Mislav Bago nije baš uspješno parirao Ivanu Penavi koji je tvrdio kako u Vukovaru nitko nije procesuiran za ratne zločine, a nije se sjetio ni njegove tvrdnje da je Andrej Plenković najbolji premijer u hrvatskoj povijesti
Možete li se sjetiti neke korisne funkcije neke županije ili nekog župana? Teško, ali beskorisnih su puni mediji. Jedan je poznat po tome da tuče ženu, drugi je priredio korona party, treći se žali da je uhljebio puno bližnjih, a žali što nije i više. Ovih mu je dana iz kućne blagajne nestalo i par stotina tisuća kuna, kažu zli jezici. Mogli bismo tako ad calendam graecam. Radimir Čačić i Ivan Jakovčić, jedan sadašnji i jedan bivši župan (a oni najbolje znaju o čemu se tu radi), priznaju da je riječ o posve besmislenoj instituciji. No voditelj Otvorenog, Branko Nađvinski, pažljivo zaobilazi upitati goste u studiju Otvorenog – sedam stranačkih ljudi - treba li nešto učiniti s tim vražjim županijama. Zašto izbjegava to pitanje? Zato što se ne bi štel zamerit uredniku s Markova trga.
Vladajuća stranka zna da su građani ogorčeni na županije. One su uz komore i autoklubove glavno odlagalište rashodovanih kadrova, koji na neradnim mjestima dobivaju visoke plaće kao nagradu za učinjene usluge, pa ih HDZ, ali i SDP ne žele ukinuti. Nađvinski snishodljivo stišće rukice, šeće ispred gostiju oprezno kao mačak na vrućem limenom krovu, pa pita samo za općine i gradove jer je Plenki najavio da će tu nešto rezati. To je pitanje dopušteno, poželjno, šef HDZ-a voli ga čuti, ide mu na ruku. Ovo drugo ništa, halali Huso mater. Ovdje možemo podsjetiti na slavni Orwellov aksiom koji glasi: novinarstvo je ono što moćnici ne žele čuti, sve drugo je public relations, tj. propaganda. Otvoreno je public relations, ovakve su emisije mogle ići na TV Zagrebu 1972., ne bi bio nikakav problem.
Mislav Bago natjeravao se s narodnim doktorom Ivanom Penavom ispred zagrebačke ‘džamije’, ubadao kao osa, zujao kao pčelica i izvukao nekoliko zanimljivih odgovora. Dr. Penava je vrdajući priznao da napušta HDZ kako bi se pridružio budućoj HDZ-ovoj vladi, u koju će ući kao Škorin partner. Bago baš nije uspješno parirao dr. Penavi koji je tvrdio kako u Vukovaru nitko nije procesuiran za ratne zločine – nešto kasnije čuli smo u istoj emisiji Tomu Medveda koji je precizno naveo da je procesuirano više od 90 ljudi - a nije se sjetio ni Penavine tvrdnje da je Andrej Plenković najbolji premijer u hrvatskoj povijesti. Sugovornik je ipak vrlo jasno rekao koja bi hrvatska koalicija bila dobra i uspješna – ona u kojoj ne sjedi Pupovac. Vrlo bistra konsideracija dr. Penave, nadamo se da ćemo uskoro vidjeti njega, Škoru, Dreleta i Pervana kako vode državu.
Dan kasnije na ražnju Bagine analitike vrtio se Zoran Milanović, koji je rekao da ne zna hoće li izaći na izbore jer bi ga netko mogao pitati za koga je glasao. Svaki glas može prevagnuti, kaže, a on baš želi biti neutralan. Nevjerojatna izjava! Čak je i Kaptol jasniji – kler uvijek kaže ‘vjernicima sugeriramo da glasuju za one koji su za svetost života, neradnu nedjelju, kršćanske vrijednosti, bla bla…’ pa smo od Milanovića očekivali da bar kaže kako treba glasati za one koji su za pretvaranje Hrvatske iz rentijerske u dohodovnu ekonomiju, za ukidanje parafiskalnih nameta, županija, komora, za jakog državnog odvjetnika koji nije premijerova krpa, za javnu TV koja je zainteresirana za javni interes, a ne za privatni profit; mogli bismo tako sat vremena nabrajati, ali džaba, ništa od toga, samo je još jedan zoranizam dodan odebljoj knjizi harmsovskih rečenica.
