Primirje u Ukrajini se uglavnom poštuje, oružje šuti, razmjenjuju se zarobljenici i udaljava teško oružje s prve crte objišnice. Prvu fazu uklanjanja topova kalibra 100 ukrajinska vojska je započela 26. veljače, a završila  je 2. ožujka. Sada predstoji druga faza i uklanjanje ostatka teškog naoružanja koja je počela u srijedu.

Međutim, to su samo prve stavke Sporazuma iz Minska II, a za mir u Ukrajini je potrebno provesti onaj najvažniji dio: decentralizaciju ili federalizaciju zemlje (ovisno kako tko tumači sporazum), slobodne izbore u budućim posebnim regijama Donjeck i Lugansk. Tu već nastaje problem, obzirom da su od strane Kijeva Donjecka i Luganska Narodna  Republika proglašene „terorističkim organizacijama“ i njihovi aktualni lideri neće moći sudjelovati u političkom životu buduće Ukrajine. Osim toga u Mariupolju i još nekim gradovima istočne Ukrajine je uvedena „privremena vojno-civilna uprava“, policija privodi na stotine ljudi i vrši se represija nad civilnim stanovništvom.

S druge strane, pokret AntiMaidan izvještava kako u Mariupolju ima 1 300 ljudi spremnih za borbu, a ljudi i civili čekaju pokretanje napada „kako bi krenuli u lov na naciste u svakoj ulici“.

Pripadnik milicija s takozvanog „Južnog bojišta“, koji je u kontaktu sa skupinama u gradu pod vojnom upravom ukrajinske vojske, prije nekoliko dana je dao izjavu za medije o tome kako on vidi situaciju.

„Situacija se ne može opisati kao pravi vojni sukob, a sve ovisi o trenutku kada dođe zapovjed za oslobađanje Mariupolja. U roku tjedan ili dva, mislim, grad će biti u sastavu NRD. Imamo dovoljno ljudi, a u gradu isto toliki broj boraca i on kontinuirano raste. U gradu nisu samo saboteri, nego i 300 vojnih stručnjaka s još 1 000 ljudi, doduše bez obuke, ali jakih i poštenih ljudi“, rekao je borac NRD pod Mariupoljem.

Možda su zbog ovih glasina SAD, Njemačka i Francuska poručili kako će pojačati sankcije Rusiji ako "separatisti" pokrenu  napad na Mariupolj.

S druge strane, u sjedištu Narodne Republike Donjeck su u više navrata izjavili „kako Mariupolj neće biti oslobađan vojnim putem i da gradske milicije neće dobiti zapovjed za napad“.

Kao što se vidi, iz Ukrajne stižu brojne proturječne informacije, a kojim će se smjerom razvijati situacija, teško je predvidjeti.

Kijev: Debalcevo – Pobjeda za vojne uždbenike

U Kijevu trenutno pokušavaju ublažiti negativni učinak katastrofalnog poraza u Debalcevu i to na način da ciju bitku prikazuju kao pobjedu ukrajinske vojske.

„Bitka u Debalcevu može ući u udžbenike, ali je moramo u potpunosti analizirati, a do sada nemamo dovoljno informacija“, izjavio je glasnogovornik press-centra takozvane „Antiterorističke operacije“ u Kijevu, Andrey Lisyenko.

Prema njegovim riječima, prvo se moraju prikupiti svi podaci i dobiti potpuniju sliku, a za sada postoji samo izvješća Glavnog stožera, rekao je Lisyenko.

"Ima toliko pitanja, toliko pitanja. Za vojnike i zapovjednike i za one koji su organizirali ovu operaciju s Glavnim stožerom. Tek ćemo onda  provesti cjelovitu analizu našeg rada u Debalcevu, izvući zaključke iz negativnih aspekata u toj operaciji i rezultate dati našim vojnim akademijama kako bi ovu akcije uključili u vojne udžbenike. Tako će moći izvući zaključke, kako negativne tako i pozitivne“, rekao je Lisyenko.

Ranije je glasnogovornik Glavnog stožera ukrajinske vojske, Vladislav Seleznev, rekao da je tijekom izlaska iz područja Debalceva poginulo 19 ukrajinskih vojnika, sudbina njih 12 ostaje nepoznata, a više od 130 pripadnika snaga sigurnosti je ranjeno.

U međuvremenu je zapovjednik ukrajinske bojne „Kijevska Rusija“, Dmitriy Scherbachuk, rekao da leševi ukrajinskih vojnika još uvijek leže na bojištu  i nitko ih ne želi pokupiti.

"Bilo je mnogo mrtvih i ranjenih okolo. Ležali su na hrpama i nitko ih nije kupio, jer je cesta prema Artemovsku bila zatvorena“, rekao je Scherbachuk.

