalung i povezati armaturu, 'oće li se što ozidati punom ili na pol cigle i kaka će se nabacit izolacija. Fulo čovjek zanimanje, al skroz. Pa on je ko rođen za zidara il armirača. Ma molim vas, kakav anesteziolog. Neviđeno je kako čovjek voli taj posao. Neki sanjaju lijepe žene, neki sjajne aute, al on, brate, on sanja samo građevinske investicije. Kakav Mozart? Sto puta mu je miliji zvuk mješalice u rano jutro dok se magla tek diže sa jučer udarenih šalunga.
from sb underground