Dan kasnije virtuozni Bernardić, uvrijeđen zbog toga što je Plenković Milanovićevu izjavu protumačio kao podršku svojoj stranci, kaže kako do dana izbora više neće spominjati Plenkovića. Pa o čemu će onda, jadan, govoriti?
Nikola Grmoja se ovih dana svima koji ga žele slušati hvali kako u Most dolaze ‘politički kapitalci’, a iz emisije saznajemo da je jedna od njih Marija Selak Raspudić. Divna vijest, čestitamo, bravo, jedino nije sasvim jasno – po čemu je gospođa Selak politički kapitalac!? Ako nas sjećanje ne vara, ona nikad nije bila niti vijećnica u vijeću gradskih četvrti, a kamoli saborska zastupnica ili ministrica. Poznata je po gostovanjima u Petom danu. Po tome bi i Igor Mandić bio politički kapitalac.
Voditeljica nije pitala Grmoju što je to kapitalno, politički kapitalno, u prinovi Mosta. Ipak, ulazak Marije Selak Raspudić u Most valja pohvaliti – na hrvatskoj desnici nasušno nedostaje takvih likova, pametnih, obrazovanih, elokventnih. Ako desnica istisne likove poput Culeja, Đakića, Glogoškog i slične, a instalira nekoga nalik njoj, izvest će veliki skok naprijed. No nastupati u tom biračkom tijelu s programom zaštite od ‘digitalne diktature’ ili, kao u slučaju njenog supruga, s tvrdnjama o ‘demokratskim deficitima’ zvuče prilično hazarderski. Od troje doktora, narod ipak najbolje razumije dr. Penavu, čini nam se.
Dobri ljudi upozoravaju nas na to da je 20. svibnja. U sitan sat na Četvorki – koja je ovih dana sustavno zanemarivala važne političke događaje, poput press konferencije dr. Penave koji je HDZ razvlastio u Vukovaru pobjegavši s cijelom gradskom ekipom pod skute Škori - puštena je emisija u kojoj se objašnjava kako treba montirati – zimske gume!? Idemo na HRTi kako bismo provjerili dojavu – točna je.
Jedan urednik, drugi urednik, montažer, tehničari… nekoliko je pari očiju moralo pogledati repriznu emisiju Ljiljane Vinković, a barem jedan par očiju i jedan komad sive mase između njih morao je – za to prima plaću - uočiti kako je emitiranje priloga o pripremi auta za zimu pred početak ljeta neprikladno, ali boli njih briga, tu se trpa lopatama, na kubike. Kao da to netko gleda. Bolji običaji na TV-u inače podrazumijevaju da se zimske emisije, čak ni filmovi ne vrte ljeti i vice versa. Doktora Živaga gledat ćete uvijek negdje oko Božića, Lawrencea od Arabije u proljeće i ljeto, a emisiju o montaži zimskih guma u vrijeme priprema turističke sezone možete vidjeti jedino kod nas, na ovom endemu od stranačke televizije.
Važnije je biti pristojan nego biti u pravu, kaže engleska poslovica, a Radimir Čačić na tu je poslovicu očito zaboravio. Stojeći iza leđa Blaženki Divjak, ministarskoj uzdanici svoje bivše stranke s kojom se gadno posvađao, Čačić se kreveljio, plazio jezik, kolutao očima, stavljajući do znanja svima kako ministričino pričanje smatra trkeljanjem na koje, eto, mora gubiti vrijeme. Čak je nešto pisao po dlanu. Bio je svjestan, morao je biti, da je pred kamerama svih nacionalnih televizija, ali nekima njegov ispad nije bio važan – HRT ga nije ni spomenuo. Nova TV je pak u Dnevniku dala prilog o Čačićevom performansu bez komentara – on je, uostalom, bio sasvim nepotreban.