20. veljače je lider NRD, Alexander Zaharchenko, rekao da su milicije završile „čišćenje“ Debalceva, te naglasio da su ukrajinske snage sigurnosti u okruženju imale od 3000 do 3 500 poginulih.

Na društvenim mrežama su se kasnije pojavile brojne fotografije jezivih scena iz takozvanog „Debalcevskog kotla“, koje potvrđuju gubitke ukrajinske vojske, ali je zastupnica „Bloka Poroshenko“ u Vrhovnoj Radi,  Irina Friz, izrazila uvjerenje da će operacija ukrajinske vojske u Debalcevu svakako ući u povijest Ukrajine kao uspjeh.

Debalcevo – Poraz i posljedice

U opisu bitke kod Debalceva se dogodilo nešto što vojna povijest ne pamti, a to je da su napadačke snage Donbasa imale omjer 1:3 u korist neprijatelja. Naime, borbeni sektor milicija iz Donjecka i Luganska zajedno nije premašivao brojku od oko 3 000 boraca, dok je u „Debalcevskom kotlu“ bilo 8-10 000 ukrajinskih vojnika. Bez obzira da okruženje u kojem su se našle, ukrajinske snage koje su se branile su brojčano bile toliko nadmoćne da se poraz teško može opravdati, a kamoli ga nazvati ga „povijesnom pobjedom“.

Čak ni oružje koje su Ukrajinci dobili iz inozemstva im nije bilo od pomoći. Veći dio oružja i tehnike iz Debalceva  je ostao u rukama milicija, gdje u remontnom zavodu ubrazano rade da ga opet stave u pogon. Nakon povlačenja iz Debalceva, ukrajinska vojska i Nacionalna garda je ostavila četvrtinu od ukupnog naoružanja.

„Posebno se zahvaljujemo vojnicima i mlađim časnicima, kao i pripadnicima dragovoljačkih bojni što su nam ostavili stotine uređaja za noćno promatranje, digitalne radio uređaje, termalne kamere, napredna balistička računala za navođenje balističke vatre, zavoje i medicinski materijal zapadne proizvodnje. Tu su i kevlar kacige, iako su one ruske bolje kvalitete, ali nam još uvijek nedostaju, te neprobojni prsluci posljednje generacije. Točan iznos neću spominjati, ali 20-25 posto teške opreme i streljiva ukrajinske vojske je ostalo u kotlu. Sada je to sve što imamo“, rekao je Vladislav Brig, glasnogovornik Ministarstva obrane NRD.

Nakon poraza ukrajinske vojske su milicije predstavili dokaze da je ukrajinski vojska imala oružje NATO saveza, aiko je još početkom veljače zamjenik zapovjednika obrane NRD, Eduard Basurin, pokazao novinarima dijelove granata proizvedenih u Sjedininejnim Državama koje su pale na Gorlovku.

„Ti sustavi nisu u službi ukrajinske vojske. To su posebni projektili kalibra 155 mm samohodnih topova proizvedenih u SAD-u. Drugi projektil također nije kompatibilan s ukrajinskim topničkim sustavima kalibra 75 mm. Ove granate koriste samo zemlje NATO saveza i oni su ih poslali ukrajinskoj vojsci. Ti se sustavi naširoko koriste u mnogim sukobima: Sirija, Irak i Afganistan, a kao što možete vidjeti, počeli su se koristiti u području NRD. Odite tamo i sami se možete uvjeriti“, rako je Basurin novinarima i dodao „kako je Obamina izjava da će poslati smrtonosno oružje u Ukrajinu besmislena, jer ono već postoji“.

„U teškoj opremi je ostalo oko 50 topničkih sustava, 80 tenkova i oko 150 vozila različitih vrsta, od čega je većina iz starih zaliha sovjetske proizvodnje, a postoji dio ukrajinskog podrijetla“, priopćio je glasnogovornik Ministarstva obrane NRD Vladislav Brig.

Internetska stranica Voenkor.info je izračunala da će se sva ta tehnika osposobiti u relativno kratkom vremenu i postati sastavni dio Armije Donbasa.

Mir ili predah prije konačne ofenzive

Sudeći prema gore navedenom i nepomirljivim stavovima Kijeva s jedne strane i Donjecka i Luganska s druge, izgleda da je primirje u Ukrajini vrlo krhko, a posebno jer nepostojeći politički proces prate i ubrzane vojne pripreme s obje strane.

Obje strane kao su trebale predah, te da izvuku pouke iz nedavnih događanja, te da shodno tome promijene taktiku, odluče kako i gdje obnoviti sukobe.

Međutim, ako tko treba razmišljati o promjeni taktike , onda je to ukrajinska vojska koja je jedva izbjegla totalni poraz. Trenutno stanje ukrsjinske vojske omogućuje govori da joj treba predah, možda i do početka ljeta.

