Odavno Brođani nisu pročitali žešće stavove iz kojih neumjereno šiklja ničim sputana, pa ni razlozima socijalne pristojnosti i bon ton tolerancije, napuhana, nacionalno nabrijana retorika, sve dok se predizborno nije oglasio lokalni DP. Naime, na medijskoj konferenciji čiji je sadržaj prenio lokalni portal 035, u tekstu objavljenom pod naslovom DP optužio Dusparu za podršku ´velikosrpskim projektima´: Srpski kulturni centar nije neutralna ustanova! Domovinski pokret optužio je gradonačelnika Dusparu kako podržava Srpski kulturni centar, za koji tvrde da nije "neutralna ustanova", već "promotor velikosrpskih ideja". Tvrde da on time "vrijeđa žrtve Domovinskog rata" i zanemaruje braniteljsku zajednicu.

Tonom koji je upravo razularen, nacionalistički, nabijen negativnim emocijama, izjave mjesnih Depeovaca, više podsjećaju na ratno stanje nego na 2025. godinu. Njihova trgovačka argumentacija je slabog kvaliteta, na suprotnoj strani od stvarnosti i ostrašćena. Temelji se na optuživanju bez konkretnih primjera aktivnosti Centra, koje su ih ražestile i izazvale. Kao da ih je potaknula crvena krpa od samog imena Centra. Bez obzira što se radi o emocionalnoj mobilizaciji vlastitih birača, histeričnim načinom stvara se unutarnji neprijatelj, i preusmjerava pažnja s realnih problema grada. Takva tipična predizborna strategija uskogrudnih sudionika u političkom životu, svodi se na tezu: kada nemaš rješenja za komunalne probleme jedinice lokalne samouprave, "branitelji" i "izdajnici" postaju glavna tema.

Narečeni članak (izvještaj/vijest) nedvosmisleno pokazuje praznorječje DP-a prema gradonačelniku Duspari i Srbima, kao nacionalistički nabijen, s optužbama koje potiču nepovjerenje i segregaciju. Oni šire strah i optužuju cijelu zajednicu na temelju etničkog ključa, što je nedopustivo u demokratskom društvu koje se tobože zaklinje u slobode. Prijetnje i isključivanje na osnovi pripadnosti manjinskom narodu ili kulturi za svaku su osudu: to nije obrana domovine, nego izdaja njezina temeljnog duha.

Izdvajam što su istaknuli? Pozivanje na kolektivnu žrtvu. Neprestano spominju "vrijednosti Domovinskog rata", insinuirajući da je svaka različitost napad na poginule. To stvara emocionalni pritisak i blokira racionalnu i fer raspravu. Uočava se demonizacija drugoga do najava osujećivanja. Srpski kulturni centar nije prikazan kao kulturna ustanova, nego kao "opasnost", bez dokaza. Dakle, "neprijatelj" je unaprijed određen, što služi za održavanje vječne mobilizacije. Lokalni DP-ovci se pozivaju na lažni binarizam. Ili si s nama, ili si izdajica. Nijanse odnosno stvarna složenost su potpuno izbačeni iz diskursa. Otvoreno šire strah. Uvode narativ o "prijetnji identitetu", iako realne ugroze nema. Inače, strah je oduvijek bio najjeftinije gorivo za masovne pokrete. Koriste tzv svete pojmove za dnevnopolitičke svrhe: branitelji, domovina, vjera. Sve to postaje alat, a ne svetinja. Paradoksalno, upravo time se te vrijednosti najviše obezvrjeđuju. Ovakva retorika nije samo zastarjela, nego i duboko štetna. Ona razdvaja ljude, potiče nepovjerenje, a grad ostavlja zakopan u blatu prošlih ratova umjesto da se gradi, radi i diše slobodno.

Najglasniji je bio Ivan Stipić, bivši ravnatelj Gradske knjižnice. Po položaju, stručnoj spremi i iskustvu trebao bi spadati među vrhunske intelektualce i humaniste, ljude koji bi trebali spajati ljude kao braću, ali istupio je kao zatucani, ali radikalni, provincijski ideolog – hladan prema činjenicama, vruć prema opasnom etiketiranju.

Poznatog srpskog pjesnika Branka Radičevića (inače dijete romantizma i univerzalnih ljudskih tema), rođenom u Slavonskom Brodu, proziva gotovo kao da je terorist, zbog njegovog nacionalnog identiteta. To je razorno, nedostojno ozbiljnog kulturnog stava, poznavanja istinske svrhe povijesti i, iskreno – sramotno. Radičević, da se razumijemo, nije bio nikakav politički agitator nego pjesnik što je pjevao o ljubavi, prirodi, čežnji — o vječnim stvarima, a nije pisao šovinističke pjesme kako ga, bez moralne i stručne zadrške, okrivljuje Stipić. Da je živ mogao je Stipića o vrijednostima lirike velikog Radičevića podučiti Brođanin Slavko Mirković, pjesnik i esejist, član Matice Hrvatske i pouzdani poznavatelj pjesnikova poetskog opusa.

S obzirom da je sve izrečeno u oviru pristrane izborne kampanje, ekipa je optužila  gradonačelnika Dusparu, više manje kao formalni povod da se zapravo okomi na Srbe i njihovo pravo na kulturnu autonomiju. Inače, Mirko Duspara svojoj dugovječnosti obnašanja gradonačelničke funkcije, ima i zahvaliti i svemu suporotnom za što ga optužuju Stipić i ostali iz DP-a, na čemu mu izražavam priznanje, te na svojoj umjerenosti i prihvaćanju i provođenju vrijednosti suživota i međusobnog uvažavanja u jedinstvenom gradu. Pored dugačkog niza neoprostivih mana i pogrešaka, Duspari nitko ne može oduzeti nacionalnu osviještenost, patriotizam, odsusvo ekstremnih stavova, niti mu imputirati nekakvu, po DP-u, štetnu popustljivost, zanemarivanje Domovinskog rata i slično. On je od Broda, u smislu suprotnom od Stipićevih prozivalačkih uvreda, insinuacija, očekivanja, ograničenosti i naci zadrtosti, napravio grad suradnje i snošljivosti.

I sve ovo čitamo trideset godina od svršetka rata. Istup DP-a izvan je razumskih rezona, i s ciljem uznemiravanja i osujećivanja mira, zajedničke budućnosti i prosperiteta. Uglavnom, radi se o zabrinjavajućem podmetanju, kakvo, po silini ekstremističih tvrdnji, rekoh, dugo nismo pročitali, te se na takvo rigidno istupanje, jednostvano mora reagirati s pozicija vjere u slobodu za sve, i ljudsko bratstvo.

_________________________