Ovakvi događaji možda nemaju osobitu političku težinu (iako težine nisu lišeni), ali su nedvojbeno zanimljivi i tko god vodi računa o svojoj publici, uvrstit će ih u program ma kako se činili trivijalnima. HRT publika ne zanima, oni žive od 20-ak dragih gledatelja na Markovu trgu. I to je to. Da nema pristojbe, ne bi se od svog rada kruha najeli.
P. S. Dan kasnije Čačić se ispričao i rekao da nije komentirao Blaženku Divjak.
Zagreb je nakon duge suše dobio oporbu koja je jasna, rezolutna, mlada i obrazovana, za razliku od čovjeka koji na nesreću vlada glavnim gradom 20 godina, 20 bačenih godina. Tomislav Tomašević (Možemo!) ne razbacuje se frazama, govori jasno, koncentrirano, ali ležerno, poznaje materije o kojima priča, zna zakone i propise, zna kako dišu Zagrepčani, među njima 20.000 ljudi koji su se iz centra raselili nakon potresa, a Bandić i Plenković im ne žele pomoći, jedan zato što nikad nije pobijedio u centru, a drugi tko zna zašto. No to će ga skupo stajati. U Zagrebu je milijun ljudi, to je četvrtina Hrvatske, pa je pogled koji vidi samo Kaptol odveć skučen, za mandate će trebati širih vidika. Zakon o obnovi Zagreba mogao bi, rekao je Tomašević, biti izglasan u listopadu (ako!) – a do tad su građani uglavnom prepušteni sebi.
‘Ako katastrofalno prođu u Zagrebu, ne vidim kako će sastavljati Vladu, mi ćemo napraviti sve da mobiliziramo ljude da izađu i kazne HDZ da više nikome nikad ne padne na pamet interese stranke staviti ispred interesa građana’, rekao je Tomašević, dodajući da je Bandić politički mrtav, da više ne predstavlja nikakav faktor, ali da se drži na životu isključivo zbog HDZ-a. ‘On im je još uvijek koristan. Pitanje je hoće li Bandić uspjeti ugurati nekog u Sabor, o tome ovisi i daljnja koalicija u Zagrebu’, rekao je Tomašević.
portalnovosti
Otvoreno, HRT, 18. svibnja, 22:15
Možete li se sjetiti neke korisne funkcije neke županije ili nekog župana? Teško, ali beskorisnih su puni mediji. Jedan je poznat po tome da tuče ženu, drugi je priredio korona party, treći se žali da je uhljebio puno bližnjih, a žali što nije i više. Ovih mu je dana iz kućne blagajne nestalo i par stotina tisuća kuna, kažu zli jezici. Mogli bismo tako ad calendam graecam. Radimir Čačić i Ivan Jakovčić, jedan sadašnji i jedan bivši župan (a oni najbolje znaju o čemu se tu radi), priznaju da je riječ o posve besmislenoj instituciji. No voditelj Otvorenog, Branko Nađvinski, pažljivo zaobilazi upitati goste u studiju Otvorenog – sedam stranačkih ljudi - treba li nešto učiniti s tim vražjim županijama. Zašto izbjegava to pitanje? Zato što se ne bi štel zamerit uredniku s Markova trga.
Vladajuća stranka zna da su građani ogorčeni na županije. One su uz komore i autoklubove glavno odlagalište rashodovanih kadrova, koji na neradnim mjestima dobivaju visoke plaće kao nagradu za učinjene usluge, pa ih HDZ, ali i SDP ne žele ukinuti. Nađvinski snishodljivo stišće rukice, šeće ispred gostiju oprezno kao mačak na vrućem limenom krovu, pa pita samo za općine i gradove jer je Plenki najavio da će tu nešto rezati. To je pitanje dopušteno, poželjno, šef HDZ-a voli ga čuti, ide mu na ruku. Ovo drugo ništa, halali Huso mater. Ovdje možemo podsjetiti na slavni Orwellov aksiom koji glasi: novinarstvo je ono što moćnici ne žele čuti, sve drugo je public relations, tj. propaganda. Otvoreno je public relations, ovakve su emisije mogle ići na TV Zagrebu 1972., ne bi bio nikakav problem.