Nije slučajno jedan cijeli bataljun američkih instruktora odabran za obuku ukrajinskih snaga do početka ljeta, čak i ako revni umovi u Kijevu i dalje tvrde da će nova „pobjednička ofenziva“ protiv NRD i LNR biti spremna   već do svibnja. Sve ovo se podudara s uvjetima isporuke američkog smrtonosnog oružja, koje je Ukrajini prjeko potrebno.

Ukrajinske snage su uspjele izgubiti i do trećine svih oklopnih vozila i teškog topništva. Naravno, prave gubitke je teško izračunati, jer je puno toga ukradeno još  prije rata. No, procjenjuje se da je samo na području Debalceva ostala sva oprema pet kompletnih bojni i jedan tenkovski bataljon. Potpuni podaci govore da se radi o izgubljenih 120 tenkova, 200 - 300 oklopnih vozila, 200 samohotki, 100 teglećih topova, 30 - 50 višecijevnih raketnih sustava.

Na ostalim dijelovima bojišnice su Ukrajinci ostavili još 20 - 30 tenkova, 100 oklopnih borbenih vozila i 100 topova. Ovaj gubitak nenadoknadiv i teško će se moći nadoknaditi, ako možda i nemoguće.

Prije rata su se svi stručnjaci složili da su topništvo i oklopna volzila jedini adut ukrajnske vojske, a sada je od svega ostalo vrlo malo. Međutim, to ne znači da će Kijev uvesti radikalne promjene u prirodi uporabe svojih snaga i resursa, jer ukrajinska vojska nema alternative kojom bi, barem privremeno, zamjenila modus operandi koji je koristila u periodu jesen-zima 2014./2015. Može se malo poboljšati, ažurirati taktički, ali bez nove vrste oružja (uvjetno američkog) ne može se govoriti o ozbiljnim reformama u ukrajinskoj vojsci.

Naglasak na topničku vatru doveo do monstruozne taktičke pogreške, što se ne može objasniti nedostatom iskustva viših časnika. Zašto je za početak napada na Debalcevo bilo potrebno koristiti dva bataljona 55. Artiljerijske brigade? Dalekometne haubice su bile savršeno sposobne obaviti taj posao iz Artemovska ili Avdeyeevke, odakle je Debalvevo bilo laka meta. Tenkove su ukopali u zemlju, zaboravljajući da se njima provode mobilne ofenzive, dok je ovako tenk ništa više od običnog topa.

To je teško zamisliti, kao i kada su ukrajinski časnici, kao da su čitali sovjetske priručnike iz 1940. godine, u Debalcevo doslovno bacili 30 novih tenkova.

Oni su tada izgubili jedini izlaz za svoje tenkove, koje su onda masovno gubili. Priroda oštećenja ukazuje i da je tvornica u Harkovu za popravak tenkova koristila čelik loše kvalitete i umjesto oklopnog čelika zapravo koristila drugu vrstu, možda kako bi smanjila težinu tenka. To možda nije loše, ali želja da se smanji vrijeme popravka na kraju dala loše oružje čije olopne ploče otpadaju, dinamična zaštita ne radi i cijeli se tenk jednostavno raspadao.

Sada su Ukrajinci prisiljeni staviti u pogon tenkove iz treće faze pričuve. Do ljeta bi ponovo mogli imati  20 -30 jedinica, no, u takvoj situaciji govoriti o ofenzivnim akcijama je krajnje naivno i upravo je nedostatak inicijative bio glavni faktor za dva uzastopna poraza  ukrajinske vojske u posljednjih nekoliko mjeseci.

Ogromna ukrajinska vojska u Debalcevu (pet teških taktičkih bojni, zasebna tenkovska bojna, tri zasebne kompletne topničke postrojbe), koja je tamo bila pet mjeseci, nije ni pokušala manevar i probudila se tek kada su „vrata kotla“ bila zatvorena. Tada su pokušali tući kao glavom o zid. Sve to je značilo gubitak kontrole nad situacijom, a to je najgore što se jednoj vojsci može dogoditi u ratu.

Sada, čak i ako to bude u ljetnom periodu, Kijev bez zapadne pomoći ne može razmišljati o bilo kakvom strateškom udaru. Međutim, napad se može pokrenuti i iz političkih razloga, jer odgoditi rat u srednjoročnom razdoblju bi za Ukrajinu značilo samoubojstvo.

Objektivno, Kijev može mobilizirati jedva 20 -30 tisuća vojnika, ali je problem obuka. Posada za tenkove je i dalje veliki izazov, a stvari još gore stoje s obučenim kadrom za topništvo, a jedno i drugo je bila glavna sila ukrajinskih snaga.

