Pa ako počasni član takozvanog intelektualnog centra postaje etnički čistač i adorant jedne zločinačke ratne tvorevine, što očekivati, nego još intenzivnije, opasnije marševe desničarskih grupacija? I sve veći broj priprostih zagovornika ksenofobije i mržnje.
Trebala je to biti njegova ’91. Mitska godina borbe za Hrvatsku na koju, eto, nije stigao jer mu se još nisu bili razvili nacionalni instinkti. A onda mu se dogodio Agrokor, posrnuli koncern, pa se premijer upustio u smrtonosnu akciju spašavanja države, uvjeren u svoje generalske, strateške vještine koje će ga na koncu odvesti u legendu. Ali, ali… baš kao što rat u Hrvatskoj nije prošao bez teških zločina, tako ni akcija Agrokor nije mogla biti lišena koruptivne prirode stranke koja „spašava“ državu već skoro tri desetljeća.
Zahvaljujući portalu Index koji je objavio suspektnu komunikaciju različitih likova involviranih u reanimaciju Agrokora, postali su jasni razmjeri sukoba interesa, enormni iznosi kojima su plaćani takozvani savjetnici, odvjetnici, pisci lex Agrokora… I ispostavilo se još jednom da nema te situacije, ni obične, a kamoli izvanredne, od uzimanja dnevnica do Agrokora, u kojoj hadezeovci neće omastiti brk. U razobličavanju sumnjive nacionalizacije i poslova prinudne uprave Agrokora, čije je kriminalne radnje, dogovarane po podrumima zagrebačkih krčmi, omogućio upravo uži tim vlade, najviše je lažnog čuđenja pokazao upravo premijer, čije su se amaterske glumačke sposobnosti, međutim, urušavale iz dana u dan. Da bi potom postalo jasno da je i sam imao saznanja o nedopustivom sukobu interesa takozvane grupe Borg, a koja je svoje savjetničke usluge u Agrokoru, milošću Plenkovićeve vlade, naplatila u višemiljunskim iznosima.
No premijer je žrtvovao pijuna, potpredjednicu svoje vlade, i potom, kao iz satirične Feralove rubrike Greatist shits, ispalio poruku da bi bio red da oni koji su novac nečasno uzeli, taj novac sada vrate! Ali zašto da ga vrate, ako su svi ti brojni savjetnički ugovori bili napisani po zakonu koje je odredila njegova vlada? Ili ako nisu, onda je to posao istražnih organa, ali posao koji nikako ne bi smio ignorirati barem političku odgovornost gospodina premijera koji je, sudeći prema objavljenim mailovima, svakako znao na koje se sve protuzakonite načine spašavanjem Agrokora tobože spašava Hrvatska.
Ali nije ovo zemlja u kojoj se politički moral između ostaloga mjeri i odstupanjem s funkcije premijera, sada kada je već skroz jasno da je proces Agrokor, kojega je sam premijer izmislio kao svoju malu revoluciju, pošao po zlu, u krivom, tipično koruptivnom smjeru, ili iz njegova neznanja ili nesposobnosti. Nego je ovo zemlja u kojoj sve stoji poput teške jutarnje magle, u kojoj za mandata ove vlade nije provedena nijedna nužna reforma, jer se cjela vlada već godinu dana bavi isključivo time kako Agrokor nacionalizirati, pa ga većim djelom isporučiti najvećim vjerovnicima – ruskim bankama. A politička ispraznost prvog čovjeka vlade u okruženju stalnih kriminalnih navika stranke kojoj je na čelu, potpuno je blokirala Hrvatsku koja se po svim pokazateljima nalazi na začelju država istočne Evrope, s potpuno uništenom industrijom i stopom iseljavanja ravnoj Albaniji i Kosovu. Ona nema suverenih elemenata za vođenje politike zbog slabih, korumpiranih institucija i zbog nacionalističke isključivosti koja odbija sve dobre sugestije izvana, nema stranih ulaganja, niti poduzeća koja su izašla na strana tržišta. Bio je to jedino Agrokor čija će sudbina čini se odrediti i sudbinu sadašnje vlasti. Iako, ne treba imati iluzija o nekim prijevremenim izborima, a većinska bi Hrvatska ionako opet birala najgore, to jest ovaj isti HDZ.