Dnevnik, Nova TV, 20. i 21. svibnja, 19:15
Mislav Bago natjeravao se s narodnim doktorom Ivanom Penavom ispred zagrebačke ‘džamije’, ubadao kao osa, zujao kao pčelica i izvukao nekoliko zanimljivih odgovora. Dr. Penava je vrdajući priznao da napušta HDZ kako bi se pridružio budućoj HDZ-ovoj vladi, u koju će ući kao Škorin partner. Bago baš nije uspješno parirao dr. Penavi koji je tvrdio kako u Vukovaru nitko nije procesuiran za ratne zločine – nešto kasnije čuli smo u istoj emisiji Tomu Medveda koji je precizno naveo da je procesuirano više od 90 ljudi - a nije se sjetio ni Penavine tvrdnje da je Andrej Plenković najbolji premijer u hrvatskoj povijesti. Sugovornik je ipak vrlo jasno rekao koja bi hrvatska koalicija bila dobra i uspješna – ona u kojoj ne sjedi Pupovac. Vrlo bistra konsideracija dr. Penave, nadamo se da ćemo uskoro vidjeti njega, Škoru, Dreleta i Pervana kako vode državu.
Dan kasnije na ražnju Bagine analitike vrtio se Zoran Milanović, koji je rekao da ne zna hoće li izaći na izbore jer bi ga netko mogao pitati za koga je glasao. Svaki glas može prevagnuti, kaže, a on baš želi biti neutralan. Nevjerojatna izjava! Čak je i Kaptol jasniji – kler uvijek kaže ‘vjernicima sugeriramo da glasuju za one koji su za svetost života, neradnu nedjelju, kršćanske vrijednosti, bla bla…’ pa smo od Milanovića očekivali da bar kaže kako treba glasati za one koji su za pretvaranje Hrvatske iz rentijerske u dohodovnu ekonomiju, za ukidanje parafiskalnih nameta, županija, komora, za jakog državnog odvjetnika koji nije premijerova krpa, za javnu TV koja je zainteresirana za javni interes, a ne za privatni profit; mogli bismo tako sat vremena nabrajati, ali džaba, ništa od toga, samo je još jedan zoranizam dodan odebljoj knjizi harmsovskih rečenica.
Dan kasnije virtuozni Bernardić, uvrijeđen zbog toga što je Plenković Milanovićevu izjavu protumačio kao podršku svojoj stranci, kaže kako do dana izbora više neće spominjati Plenkovića. Pa o čemu će onda, jadan, govoriti?
Novi dan, N1, 22. svibnja, 9:30
Nikola Grmoja se ovih dana svima koji ga žele slušati hvali kako u Most dolaze ‘politički kapitalci’, a iz emisije saznajemo da je jedna od njih Marija Selak Raspudić. Divna vijest, čestitamo, bravo, jedino nije sasvim jasno – po čemu je gospođa Selak politički kapitalac!? Ako nas sjećanje ne vara, ona nikad nije bila niti vijećnica u vijeću gradskih četvrti, a kamoli saborska zastupnica ili ministrica. Poznata je po gostovanjima u Petom danu. Po tome bi i Igor Mandić bio politički kapitalac.
Voditeljica nije pitala Grmoju što je to kapitalno, politički kapitalno, u prinovi Mosta. Ipak, ulazak Marije Selak Raspudić u Most valja pohvaliti – na hrvatskoj desnici nasušno nedostaje takvih likova, pametnih, obrazovanih, elokventnih. Ako desnica istisne likove poput Culeja, Đakića, Glogoškog i slične, a instalira nekoga nalik njoj, izvest će veliki skok naprijed. No nastupati u tom biračkom tijelu s programom zaštite od ‘digitalne diktature’ ili, kao u slučaju njenog supruga, s tvrdnjama o ‘demokratskim deficitima’ zvuče prilično hazarderski. Od troje doktora, narod ipak najbolje razumije dr. Penavu, čini nam se.
HRT, 20. svibnja, 23:20
Dobri ljudi upozoravaju nas na to da je 20. svibnja. U sitan sat na Četvorki – koja je ovih dana sustavno zanemarivala važne političke događaje, poput press konferencije dr. Penave koji je HDZ razvlastio u Vukovaru pobjegavši s cijelom gradskom ekipom pod skute Škori - puštena je emisija u kojoj se objašnjava kako treba montirati – zimske gume!? Idemo na HRTi kako bismo provjerili dojavu – točna je.