U razdoblju od prosinca do veljače se na razini obuke i obrazovanja primijetilo oštro zaostajanje ukrajinskih topnika za milicijama, što je dovelo do velikih gubitaka i topničkom ratu, kojeg su Ukrajinci na kraju izgubili. U prosjeku je artiljerija Donbasa odgovorila na ukrajinsku vatru u 4 - 8 minuta, a Ukrajincima je za „osvetu“ trebalo 15- 20 minuta. Kao rezultat toga, na primjer, potpuno je poražena 26. Artiljerijska brigada Kijeva. Dva moderna radara, kojeg su im dale britanske oružane snage, glupo su izgubljena. Jedan je izgubljen prije nego je došao na prvu crtu, a drugi je ostao neokriven tik do akumulatora, što dovoljno govori o učinkovitosti zapadnog oružja bez zapadnih stručnjaka koji će ga pratiti.

U svom sadašnjem stanju, ukrajinska vojska može bilo koji super-moderni uređaj u bilo kojem trenutku pretvoriti u kontejner za smeće, čak i bez „pomoći“ milicija.

Postavlja se i pitanje od mobiliziranih 20 - 30 000 ljudi koji je postotak onih koji se stvarno žele boriti? Postoje brojni dokazi da se ukrajinski vojnici brzo predaju, jer znaju da će se s njima u tom slučaju humano postupati. S druge strane, ostaviti na bojištu samo dragovoljačke bojne je nemoguće. Njihov je broj ipak konačan i društveno-politička situacija u zemlji će teško proizvesti novi val „patriotizma“.

Kijev sada mora držati velike snage u Mariupolju i oko njega, bez obzira na vlastite planove. Jasno je da će se prije ili kasnije teško moći izbjeći vrlo ozbiljne borbe u tom području. Grad se sada utvrđuje, ali nitko ne obraća pažnju na stepe sjeverno samog Mariupolja.

Njima kao da nije jasno da je neočekivani prodor i ulazak ukrajinskih snaga u Slaviansk i Kramatorsk u srpnju prošle godine u stvari bio poraz režima u Kijevu kojeg se teško može opravdati.

U posljednjih nekoliko dana ukrajinska vojska aktivno pokušava osposobiti desetkovano zrakoplovstvo što je više moguće. Pitanje je samo koliko se borbenih zrakoplova žurno može dovesti u red i da budu sposobni obavljati borbene zadaće? Osim toga, tu je samo jedna pista u blizini bojišnice – ona u Kramatorsku – ali su tamo helikopteri koji redovito provode trening letove i simulirane borbe. Kvalificiranih pilota nema dovoljno i jedino što se može zamisliti je da Poljaci lete na sovjetskim zrakoplovima.

Kijev nije spreman za strateško djelovanje ni zbog kroničnog nedostatka ljudstva. Ogroman ljudski potencijal je prisilno preusmjeren na obnovu uništene infrastrukture, za rad u rudnicima, tvornicama i na željezničkoj mreži. Dakle, milicije sigurno neće mijenjati već prilično uspješnu taktiku mobilne obrane. Konačno, ona se s potpuno pasivnim neprijateljem koji je nekoliko puta pao u okruženje pokazala dovoljno ubojitom.

Milicije sada svoje mobilne borbene rezerve preseliti u dubinu svog teritorija, posebno od kada preko Debalceva nadziru izravnu komunikaciju Donjeck-Lugansk. Stalno kretanje tih postrojbi je također dobra taktika, jer će ukrajinsku stranu dovesti do histerije i nikada neće moći odrediti smjer glavnog napada. Naime, to je taktika koja na bojnom polju može izazvati punu paniku.

Naravno, milicije već sada moraju razmišljati o tome koji će strateški pravac sebi odrediti za ljeto, iako je ta odluka i politička, a ne čisto vojna. Takva odluka u svakom slučaju može značajno poboljšati borbenu sposobnost nekih dijelova borbenih postrojbi NRD i LNR. Do ljeta će sav ovaj posao vjerojatno biti gotov, a onda će se zapravo, a ne hipotetski, moći procijeniti vojni potencijal milicija Donbasa.

Znači li to da je nastavak sukoba neizbježan? Po svemu sudeći - da, ali ne treba zaboraviti da su za sukob potrebne dvije strane. Možda ipak sve ovisi o tome hoće li Kijev pristati na političko riješenje i provesti obećane reforme, prije svega u smislu novog teritorijalnog ustroja i ovlasti regija. U tom slučaju bi se čak moglo reći da su sukobi na istoku Ukrajine prošlost.

FOTO:Vojna karta Donbasa visoke rezolucije

В Мариуполе прошли массовые аресты

Разведка ДНР: Мариупольцы будут резать фашистов

http://www.vz.ru/news/2015/3/6/733182.htm

http://www.vz.ru/politics/2015/2/20/730685.html

Войну готовят к лету

Дебальцево. Организованное бегство

 

altermainstreaminfo