Partiju koja je državu porazila ekonomski i demografski, nametnula ideologiju nacionalističkih srednjevjekovnih državica, u kojoj dnevno ulicama marširaju protivnici ljudskih prava, ideologiju rulje kojoj su glavne mete Srbi, Romi, ranjive skupine. Stoga je ovih dana Vijeće Evrope upozorilo Hrvatsku na daljnu eskalaciju govora mržnje i fašizaciju javnog prostora, uz izravne preporuke za zaustavljanje tih opasnih trendova. No, premijer se nije ni osvrnuo na taj dokument, ne smije se on, naime, zamjeriti svojoj prirodnoj bazi, obijesnim radikalima, a ni desničarskom, jakom krilu svoje stranke. I zato je na njemu zapovjedna odgovornost za državu zarobljenu snažnom ekonomskom retardacijom, nacionalistički raskalašenu do mjere da je počasni doktorat zagrebačkog sveučilišta, nekada ugledne institucije, danas srozane na mjeru proustaške vladajuće partije, uručen ovih dana Draganu Čoviću, šefu HDZ-a Bosne i Hercegovine. I to za „doprinos opstanku Hrvata u BiH u teškim trenucima ukidanja Hrvatske republike Herceg-Bosne“. To jest zločinačke tvorevine prokazane na Haškom tribunalu zbog brojnih zločina koje su počinili njeni tvorci i koja je najviše zla donijela upravo Hrvatima u Bosni. Dragan Čović nosi teret niza tužbi za privredni kriminal, ali i teret organiziranja ratnog logora za Bošnjake i njihova tjeranja na prisilni rad u tvornici Soko u Mostaru na čijem je čelu tada bio. Pa ako počasni član takozvanog intelektualnog centra postaje etnički čistač i adorant jedne zločinačke ratne tvorevine, što očekivati, nego još intenzivnije, opasnije marševe desničarskih grupacija? I sve veći broj priprostih zagovornika ksenofobije i mržnje.
tacno
Trebala je to biti njegova ’91. Mitska godina borbe za Hrvatsku na koju, eto, nije stigao jer mu se još nisu bili razvili nacionalni instinkti. A onda mu se dogodio Agrokor, posrnuli koncern, pa se premijer upustio u smrtonosnu akciju spašavanja države, uvjeren u svoje generalske, strateške vještine koje će ga na koncu odvesti u legendu. Ali, ali… baš kao što rat u Hrvatskoj nije prošao bez teških zločina, tako ni akcija Agrokor nije mogla biti lišena koruptivne prirode stranke koja „spašava“ državu već skoro tri desetljeća.
Zahvaljujući portalu Index koji je objavio suspektnu komunikaciju različitih likova involviranih u reanimaciju Agrokora, postali su jasni razmjeri sukoba interesa, enormni iznosi kojima su plaćani takozvani savjetnici, odvjetnici, pisci lex Agrokora… I ispostavilo se još jednom da nema te situacije, ni obične, a kamoli izvanredne, od uzimanja dnevnica do Agrokora, u kojoj hadezeovci neće omastiti brk. U razobličavanju sumnjive nacionalizacije i poslova prinudne uprave Agrokora, čije je kriminalne radnje, dogovarane po podrumima zagrebačkih krčmi, omogućio upravo uži tim vlade, najviše je lažnog čuđenja pokazao upravo premijer, čije su se amaterske glumačke sposobnosti, međutim, urušavale iz dana u dan. Da bi potom postalo jasno da je i sam imao saznanja o nedopustivom sukobu interesa takozvane grupe Borg, a koja je svoje savjetničke usluge u Agrokoru, milošću Plenkovićeve vlade, naplatila u višemiljunskim iznosima.