Jedan urednik, drugi urednik, montažer, tehničari… nekoliko je pari očiju moralo pogledati repriznu emisiju Ljiljane Vinković, a barem jedan par očiju i jedan komad sive mase između njih morao je – za to prima plaću - uočiti kako je emitiranje priloga o pripremi auta za zimu pred početak ljeta neprikladno, ali boli njih briga, tu se trpa lopatama, na kubike. Kao da to netko gleda. Bolji običaji na TV-u inače podrazumijevaju da se zimske emisije, čak ni filmovi ne vrte ljeti i vice versa. Doktora Živaga gledat ćete uvijek negdje oko Božića, Lawrencea od Arabije u proljeće i ljeto, a emisiju o montaži zimskih guma u vrijeme priprema turističke sezone možete vidjeti jedino kod nas, na ovom endemu od stranačke televizije.
Dnevnik, Nova TV i HRT, 22. svibnja, 19:15
Važnije je biti pristojan nego biti u pravu, kaže engleska poslovica, a Radimir Čačić na tu je poslovicu očito zaboravio. Stojeći iza leđa Blaženki Divjak, ministarskoj uzdanici svoje bivše stranke s kojom se gadno posvađao, Čačić se kreveljio, plazio jezik, kolutao očima, stavljajući do znanja svima kako ministričino pričanje smatra trkeljanjem na koje, eto, mora gubiti vrijeme. Čak je nešto pisao po dlanu. Bio je svjestan, morao je biti, da je pred kamerama svih nacionalnih televizija, ali nekima njegov ispad nije bio važan – HRT ga nije ni spomenuo. Nova TV je pak u Dnevniku dala prilog o Čačićevom performansu bez komentara – on je, uostalom, bio sasvim nepotreban.
Ovakvi događaji možda nemaju osobitu političku težinu (iako težine nisu lišeni), ali su nedvojbeno zanimljivi i tko god vodi računa o svojoj publici, uvrstit će ih u program ma kako se činili trivijalnima. HRT publika ne zanima, oni žive od 20-ak dragih gledatelja na Markovu trgu. I to je to. Da nema pristojbe, ne bi se od svog rada kruha najeli.
P. S. Dan kasnije Čačić se ispričao i rekao da nije komentirao Blaženku Divjak.
TNT, N1, 24. svibnja, 21:00
Zagreb je nakon duge suše dobio oporbu koja je jasna, rezolutna, mlada i obrazovana, za razliku od čovjeka koji na nesreću vlada glavnim gradom 20 godina, 20 bačenih godina. Tomislav Tomašević (Možemo!) ne razbacuje se frazama, govori jasno, koncentrirano, ali ležerno, poznaje materije o kojima priča, zna zakone i propise, zna kako dišu Zagrepčani, među njima 20.000 ljudi koji su se iz centra raselili nakon potresa, a Bandić i Plenković im ne žele pomoći, jedan zato što nikad nije pobijedio u centru, a drugi tko zna zašto. No to će ga skupo stajati. U Zagrebu je milijun ljudi, to je četvrtina Hrvatske, pa je pogled koji vidi samo Kaptol odveć skučen, za mandate će trebati širih vidika. Zakon o obnovi Zagreba mogao bi, rekao je Tomašević, biti izglasan u listopadu (ako!) – a do tad su građani uglavnom prepušteni sebi.
‘Ako katastrofalno prođu u Zagrebu, ne vidim kako će sastavljati Vladu, mi ćemo napraviti sve da mobiliziramo ljude da izađu i kazne HDZ da više nikome nikad ne padne na pamet interese stranke staviti ispred interesa građana’, rekao je Tomašević, dodajući da je Bandić politički mrtav, da više ne predstavlja nikakav faktor, ali da se drži na životu isključivo zbog HDZ-a. ‘On im je još uvijek koristan. Pitanje je hoće li Bandić uspjeti ugurati nekog u Sabor, o tome ovisi i daljnja koalicija u Zagrebu’, rekao je Tomašević.
portalnovosti