No premijer je žrtvovao pijuna, potpredjednicu svoje vlade, i potom, kao iz satirične Feralove rubrike Greatist shits, ispalio poruku da bi bio red da oni koji su novac nečasno uzeli, taj novac sada vrate! Ali zašto da ga vrate, ako su svi ti brojni savjetnički ugovori bili napisani po zakonu koje je odredila njegova vlada? Ili ako nisu, onda je to posao istražnih organa, ali posao koji nikako ne bi smio ignorirati barem političku odgovornost gospodina premijera koji je, sudeći prema objavljenim mailovima, svakako znao na koje se sve protuzakonite načine spašavanjem Agrokora tobože spašava Hrvatska.
Ali nije ovo zemlja u kojoj se politički moral između ostaloga mjeri i odstupanjem s funkcije premijera, sada kada je već skroz jasno da je proces Agrokor, kojega je sam premijer izmislio kao svoju malu revoluciju, pošao po zlu, u krivom, tipično koruptivnom smjeru, ili iz njegova neznanja ili nesposobnosti. Nego je ovo zemlja u kojoj sve stoji poput teške jutarnje magle, u kojoj za mandata ove vlade nije provedena nijedna nužna reforma, jer se cjela vlada već godinu dana bavi isključivo time kako Agrokor nacionalizirati, pa ga većim djelom isporučiti najvećim vjerovnicima – ruskim bankama. A politička ispraznost prvog čovjeka vlade u okruženju stalnih kriminalnih navika stranke kojoj je na čelu, potpuno je blokirala Hrvatsku koja se po svim pokazateljima nalazi na začelju država istočne Evrope, s potpuno uništenom industrijom i stopom iseljavanja ravnoj Albaniji i Kosovu. Ona nema suverenih elemenata za vođenje politike zbog slabih, korumpiranih institucija i zbog nacionalističke isključivosti koja odbija sve dobre sugestije izvana, nema stranih ulaganja, niti poduzeća koja su izašla na strana tržišta. Bio je to jedino Agrokor čija će sudbina čini se odrediti i sudbinu sadašnje vlasti. Iako, ne treba imati iluzija o nekim prijevremenim izborima, a većinska bi Hrvatska ionako opet birala najgore, to jest ovaj isti HDZ.
Partiju koja je državu porazila ekonomski i demografski, nametnula ideologiju nacionalističkih srednjevjekovnih državica, u kojoj dnevno ulicama marširaju protivnici ljudskih prava, ideologiju rulje kojoj su glavne mete Srbi, Romi, ranjive skupine. Stoga je ovih dana Vijeće Evrope upozorilo Hrvatsku na daljnu eskalaciju govora mržnje i fašizaciju javnog prostora, uz izravne preporuke za zaustavljanje tih opasnih trendova. No, premijer se nije ni osvrnuo na taj dokument, ne smije se on, naime, zamjeriti svojoj prirodnoj bazi, obijesnim radikalima, a ni desničarskom, jakom krilu svoje stranke. I zato je na njemu zapovjedna odgovornost za državu zarobljenu snažnom ekonomskom retardacijom, nacionalistički raskalašenu do mjere da je počasni doktorat zagrebačkog sveučilišta, nekada ugledne institucije, danas srozane na mjeru proustaške vladajuće partije, uručen ovih dana Draganu Čoviću, šefu HDZ-a Bosne i Hercegovine. I to za „doprinos opstanku Hrvata u BiH u teškim trenucima ukidanja Hrvatske republike Herceg-Bosne“. To jest zločinačke tvorevine prokazane na Haškom tribunalu zbog brojnih zločina koje su počinili njeni tvorci i koja je najviše zla donijela upravo Hrvatima u Bosni. Dragan Čović nosi teret niza tužbi za privredni kriminal, ali i teret organiziranja ratnog logora za Bošnjake i njihova tjeranja na prisilni rad u tvornici Soko u Mostaru na čijem je čelu tada bio. Pa ako počasni član takozvanog intelektualnog centra postaje etnički čistač i adorant jedne zločinačke ratne tvorevine, što očekivati, nego još intenzivnije, opasnije marševe desničarskih grupacija? I sve veći broj priprostih zagovornika ksenofobije i mržnje.
tacno
